Zašto islam ima tako loš ugled?

Nalazi da je broj muslimana porastao za 347 miliona od 2010. do 2020., na oko 2 milijarde, više nego sve druge religije zajedno, i da su muslimani porasli na 25,6 posto svjetskog stanovništva. Vrlo malo tog rasta došlo je od ljudi koji su kao odrasli postali muslimani ili napustili islam; najviše je došlo od prirodnog priraštaja mladog stanovništva. U istim godinama hinduisti su porasli za 126 miliona, kršćani za 122 miliona, a Jevreji za gotovo 1 milion, dok je budista bilo manje za 19 miliona.

Više od 38.000 ličnih intervjua s muslimanima u 39 zemalja (2008-2012). “Muslimani širom svijeta snažno odbacuju nasilje u ime islama.” “U većini zemalja u kojima je pitanje postavljeno, otprilike tri četvrtine ili više muslimana odbacuje samoubilačke bombaške napade i druge oblike nasilja nad civilima.” “Širom svijeta, medijana od otprilike sedam od deset muslimana (72%)” kaže da takva djela nikada nisu opravdana. “Ipak, postoje zemlje u kojima znatne manjine misle da je nasilje nad civilima barem ponekad opravdano.”

Statistički aneks kaže: “U slučajevima u kojima se mogla utvrditi vjerska pripadnost žrtava terorizma, muslimani su u proteklih pet godina pretrpjeli između 82 i 97 posto smrtnih slučajeva povezanih s terorizmom.”

Jedno od standardnih referentnih djela islamskog prava (hanbelijska škola). Počinje Knjigom o čistoći, a zatim namazom, nakon čega slijede dženaze, milostinja, post i hadždž. Slijede trgovina, nasljeđivanje, brak i razvod. Knjige o ozljedama, krvarini i utvrđenim kaznama (hududi) dolaze u kasnijim svescima.

U ovom djelu o osnovama islamskog prava el-Gazali smatra da je cilj šerijata za ljude zaštita pet stvari: njihove vjere, života, razuma, potomstva i imetka. Ono što štiti tih pet jest korist (maslaha), a ono što ih uništava jest šteta koju treba spriječiti.

Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, smatra da, kao pravilo, niko ne smije izvršiti utvrđenu kaznu (hadd) osim vladara (imama) ili onoga koga on odredi da djeluje umjesto njega. Jedini izuzetak koji dopušta jest stari propis o gospodaru i njegovom robu, koji danas nema primjene.

Izvještava o povjerljivoj bilješci jedinice za bihevioralne nauke MI5, zasnovanoj na studijama slučaja “nekoliko stotina pojedinaca za koje se zna da su uključeni ili blisko povezani s nasilnim ekstremističkim aktivnostima”. “Daleko od toga da su vjerski fanatici, veliki broj onih uključenih u terorizam redovno ne prakticira svoju vjeru. Mnogima nedostaje vjerska pismenost i zapravo bi se mogli smatrati vjerskim početnicima.” “Neki su uključeni u uzimanje droga, pijenje alkohola i posjećivanje prostitutki. MI5 kaže da postoje dokazi da dobro utvrđen vjerski identitet zapravo štiti od nasilne radikalizacije.” Također ne nalazi više mentalnih bolesti među njima nego u općoj populaciji, a većina starijih od 30 godina ima stalne veze i djecu.

AP je analizirao obrasce za pristupanje Islamskoj državi oko 4.030 stranih regruta, većinom iz 2013. i 2014.; nešto više od 3.000 bilježilo je regrutovo znanje šerijata (islamskog prava). “70 posto regruta navedeno je kao da ima samo ‘osnovno’ znanje šerijata”; oko 24 posto bilo je “srednjeg” nivoa, “a samo 5 posto smatralo se naprednim učenicima islama”. “Za pet regruta navedeno je da su naučili Kur'an napamet.”

Studija o evropskim džihadistima s kriminalnom prošlošću. “Njemačka savezna policija izjavila je da je od 669 njemačkih stranih boraca za koje su imali dovoljno informacija dvije trećine imalo policijski dosije prije odlaska u Siriju”. “Belgijski savezni tužilac rekao je da je polovina džihadista iz njegove zemlje imala krivični dosije prije odlaska u Siriju.” Zvaničnici iz Norveške i Nizozemske rekli su da je “najmanje 60 posto” džihadista iz njihovih zemalja ranije bilo uključeno u kriminal. Poput bandi kojima su neki pripadali, džihadističke grupe nudile su “moć, nasilje, avanturu i adrenalin”; “za razliku od Al-Kaide, Islamska država nije zahtijevala gotovo nikakvo vjersko znanje ili učenost”.

O terorizmu na Zapadu: “Većina napada na Zapadu politički je motivirana.” “U posljednja dva desetljeća ekstremno ljevičarske grupe i pojedinci izveli su više napada, ali su napadi ekstremno desničarskih grupa i pojedinaca doveli do više smrtnih slučajeva. Treba, međutim, napomenuti da su gotovo sve te napade, u oba ideološka tabora, izveli pojedinci koji nisu bili povezani s određenom terorističkom grupom.” “Manje od 20 posto napada posljednjih godina moglo se izravno pripisati poznatoj terorističkoj grupi.” “Vukovi samotnjaci izveli su 93 posto smrtonosnih terorističkih napada na Zapadu u posljednjih pet godina”; taj broj obuhvata napade svih ideologija. Ekstremno desničarska aktivnost naglo je porasla, “povećavši se za 250 posto na Zapadu u posljednjih pet godina”. O radikalizaciji mladih: “Na Zapadu su otuđenje i društvena izolacija ključni činioci”, i “procjenjuje se da je 87 posto radikaliziranih maloljetnika imalo historiju zanemarivanja ili psihološkog zlostavljanja”.

Proučava izvještavanje (LexisNexis Academic i CNN.com) o svim terorističkim napadima u Sjedinjenim Državama od 2006. do 2015., 136 napada. “Uz kontrolu vrste mete, broja smrtnih slučajeva i hapšenja, napadi muslimanskih počinilaca dobili su u prosjeku 357% više izvještavanja od drugih napada.” Autori vjeru počinioca nazivaju najvećim prediktorom izvještavanja i kažu da nejednakosti “mogu objasniti zašto se javnost obično boji ‘muslimanskog teroriste’ dok zanemaruje druge prijetnje”. U podacima rada, “muslimani su počinili 12,5% napada, a dobili su 50,4% izvještavanja”, a “pojedinac ili osobe odgovorne za napade nepoznate su u 40,4% slučajeva”; ostale su izvršili poznati napadači koji nisu bili muslimani (tri kategorije rada: “Počinilac poznat i musliman; Počinilac poznat i nije musliman; i Počinilac nepoznat”). Izvještaj Univerziteta u Alabami o studiji dodaje: “Muslimani su u prosjeku počinili 12,5 posto napada, a dobili su više od polovine izvještavanja.”

“Od 85 nasilnih ekstremističkih incidenata koji su rezultirali smrću od 12. septembra 2001., ekstremno desničarske nasilne ekstremističke grupe bile su odgovorne za 62 (73 posto), dok su radikalni islamistički nasilni ekstremisti bili odgovorni za 23 (27 posto). Ukupan broj smrtnih slučajeva približno je isti za ekstremno desničarske nasilne ekstremiste i radikalne islamističke nasilne ekstremiste u razdoblju od oko 15 godina (106 odnosno 119). Međutim, 41 posto smrti koje se pripisuju radikalnim islamističkim nasilnim ekstremistima dogodilo se u jednom događaju — napadu na noćni klub u Orlandu na Floridi 2016.” “Prema ECDB-u, aktivnosti ekstremno ljevičarskih nasilnih ekstremističkih grupa u tom razdoblju nisu rezultirale smrtnim slučajevima.” Podaci idu do 31. decembra 2016. i potječu iz američke baze podataka o ekstremističkom kriminalu (ECDB) pri START-u, Univerzitet Maryland.

Autori knjige Covering Muslims: American Newspapers in Comparative Perspective (Oxford University Press, 2022) sažimaju svoju studiju o 256.963 članka koji spominju muslimane ili islam u 17 američkih nacionalnih, regionalnih i tabloidnih novina od 1. januara 1996. do 31. decembra 2016., mjerenih u odnosu na nasumični uzorak od 48.283 članka. “80% svih članaka vezanih za muslimane bilo je negativno.” “Za katolike, Jevreje i hinduiste udio pozitivnih i negativnih članaka bio je blizu 50-50.” Prosječan američki članak koji spominje muslimane ili islam “negativniji je od 84% članaka u našem nasumičnom uzorku.”

Analiza sadržaja 974 britanska novinska članka o britanskim muslimanima od 2000. do 2008., koju je naručio Channel 4. “36% priča o britanskim muslimanima općenito govori o terorizmu.” “Većina izvještavanja o britanskim muslimanima — oko dvije trećine — usmjerena je na muslimane kao prijetnju (u vezi s terorizmom), problem (u smislu razlika u vrijednostima) ili oboje.” “Ideja da je islam opasan, nazadan ili iracionalan prisutna je u 26% priča. Nasuprot tome, samo 2% priča sadržavalo je tvrdnju da muslimani podržavaju dominantne moralne vrijednosti.” “Spominjanja radikalnih muslimana brojčano nadmašuju spominjanja umjerenih muslimana u omjeru 17 prema jedan.”

Studija o 40.913 članaka o muslimanima i islamu iz 30 britanskih novinskih medija objavljenih 2025. “U svih 40.913 analiziranih članaka, 70% sadrži informacije koje povezuju muslimane i/ili islam s negativnim aspektima ili ponašanjima. Iako negativne priče o muslimanima i islamu nisu same po sebi pristrasne, taj postotak od 70% ukazuje na duboko zabrinjavajući trend.” Skoro polovina članaka (oko 20.000) sadržavala je različite stepene pristrasnosti. “44% od 18.614 pristrasnih članaka analiziranih u ovoj studiji sadržavalo je kontekstualne propuste.” The Spectator, GB News, The Daily Telegraph, The Jewish Chronicle, Daily Express, The Sun, Daily Mail i The Times imali su najgore rezultate po njenim mjerilima pristrasnosti; “BBC dosljedno bilježi najniže ili gotovo najniže stope pristrasnosti”.

Studija BBC-jevog izvještavanja o ratu u Gazi od oktobra 2023. do oktobra 2024.: 3.873 članka na internetu i 32.092 emitovana segmenta. Utvrdila je da se “izraelske smrti spominju 33 puta više po poginulom u člancima na internetu i 19 puta više u emisijama” nego palestinske smrti. BBC je riječ ‘masakr’ koristio 18 puta češće za izraelske žrtve, a riječi poput ‘zvjerstva’, ‘pokolj’ i ‘brutalno’ četiri puta češće. BBC je odgovorio da će proučiti nalaze, ali da “ne mislimo da se dužna nepristrasnost može mjeriti brojanjem riječi”.

Računarska studija “10.233 novinska članka objavljena u The New York Times, The Washington Post, USA Today, The Guardian, The Daily Mail i The Telegraph od 2003. do 2018.”. Pronalazi dvije nejednakosti: “Muslimanski napadi izazivaju emocionalni jezik negativnije valencije, što može njegovati strah i stigmatizaciju u muslimanskim zajednicama”, i “takvi napadi privlače veću trajnu medijsku pažnju tokom vremena u odnosu na one koje počine nemuslimani, kod kojih izvještavanje oštrije opada nakon neposrednih posljedica”. Autori kažu da takvo izvještavanje pomaže da se “određeni oblici ideološkog nasilja” konstruiraju “kao egzistencijalno prijeteći”.

Proučava američko izvještavanje o jedanaest terorističkih događaja od 2011. do 2016. Njena studija iz 2011. utvrdila je da su vijesti napade muslimana prikazivale “kao dio veće zavjere islama protiv SAD-a”, dok su “terorističke događaje koje su počinili američki državljani nemuslimani objašnjavale kao izolirana pojedinačna djela mentalno oboljelih”. U ovoj studiji utvrdila je “da mediji i dalje domaći terorizam prikazuju kao izolirane incidente problematičnih pojedinaca, a ‘islamski’ terorizam kao veći problem muslimana povezanih s međunarodnim terorističkim grupama”. O čovjeku koji je 2015. napao kliniku Planned Parenthood u Coloradu napominje da se izvještavanje okrenulo njegovoj porodici i historiji (njegova bivša žena rekla je da je opravdanja za svoje prijestupe nalazio u svojim pogledima na kršćansko učenje), te da ga je naslov u Washington Postu opisao kao “izgubljenog i otuđenog”.

“UK najavljuje nove sankcije protiv ekstremističkih izraelskih doseljenika koji su nasilno napadali Palestince na Zapadnoj obali.” Cilj sankcija je “suzbijanje stalnog nasilja doseljenika”. “U protekloj godini došlo je do neviđenih razina nasilja ekstremističkih doseljenika na Zapadnoj obali.” Dvojica imenovanih “koristila su fizičku agresiju, prijetila porodicama pod prijetnjom oružjem i uništavala imovinu”. Obavijest ne koristi riječi terorizam ili terorist.

Izvještava o godišnjem pregledu prijetnji koji je dao Ken McCallum, generalni direktor MI5, 13. oktobra 2026. JTAC je “vratio stepen terorističke prijetnje u UK-u na OZBILJAN, što znači da je napad veoma vjerovatan”, a “nedavno povećanje u značajnoj mjeri pokrenuo je ekstremno desničarski terorizam”. Rekao je da “ekstremisti antiimigrantskih i antimuslimanskih pritužbi prelaze u terorističku namjeru”, s “budućim teroristima koji teže napadima na džamije i mjesta povezana s imigracijom i azilom”.

O neredima nakon ubistava tri djevojčice u Southportu 29. jula 2024. Njegova hronologija: “29. juli, 13:49: Objava na društvenim mrežama tvrdi da je osumnjičeni ‘muslimanski imigrant’.” “29. juli, 16:49: Prva dokumentirana objava na društvenim mrežama koja tvrdi da je osumnjičeni tražilac azila po imenu ‘Ali-Al-Shakati’.” Policija je tog dana u 19:18 rekla “da je osumnjičeni rođen u Cardiffu”. “30. juli, 19:47: Neredi počinju ispred Southportske džamije.” Dezinformacije su počele kružiti “sugerirajući da je napadač tražilac azila po imenu ‘Ali-Al-Shakati’ (izmišljeno ime) koji je stigao u UK brodom 2023.”; “ova lažna glasina da je napadač tražilac azila brzo se proširila”. Neredi koji su uslijedili uključivali su “prizore izgrednika koji pokušavaju provaliti u hotele za azilante i napadaju džamije, društvene centre i biblioteke”.

Objašnjava kako se proširilo vjerovanje da je osumnjičeni “bio muslimanski imigrant, što nije bio”. Objave na internetu “lažno su ga imenovale kao ‘Ali al-Shakati’ bez ikakvog službenog izvora za to ime”. On je “rođen od roditelja iz Ruande u Cardiffu”.

“Također je objavljeno da su mu oba roditelja kršćani i da posjećuju lokalnu crkvu.” The Community Church u Southportu rekla je: “posljednjih nekoliko godina Alphonse Rudakubana bio je cijenjeni dio porodice The Community Church”, i “Alphonseov sin i porodica nikada nisu dolazili na naše nedjeljne skupove niti su imali aktivnu ulogu u crkvenom životu.”

“Tužilaštvo je jasno dalo do znanja da ova djela nisu bila teroristička djela u smislu zakonodavstva o terorizmu, jer nema dokaza da je Rudakubanina svrha bila unapređenje političkog, vjerskog, rasnog ili ideološkog cilja. Moram prihvatiti taj zaključak.” “Axel Rudakubana rođen je u Cardiffu 7. augusta 2006. On je državljanin UK-a”. Obrazloženje također bilježi da su njegovi računari sadržavali datoteke koje pokazuju “dugotrajnu zaokupljenost nasilnim ubijanjem i genocidom”, uključujući primjerke priručnika za obuku Al-Kaide o metodama ubijanja i pravljenju ricina.

“U protekloj godini došlo je do povećanja od 3% vjerskih zločina iz mržnje koje je zabilježila policija, sa 6.973 na 7.164 prijestupa, što je najveći godišnji broj takvih prijestupa ikada zabilježen. Došlo je do porasta od 19% vjerskih zločina iz mržnje usmjerenih protiv muslimana (sa 2.690 na 3.199 prijestupa).” Pokazuje “jasan skok ovih prijestupa u augustu 2024., koji se poklapa s ubistvima u Southportu 29. jula i neredima koji su uslijedili”. Ovi podaci isključuju Metropolitansku policiju (London).

Američki muslimanski istraživački institut poredi slično sa sličnim: djela ideološki motiviranog nasilja u Sjedinjenim Državama od 2002. do 2015. u kojima je ubijeno dvoje ili više ljudi i nasilne zavjere spriječene prije izvršenja. Poredi počinioce koji se doživljavaju kao muslimani koji djeluju u ime islama s drugima, motiviranim na primjer nadmoći bijele rase. “Doživljeni muslimanski počinioci nasilja podliježu težim pravnim optužbama, do tri puta dužoj zatvorskoj kazni i više od sedam puta većoj medijskoj pokrivenosti u odnosu na nemuslimanske počinioce.”

“U 2015/16. ukupno 7.631 osoba upućena je zbog zabrinutosti da su ranjive na uvlačenje u terorizam.” Od njih je “4.997 (65%) upućeno zbog zabrinutosti vezanih za islamistički ekstremizam, a 759 (10%) zbog zabrinutosti vezanih za desničarski ekstremizam”. Podršku programa Channel dobila je 381 osoba, od kojih je 264 upućeno zbog islamističkog ekstremizma. Upućivanja “su povjerljiva i ne rezultiraju krivičnim dosijeom niti bilo kojim drugim oblikom sankcije”. “Učešće u programu Channel dobrovoljno je i povjerljivo.”

U godini koja je završila 31. marta 2025. programu Prevent upućeno je 8.778 osoba. “Zabrinutosti zbog ‘ekstremne desnice’ činile su 21% (1.798) upućivanja, više od onih vezanih za ‘islamistički ekstremizam’ (10%; 870).” Od upućivanja prihvaćenih kao slučaj programa Channel, 612 od 1.464 s navedenom vrstom zabrinutosti (42%) bilo je zbog ekstremne desnice, “dok je 226 (15%) bilo zbog zabrinutosti vezanih za ‘islamistički ekstremizam’”.

Proučava izvještavanje (LexisNexis Academic i CNN.com) o svim terorističkim napadima u Sjedinjenim Državama od 2006. do 2015., 136 napada. “Uz kontrolu vrste mete, broja smrtnih slučajeva i hapšenja, napadi muslimanskih počinilaca dobili su u prosjeku 357% više izvještavanja od drugih napada.” Autori vjeru počinioca nazivaju najvećim prediktorom izvještavanja i kažu da nejednakosti “mogu objasniti zašto se javnost obično boji ‘muslimanskog teroriste’ dok zanemaruje druge prijetnje”. U podacima rada, “muslimani su počinili 12,5% napada, a dobili su 50,4% izvještavanja”, a “pojedinac ili osobe odgovorne za napade nepoznate su u 40,4% slučajeva”; ostale su izvršili poznati napadači koji nisu bili muslimani (tri kategorije rada: “Počinilac poznat i musliman; Počinilac poznat i nije musliman; i Počinilac nepoznat”). Izvještaj Univerziteta u Alabami o studiji dodaje: “Muslimani su u prosjeku počinili 12,5 posto napada, a dobili su više od polovine izvještavanja.”

Dva pitanja postavljena istim 4.812 odraslih u Velikoj Britaniji 22. decembra 2016. “Mislite li da nam teroristička djela koja počine muslimani govore ili ne govore išta o prirodi islama?” 33% je reklo da “nam govore nešto značajno o islamu”, 50% da ne govore, 17% nije znalo. “Mislite li da nam teroristička djela koja počine katolici ili protestanti govore ili ne govore išta o prirodi kršćanstva?” 20% je reklo da “nam govore nešto značajno o kršćanstvu”, 60% da ne govore, 20% nije znalo.

Američka anketa. “Među onima koji poznaju muslimana, na primjer, većina (56%) ima općenito povoljan dojam o muslimanima, u poređenju sa samo 32% onih koji ne poznaju nijednog muslimana.”

“Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao. Naši su im poslanici jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, zaista, na Zemlji sve granice zla prelazili.”

Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ko napadne svoju zajednicu, udarajući i dobre i loše, ne štedeći ni vjernike i ne držeći obavezu prema onima kojima je dato jamstvo sigurnosti, nema nikakve veze sa mnom, niti ja imam veze s njim.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se žena koja je ranije bila udata ne smije ponovo udati a da se s njom ne posavjetuje, i da se djevojka ne smije udati bez svog dopuštenja.

Hansa bint Hidam, koja je ranije bila udata, prenosi da ju je otac udao protiv njene volje, pa je otišla Poslaniku (ﷺ), a on je proglasio taj brak nevažećim.

“Prisilni brak je onaj u kojem osoba koristi nasilje, prijetnje ili drugi oblik prisile da natjera nekog drugog da stupi u brak”. “Prisilni brak nije problem specifičan za jednu zemlju, religiju ili kulturu.” “FMU ne bilježi podatke o vjeri; nijedna velika vjera u UK-u ne zagovara prisilni brak. Slobodno dat pristanak preduslov je kršćanskih, hinduističkih, jevrejskih, muslimanskih i sikhskih brakova.”

Procjenjuje da je 100 do 140 miliona djevojčica i žena podvrgnuto sakaćenju ženskih genitalija, najčešće u zapadnoj, istočnoj i sjeveroistočnoj Africi, nekim zemljama Azije i Bliskog istoka, te određenim imigrantskim zajednicama u Sjevernoj Americi i Evropi. Definira ga kao sve zahvate koji uključuju djelimično ili potpuno uklanjanje vanjskih ženskih genitalija, ili drugu povredu ženskih genitalnih organa, iz nemedicinskih razloga, u četiri tipa, od uklanjanja klitorisa ili njegove kapice do infibulacije. Kaže da ta praksa nema poznatih zdravstvenih koristi i da je poznato da je štetna. Kaže da, iako se ta praksa nalazi među kršćanima, Jevrejima i muslimanima, nijedan od svetih tekstova tih religija je ne propisuje, te da je starija i od kršćanstva i od islama.

Izvještava da je egipatski Dar el-Ifta, zvanično državno tijelo za vjerske propise, rekao da je sakaćenje ženskih genitalija kulturna, a ne vjerska praksa, te da je vjerski zabranjeno i nezakonito.

“U mnogim zemljama prevalencija FGM/C najveća je među muslimanskim djevojčicama i ženama. Ta se praksa, međutim, nalazi i među katoličkim i drugim kršćanskim zajednicama.” “Jasno je da razlike u prevalenciji među ljudima različitih vjera pokazuju da je FGM/C izazov za sve vjerske grupe u pogođenim zemljama.” Njegov sažetak podataka: u Togu je “21% muslimanskih djevojčica i žena prošlo FGM/C, u poređenju s 1% kršćanskih djevojčica i žena”; u Nigeru je “55% kršćanskih djevojčica i žena prošlo FGM/C, u poređenju s 2% muslimanskih djevojčica i žena”.

Nezavisna istraga o seksualnom iskorištavanju djece u Rotherhamu. Utvrdila je da je, po opreznoj procjeni, oko 1.400 djece u gradu bilo seksualno iskorišteno između 1997. i 2013. U nešto više od trećine slučajeva djeca su već bila poznata službama, a vođe općine i policije su ih više puta iznevjerile. Utvrdila je i da su neki službenici bili nervozni oko navođenja etničkog porijekla počinilaca, iz straha da će biti smatrani rasistima.

Državna revizija grupnog seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece. Utvrdila je da u državnim podacima etnička pripadnost počinilaca još nije zabilježena za dvije trećine njih. Lokalni policijski podaci iz Velikog Manchestera, Zapadnog Yorkshirea i Južnog Yorkshirea pokazali su nesrazmjeran broj muškaraca azijskog etničkog porijekla među osumnjičenima, a revizija je rekla da se čini da su muškarci azijske i pakistanske etničke pripadnosti u nekim područjima nesrazmjerno zastupljeni.

“O vi koji vjerujete, opojna pića i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratno su, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste uspjeli.”

“I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!”

“I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave – a one žele biti čestite – da biste stekli prolazna dobra ovog svijeta. A ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima samilostan biti.”

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) poljubio svog unuka el-Hasana ibn Aliju dok je el-Akre' ibn Habis sjedio s njim. El-Akre' je rekao da ima desetero djece i da nikada nije poljubio nijedno od njih. Poslanik ga je pogledao i rekao da onome ko nije milostiv prema drugima neće biti ukazana milost.

Memoari bivšeg glavnog krunskog tužioca za sjeverozapadnu Englesku, imenovanog 2011. Opisuje kako je preinačio raniju odluku da se ne pokreće gonjenje u slučaju navođenja djece u Rochdaleu, što je 2012. dovelo do osude devet muškaraca.

“Izvještaj VKPP-a za 2023. napominje da je etnička pripadnost zabilježena za samo 31% počinilaca, ali nastavlja bilježiti raspodjelu po etničkoj pripadnosti (88% ‘bijelci’, 5% kao ‘Azijati’, 3% kao ‘crnci’, 2% kao ‘miješani’ i 1% kao ‘Kinezi ili drugi’)”. Izvještaj VKPP-a obuhvata sve zabilježeno seksualno zlostavljanje i iskorištavanje djece u Engleskoj i Walesu. “Budući da preko dvije trećine podataka o etničkoj pripadnosti počinilaca nedostaje u izvještaju VKPP-a i skoro dvije trećine u COCAD-u, iz ovog objavljenog skupa podataka nije moguće izvesti nikakve zaključke o zastupljenosti etničkih grupa među počiniocima.”

Nezavisna istraga o seksualnom iskorištavanju djece u Rotherhamu. Utvrdila je da je, po opreznoj procjeni, oko 1.400 djece u gradu bilo seksualno iskorišteno između 1997. i 2013. U nešto više od trećine slučajeva djeca su već bila poznata službama, a vođe općine i policije su ih više puta iznevjerile. Utvrdila je i da su neki službenici bili nervozni oko navođenja etničkog porijekla počinilaca, iz straha da će biti smatrani rasistima.

“Između 1970. i 2015. Rimokatolička crkva primila je više od 900 pritužbi koje uključuju preko 3.000 slučajeva seksualnog zlostavljanja djece protiv više od 900 pojedinaca povezanih s Crkvom, uključujući svećenike, monahe i volontere.” “Tu moralnu svrhu desetljećima su izdavali oni u Crkvi koji su činili to zlostavljanje i oni koji su pred njim zatvarali oči.”

O neuspjehu da se etnička pripadnost počinilaca bilježi i jasno navodi: “To nikome ne čini uslugu, a najmanje onima u azijskim, pakistanskim ili muslimanskim zajednicama koji bespotrebno pate jer oni zlih namjera koriste to zamagljivanje da siju i šire mržnju.”

Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se krv muslimana koji svjedoči da nema boga osim Allaha i da je on Njegov Poslanik može proliti samo u tri slučaja: život za život, oženjena osoba koja počini preljubu i onaj ko izađe iz vjere, napuštajući zajednicu (al-mariq min al-din al-tarik lil-jamaʿa).

Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se krv muslimana može dozvoljeno proliti samo iz jednog od tri razloga: oženjen čovjek koji počini preljubu; onaj ko izađe da se bori protiv Allaha i Njegovog Poslanika; ili onaj ko počini ubistvo. Ebu Davud ovaj hadis stavlja u poglavlje ‘Propis o onome ko otpadne od vjere’.

Standardni hanefijski pravni priručnik objašnjava zašto se žena koja napusti islam ne pogubljuje. Pravilo je da kazne za nevjerovanje čekaju ahiret, budući da bi njihovo dovođenje unaprijed pokvarilo smisao ovog života kao ispita. Ovosvjetska kazna odstupa od tog pravila samo da bi se otklonila neposredna šteta, a to je ratovanje (el-hirab). To se od žena ne očekuje, pa se žena koja napusti islam zadržava, a ne ubija.

Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, smatra da, kao pravilo, niko ne smije izvršiti utvrđenu kaznu (hadd) osim vladara (imama) ili onoga koga on odredi da djeluje umjesto njega. Jedini izuzetak koji dopušta jest stari propis o gospodaru i njegovom robu, koji danas nema primjene.

“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”

Godine 2019., 79 od 198 zemalja i teritorija (40%) imalo je zakone ili politike protiv bogohuljenja, uključujući neke u Evropi, a 22 je imalo zakone protiv otpadništva.

“Od 232 zemlje i teritorije uključene u ovu studiju, 50 ima muslimansku većinu.”

Aiša prenosi da ju je Poslanik (ﷺ) oženio kad je imala šest godina, da je brak izvršen kad je imala devet i da je zatim s njim živjela devet godina.

Iznosi englesko pravo: djevojčica može biti zaručena ili data u brak sa sedam godina, s devet ima pravo na udovički dio, a s dvanaest može pristati na brak ili ga odbiti. Brak sklopljen ispod te dobi nije bio ništavan, nego nepotpun, i trebalo ga je potvrditi ili odbiti kad je dostigne.

Učinio je ništavnim svaki brak u kojem je jedna od strana mlađa od šesnaest godina. Prije njega englesko pravo dopuštalo je djevojčici brak s dvanaest, a dječaku s četrnaest godina.

Slijedeći rabinsku hronologiju Seder Olam, Raši kaže da je Rebeka rođena u vrijeme vezivanja Izaka i da je Izak čekao dok nije bila sposobna za brak, s tri godine, a zatim se njome oženio.

“Oni, čak, govore: “To su samo smušeni snovi, on ga izmišlja, on je pjesnik, neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!””

“Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Opomenu slušaju govoreći: “On je, uistinu, lud!””

Historija toga kako su muslimani i nemuslimani pisali Poslanikov (ﷺ) život. Pokazuje da su predmoderni kršćanski kritičari njegove brakove napadali uglavnom zbog njihovog broja i da je Aišina dob postala središnja optužba tek u dvadesetom stoljeću.

Kad je Allah rekao Poslaniku (ﷺ) da svojim ženama da izbor da ga napuste, počeo je od Aiše i rekao joj da ne odgovara dok se ne posavjetuje s roditeljima. Odgovorila je da joj savjetovanje s njima nije potrebno: bira Allaha, Njegovog Poslanika i Kuću ahireta.

Aiši pripisuje 2.210 hadisa, od kojih su 174 i kod el-Buharija i kod Muslima, kaže da ne zna ni za jednu ženu u ummetu, ili uopće među ženama, učeniju od nje i navodi da je umrla u dobi od šezdeset i tri godine i nekoliko mjeseci.

“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”

“Čitaj s imenom Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od zakvačka. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.”

Aiša opisuje prvu objavu. U pećini Hira melek je rekao Poslaniku (ﷺ) da uči, a on je tri puta odgovorio da ne umije čitati, prije nego što su mu dati prvi ajeti sure El-Alak. Hatidža ga je odvela svom rođaku Veraki ibn Nevfelu, starom, slijepom čovjeku koji je postao kršćanin i prepisivao dijelove Indžila hebrejskim slovima. Veraka je rekao da je to melek kojeg je Bog poslao Musau, a nekoliko dana poslije umro je.

“Neka je uzvišen Allah, Vladar Istiniti! I ne žuri s učenjem Kur’ana prije nego što ti se objavljivanje njegovo završi, i reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!””

Engleski prijevod i studija knjiga I-III Knjige o optici Ibn el-Hejsema (Kitab el-Menazir, početak 11. stoljeća). Pokazuje kako je provjeravao teorije o svjetlosti i vidu kontroliranim posmatranjem i eksperimentom.

El-Harezmi je živio otprilike od 780. do otprilike 850. i bio je učenjak u Kući mudrosti u Bagdadu pod halifom el-Me'munom. Njegova knjiga o aritmetici sačuvana je samo u latinskoj verziji, poznatoj kao ‘Al-Khwarizmi on the Hindu Art of Reckoning’, koja izlaže indijski pozicioni brojevni sistem. Pobožni predgovor njegovoj Algebri pokazuje da je bio pravovjeran musliman.

“Najstarija postojeća obrazovna ustanova na svijetu koja neprekidno radi je Univerzitet Karueein, osnovan 859. n. e. u Fesu u Maroku. Univerzitet u Bologni u Italiji osnovan je 1088. i najstariji je u Evropi.”

Udio žena među istraživačima, po regijama, koristeći podatke za 2021. ili posljednju dostupnu godinu: “49,6% za Centralnu Aziju”, “44,4% za Latinsku Ameriku i Karibe”, “41,1% za arapske države”, “38,7% za Centralnu i Istočnu Evropu”, “33,9% u Zapadnoj Evropi”, “31,7% za svijet”, “31,5% za subsaharsku Afriku”, “26,8% za Istočnu Aziju i Pacifik”, “25,9% u Južnoj i Zapadnoj Aziji”. Nema podatka za Sjevernu Ameriku, čije zemlje ne dostavljaju uporedive podatke.

Daje stvarni BDP po stanovniku (paritet kupovne moći, procjene za 2024., dolari iz 2021.): Katar 110.900 dolara, Brunej 79.200 dolara, Ujedinjeni Arapski Emirati 68.600 dolara, Saudijska Arabija 62.700 dolara, Malezija 34.100 dolara, Indonezija 14.500 dolara, Niger 1.800 dolara, Somalija 1.400 dolara, Jemen 200 dolara; Burundi 800 dolara (93,9% kršćana), Demokratska Republika Kongo 1.500 dolara (oko 93% kršćana), Centralnoafrička Republika 1.100 dolara (uglavnom kršćani), Južni Sudan 400 dolara 2023. (60,5% kršćana). Njegove napomene kažu da je Somalija imala kolonije Britanije, Francuske i Italije do 1960. i da je trideset godina rata i nestabilnosti osakatilo njenu privredu; da su Jemenu, ovisnom o nafti i plinu, građanski rat razorio infrastrukturu, trgovinu i institucije; da je Afganistan opustošen dugim i razornim ratom nakon sovjetske invazije 1979.; da se Katar za šezdeset godina preobrazio iz siromašnog britanskog protektorata poznatog po lovu na bisere u državu s velikim prihodima od ugljikovodika i da je predvodnik u islamskim finansijama; da je Malezija veliki izvoznik elektronike s visokom produktivnošću rada, koja provodi politike protiv korupcije; i da je Indonezija, koju su Holanđani kolonizirali od 17. stoljeća, najveća privreda u jugoistočnoj Aziji.

Indeks ocjenjuje demokratiju svake zemlje od 0 do 10. Regionalni prosjeci za 2025.: Zapadna Evropa 8,43, Sjeverna Amerika 8,37, Latinska Amerika i Karibi 5,71, Azija i Australazija 5,33, Istočna Evropa i Centralna Azija 5,27, subsaharska Afrika 4,00, Bliski istok i Sjeverna Afrika 3,16. Od 20 zemalja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, 17 je ocijenjeno kao autoritarne, 2 kao hibridni režimi, 1 kao manjkava demokratija, a nijedna kao potpuna demokratija.

Pita da li je prelazak Afrike na višestranačke izbore promijenio potrošnju na osnovne usluge. Tvrdi da je “potreba za osvajanjem izborne većine možda navela afričke vlade da troše više na obrazovanje” i nalazi da su “demokratski izabrane afričke vlade trošile više na osnovno obrazovanje”, dok potrošnja na univerzitete ne pokazuje jasnu promjenu.

Između 2010. i 2020. subsaharska Afrika prestigla je Evropu kao regija s najvećim kršćanskim stanovništvom. Do 2020. subsaharska Afrika bila je dom 31% svih kršćana na svijetu, dok je Evropa imala 22% svjetskog kršćanskog stanovništva (pad od 4 boda). Mnogi kršćani žive i u regiji Latinske Amerike i Kariba (24% svih kršćana). Kršćani su najveća vjerska grupa na svijetu i većina su u svakoj regiji osim azijsko-pacifičke i regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

Freedom House svake godine ocjenjuje politička prava i građanske slobode u svakoj zemlji kao Slobodno, Djelimično slobodno ili Neslobodno. O Bliskom istoku u Freedom in the World 2024: “Oko 93 posto ljudi u regiji živi u zemljama ocijenjenim kao Neslobodne, dok samo 3 posto živi u Slobodnim zemljama.”

Izvještava o “zapanjujućoj pobjedi FIS-a [Islamskog fronta spasa] u prvom krugu parlamentarnih izbora 26. decembra”, nakon čega je vojska zatražila ostavku predsjednika, a drugi krug zakazan za 16. januar je otkazan.

Indeks percepcije korupcije ocjenjuje zemlje od 0 (veoma korumpirana) do 100 (veoma čista) prema tome koliko se njihov javni sektor smatra korumpiranim. Za Bliski istok i Sjevernu Afriku 2024. prosječna ocjena porasla je “za samo jedan bod na 39”, “daleko ispod svjetskog prosjeka od 43”. “Koncentracija moći u rukama autoritarnih vođa podstakla je sistemsku korupciju u cijeloj vlasti”.

“Regija je ponovo zabilježila najniži prosječni rezultat na svijetu, 33 od 100, daleko ispod svjetskog prosjeka od 43.”

Između 2010. i 2020. subsaharska Afrika prestigla je Evropu kao regija s najvećim kršćanskim stanovništvom. Do 2020. subsaharska Afrika bila je dom 31% svih kršćana na svijetu, dok je Evropa imala 22% svjetskog kršćanskog stanovništva (pad od 4 boda). Mnogi kršćani žive i u regiji Latinske Amerike i Kariba (24% svih kršćana). Kršćani su najveća vjerska grupa na svijetu i većina su u svakoj regiji osim azijsko-pacifičke i regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

“Allah vam, doista, naređuje da emanete date onima kojima pripadaju, a kada ljudima sudite – da pravedno sudite. Savjet Allahov je, uistinu, divan i Allah je, doista, Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve vidi.”

“Ne jedite imovinu jedni drugih na nepošten način i ne sporite se zbog nje pred sudijama kako biste s grijehom, i znajući to, dio imovine drugih ljudi pojeli.”

Studija jedne politologinje o dvjesta godina masovnog školovanja: “Osnovno obrazovanje stvoreno je dugo prije dolaska demokratije.” U intervjuu o svojoj knjizi Raised to Obey (Princeton, 2024) kaže da je masovno obrazovanje osmišljeno “da usadi poslušnost državi i njenim zakonima”, u vrijeme kada se kritičko mišljenje “smatralo opasnim”. Njen raniji članak je ‘The Non-Democratic Roots of Mass Education: Evidence from 200 Years’, American Political Science Review 115 (2021).

Stopa pismenosti, ukupno odrasli (% ljudi od 15 i više godina), posljednja zabilježena godina: Uzbekistan 100 (2022), Indonezija 96 (2020), Iran 88,9 (2023), Haiti 68,0 (2017), Centralnoafrička Republika 42,4 (2019), Afganistan 37,3 (2021), Niger 35,6 (2022).

Dana 19. augusta 1953. državni udar svrgnuo je premijera Irana, Mohammada Mosaddegha. Podstaklo ga je Ujedinjeno Kraljevstvo preko MI6 i Sjedinjene Države preko CIA-e. Ključni motiv bio je zaštita britanskih naftnih interesa nakon što je Mosaddegh 1951. nacionalizirao iransku naftnu industriju. U augustu 2013. vlada SAD-a formalno je priznala svoju ulogu objavljivanjem dokumenata.

Objavljeno 19. augusta 2013. Deklasificirani dokumenti o “zavjeri koju su podržali CIA i MI6 da se svrgne premijer zemlje, Mohammad Mosaddeq”, opisani kao prvo formalno priznanje CIA-e da je agencija pomogla u planiranju i izvođenju udara.

Godine 1954. gvatemalski predsjednik Jacobo Arbenz Guzmán svrgnut je državnim udarom “koji je organizovala Centralna obavještajna agencija (CIA)”, a izveo prognani pukovnik Carlos Castillo Armas. Arbenz je bio meta uglavnom zbog svoje politike zemljišne reforme koja je pogađala američke kompanije, naime United Fruit Company. Metode CIA-e uključivale su dezinformacije, propagandu, psihološko ratovanje i sabotažu.

Patrice Lumumba bio je prvi premijer nezavisnog Konga 1960. Pokrajina Katanga, koja je imala velik dio prirodnih bogatstava Konga, proglasila je nezavisnost 11. jula 1960. uz podršku belgijske vlade i rudarskih kompanija poput Union Minière. Lumumbu su katanške separatističke vlasti uhvatile, mučile i pogubile 17. januara 1961. Godine 2002. Belgija se formalno izvinila za svoju ulogu u pogubljenju i priznala “moralnu odgovornost”.

Godine 1970. “CIA je dobila uputu da nastoji podstaći državni udar da bi se spriječilo Allendeovo preuzimanje dužnosti”. “Iako CIA nije podstakla udar koji je okončao Allendeovu vladu 11. septembra 1973.”, “CIA je aktivno podržavala vojnu huntu nakon svrgavanja Allendea”.

Između 2010. i 2020. subsaharska Afrika prestigla je Evropu kao regija s najvećim kršćanskim stanovništvom. Do 2020. subsaharska Afrika bila je dom 31% svih kršćana na svijetu, dok je Evropa imala 22% svjetskog kršćanskog stanovništva (pad od 4 boda). Mnogi kršćani žive i u regiji Latinske Amerike i Kariba (24% svih kršćana). Kršćani su najveća vjerska grupa na svijetu i većina su u svakoj regiji osim azijsko-pacifičke i regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

Prikaz knjige Lindsey O'Rourke, Covert Regime Change: America's Secret Cold War (Cornell University Press, 2018). Njen izvorni skup podataka o američkim operacijama promjene režima izvedenim između 1947. i 1989. uključuje 64 tajna slučaja. Tajne intervencije ne uspijevaju u više od 60 posto slučajeva, a većina nije ostala tajna.

Više od 280 miliona ljudi, 3,6% svjetskog stanovništva, međunarodni su migranti (podaci UN-a za 2020.). Kršćani su činili procijenjenih 47% svih ljudi koji su 2020. živjeli izvan zemlje rođenja, iako čine 30% svjetskog stanovništva; muslimani 29% (25% svjetskog stanovništva), vjerski nepovezani 13%, hinduisti 5%, budisti 4% i Jevreji 1%. Ljudi se međunarodno sele iz mnogih razloga, poput traženja posla, obrazovanja ili pridruživanja članovima porodice; bez obzira na vjeru, migranti se često sele iz relativno siromašnih ili opasnih mjesta u zemlje u kojima se nadaju da će naći blagostanje i sigurnost. Meksiko je najčešća zemlja porijekla kršćanskih migranata, a Sjedinjene Države njihovo najčešće odredište.

Na kraju 2025. broj prisilno raseljenih osoba u svijetu procijenjen je na 117,8 miliona; jedna od 70 osoba u svijetu bila je prisilno raseljena. 65 posto izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita živjelo je u zemljama susjednim zemljama porijekla. Zemlje s niskim i srednjim prihodima primile su 68 posto njih. Više od sedam od deset izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita 2025. potjecalo je iz istih šest zemalja kao i 2024.: Afganistana, Južnog Sudana, Sudana, Sirije, Ukrajine i Venezuele. Ukrajinci su ostali najveća grupa koja je tražila međunarodnu zaštitu 2025. Od ljudi iz Venezuele kojima je potrebna zaštita, gotovo svi (97 posto) ostali su u zemljama Latinske Amerike ili Kariba.

Regija Bliskog istoka i Sjeverne Afrike prima 40% svjetskih muslimanskih migranata, a azijsko-pacifička regija 24%. Dvoje od deset muslimanskih migranata živi u Evropi, a samo 6% svih muslimanskih migranata boravi u Sjevernoj Americi. Saudijska Arabija je glavno odredište, s procijenjenih 13% svih muslimanskih migranata (10,8 miliona); Ujedinjeni Arapski Emirati primaju preko 6 miliona muslimana rođenih u inostranstvu, a Turska je treće najčešće odredište (5,9 miliona). Muslimani se najčešće sele u zemlje koje su bogate, pretežno muslimanske ili oboje.

Poslijeratni rast u Zapadnoj Njemačkoj stvorio je potražnju za radnom snagom, a nedostatak se povećao nakon što je Berlinski zid 1961. odsjekao radnike iz Istočne Njemačke. Zapadna Njemačka potpisala je sporazume o regrutaciji s Italijom, Španijom, Grčkom, Turskom (30. oktobra 1961), Marokom, Južnom Korejom, Portugalom, Tunisom i Jugoslavijom. Gastarbajterima isprva nije bilo dozvoljeno da dovode porodice; to se promijenilo 1964. Godine 1973. regrutacija je zaustavljena. Oko polovine turskih gastarbajtera tada se vratilo kući, dok su drugi doveli žene i članove porodice i nastanili se.

Nakon Drugog svjetskog rata migracija iz Pakistana u Ujedinjeno Kraljevstvo bila je dobrodošla, uz aktivnu regrutaciju britanskih poslodavaca radi rješavanja nedostatka radne snage u ključnim industrijama. Mnogi migranti došli su iz Mirpura u Kašmiru, nakon što je brana Mangla, izgrađena krajem 1950-ih, raselila hiljade ljudi. Posao su našli uglavnom u tekstilnoj industriji Lancashirea i Yorkshirea i u proizvodnji u West Midlandsu; mnogi su radili noćne smjene i slabije plaćene ili manje poželjne poslove. Zakon o imigrantima Commonwealtha iz 1962. i Zakon o imigraciji iz 1971. ograničili su primarnu migraciju, iako je spajanje porodica ostalo dozvoljeno.

Porodica je najveća pojedinačna kategorija migracije u zemlje OECD-a: porodična migracija čini skoro 40% tokova. Porodični migranti uključuju ljude koji prate radnike migrante ili izbjeglice, ljude koji se spajaju s rođacima koji su se preselili prije njih i ljude koji osnivaju nove porodice s državljanima.

Eurabija je islamofobna i ekstremno desničarska teorija zavjere, koju je razvila Bat Ye'or (pseudonim Gisèle Littman) i iznijela u svojoj knjizi Eurabia: The Euro-Arab Axis iz 2005. Učenjaci su je nazvali islamofobnom teorijom zavjere i “opasnom islamofobnom fantazijom” (Carr, 2006). Manifest Andersa Behringa Breivika, koji je izveo napade u Norveškoj 2011., raspravljao je o toj teoriji i podržavao je. Tu priču kasnije je uglavnom preuzela šira teorija zavjere o Velikoj zamjeni.

Opovrgnuta bjelačko-nacionalistička ekstremno desničarska teorija zavjere, koju je popularizirao francuski pisac Renaud Camus u svojoj knjizi Le Grand Remplacement iz 2011. Učenjaci su njene tvrdnje odbacili kao ukorijenjene u pogrešnom razumijevanju demografske statistike i zasnovane na nenaučnom, rasističkom pogledu na svijet. Čovjek koji je 2019. napao dvije džamije u Christchurchu na Novom Zelandu svoj je manifest naslovio The Great Replacement, po Camusovoj knjizi.

Sredinom 2016. muslimana je bilo procijenjenih 25,8 miliona, 4,9% stanovništva 28 zemalja EU, te Norveške i Švicarske. Čak i s nultom migracijom, muslimanski udio porastao bi na 7,4% do 2050.; sa srednjom migracijom (redovna migracija se nastavlja, izbjeglički tokovi prestaju) mogao bi dostići 11,2%; s visokom migracijom (rekordni izbjeglički tokovi od 2014. do sredine 2016. nastavljaju se neograničeno) mogao bi dostići 14%, i dalje relativna manjina. Predviđa se da će muslimanke u Evropi imati u prosjeku 2,6 djece, naspram 1,6 za druge Evropljanke. Mnoge izbjeglice i dalje će dolaziti iz pretežno muslimanskih zemalja.

U Saudijskoj Arabiji bilo je oko 2,1 milion kršćana 2020., većinom stranih radnika s Filipina. Mogu obavljati bogosluženje privatno, a na kompleksima stranaca postoje kršćanske službe; 2018. tamo je služena prva javna božanska liturgija, koju je obavilo koptsko sveštenstvo.

Religije Saudijske Arabije navodi kao islam 90,4%, kršćanstvo 6,04%, hinduizam 2,03%, bez religije 0,69% i ostalo 0,86%.

Nemuslimanima je zabranjen ulazak u Mekku. U Medini je nemuslimanima zabranjen samo sveti dio starog grada, mnogo manje područje nego u Mekki; izvan njega ima znatan broj nemuslimanskih radnika migranata.

Kršćani su 2023. činili oko 15,4% stanovništva Katara. Godine 2005. vlada je crkvama dala u zakup zemljište u Mesaimeeru, izvan Dohe, gdje su sagradile svoje crkve.

Prema procjenama iz 2020. kršćani su činili 12,9% stanovništva Ujedinjenih Arapskih Emirata. Zemlja ima katoličke, pravoslavne i protestantske crkve, od kojih je 2023. deset bilo katoličkih.

Procjenjuje da je sredinom 2016. oko 25,8 miliona muslimana živjelo u 28 zemalja Evropske unije te Norveškoj i Švicarskoj, oko 4,9 posto stanovništva.

Prema procjeni Pew Foruma, 2017. u Sjedinjenim Državama bilo je 3,45 miliona muslimana, oko 1,1% stanovništva.

“Nemoj imati drugih bogova osim mene.”

“Reci: On je Allah – Jedan!”

“Poštuj oca svoga i majku svoju: da ti se produže dani na zemlji koju ti daje GOSPOD Bog tvoj.”

“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!””

“Ne ubij.”

“I ne ubijajte nikog koga je Allah zabranio ubiti, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovu nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.”

“Nemoj činiti preljube.”

“I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!”

“Ne ukradi.”

“O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati – ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.”

“Nemoj svjedočiti lažno protiv bližnjega svoga.”

“I oni koji ne svjedoče lažno i koji, prolazeći pored onog što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno,”

“Ne poželi kuću bližnjega svoga, ne poželi ženu bližnjega svoga, ni slugu njegova, ni sluškinju njegovu, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.”

“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade. I molite Allaha za obilje Njegovo. Allah, doista, sve dobro zna.”

“Nemoj se osvećivati, niti držati zlobe prema sinovima naroda svoga, nego ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe: ja sam GOSPOD.”

“I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu. Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu.”

“Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti: bijah žedan, i napojiste me: bijah stranac, i primiste me:”

“Čista i neokaljana vjera pred Bogom i Ocem jeste ovo: Posjećivati siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati sebe neokaljanim od svijeta.”

“i hranu su davali, mada su je i sami voljeli, siromahu, siročetu i sužnju. Mi vas samo zarad Allahova Lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!”

“Jer ako oprostite ljudima prijestupe njihove, oprostit će i vama Otac vaš nebeski; ali ako ne oprostite ljudima prijestupe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti prijestupe vaše.”

“Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovom putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.”

“Hoće li GOSPOD biti zadovoljan hiljadama ovnova ili desetinama hiljada rijeka ulja? Hoću li dati prvorođenog svoga za prijestup svoj, plod tijela svoga za grijeh duše svoje? Pokazao ti je, čovječe, šta je dobro; i šta GOSPOD traži od tebe, osim da činiš pravdu, da ljubiš milost i da ponizno hodiš s Bogom svojim?”

“O vi koji vjerujete, budite uvijek pravedni, svjedočite radi Allaha, pa makar to bilo protiv vas samih, ili roditelja i rodbine. Bude li onaj o kome svjedočite bogat ili siromah, pa Allah je preči njima! I ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, pa Allah, zaista, u potpunosti zna ono što radite.”

“Nemoj pozajmljivati bratu svome uz kamatu; kamatu na novac, kamatu na hranu, kamatu na bilo šta što se pozajmljuje uz kamatu: Strancu možeš pozajmiti uz kamatu; ali bratu svome nemoj pozajmljivati uz kamatu: da te blagoslovi GOSPOD Bog tvoj u svemu na šta staviš ruku svoju u zemlji u koju ideš da je zaposjedneš.”

“Oni koji se kamatom hrane dići će se iz grobova svojih baš kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: “Trgovina je, doista, isto što i kamata!” A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada ono što je prije stekao, a njegov je slučaj Allahu prepušten. Oni, pak, koji opet to učine, bit će stanovnici Vatre u kojoj će vječno ostati.”

“I ne opijajte se vinom, u kojem je razuzdanost, nego se ispunjavajte Duhom;”

“O vi koji vjerujete, opojna pića i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratno su, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste uspjeli.”

“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljednji dan, i koji često Allaha spominje.”

“I kada meleci rekoše: Merjema, Allah te obveseljava onim koji je Riječ Njegova, čije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih!”

Ebu Hurejre prenosi da se Poslanik (ﷺ) zakleo da će sin Merjemin uskoro sići među muslimane kao pravedan vladar. Slomit će krst, ubiti svinje i ukinuti džizju, a imetka će biti toliko da ga niko neće htjeti primiti. Ebu Hurejre je zatim proučio Kur'an 4:159: nema nikoga od sljedbenika Knjige a da neće povjerovati u njega prije njegove smrti.

“A kad se navrši osam dana da se dijete obreže, nadjenuše mu ime ISUS, kako ga je anđeo nazvao prije nego što je začeto u utrobi.”

“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”

“A ujutro, ustavši još za mraka, izađe i ode na pusto mjesto i tamo se moljaše.”

“I pošto je postio četrdeset dana i četrdeset noći, naposljetku ogladnje.”

“A dok su oni o tome govorili, sam Isus stade među njih i reče im: Mir vama!”

“A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: “Selamun alejkum! Gospodar vaš je sam Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi – pa, Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.””

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je Allah, kad je stvorio Adema, rekao mu da pozdravi jednu skupinu meleka i posluša njihov odgovor, jer će to biti pozdrav njegove djece. Adem je rekao ‘Es-selamu alejkum’ (mir s vama), a oni su odgovorili ‘Es-selamu alejke ve rahmetullah’ (mir s tobom i Allahova milost), dodajući Allahovu milost.

“I zapovjedi narodu da sjedne na travu, i uze pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo, blagoslovi, i razlomi, i dade hljebove svojim učenicima, a učenici narodu.”

Omer ibn Ebi Seleme prenosi da mu je, kao dječaku pod Poslanikovim (ﷺ) staranjem, ruka lutala po posudi dok je jeo. Poslanik (ﷺ) mu je rekao da spomene Allahovo ime, da jede desnom rukom i da jede s dijela posude koji mu je najbliži. Kaže da se od tada toga držao.

“I uze djevojčicu za ruku i reče joj: Talita kumi, što znači: Djevojčice, tebi kažem, ustani!”

“A u deveti sat povika Isus iza glasa govoreći: Eloi, Eloi, lama sabahtani? Što znači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”

Semitski srodnici riječi ‘Allāh’ javljaju se u drugim semitskim jezicima: aramejsko ʼElāh, u emfatičnom obliku ʼElāhā, i sirijsko ʼAlāhā, a sve znači ‘bog’. Aramejska riječ za Boga koju koriste asirski kršćani je ʼĔlāhā, ili Alaha. Riječ Allah i dalje koriste sljedbenici svih abrahamskih religija koji govore arapski; “Današnji kršćanski Arapi nemaju druge riječi za ‘Boga’ osim ‘Allah’.”

“A Isus mu odgovori: Prva je od svih zapovijedi: Čuj, Izraele! Gospod Bog naš jedan je Gospod.”

“Ne mislite da sam došao ukinuti zakon ili proroke; nisam došao ukinuti, nego ispuniti.”

“I svinja, iako ima razdvojene papke i rascijepljena kopita, ipak ne preživa; ona je vama nečista.”

“On vam, doista, zabranjuje: strv, krv, svinjsko meso i ono što je prineseno kao žrtva u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome koji bude primoran, ne svojom voljom i ne pretjerujući, nije mu grijeh. Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”

“Danas vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i jela onih kojima je data Knjiga dozvoljena su vam, i vaša su jela njima dozvoljena, i čestite žene vjernice, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada im vjenčane darove njihove dadnete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko niječe propise vjere – uzalud će mu biti djela njegova, i on će, na onome svijetu među gubitnicima biti.”

Svinjetina je zabranjena u oba vjerovanja. Oba zahtijevaju klanje rezom preko vrata životinje oštrim sječivom u jednom čistom potezu, na način koji ispušta krv, koja nije dozvoljena za konzumaciju. Islam ne dijeli jevrejski tabu miješanja mliječnih proizvoda i mesa, a većina muslimanskih učenjaka dozvoljava morske plodove koje jevrejski zakon zabranjuje; kašrut dozvoljava alkohol, koji islam zabranjuje.

“Većina tradicionalnih prikaza Djevice Marije, Kristove majke, prikazuje je pod velom.” Pokrivanje kose bilo je uobičajena praksa kršćanki barem do 19. stoljeća, a do sredine 20. stoljeća žene u većini glavnih kršćanskih denominacija nosile su pokrivala za glavu, na osnovu 1 Korinćanima 11.

Kanon 669 Zakonika kanonskog prava Katoličke crkve iz 1983. nalaže da članovi redova nose habit svog instituta, načinjen po njegovom vlastitom pravu, kao znak svog posvećenja i svjedočanstvo siromaštva.

Fotografija tri časne sestre u bolnici Providence u Seattleu 1913., svaka u odjeći svog reda, s velom preko glave.

“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”

“Da Gospodar tvoj hoće na Zemlji bi, baš svi, bili vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?”

Prati dolazak islama na indonezijske otoke od oko 13. stoljeća kroz trgovinu i obraćenje lokalnih vladara i naroda, a ne kroz osvajanje strane muslimanske vojske.

“Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina, a i ženama pripada dio od onoga što ostave roditelji i rodbina. Bilo toga malo ili mnogo, dio je obavezan.”

“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade. I molite Allaha za obilje Njegovo. Allah, doista, sve dobro zna.”

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se žena koja je ranije bila udata ne smije ponovo udati a da se s njom ne posavjetuje, i da se djevojka ne smije udati bez svog dopuštenja.

Dozvolio je udatoj ženi u Engleskoj da posjeduje imovinu i njome upravlja u svoje ime, kao da je neudata. Prije njega je većina onoga što je žena posjedovala prelazila na njenog muža; zakon iz 1870. dozvolio joj je da zadrži samo svoju zaradu i još nekoliko vrsta imovine.

“O vi koji vjerujete, ispunjavajte preuzete obaveze!”

“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”

Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, smatra da, kao pravilo, niko ne smije izvršiti utvrđenu kaznu (hadd) osim vladara (imama) ili onoga koga on odredi da djeluje umjesto njega. Jedini izuzetak koji dopušta jest stari propis o gospodaru i njegovom robu, koji danas nema primjene.

Abdullah ibn Mes'ud prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da iskrenost vodi čestitosti, a čestitost Džennetu, i čovjek govori istinu dok ne postane iskren. Laž vodi pokvarenosti, a pokvarenost Vatri, i čovjek laže dok ga kod Allaha ne zapišu kao lažljivca.

“Onaj ko zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – ne i onaj ko na to bude primoran, već onaj koji nevjerovanje širokogrudo prihvati – Allah se na takve srdi i njih čeka patnja velika,”

“O vi koji vjerujete, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite. Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha. Allah, doista, u potpunosti zna ono što činite.”

“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”