Kratak odgovor
Nije. Bilo je osvajanja, ali osvajanje nije obraćenje. Kur'an jasno kaže da nema prisile u vjeru. Čak i samog Poslanika (ﷺ) pita da li bi nagonio ljude da vjeruju. Historija se s tim slaže. Muslimani su vladali Španijom gotovo osam stotina godina, a većinu tog vremena kršćani i Jevreji tamo su ostali kršćani i Jevreji. Osmanlije su vladali Grčkom i Srbijom gotovo četiri stoljeća, a obje su i dalje kršćanske. Muslimanski kraljevi vladali su iz Delhija šest stotina godina, a većina stanovnika potkontinenta i dalje je bila hinduistička. Indoneziju, najveću muslimansku zemlju, nikada nije osvojila strana muslimanska vojska. Islam su tamo donijeli trgovci. U Americi su cijeli narodi učinjeni kršćanima nakon osvajanja, a to nisu učinili muslimani. Odgovor islama je vlastito pravilo Kur'ana: nema prisile u vjeru.
Potpuno objašnjenje
Kur'an zabranjuje prisiljavanje bilo koga da vjeruje
Pravilo je izrečeno izričitim riječima. Izrečeno je samom Poslaniku (ﷺ). Vjera koja je iznuđena nije vjera. Vjerovanje živi u srcu, a mač ne može natjerati srce da vjeruje.
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
“Da Gospodar tvoj hoće na Zemlji bi, baš svi, bili vjernici. Pa zašto onda ti da nagoniš ljude da budu vjernici?”
Gdje su muslimani vladali stoljećima
Da biste provjerili optužbu, pogledajte šta se poslije dogodilo s osvojenim narodima. Osmanlije, muslimanska dinastija koja je vladala iz Istanbula, držali su Grčku i Srbiju gotovo četiri stotine godina. Ipak pravoslavni patrijarh, najviši biskup Pravoslavne crkve, i danas ima svoje sjedište u Istanbulu. Osmanski sultan Mehmed II postavio je novog patrijarha 1454., godinu dana nakon što je zauzeo grad. Grčka, Srbija i Bugarska danas su pravoslavne. Muslimanski sultani i carevi vladali su iz Delhija šest stotina godina. Ipak je popis iz 1941. oko dvije trećine stanovnika Indije izbrojao kao hinduiste, a manje od četvrtine kao muslimane. Pakistan i Bangladeš tada su još bili dio Indije. Popis iz 2011. današnju Indiju izbrojao je kao 79,8 posto hinduističku. Akbar, mogulski car iz šesnaestog stoljeća, ukinuo je porez za nemuslimane. Hinduistima je dao najviše položaje. Dao je da se Mahabharata i Ramajana, dva velika hinduistička epa, prevedu na perzijski. U Egiptu i Siriji ljudima su bila potrebna stoljeća da postanu muslimani, a kršćani tamo i danas žive.
Historija pravoslavne Carigradske patrijaršije pod osmanskom vlašću: Mehmed II postavio je Genadija za patrijarha nakon osvajanja grada 1453., a Crkva je kroz osmanska stoljeća zadržala nadležnost nad vjerskim i porodičnim pravom svog naroda.
Od oko 389 miliona ljudi popisanih u nepodijeljenoj Indiji 1941., uključujući zemlje koje su postale Pakistan i Bangladeš, oko dvije trećine zabilježeno je kao hinduisti, a nešto manje od četvrtine kao muslimani.
Od 1,21 milijarde stanovnika Indije 2011. godine 79,8 posto zabilježeno je kao hinduisti, a 14,2 posto kao muslimani.
Historija Mogulskog carstva. Opisuje kako je Akbar 1564. ukinuo džizju za nemuslimane, doveo hinduističke radžputske vladare i službenike u najviše redove svoje službe i dao da se sanskrtska djela, među njima Mahabharata i Ramajana, prevedu na perzijski.
Kvantitativna studija obraćenja u Iranu, Iraku, Siriji, Egiptu, Sjevernoj Africi i Španiji. Nalazi da je prelazak na islam u osvojenim zemljama bio spor i postepen, da se odvijao tokom dva do tri stoljeća i više nakon osvajanja.
Šta ova stranica ne tvrdi
Ovo nije tvrdnja da su muslimanska carstva bila blaga. Osmanlije su teško oporezivali i oštro gušili pobune. U devširmi, danku u dječacima, uzimali su kršćanske dječake za sultanovu službu i odgajali ih kao muslimane. Ova lokacija ne brani tu praksu. Ona je kršila pravilo Kur'ana da nema prisile u vjeru (2:256). Sami muslimanski učenjaci tog vremena dovodili su je u pitanje. U Indiji su hramovi rušeni u ratu, a Aurangzeb, mogulski car iz sedamnaestog stoljeća, ponovo je uveo porez za nemuslimane. Ali optužba je da islam obraća silom. Nakon stoljeća osmanske vlasti Grčka, Srbija i Bugarska i dalje su kršćanske. Nakon šest stoljeća muslimanskih kraljeva u Delhiju većina Indije i dalje je hinduistička.
Historija pravoslavne Carigradske patrijaršije pod osmanskom vlašću: Mehmed II postavio je Genadija za patrijarha nakon osvajanja grada 1453., a Crkva je kroz osmanska stoljeća zadržala nadležnost nad vjerskim i porodičnim pravom svog naroda.
Historija Mogulskog carstva. Opisuje kako je Akbar 1564. ukinuo džizju za nemuslimane, doveo hinduističke radžputske vladare i službenike u najviše redove svoje službe i dao da se sanskrtska djela, među njima Mahabharata i Ramajana, prevedu na perzijski.
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
Gdje je islam došao bez vojske
Indonezija ima više muslimana od bilo koje druge zemlje. Islam je do nje došao preko trgovaca i lokalnih vladara, a ne preko strane muslimanske vojske. Mongoli su išli u suprotnom smjeru. U trinaestom stoljeću došli su sa stepa Mongolije i osvojili muslimanske zemlje. Zatim su njihovi vladari sami postali muslimani. Niko ne može prisiliti pobjednika da primi vjeru pobijeđenog.
Prati dolazak islama na indonezijske otoke od oko 13. stoljeća kroz trgovinu i obraćenje lokalnih vladara i naroda, a ne kroz osvajanje strane muslimanske vojske.
Historija mongolskog osvajanja muslimanskih zemalja u trinaestom stoljeću i kasnijeg prelaska mongolskih vladara Irana i Zlatne horde na islam.
| Gdje | Muslimanska vlast | Druge vjere |
|---|---|---|
| Grčka, Srbija i Bugarska | Skoro četiri stoljeća osmanske vlasti | Sve tri su danas pravoslavne, a pravoslavni patrijarh i dalje sjedi u Istanbulu. |
| Indija | Šest stoljeća muslimanskih kraljeva koji su vladali iz Delhija | Godine 1941., kada su Pakistan i Bangladeš još bili dio Indije, oko dvije trećine njenog stanovništva bili su hinduisti. |
| Egipat i Sirija | Stoljeća muslimanske vlasti | Prelazak na islam trajao je stoljećima, a kršćani tamo ostaju do danas. |
Ove vjere živjele su pod muslimanskom vlašću stoljećima. A Indonezija, zemlja s najviše muslimana na svijetu, primila je islam preko trgovaca i lokalnih vladara, a ne preko strane muslimanske vojske.
Španija prije i poslije 1492.
El-Andalus je naziv za muslimansku Španiju. Većinu stoljeća muslimanske vlasti tamo, od 711., kršćani i Jevreji zadržali su svoje crkve, sinagoge, biskupe, sudove i jezik. Nakon pada Granade 1492. Jevreji su protjerani iste godine. Godine 1499. nadbiskup Cisneros dao je da se arapske knjige Granade saberu i spale na javnom trgu. Poštedio je samo knjige o medicini. Muslimanima Kastilje dat je izbor između krštenja i izgnanstva 1501-1502, a onima u Aragonu 1520-ih godina. Arapska odjeća, imena i knjige zabranjeni su 1567. Od 1609. do 1614. protjerano je oko tri stotine hiljada krštenih Moriska, muslimana silom učinjenih kršćanima, i njihovih potomaka. Osam stoljeća muslimanske vlasti ostavilo je kršćane i Jevreje u Španiji. Nešto više od stoljeća katoličke Španije nije ostavilo ni muslimane ni Jevreje. Mnogi Jevreji protjerani 1492. našli su utočište u Osmanskom carstvu, gdje ih je sultan primio.
Historija muslimana Španije do 1500. Opisuje kako je, nakon predaje Granade 1492., nadbiskup Francisco Jimenez de Cisneros tamošnjim muslimanima nametao masovna krštenja i 1499. dao da se arapske knjige saberu i spale na javnom trgu grada, poštedjevši samo medicinska djela.
Historija muslimana Španije nakon pada Granade 1492.: prisilna krštenja 1501-1502. u Kastilji i 1520-ih godina u Aragonu, zakoni protiv arapskog jezika i običaja i protjerivanje Moriska od 1609. do 1614.
Historija sefardskih Jevreja: njihov život u muslimanskoj i kršćanskoj Španiji, protjerivanje 1492. i utočište koje su mnogi našli u Osmanskom carstvu, gdje su jevrejske zajednice španskog jezika živjele stoljećima.
| Godina | Šta se desilo |
|---|---|
| 1492. | Granada pada. Iste godine protjeruju se Jevreji. |
| 1499. | Nadbiskup Cisneros daje da se arapske knjige Granade sakupe i zapale na javnom trgu, pošteđene su samo knjige medicine. |
| 1501–1502. | Muslimanima Kastilje daje se krštenje ili progonstvo. |
| 1520-e godine | Muslimanima Aragona daje se isti izbor. |
| 1567. | Zabranjuju se arapska odjeća, imena i knjige. |
| 1609–1614. | Protjeruje se nekih tri stotine hiljada krštenih Moriska, muslimana prisiljenih na krštenje i njihovih potomaka. |
Mnogi Jevreji protjerani 1492. našli su utočište u Osmanskom carstvu, gdje ih je sultan primio.
Šta je učinjeno u Americi
Kada je Španija zauzela Ameriku, njeni zapovjednici čitali su Requerimiento, španski pravni dokument. Čitali su ga na španskom, narodima koji nisu mogli razumjeti ni riječ. Govorio im je da prihvate Crkvu kao vladaricu svijeta i špansku krunu kao svoje gospodare. Ako to ne učine, zaratit će se protiv njih i bit će porobljeni sa svojim ženama i djecom. Nakon osvajanja fratri su krstili cijele narode na stotine hiljada. Fratri su članovi katoličkih redovničkih redova. Rušili su hramove domorodačkih naroda i na njihovom mjestu gradili crkve. U Maniju na Jukatanu u julu 1562. fratar Diego de Landa, kasnije biskup Jukatana, spalio je majanske knjige koje je sabrao. Sam je napisao da su ih sve spalili. U Kanadi je više od 150.000 domorodačke djece odvedeno u internatske škole koje je finansirala vlada. Crkve su vodile te škole do 1969. Djeca su kažnjavana zbog govorenja svojih jezika.
Zahtjev koji su španski zapovjednici morali pročitati prije nego što zarate protiv domorodačkog naroda. Govorio im je da priznaju Crkvu kao vladaricu svijeta, Papu te kralja i kraljicu Španije kao svoje gospodare i da dopuste da im se propovijeda vjera. Ako odugovlače, Španci će zaratiti protiv njih, uzeti njih, njihove žene i djecu kao robove i oduzeti im imovinu.
Historija rasprava o osvajanju Amerike. Pokazuje da se Requerimiento čitao na španskom narodima koji ga nisu mogli razumjeti, ponekad potpuno izvan njihovog dosega sluha, prije nego što bi se protiv njih zaratilo, i da su mu se Španci tog vremena, među njima Las Casas, zbog toga rugali.
Historija kako su fratri obraćali Meksiko nakon osvajanja, od 1523. do 1572.: krštenja koja su se brojala u stotinama hiljada, rušenje hramova i spaljivanje idola i crkve sagrađene na njihovom mjestu.
Landa piše da su fratri našli veliki broj knjiga majanskim pismom i, budući da su sadržavale samo praznovjerje i đavolje laži, sve ih spalili, zbog čega su Maje gorko tugovali.
Historija španskog osvajanja Jukatana i tamošnje franjevačke misije. Opisuje inkviziciju koju je Diego de Landa vodio 1562., kada su Maje mučene da priznaju idolopoklonstvo, i auto-da-fe u Maniju u julu 1562., gdje su spaljene njihove knjige i slike.
Više od 150.000 djece Prvih nacija, Metisa i Inuita poslano je u internatske škole koje je finansirala kanadska vlada, a do 1969. vodile katolička, anglikanska, metodistička, ujedinjena i prezbiterijanska crkva. Posljednja je zatvorena 1996. Djeca su odvođena od porodica, kažnjavana zbog govorenja svojih jezika i učena da odbace vjerovanja svojih naroda; hiljade su umrle u školama.
“prisili ih da uđu”
U jednoj prispodobi kod Luke gospodar govori svom sluzi da prisili ljude da uđu na njegovu gozbu. Augustin, sjevernoafrički biskup iz četvrtog i petog stoljeća, to je čitao kao ovlaštenje da se donatisti silom vrate u Crkvu. Donatisti su bili suparnička sjevernoafrička crkva. Stih je stoljećima poslije navođen da opravda prisilu. Mnogi Afrikanci odvedeni u Ameriku u atlantskoj trgovini robljem bili su muslimani iz zapadne Afrike. U francuskim kolonijama zakon je zahtijevao da svaki rob bude kršten. U nekoliko naraštaja njihovi potomci bili su kršćani. Kur'an postavlja suprotno pravilo: nema prisile.
“I reče gospodar sluzi: Izađi na puteve i uz ograde i prisili ih da uđu, da se napuni moja kuća.”
Augustin brani upotrebu carske sile da se donatisti vrate u Katoličku crkvu i riječi ‘prisili ih da uđu’ iz prispodobe u Luki 14 čita kao opravdanje za to.
Svaki rob na francuskim otocima mora biti kršten i poučen u katoličkoj vjeri, a ko god kupi novopridošle Afrikance mora ih u roku od osam dana prijaviti guverneru i intendantu da se to učini.
Historija afričkih muslimana porobljenih u Americi: odakle su iz zapadne Afrike došli, koliko ih je bilo pismeno na arapskom i kako su ropstvo i prisilna kristijanizacija okončali praksu islama među njihovim potomcima.
Izreka koju kritičari navode
Sahih el-Buhari 25 — Kitab el-Iman (Knjiga o vjerovanju), hadis 25
Ibn Omer prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da mu je naređeno da se bori protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, ne klanjaju i ne daju zekat; ako to učine, njihovi životi i imovina su sigurni, a njihov obračun je kod Allaha.
Navedeno za
Kritičari je čitaju kao naredbu da se bori protiv svih dok ne postanu muslimani.
Odgovor
Drugo vjerodostojno predanje iste izreke, kod en-Nesaija, zbirke hadisa, kaže na koga se misli: na mnogobošce. To su bili idolopoklonici Arabije u Poslanikovo (ﷺ) vrijeme. Mnogi od njih prekršili su svoje ugovore i prvi napali. Čak i za njih Kur'an naređuje zaštitu i sigurnu pratnju svakome ko je zatraži. Izreka ne govori o Jevrejima ili kršćanima. Oni su zadržali svoju vjeru pod muslimanskom vlašću četrnaest stoljeća. To se ne bi moglo dogoditi da je značila sve. Izreka danas nikome ne daje nikakvo pravo da se bori protiv ikoga: rat je samo za zakonitu državu.
Zaključak — Izreka se tiče mnogobožaca Arabije koji su kršili ugovore u Poslanikovo (ﷺ) vrijeme, a ne svih ljudi. Jevreji i kršćani zadržali su svoju vjeru pod muslimanskom vlašću četrnaest stoljeća.
Gledišta
Česti prigovor: širila su ga osvajanja
Mnogi kritičari kažu da se islam širio osvajanjem. U roku od stotinu godina od Poslanikove (ﷺ) smrti muslimanske vojske vladale su od Španije do srednje Azije i Sinda.
Kritičari kažu da su rana osvajanja islam u roku od stotinu godina odnijela od Španije do srednje Azije. Dakle, kažu oni, širio se mačem.
Pobijanje
Osvojiti zemlju i obratiti njene ljude različite su stvari. U osvojenim zemljama ljudi su postajali muslimani polako, tokom stoljeća. Prisilno obraćenje tako ne izgleda. A starije religije živjele su dalje pod muslimanskom vlašću. Do današnje najveće muslimanske zemlje, Indonezije, došli su trgovci. A Kur'an zabranjuje prisiljavanje bilo koga u vjeri.
Šta pokazuje historijski zapis
Osvojiti zemlju i obratiti njene ljude različite su stvari. Pod muslimanskom vlašću starije religije živjele su dalje stoljećima, a ljudi su polako postajali muslimani. Do najveće muslimanske zemlje došla je trgovina, a ne vojske.
Pravoslavna crkva zadržala je svog patrijarha u Carigradu pod osmanskom vlašću, s patrijarhom kojeg je postavio Mehmed II nakon 1453. A Grci, Srbi i Bugari ostali su pravoslavni.
U zemljama osvojenim u prvim muslimanskim stoljećima prelazak na islam bio je postepen i trajao je stoljećima.
Nakon šest stotina godina muslimanskih kraljeva u Delhiju popis iz 1941. oko dvije trećine stanovnika nepodijeljene Indije izbrojao je kao hinduiste. Ta Indija uključivala je današnji Pakistan i Bangladeš.
Godine 1947. Podjela je većinu područja s muslimanskom većinom prenijela u Pakistan, čiji je dio kasnije postao Bangladeš. Popis iz 2011. Indiju koja je ostala zabilježio je kao 79,8 posto hinduističku.
Islam je do indonezijskih otoka došao trgovinom i lokalnim obraćenjem, a ne stranim osvajanjem.
Mongoli su osvojili muslimanske zemlje, a njihovi vladari kasnije su prešli na islam.
Nakon 1492. katolička Španija protjerala je svoje Jevreje, nametnula krštenje svojim muslimanima i od 1609. protjerala krštene Moriske.
Godine 1499. nadbiskup Cisneros dao je da se arapske knjige Granade spale na javnom trgu. Poštedjene su samo knjige o medicini.
Jedan nemuslimanski historičar s početka dvadesetog stoljeća razmotrio je priču da je islam mačem nametnut osvojenim narodima. Nazvao ju je apsurdnim mitom.
Kršćanski zapis o prisili
Optužba bolje odgovara kršćanskoj historiji. Jedna prispodoba iz Evanđelja po Luki stoljećima se čitala kao dozvola za prisilu. Domorodački narodi Amerike učinjeni su kršćanima nakon osvajanja. Porobljeni afrički muslimani krštavani su po zakonu.
Augustin je “prisili ih da uđu” iz Luke 14:23 koristio da brani vraćanje donatista u Crkvu silom.
Francuski Code Noir iz 1685. zahtijevao je da svaki rob bude kršten kao katolik.
Mnogi Afrikanci porobljeni u Americi bili su muslimani, a njihova vjera nije preživjela među njihovim potomcima.
Španski zapovjednici čitali su Requerimiento, na španskom, narodima koji ga nisu mogli razumjeti. Zahtijevao je pokoravanje Crkvi i Kruni pod prijetnjom rata i ropstva.
Nakon osvajanja Meksika fratri su krstili domorodačke narode na stotine hiljada i rušili njihove hramove.
Diego de Landa spalio je majanske knjige u Maniju 1562. U svom vlastitom kazivanju napisao je da su ih fratri sve spalili.
Kanadske internatske škole vodile su crkve za vladu do 1969. Odvele su više od 150.000 domorodačke djece od njihovih porodica i kažnjavale ih zbog govorenja svojih jezika. Posljednja je zatvorena 1996.
Islamsko gledište
Islam zabranjuje prisiljavanje bilo koga u vjeru. Poslaniku (ﷺ) je rečeno da ne može nagoniti ljude da vjeruju. U zemljama kojima su muslimani vladali starije religije živjele su dalje stoljećima. Ljudi su se obraćali polako, tokom naraštaja, a ne na vrhu mača.
Kur'an navodi da nema prisile u vjeru.
Kur'an pita Poslanika (ﷺ) da li bi nagonio ljude da vjeruju. Vjerovanje je samo Božijom voljom.
Bog ne prima vjeru koja se drži pod prisilom, pa prisilno obraćenje u islamu ništa ne postiže.
Obraćenje u osvojenim zemljama bilo je sporo, rašireno kroz naraštaje, što nije obrazac prisilnog obraćenja.