Kratak odgovor
Po Aišinom vlastitom izvještaju, bračni ugovor sklopljen je kad je imala šest godina. U Poslanikov (ﷺ) dom preselila se s devet. U njenom svijetu smatralo se da je djevojka spremna za brak u pubertetu. Još hiljadu godina poslije, pravo kršćanske Evrope dopuštalo je da se djevojčica zaruči sa sedam i uda s dvanaest godina. Englesko pravo dopuštalo je da se djevojčica od dvanaest godina uda sve do 1929. Biblija ne određuje najnižu dob. Kritičari postavljaju tri pitanja: je li bila spremna, je li joj naneseno zlo i je li to sama izabrala? Klasično islamsko pravo zabranjivalo je bračni život prije nego što je žena bila tjelesno spremna. Nijedna rana predaja ne bilježi da joj je naneseno ikakvo zlo. Godinama kasnije, kad joj je ponuđena sloboda, Aiša je izabrala da ostane. Postala je jedna od najvećih učenjaka ranog islama. Nije zabilježeno da se iko od njegovih neprijatelja protivio ovom braku. Njeno društvo smatralo ju je spremnom za brak, a ona se na taj brak nikad nije požalila. Danas zakon svake zemlje određuje dob za brak, a muslimani poštuju zakon gdje god žive, jer ih Kur'an veže za njihove obaveze (17:34). Aišine godine nikome ne daju dozvolu da se danas oženi djetetom, kao ni predanja o Merjeminim godinama. Islam traži i tjelesnu spremnost i duševnu zrelost, a one se razlikuju od djevojke do djevojke. Sam pubertet ne pokazuje da je djevojka spremna. Devetogodišnjakinja danas nije spremna za brak.
Potpuno objašnjenje
Šta sama Aiša prenosi
Godine dolaze od Aiše, a odgovor počiva na njenim riječima. Ugovor je sklopljen kad je imala šest godina; jedna predaja kaže sedam. Ostala je u roditeljskom domu tri godine. Nakon preseljenja u Medinu majka ju je pripremila sa ženama iz grada. Majka ju je zatim predala Poslaniku (ﷺ) kad je imala devet godina. Imala je osamnaest kad je on umro.
Aiša prenosi da ju je Poslanik (ﷺ) oženio kad je imala šest godina, da je brak izvršen kad je imala devet i da je zatim s njim živjela devet godina.
Aiša prenosi da ju je Poslanik (ﷺ) oženio sa šest godina (u jednoj predaji sa sedam), da je dovedena u njegovu kuću s devet i da je imala osamnaest kad je umro.
Aiša prenosi da je s Poslanikom (ﷺ) bila zaručena sa šest godina. Nakon preseljenja u Medinu razboljela se i oporavila; zatim ju je dovela njena majka Ummu Ruman, žene ensarija su je blagoslovile i pripremile, a majka ju je predala Poslaniku kad je imala devet godina.
Šta traži islamsko pravo
Poslanik (ﷺ) je postavio opće pravilo: žena se mora pitati prije nego što se uda. Proglasio je nevažećim brak koji je otac nametnuo svojoj kćeri. Bračni život ne smije početi dok žena nije tjelesno sposobna da ga podnese bez štete. Pravnici malikijskog, šafijskog i hanefijskog mezheba islamskog prava smatrali su da se ta spremnost razlikuje od djevojke do djevojke. Smatrali su da nije određena dobi. Pravnici su učenjaci islamskog prava. Kur'an govori o dobi za brak koju mlada osoba dostiže. U istom ajetu traži zdravu prosudbu prije nego što siročad dobiju svoj imetak. Pravnici su donosili propise za društva koja zakonom nisu određivala dob. Danas zakon svake zemlje određuje dob za brak, a muslimani poštuju zakon gdje god žive, jer ih Kur'an veže za njihove obaveze (17:34). U Engleskoj i Velsu, na primjer, od 2023. niko mlađi od osamnaest godina ne može sklopiti brak, čak ni samo vjerskim obredom.
Aiša je upitala Poslanika (ﷺ) treba li žene pitati za pristanak na brak. Rekao je da treba; a kad je rekla da djevica može biti previše stidljiva da progovori, rekao je da je njena šutnja njen pristanak.
Hansa bint Hidam, koja je ranije bila udata, prenosi da ju je otac udao protiv njene volje, pa je otišla Poslaniku (ﷺ), a on je proglasio taj brak nevažećim.
En-Nevevi navodi stav Malika, eš-Šafije i Ebu Hanife da se žena predaje mužu tek kad je tjelesno sposobna za spolni odnos, što se razlikuje od djevojke do djevojke i nije određeno dobi, i naziva to ispravnim stavom.
“I iskušavajte siročad dok ne stasaju za brak, pa ako se uvjerite da su zreli, uručite im imetke njihove. I ne trošite ih rasipnički i u žurbi, prije nego odrastu. Ko je imućan neka se suzdrži, a ko je siromašan, neka troši onoliko koliko je neophodno. A kada im imetke uručujete, to učinite u prisustvu svjedoka; a dosta je što će se pred Allahom račun polagati.”
“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”
Podigao je minimalnu dob za brak u Engleskoj i Walesu sa šesnaest na osamnaest godina, na snazi od 27. februara 2023., i učinio krivičnim djelom navođenje bilo koga mlađeg od osamnaest godina na brak, uključujući vjerski obred koji nije pravno obavezujući.
Staratelj, svjedoci i ništa skriveno
Poslanik (ﷺ) je rekao da nema braka bez staratelja. Ashabi su bili Poslanikovi (ﷺ) sljedbenici koji su ga poznavali. Et-Tirmizi je bio sakupljač hadisa iz devetog stoljeća, a hadisi su predaje o onome što je Poslanik (ﷺ) govorio i činio. On bilježi da su ashabi i generacija poslije njih smatrali da nema braka bez svjedoka. Nijedna od tih skupina se oko toga nije razilazila. Brak se u islamu sklapa otvoreno, preko ženinog staratelja i pred svjedocima. Aišin brak ugovorio je njen rođeni otac, otvoreno, nakon što je ranija prosidba za nju pala.
Ebu Musa prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da nema braka bez staratelja.
U vlastitom komentaru kojim zatvara ovo poglavlje, et-Tirmizi kaže da su učeni među ashabima Poslanika (ﷺ) i generacijom poslije njih postupali po tome i govorili da nema braka bez svjedoka i da se rani učenjaci o tome nisu razilazili. (Na predaje u poglavlju ovdje se ne oslanjamo; ovo je et-Tirmizijeva izjava o praksi.)
Nakon Hatidžine smrti, Havla bint Hakim predložila je Poslaniku (ﷺ) Aišu kao ženu. Ebu Bekr je prvo otišao Mut'imu ibn Adiju, koji je tražio Aišu za svog sina; Mut'imova žena prigovorila je da bi ta veza mogla njenog sina dovesti u islam, raniji dogovor je propao, a Ebu Bekr je zatim dao Aišu za ženu Poslaniku.
Kako je došlo do braka
Poslaniku (ﷺ) je Aiša dva puta pokazana u snu. Stvar je prepustio Allahu (﷾): ako je od Njega, ostvarit će se. Zatim je od njenog oca, Ebu Bekra, svog najbližeg prijatelja, zatražio njenu ruku. Ebu Bekr je rekao da su oni braća. Poslanik (ﷺ) je objasnio da su braća po vjeri, a ne po krvi, pa mu je ona dozvoljena. Upitan ko mu je najdraži, naveo je Aišu, a među muškarcima njenog oca.
Poslanik (ﷺ) rekao je Aiši da mu je prije nego što ju je oženio dva puta pokazana u snu, dok ju je melek nosio u komadu svile, a on je rekao sebi: ako je ovo od Allaha, dogodit će se.
Kad je Poslanik (ﷺ) zatražio od Ebu Bekra Aišinu ruku, Ebu Bekr je rekao da mu je on brat. Poslanik je odgovorio da su braća u Allahovoj vjeri i Njegovoj Knjizi i da mu je ona dopuštena za brak.
Amr ibn el-As upitao je Poslanika (ﷺ) ko mu je od ljudi najdraži. Rekao je Aiša; a od muškaraca njen otac.
Ko je predložio brak i ko ju je prvi tražio
Nakon što je umrla Hatidža, njegova prva žena, jedna žena iz zajednice predložila je Aišu Poslaniku (ﷺ). Zvala se Havla bint Hakim. Aiša je već bila obećana. Mut'im ibn Adi, vođa paganskih Kurejšija, vladajućeg plemena Mekke, tražio je njenu ruku za svog sina. Dakle, njeno vlastito društvo, i pagansko i muslimansko, smatralo je da je u dobi da se obeća za brak. Ebu Bekr je prvo otišao Mut'imu. Mut'imova žena se usprotivila jer bi taj brak mogao njenog sina uvući u islam. Dogovor je pao. Tek tada je Ebu Bekr dao svoju kćer Poslaniku (ﷺ).
Nakon Hatidžine smrti, Havla bint Hakim predložila je Poslaniku (ﷺ) Aišu kao ženu. Ebu Bekr je prvo otišao Mut'imu ibn Adiju, koji je tražio Aišu za svog sina; Mut'imova žena prigovorila je da bi ta veza mogla njenog sina dovesti u islam, raniji dogovor je propao, a Ebu Bekr je zatim dao Aišu za ženu Poslaniku.
Njen vlastiti izbor, godinama kasnije
Allah (﷾) je rekao Poslaniku (ﷺ) da svojim ženama ponudi lijep rastanak ako žele život ovog svijeta. Počeo je od Aiše, godinama nakon vjenčanja. Rekao joj je da se prvo posavjetuje s roditeljima. Odmah je odgovorila da bira Allaha (﷾), Njegovog Poslanika i ahiret.
“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: “Ako želite život na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite, dat ću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti. A ako želite Allaha, i Poslanika Njegovog, i onaj svijet – pa Allah je, doista, onima među vama koji čine dobra djela pripremio nagradu veliku.””
Kad je Allah rekao Poslaniku (ﷺ) da svojim ženama da izbor da ga napuste, počeo je od Aiše i rekao joj da ne odgovara dok se ne posavjetuje s roditeljima. Odgovorila je da joj savjetovanje s njima nije potrebno: bira Allaha, Njegovog Poslanika i Kuću ahireta.
Žena koju je taj brak oblikovao
Aiša je bila jedina djevica među ženama Poslanika (ﷺ). Svaka žena poslije nje bila je udovica ili razvedena. Nijedan hadis ni rana biografija ne bilježe da joj je brak nanio ikakvo zlo. Živjela je do svojih šezdesetih godina i poučavala skoro pola stoljeća nakon njegove smrti. Aiša je postala jedna od najvećih učenjaka prve generacije islama. Ez-Zehebi, historičar i učenjak hadisa koji je umro 1348., pripisuje joj više od dvije hiljade hadisa i nije znao ni za jednu ženu učeniju od nje. Poslanik (ﷺ) je pomagao kod kuće, a umro je u njenoj kući s glavom na njenim grudima.
Aiša je upitala Poslanika (ﷺ), u obliku poređenja, bi li napasao svoju devu na drvetu s kojeg se već jelo ili na netaknutom, a on je izabrao netaknuto. Prenosilac objašnjava da je time mislila da Poslanik osim nje nije oženio nijednu djevicu.
Aiši pripisuje 2.210 hadisa, od kojih su 174 i kod el-Buharija i kod Muslima, kaže da ne zna ni za jednu ženu u ummetu, ili uopće među ženama, učeniju od nje i navodi da je umrla u dobi od šezdeset i tri godine i nekoliko mjeseci.
El-Esved je upitao Aišu šta je Poslanik (ﷺ) radio kod kuće. Rekla je da se bavio služenjem svojoj porodici, a kad bi došlo vrijeme namaza, izlazio je da klanja.
U svojoj posljednjoj bolesti Poslanik (ﷺ) stalno je pitao gdje će biti sutradan, čekajući Aišin red. Njegove žene dopustile su mu da ostane kod nje i umro je u njenoj kući s glavom na njenim grudima.
Učenjakinja koju su ashabi pitali
Muhadžiri su bili muslimani koji su napustili Mekku, a ensarije stanovnici Medine koji su ih primili. Jednom su se razišli oko jednog pravnog pitanja. Ebu Musa je otišao Aiši, a ona mu je rekla da je došao onome ko zna. Jedan čovjek je pitao Ibn Abbasa o noćnom namazu Poslanika (ﷺ). Ibn Abbas ga je poslao Aiši, kao onoj koja to najbolje zna od svih ljudi. Ista predaja čuva njen poznati odgovor da je njegov karakter bio Kur'an. Njen učenik Mesruk zakleo se da je vidio starije ashabe kako je pitaju o nasljednom pravu.
Kad su se muhadžiri i ensarije razišli o tome kada gusul postaje obavezan, Ebu Musa je otišao da pita Aišu. Rekla mu je da je došao onome ko zna i prenijela mu Poslanikov (ﷺ) propis.
Sa'd ibn Hišam je upitao Aišu o karakteru Poslanika (ﷺ). Upitala ga je zar ne čita Kur'an i rekla da je karakter Poslanika bio Kur'an.
Bilježi da se Aišin učenik Mesruk zakleo da je vidio starije ashabe Poslanika (ﷺ) kako je pitaju o nasljednim dijelovima.
Aiši pripisuje 2.210 hadisa, od kojih su 174 i kod el-Buharija i kod Muslima, kaže da ne zna ni za jednu ženu u ummetu, ili uopće među ženama, učeniju od nje i navodi da je umrla u dobi od šezdeset i tri godine i nekoliko mjeseci.
Brak iz ljubavi
Hadisi bilježe brak pun date i uzvraćene naklonosti. Poslanik (ﷺ) je zadirkivao Aišu da zna kad je ljuta. Znao je zato što bi se tada zaklinjala Ibrahimovim Gospodarom umjesto Muhammedovim (ﷺ) Gospodarom. Utrkivali su se pješice. Ona je pobijedila. Godinama kasnije pobijedio je on i rekao: ovo je za ono. Neki Etiopljani pokazivali su svoju vještinu s kopljima. Stao je na vrata, zaklanjajući je svojim ogrtačem, kako bi mogla gledati. Pio je s mjesta na čaši s kojeg je pila ona. A bila je ljubomorna na Hatidžu, ženu koju nikada nije srela, jer ju je tako često spominjao.
Poslanik (ﷺ) rekao je Aiši da zna kad je zadovoljna njime, a kad ljuta: zadovoljna, zaklinjala se Muhammedovim Gospodarom; ljuta, Ibrahimovim Gospodarom. Odgovorila je da čak i tada izostavlja samo njegovo ime.
Aiša prenosi da se na jednom putovanju utrkivala s Poslanikom (ﷺ) pješice i pobijedila ga. Kasnije, kad se ugojila, ponovo su se utrkivali i on je pobijedio, i rekao: ovo je za ono.
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) stajao na vratima njene kuće, zaklanjajući je svojim ogrtačem, kako bi mogla gledati neke Etiopljane kako pokazuju svoju vještinu s kopljima.
Aiša prenosi da bi, dok je imala menstruaciju, pila iz posude i pružila je Poslaniku (ﷺ), a on bi stavio usta gdje su bila njena i pio; a jela bi s kosti i on bi učinio isto.
Aiša kaže da ni na jednu od Poslanikovih (ﷺ) žena nije bila ljubomorna kao na Hatidžu, koju nikada nije vidjela, jer ju je tako često spominjao.
Pravo kršćanske Evrope
Kritičari ovaj brak sude po savremenom pravu. To pravo se stalno mijenjalo. Stoljećima je pravo kršćanske Evrope dopuštalo da se djevojčica zaruči sa sedam i uda s dvanaest godina. Blackstoneovi Komentari, standardna engleska pravna knjiga iz 1765., to jasno kažu. Djevojčica od dvanaest godina mogla se zakonito udati u Engleskoj do 1929., a u Engleskoj i Velsu dob je bila šesnaest do 2023. Vlastito pravo Katoličke crkve danas dopušta djevojci da se uda sa četrnaest godina. Ta granica se pomjerala mnogo puta, pa se brak iz sedmog stoljeća ne može pošteno suditi po pravu iz 2023. To pravo i dalje obavezuje svakoga ko živi pod njim, uključujući muslimane.
Iznosi englesko pravo: djevojčica može biti zaručena ili data u brak sa sedam godina, s devet ima pravo na udovički dio, a s dvanaest može pristati na brak ili ga odbiti. Brak sklopljen ispod te dobi nije bio ništavan, nego nepotpun, i trebalo ga je potvrditi ili odbiti kad je dostigne.
Klasična historija ranog engleskog prava: u srednjovjekovnom bračnom pravu dijete od sedam godina moglo je pristati na zaruke, dob za izvršenje braka uzimala se kao dvanaest godina za djevojčice i četrnaest za dječake, a roditelji su često zaručivali i mlađu djecu.
Učinio je ništavnim svaki brak u kojem je jedna od strana mlađa od šesnaest godina. Prije njega englesko pravo dopuštalo je djevojčici brak s dvanaest, a dječaku s četrnaest godina.
Podigao je minimalnu dob za brak u Engleskoj i Walesu sa šesnaest na osamnaest godina, na snazi od 27. februara 2023., i učinio krivičnim djelom navođenje bilo koga mlađeg od osamnaest godina na brak, uključujući vjerski obred koji nije pravno obavezujući.
Pravo Katoličke crkve određuje najnižu dob za valjan brak: šesnaest godina za muškarca i četrnaest za ženu.
- Srednji vijek
Sedam i dvanaest
U engleskom pravu djevojčica je mogla biti zaručena sa sedam, a udata s dvanaest godina.
- 1765.
Blackstone
Blackstoneovi Commentaries, standardna engleska pravna knjiga, navode iste dobi: sedam za zaruke, dvanaest za brak.
- 1929.
Dvanaest do ove godine
Do ove godine djevojčica od dvanaest godina mogla se zakonito udati u Engleskoj. Novi zakon odredio je dob od šesnaest godina.
- 1983.
Crkveno pravo
Pravo Katoličke crkve, i danas na snazi, dopušta djevojčici da se uda s četrnaest godina.
- 2023.
Šesnaest do ove godine
Engleska i Vels podižu najnižu dob za brak sa šesnaest na osamnaest godina.
Dob određena zakonom u kršćanskoj Evropi mijenjala se mnogo puta, posljednji put 2023.
Šta Biblija kaže o dobi za brak
Nijedan Mojsijev zakon, nijedna Isusova riječ i nijedno Pavlovo pismo ne određuju najnižu dob za brak. Najbliže što Biblija dolazi jeste Ezekielova slika djevojke koja je dostigla tjelesnu zrelost. To se poklapa s islamskim pravilom da bračni život čeka tjelesnu spremnost. Vlastite brojke Biblije čine kralja Jošiju ocem u dobi od oko četrnaest godina. Počeo je vladati s osam i vladao je trideset i jednu godinu. Njegov sin Jehojakim postao je kralj tri mjeseca nakon njegove smrti, s dvadeset i pet.
“Umnožio sam te kao pupoljak poljski, i porasla si i postala velika i došla si do izvrsnih ukrasa; grudi su ti se oblikovale i kosa ti je izrasla, a bila si gola i neodjevena. A kad sam prolazio pored tebe i pogledao te, gle, tvoje vrijeme bilo je vrijeme ljubavi; i raširih skut svoj nad tobom i pokrih golotinju tvoju; da, zakleh ti se i stupih u savez s tobom, govori Gospod BOG, i postala si moja.”
“Jošiji bijaše osam godina kad se zakralji, i vladao je trideset i jednu godinu u Jerusalemu. A ime majke njegove bijaše Jedida, kći Adaje iz Boskata.”
“Joahazu je bilo dvadeset i tri godine kad je počeo vladati i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu. A majka mu se zvala Hamutala, kći Jeremije iz Libne.”
“Jehojakimu bijaše dvadeset i pet godina kad se zakralji; i vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. A ime majke njegove bijaše Zebuda, kći Pedaje iz Rume.”
- Dob od 8 godina
Jošija postaje kralj
Počeo je vladati s osam godina.
- Dob od 39 godina
Jošija umire
Vladao je trideset i jednu godinu, pa je umro s oko trideset i devet.
- Tri mjeseca kasnije
Njegov sin postaje kralj
Njegov sin Jojakim postao je kralj tri mjeseca nakon njegove smrti, s dvadeset i pet godina.
Otac s oko četrnaest godina
Trideset i devet manje dvadeset i pet: po vlastitim brojevima Biblije, Jošija je postao otac s oko četrnaest godina.
Nijedan Mojsijev zakon, nijedna Isusova riječ i nijedna Pavlova poslanica ne određuje najnižu dob za brak.
Prigovor koji u to vrijeme niko nije iznio
Neprijatelji Poslanika (ﷺ) nazivali su ga pjesnikom, krivotvoriteljem i ludakom, a Kur'an bilježi njihove optužbe. Nije zabilježeno da se iko od njih protivio ovom braku. Njegovi kršćanski kritičari više od hiljadu godina napadali su broj njegovih žena, a ne Aišinu dob. Historičarka Kecia Ali pokazuje da je njena dob postala središnja optužba tek u dvadesetom stoljeću.
“Oni, čak, govore: “To su samo smušeni snovi, on ga izmišlja, on je pjesnik, neka nam donese kakvo čudo kao i prijašnji poslanici!””
“Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Opomenu slušaju govoreći: “On je, uistinu, lud!””
Historija toga kako su muslimani i nemuslimani pisali Poslanikov (ﷺ) život. Pokazuje da su predmoderni kršćanski kritičari njegove brakove napadali uglavnom zbog njihovog broja i da je Aišina dob postala središnja optužba tek u dvadesetom stoljeću.
Jesu li njene godine pitanje vjere?
Musliman ne izlazi iz islama time što sumnja da je Aiša imala devet godina. Dr. Abdullah Ali, učenjak islamskog prava, objašnjava zašto. Predaja obavezuje vjerovanje kad ju je prenijelo toliko ljudi da ne ostaje nikakva sumnja, a predaje o njenim godinama ne dosežu taj stepen. Učenjaci se razilaze o tome je li sumnja u takvu predaju grijeh, ali on kaže da se slažu da to čovjeka ne čini nemuslimanom. Neki izračunavaju kasniju dob iz predaja o njenoj sestri Esmi, za koju se kaže da je bila deset godina starija i da je umrla sa 100 godina 73. godine po Hidžri. Po tome bi Aiša imala oko sedamnaest ili osamnaest godina kad je preselila u njegov dom. Drugi to odbacuju, jer je predaja o razlici u godinama slaba, i drže se Aišinih vlastitih riječi. U oba slučaja to ne utiče na vjeru muslimana. Svaka druga dob mora se pokazati dokazima, a ne izabrati jer se čini ljepšom. Ovo je važno jer musliman kojeg muče njene godine ne mora zbog toga izgubiti vjeru.
Dr. Abdullah Ali objašnjava da predaje o Aišinim godinama nisu toliko široko prenesene da bi obavezivale vjerovanje. Teolozi se razilaze o tome koliko je zgriješio musliman koji odbaci takvu predaju, ali on kaže da se slažu da ga to ne izvodi iz islama. Dodaje da se druga dob ne može jednostavno izabrati bez dokaza.
Iznosi izračun kasnije dobi za Aišu: predaju Ibn Ebi ez-Zinada da je Esma bila deset godina starija i njenu smrt sa 100 godina 73. godine po Hidžri, po čemu bi Aiša imala oko sedamnaest ili osamnaest godina kad je počeo bračni život. Odbacuje taj izračun jer su kritičari hadisa ocijenili tog prenosioca slabim i drži se izričite dobi kod el-Buharija.
Gledišta
Savremeni prigovor: premlada da pristane
Mnogi kritičari koji nemaju vjeru kažu da djevojčica od devet godina ne može pristati na brak. Dakle, kažu, brak je bio pogrešan, bez obzira na stoljeće.
Kritičari kažu da djevojčica od devet godina ne može pristati na brak, pa je brak bio pogrešan u svakom dobu.
Pobijanje
Njeno društvo nije imalo takvo pravilo. Nijedan spis ga ne određuje, a pravo o tome mijenjalo se iznova i iznova. Englesko pravo dopuštalo je da se djevojčica od dvanaest godina uda sve do 1929. , a pravo Katoličke crkve danas dopušta četrnaest. Klasično islamsko pravo zabranjivalo je bračni život dok ga ženino tijelo nije moglo podnijeti. A muslimani danas poštuju najnižu dob koju određuje zakon tamo gdje žive. Godinama kasnije Aiši je ponuđen izbor da ode, a ona je izabrala da ostane. Postala je jedna od vodećih učenjaka ranog islama.
Po čijem mjerilu?
Prigovor sudi sedmom stoljeću po savremenom pravu. To pravo se stalno mijenjalo i ne određuje ga nijedan spis. Ono obavezuje one koji danas žive pod njim. Ali ne može se staviti na prošlost.
Biblija ne određuje najnižu dob za brak.
Po vlastitim brojkama Biblije, kralj Jošija postao je otac s oko četrnaest godina.
Englesko pravo dopuštalo je da se dijete obeća za brak sa sedam, a da se djevojčica uda s dvanaest godina. Djevojčica od dvanaest godina mogla se zakonito udati do 1929.
Sadašnje pravo Katoličke crkve dopušta djevojci da valjano sklopi brak sa četrnaest godina.
Nema zapisa da su se neprijatelji Poslanika (ﷺ) protivili braku. Optužba je postala glavni pravac napada tek u dvadesetom stoljeću.
Islamsko gledište
Brak Poslanika (ﷺ) i Aiše bio je zakonit i pun ljubavi. Kad je Aiši ponuđen izbor da ode, izabrala je njega. Kritičari postavljaju tri pitanja. Je li bila spremna? Je li joj naneseno zlo? Je li to sama izabrala? Njeno društvo smatralo ju je spremnom, nijedna predaja ne bilježi zlo, a ona je o njemu govorila s ljubavlju i izabrala da ostane.
Sama Aiša prenosi da je ugovor sklopljen sa šest, a da je bračni život počeo s devet godina.
Klasično islamsko pravo zabranjivalo je bračni život dok ga ženino tijelo nije moglo podnijeti. Danas muslimani poštuju najnižu dob za brak koju određuje zakon zemlje u kojoj žive (17:34).
Kad joj je godinama kasnije ponuđen rastanak, Aiša je izabrala da ostane Poslanikova (ﷺ) žena.
Aiša je postala jedna od vodećih učenjaka ranog islama, kojoj se pripisuje više od dvije hiljade hadisa.
Aiša je živjela do svojih šezdesetih godina i poučavala skoro pola stoljeća nakon Poslanikove (ﷺ) smrti. Nijedan rani izvor ne bilježi da joj je brak nanio ikakvo zlo.
Aiša je bila jedina od Poslanikovih (ﷺ) žena koja prije nije bila udata.
Brak je predložila Havla bint Hakim. A Aišina ruka već je bila tražena za sina jednog paganskog vođe, Mut'ima ibn Adija.
Islam za brak traži staratelja i svjedoke.
Ashabi su Aiši donosili svoja najteža pitanja prava i ibadeta.
Hadisi bilježe brak pun naklonosti. Govore o zadirkivanju, utrkivanju pješice, zajedničkom gledanju etiopske igre i dijeljenju čaše.