Kratak odgovor
Ne, nikakvog plana nema. Muslimani se sele iz istih razloga kao i svi drugi: da pobjegnu od rata i siromaštva i da izgrade bolji život za svoje porodice. Tri stvari to pokreću. Prva je rat. Sedam od deset izbjeglica na svijetu dolazi iz šest zemalja u ratu ili krizi, a većina ostaje u susjedstvu. Druga su siromašne, neslobodne zemlje. Mnogi migranti dolaze iz zemalja gdje ljudi ne mogu birati svoje vladare. Neki vođe koji su preuzeli kontrolu nad vlastitom naftom ili zemljom svrgnuti su uz stranu pomoć. Treća je poziv. Poslije Drugog svjetskog rata Britanija i Zapadna Njemačka tražile su radnike, među kojima su mnogi bili muslimani. Često su prvo dolazili muškarci, a porodice su im se kasnije pridružile. Ni brojevi ne odgovaraju planu. Gotovo polovina svih migranata na svijetu su kršćani. Većina muslimanskih migranata uopće ne ide na Zapad. Čak i ako migracija ostane visoka, Pew očekuje da će muslimani do 2050. biti najviše 14% Evrope. ‘Eurabija’ i ‘Velika zamjena’ su teorije zavjere. Takva je i tvrdnja da muslimani postaju nasilni kako njihov broj raste. A islam naređuje muslimanima da budu vjerni zemlji koja ih primi i da poštuju njen zakon.
Većina migranata su muslimaniKršćani čine 47% svjetskih migranata, a muslimani 29%.
Muslimanski migranti idu na ZapadSamo njih 2 od 10 živi u Evropi, a 6% u Sjevernoj Americi.
Izbjeglice biraju kršćanske zemlje65% živi u zemlji susjednoj svojoj.
Došli su nepozvaniBritanija i Zapadna Njemačka tražile su radnike nakon rata.
Muslimani će biti većina u EvropiNajviše 14% do 2050., čak i uz visoku migraciju.
Potpuno objašnjenje
Zašto ljudi napuštaju dom
Ljudi se sele u inostranstvo zbog posla, studija, porodice i sigurnosti. Pew Research Center, američka istraživačka grupa, kaže da to vrijedi za migrante svake vjere. Često napuštaju siromašna ili opasna mjesta i odlaze u zemlje u kojima se nadaju naći sigurnost i bolji život. Krajem 2025. UNHCR, agencija UN-a za izbjeglice, izbrojao je 117,8 miliona ljudi prisilno raseljenih iz svojih domova. To je jedan od svakih 70 ljudi na Zemlji.
Više od 280 miliona ljudi, 3,6% svjetskog stanovništva, međunarodni su migranti (podaci UN-a za 2020.). Kršćani su činili procijenjenih 47% svih ljudi koji su 2020. živjeli izvan zemlje rođenja, iako čine 30% svjetskog stanovništva; muslimani 29% (25% svjetskog stanovništva), vjerski nepovezani 13%, hinduisti 5%, budisti 4% i Jevreji 1%. Ljudi se međunarodno sele iz mnogih razloga, poput traženja posla, obrazovanja ili pridruživanja članovima porodice; bez obzira na vjeru, migranti se često sele iz relativno siromašnih ili opasnih mjesta u zemlje u kojima se nadaju da će naći blagostanje i sigurnost. Meksiko je najčešća zemlja porijekla kršćanskih migranata, a Sjedinjene Države njihovo najčešće odredište.
Na kraju 2025. broj prisilno raseljenih osoba u svijetu procijenjen je na 117,8 miliona; jedna od 70 osoba u svijetu bila je prisilno raseljena. 65 posto izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita živjelo je u zemljama susjednim zemljama porijekla. Zemlje s niskim i srednjim prihodima primile su 68 posto njih. Više od sedam od deset izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita 2025. potjecalo je iz istih šest zemalja kao i 2024.: Afganistana, Južnog Sudana, Sudana, Sirije, Ukrajine i Venezuele. Ukrajinci su ostali najveća grupa koja je tražila međunarodnu zaštitu 2025. Od ljudi iz Venezuele kojima je potrebna zaštita, gotovo svi (97 posto) ostali su u zemljama Latinske Amerike ili Kariba.
- 117,8 milionaPrisiljeni napustiti domove
- 65%Izbjeglica živi u zemlji susjednoj svojoj
- 68%Primile su siromašnije zemlje i zemlje srednjeg dohotka
Izbjeglice slijede ratove, a ne religiju
Više od sedam od deset izbjeglica na svijetu dolazi iz samo šest zemalja. To su Afganistan, Južni Sudan, Sudan, Sirija, Ukrajina i Venecuela. Ove zemlje dijele rat ili slom, a ne jednu religiju. Godine 2025. Ukrajinci su bili najveća grupa koja je tražila zaštitu. Većina izbjeglica, 65%, živi u zemlji pored svoje. A 68% primaju siromašnije zemlje i zemlje srednjeg dohotka, a ne bogate.
Na kraju 2025. broj prisilno raseljenih osoba u svijetu procijenjen je na 117,8 miliona; jedna od 70 osoba u svijetu bila je prisilno raseljena. 65 posto izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita živjelo je u zemljama susjednim zemljama porijekla. Zemlje s niskim i srednjim prihodima primile su 68 posto njih. Više od sedam od deset izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita 2025. potjecalo je iz istih šest zemalja kao i 2024.: Afganistana, Južnog Sudana, Sudana, Sirije, Ukrajine i Venezuele. Ukrajinci su ostali najveća grupa koja je tražila međunarodnu zaštitu 2025. Od ljudi iz Venezuele kojima je potrebna zaštita, gotovo svi (97 posto) ostali su u zemljama Latinske Amerike ili Kariba.
Migranti svake vjere
Pew je izbrojao religije svjetskih migranata, koristeći podatke UN-a za 2020. Kršćani su činili 47% njih, iako su samo 30% ljudi na svijetu. Muslimani su činili 29%, blizu svom udjelu od 25% u svijetu. Kršćanski migranti najčešće dolaze iz Meksika i najčešće idu u Sjedinjene Države. Migranti svake vjere sele se iz istih razloga.
Više od 280 miliona ljudi, 3,6% svjetskog stanovništva, međunarodni su migranti (podaci UN-a za 2020.). Kršćani su činili procijenjenih 47% svih ljudi koji su 2020. živjeli izvan zemlje rođenja, iako čine 30% svjetskog stanovništva; muslimani 29% (25% svjetskog stanovništva), vjerski nepovezani 13%, hinduisti 5%, budisti 4% i Jevreji 1%. Ljudi se međunarodno sele iz mnogih razloga, poput traženja posla, obrazovanja ili pridruživanja članovima porodice; bez obzira na vjeru, migranti se često sele iz relativno siromašnih ili opasnih mjesta u zemlje u kojima se nadaju da će naći blagostanje i sigurnost. Meksiko je najčešća zemlja porijekla kršćanskih migranata, a Sjedinjene Države njihovo najčešće odredište.
Kršćani u Zaljevu, muslimani na Zapadu
Mnogi ljudi vjeruju da kršćani ne mogu ići u Saudijsku Arabiju. U stvari, tamo je 2020. živjelo oko 2,1 milion kršćana, većinom radnika iz inostranstva. To je oko 6 posto njenih stanovnika. Bogosluženje obavljaju privatno. Samo su Mekka i sveti centar Medine zatvoreni za nemuslimane. U Kataru je oko 15 posto ljudi kršćana, a u Ujedinjenim Arapskim Emiratima oko 13 posto; obje zemlje imaju crkve. Sada uporedite Zapad. Godine 2016. muslimani su činili oko 4,9 posto ljudi Evrope. Godine 2017. činili su oko 1,1 posto ljudi Sjedinjenih Država. Dakle, kršćani čine veći udio ovih zaljevskih zemalja nego muslimani Evrope ili Amerike.
U Saudijskoj Arabiji bilo je oko 2,1 milion kršćana 2020., većinom stranih radnika s Filipina. Mogu obavljati bogosluženje privatno, a na kompleksima stranaca postoje kršćanske službe; 2018. tamo je služena prva javna božanska liturgija, koju je obavilo koptsko sveštenstvo.
Religije Saudijske Arabije navodi kao islam 90,4%, kršćanstvo 6,04%, hinduizam 2,03%, bez religije 0,69% i ostalo 0,86%.
Nemuslimanima je zabranjen ulazak u Mekku. U Medini je nemuslimanima zabranjen samo sveti dio starog grada, mnogo manje područje nego u Mekki; izvan njega ima znatan broj nemuslimanskih radnika migranata.
Kršćani su 2023. činili oko 15,4% stanovništva Katara. Godine 2005. vlada je crkvama dala u zakup zemljište u Mesaimeeru, izvan Dohe, gdje su sagradile svoje crkve.
Prema procjenama iz 2020. kršćani su činili 12,9% stanovništva Ujedinjenih Arapskih Emirata. Zemlja ima katoličke, pravoslavne i protestantske crkve, od kojih je 2023. deset bilo katoličkih.
Procjenjuje da je sredinom 2016. oko 25,8 miliona muslimana živjelo u 28 zemalja Evropske unije te Norveškoj i Švicarskoj, oko 4,9 posto stanovništva.
Prema procjeni Pew Foruma, 2017. u Sjedinjenim Državama bilo je 3,45 miliona muslimana, oko 1,1% stanovništva.
Kuda idu muslimanski migranti
Većina muslimanskih migranata ne ide na Zapad. Bliski istok i sjeverna Afrika primaju ih 40%, a Azija i Pacifik 24%. Dvoje od deset živi u Evropi, a samo 6% u Sjevernoj Americi. Njihovo glavno odredište je Saudijska Arabija, s oko 10,8 miliona. Slijede Ujedinjeni Arapski Emirati i Turska. Pew kaže da se muslimani najčešće sele u zemlje koje su bogate, pretežno muslimanske ili oboje.
Regija Bliskog istoka i Sjeverne Afrike prima 40% svjetskih muslimanskih migranata, a azijsko-pacifička regija 24%. Dvoje od deset muslimanskih migranata živi u Evropi, a samo 6% svih muslimanskih migranata boravi u Sjevernoj Americi. Saudijska Arabija je glavno odredište, s procijenjenih 13% svih muslimanskih migranata (10,8 miliona); Ujedinjeni Arapski Emirati primaju preko 6 miliona muslimana rođenih u inostranstvu, a Turska je treće najčešće odredište (5,9 miliona). Muslimani se najčešće sele u zemlje koje su bogate, pretežno muslimanske ili oboje.
Pozvani na rad
Mnogi muslimani došli su u Evropu zato što ih je Evropa pozvala. Poslije Drugog svjetskog rata privreda Zapadne Njemačke brzo je rasla i nedostajalo joj je radnika. Berlinski zid iz 1961. odsjekao je radnike iz Istočne Njemačke. Te godine Zapadna Njemačka potpisala je sporazum o zapošljavanju s Turskom. Potpisala je i druge, s Italijom, Španijom, Grčkom, Marokom, Tunisom, Jugoslavijom i drugima.
Poslijeratni rast u Zapadnoj Njemačkoj stvorio je potražnju za radnom snagom, a nedostatak se povećao nakon što je Berlinski zid 1961. odsjekao radnike iz Istočne Njemačke. Zapadna Njemačka potpisala je sporazume o regrutaciji s Italijom, Španijom, Grčkom, Turskom (30. oktobra 1961), Marokom, Južnom Korejom, Portugalom, Tunisom i Jugoslavijom. Gastarbajterima isprva nije bilo dozvoljeno da dovode porodice; to se promijenilo 1964. Godine 1973. regrutacija je zaustavljena. Oko polovine turskih gastarbajtera tada se vratilo kući, dok su drugi doveli žene i članove porodice i nastanili se.
Britanija je tražila radnike poslije rata
I Britaniji je poslije Drugog svjetskog rata nedostajalo radnika. Britanski zakon o državljanstvu iz 1948. učinio je stanovnike britanskih kolonija državljanima, slobodnim da dođu i nasele se. Tog juna brod Empire Windrush doveo je 802 migranta. Zdravstvo, saobraćaj i inženjerstvo zapošljavali su radnike direktno iz Commonwealtha, među njima NHS i London Transport. Britanski poslodavci zapošljavali su i u Pakistanu da popune praznine u ključnim industrijama. Pakistanci su radili u tekstilnoj industriji Lancashirea i Yorkshirea i u fabrikama West Midlandsa. Mnogi su radili noćne smjene, na slabije plaćenim poslovima. Zakoni iz 1962. i 1971. ograničili su nove radnike, ali su im se porodice i dalje mogle pridružiti.
Britanski zakon o državljanstvu iz 1948. dao je državljanstvo ljudima Ujedinjenog Kraljevstva i njegovih kolonija, s pravom ulaska i nastanjivanja u UK-u. Nakon rata vlada je podsticala imigraciju da popuni nedostatke na tržištu rada. Dana 22. juna 1948. Empire Windrush stigao je u Tilbury s 802 migranta. Industrije poput zdravstva, saobraćaja i inženjerstva izravno su regrutovale strane radnike iz Commonwealtha, a mnoge su zaposlile organizacije poput London Transporta i Nacionalne zdravstvene službe.
Nakon Drugog svjetskog rata migracija iz Pakistana u Ujedinjeno Kraljevstvo bila je dobrodošla, uz aktivnu regrutaciju britanskih poslodavaca radi rješavanja nedostatka radne snage u ključnim industrijama. Mnogi migranti došli su iz Mirpura u Kašmiru, nakon što je brana Mangla, izgrađena krajem 1950-ih, raselila hiljade ljudi. Posao su našli uglavnom u tekstilnoj industriji Lancashirea i Yorkshirea i u proizvodnji u West Midlandsu; mnogi su radili noćne smjene i slabije plaćene ili manje poželjne poslove. Zakon o imigrantima Commonwealtha iz 1962. i Zakon o imigraciji iz 1971. ograničili su primarnu migraciju, iako je spajanje porodica ostalo dozvoljeno.
- 1948.
Britanski zakon o državljanstvu
Stanovnici britanskih kolonija postaju državljani, slobodni da dođu i nastane se.
- Juni 1948.
Empire Windrush
802 migranta stižu u Tilbury.
- 1950-e i 1960-e
Regrutovani za rad
NHS, London Transport, tekstil i fabrike zapošljavaju radnike iz Commonwealtha, među njima i iz Pakistana.
- 1962. i 1971.
Nova ograničenja
Novi radnici su ograničeni, ali im se porodice još smiju pridružiti.
Prvo su došli muškarci, a zatim porodice
U početku gastarbajteri nisu mogli dovesti porodice. To se promijenilo 1964. Godine 1973. Zapadna Njemačka prestala je zapošljavati. Otprilike polovina turskih radnika tada se vratila kući. Mnogi od ostalih ostali su i doveli žene i djecu. Porodice se i danas pridružuju rođacima. OECD, klub pretežno bogatih zemalja, kaže da je spajanje porodica i dalje glavni razlog stalne migracije u te zemlje.
Poslijeratni rast u Zapadnoj Njemačkoj stvorio je potražnju za radnom snagom, a nedostatak se povećao nakon što je Berlinski zid 1961. odsjekao radnike iz Istočne Njemačke. Zapadna Njemačka potpisala je sporazume o regrutaciji s Italijom, Španijom, Grčkom, Turskom (30. oktobra 1961), Marokom, Južnom Korejom, Portugalom, Tunisom i Jugoslavijom. Gastarbajterima isprva nije bilo dozvoljeno da dovode porodice; to se promijenilo 1964. Godine 1973. regrutacija je zaustavljena. Oko polovine turskih gastarbajtera tada se vratilo kući, dok su drugi doveli žene i članove porodice i nastanili se.
“Spajanje porodica ostalo je vodeći razlog stalne migracije u zemlje OECD-a, dok je radna migracija opala.” Ukupno 6,2 miliona novih stalnih imigranata 2024. ostalo je relativno visoko, 15% iznad razina iz 2019.
1961.
Bez dovoljno radnika, Zapadna Njemačka potpisuje sporazum o regrutaciji s Turskom.
1964.
Sada smiju dovesti svoje porodice.
1973.
Regrutacija prestaje. Oko polovine turskih radnika vraća se kući.
Zatim
Mnogi koji ostaju dovode žene i djecu i nastanjuju se.
Dolaze li migranti zbog socijalne pomoći?
Neki tvrde da migranti dolaze da žive od socijalne pomoći. U Britaniji činjenice pokazuju suprotno. Ljudi bez zakonskog prava boravka ne mogu tražiti većinu državnih davanja. Tražioci azila obično ne mogu raditi dok se o njihovom zahtjevu odlučuje. Dobijaju 49,18 funti sedmično za hranu, odjeću i higijenu, ili 9,95 funti ako im se obezbjeđuju obroci. Među ljudima radne dobi oko 10% nedavnih migranata izvan EU primalo je bilo kakvu pomoć u razdoblju 2019-21. Među britanskim državljanima to je bilo 25%. A izbjeglice idu na posao čim mogu. Od izbjeglica koje su došle u Njemačku 2015., 64% radilo je do 2022. Devet od deset njih imalo je posao na koji se plaćaju doprinosi za socijalno osiguranje.
Svi stanovnici s neregularnim imigracijskim statusom podliježu uslovu NRPF, koji blokira većinu državnih naknada. Procjenjuje se da 10% građana van EU radne dobi s manje od pet godina boravka prima javne naknade (dozvoljeno, na primjer, ako su izbjeglice), u poređenju s 25% državljana UK-a (podaci anketa, 2019-21).
Tražilac azila u potrebi obično će dobiti 49,18 funti za svaku osobu u domaćinstvu, uplaćenih na debitnu karticu (ASPEN) svake sedmice, za hranu, odjeću i higijenu. Ako smještaj osigurava obroke, iznos je umjesto toga 9,95 funti po osobi. O podnošenju zahtjeva za azil: obično vam neće biti dozvoljeno da radite dok se vaš zahtjev za azil razmatra.
Für die 2015 zugezogene Kohorte lag die Erwerbstätigenquote im Jahr 2022 bei 64 Prozent: od izbjeglica koje su došle u Njemačku 2015., 64% je 2022. bilo zaposleno (žene 31%, muškarci 75%). Od zaposlenih, devet od deset imalo je poslove na koje se plaćaju doprinosi za socijalno osiguranje. Izbjeglice koje su došle 2013-2019. dostigle su 63% zaposlenosti nakon sedam godina i 68% nakon osam.
- £49,18Sedmično za hranu, odjeću i toaletne potrepštine tražioca azila
- 10%Nedavnih migranata izvan EU u radnoj dobi prima bilo kakvu beneficiju; 25% britanskih državljana
- 64%Njemačkih izbjeglica iz 2015. radilo je do 2022.
Zemlje u kojima ljudi imaju malo riječi
Mnogi migranti dolaze iz zemalja u kojima ljudi ne mogu slobodno birati ko će im vladati. Istraživačka firma Economist Intelligence Unit svakoj zemlji daje ocjenu demokratije, od 10. Godine 2025. Bliski istok i sjeverna Afrika imali su najnižu ocjenu od svih regija: 3,16. Od njihovih 20 zemalja 17 je ocijenjeno autoritarnim, što je najniža ocjena, a nijedna potpuno demokratskom. To nije samo muslimanska priča. Podsaharska Afrika imala je ocjenu 4, a Latinska Amerika 5,71. Većina ljudi u oba područja su kršćani. Zapadna Evropa imala je ocjenu 8,43.
Indeks ocjenjuje demokratiju svake zemlje od 0 do 10. Regionalni prosjeci za 2025.: Zapadna Evropa 8,43, Sjeverna Amerika 8,37, Latinska Amerika i Karibi 5,71, Azija i Australazija 5,33, Istočna Evropa i Centralna Azija 5,27, subsaharska Afrika 4,00, Bliski istok i Sjeverna Afrika 3,16. Od 20 zemalja Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, 17 je ocijenjeno kao autoritarne, 2 kao hibridni režimi, 1 kao manjkava demokratija, a nijedna kao potpuna demokratija.
Između 2010. i 2020. subsaharska Afrika prestigla je Evropu kao regija s najvećim kršćanskim stanovništvom. Do 2020. subsaharska Afrika bila je dom 31% svih kršćana na svijetu, dok je Evropa imala 22% svjetskog kršćanskog stanovništva (pad od 4 boda). Mnogi kršćani žive i u regiji Latinske Amerike i Kariba (24% svih kršćana). Kršćani su najveća vjerska grupa na svijetu i većina su u svakoj regiji osim azijsko-pacifičke i regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.
Škole i glasovi
Vladari koji moraju dobiti glasove obično više troše na škole za malu djecu. Jedna studija afričkih zemalja to je utvrdila kad su one počele održavati višestranačke izbore. Vlade izabrane glasanjem više su trošile na osnovne škole. Tamo gdje vladarima ne trebaju glasovi, siromašne porodice imaju manje snage da traže dobre škole. Zato mnogi roditelji gledaju u inostranstvo tražeći bolju budućnost za svoju djecu.
Pita da li je prelazak Afrike na višestranačke izbore promijenio potrošnju na osnovne usluge. Tvrdi da je “potreba za osvajanjem izborne većine možda navela afričke vlade da troše više na obrazovanje” i nalazi da su “demokratski izabrane afričke vlade trošile više na osnovno obrazovanje”, dok potrošnja na univerzitete ne pokazuje jasnu promjenu.
Više od 280 miliona ljudi, 3,6% svjetskog stanovništva, međunarodni su migranti (podaci UN-a za 2020.). Kršćani su činili procijenjenih 47% svih ljudi koji su 2020. živjeli izvan zemlje rođenja, iako čine 30% svjetskog stanovništva; muslimani 29% (25% svjetskog stanovništva), vjerski nepovezani 13%, hinduisti 5%, budisti 4% i Jevreji 1%. Ljudi se međunarodno sele iz mnogih razloga, poput traženja posla, obrazovanja ili pridruživanja članovima porodice; bez obzira na vjeru, migranti se često sele iz relativno siromašnih ili opasnih mjesta u zemlje u kojima se nadaju da će naći blagostanje i sigurnost. Meksiko je najčešća zemlja porijekla kršćanskih migranata, a Sjedinjene Države njihovo najčešće odredište.
Vođe svrgnuti uz stranu pomoć
Neki vođe koji su pokušali preuzeti brigu o bogatstvu vlastite zemlje zbačeni su uz stranu pomoć. Godine 1951. iranski premijer Mohammad Mosaddegh stavio je iransku naftu u ruke države. Godine 1953. uklonio ga je državni udar koji su podržali američka CIA i britanski MI6. Ključni cilj bio je zaštititi britanske naftne interese. Godine 2013. CIA je zvanično priznala svoju ulogu. Godine 1954. gvatemalski predsjednik Jacobo Arbenz pao je u državnom udaru koji je vodila CIA. Njegova zemljišna reforma pogodila je američku firmu United Fruit Company. Godine 1961. prvi premijer Konga, Patrice Lumumba, pogubljen je. Godine 2002. Belgija se izvinila i priznala ‘moralnu odgovornost’. Ova tri slučaja samo su primjeri: još je vlada svrgnuto uz stranu pomoć. Jedna studija izbrojala je 64 tajna američka pokušaja promjene vlada drugih zemalja od 1947. do 1989.
Dana 19. augusta 1953. državni udar svrgnuo je premijera Irana, Mohammada Mosaddegha. Podstaklo ga je Ujedinjeno Kraljevstvo preko MI6 i Sjedinjene Države preko CIA-e. Ključni motiv bio je zaštita britanskih naftnih interesa nakon što je Mosaddegh 1951. nacionalizirao iransku naftnu industriju. U augustu 2013. vlada SAD-a formalno je priznala svoju ulogu objavljivanjem dokumenata.
Objavljeno 19. augusta 2013. Deklasificirani dokumenti o “zavjeri koju su podržali CIA i MI6 da se svrgne premijer zemlje, Mohammad Mosaddeq”, opisani kao prvo formalno priznanje CIA-e da je agencija pomogla u planiranju i izvođenju udara.
Godine 1954. gvatemalski predsjednik Jacobo Arbenz Guzmán svrgnut je državnim udarom “koji je organizovala Centralna obavještajna agencija (CIA)”, a izveo prognani pukovnik Carlos Castillo Armas. Arbenz je bio meta uglavnom zbog svoje politike zemljišne reforme koja je pogađala američke kompanije, naime United Fruit Company. Metode CIA-e uključivale su dezinformacije, propagandu, psihološko ratovanje i sabotažu.
Patrice Lumumba bio je prvi premijer nezavisnog Konga 1960. Pokrajina Katanga, koja je imala velik dio prirodnih bogatstava Konga, proglasila je nezavisnost 11. jula 1960. uz podršku belgijske vlade i rudarskih kompanija poput Union Minière. Lumumbu su katanške separatističke vlasti uhvatile, mučile i pogubile 17. januara 1961. Godine 2002. Belgija se formalno izvinila za svoju ulogu u pogubljenju i priznala “moralnu odgovornost”.
Prikaz knjige Lindsey O'Rourke, Covert Regime Change: America's Secret Cold War (Cornell University Press, 2018). Njen izvorni skup podataka o američkim operacijama promjene režima izvedenim između 1947. i 1989. uključuje 64 tajna slučaja. Tajne intervencije ne uspijevaju u više od 60 posto slučajeva, a većina nije ostala tajna.
- 1953.
Iran
Dvije godine nakon što je naftu stavio u ruke države, Mosaddegh je smijenjen u puču uz podršku CIA-e i MI6.
- 1954.
Gvatemala
Nakon što je zemljišna reforma pogodila United Fruit Company, Arbenz pada u puču koji je organizirala CIA.
- 1961.
Kongo
Lumumba, prvi premijer, pogubljen je. Belgija kasnije priznaje moralnu odgovornost.
- Od 1947. do 1989.
I još
Jedna studija broji 64 tajna pokušaja SAD-a da promijeni vlade drugih zemalja.
Eurabija i Velika zamjena
Neki tvrde da se muslimani u Evropu sele po planu, da nadbroje i zamijene Evropljane. Ideja ‘Eurabije’ potječe iz knjige iz 2005. spisateljice po imenu Bat Ye'or. Učenjaci je nazivaju islamofobnom teorijom zavjere. ‘Veliku zamjenu’ proširio je 2011. francuski pisac Renaud Camus. Učenjaci kažu da počiva na nerazumijevanju podataka o stanovništvu. Ove ideje nadahnule su i ubice. Manifest Andersa Breivika, prije njegovih napada u Norveškoj 2011., podržavao je teoriju Eurabije. Čovjek koji je 2019. napao dvije džamije u Christchurchu svoj je manifest nazvao Velika zamjena.
Eurabija je islamofobna i ekstremno desničarska teorija zavjere, koju je razvila Bat Ye'or (pseudonim Gisèle Littman) i iznijela u svojoj knjizi Eurabia: The Euro-Arab Axis iz 2005. Učenjaci su je nazvali islamofobnom teorijom zavjere i “opasnom islamofobnom fantazijom” (Carr, 2006). Manifest Andersa Behringa Breivika, koji je izveo napade u Norveškoj 2011., raspravljao je o toj teoriji i podržavao je. Tu priču kasnije je uglavnom preuzela šira teorija zavjere o Velikoj zamjeni.
Opovrgnuta bjelačko-nacionalistička ekstremno desničarska teorija zavjere, koju je popularizirao francuski pisac Renaud Camus u svojoj knjizi Le Grand Remplacement iz 2011. Učenjaci su njene tvrdnje odbacili kao ukorijenjene u pogrešnom razumijevanju demografske statistike i zasnovane na nenaučnom, rasističkom pogledu na svijet. Čovjek koji je 2019. napao dvije džamije u Christchurchu na Novom Zelandu svoj je manifest naslovio The Great Replacement, po Camusovoj knjizi.
Više muslimana ne znači više nasilja
Neki tvrde da muslimani postaju nasilni kako njihov udio u zemlji raste i da drugima nameću islamski zakon. Činjenice govore drugačije. Mnoge muslimanske zemlje sada imaju male porodice. Žene u Turskoj i Maleziji sada imaju manje djece nego u Sjedinjenim Državama. U Iranu ih imaju otprilike isto toliko. Albanija je otprilike napola muslimanska i nema službenu religiju. Godine 2023. Ujedinjeni Arapski Emirati otvorili su džamiju, crkvu i sinagogu jednu pored druge. Indonezija, zemlja s najviše muslimana, priznaje šest religija, a oko jedan od deset ljudi tamo je kršćanin. Bosna je također otprilike napola muslimanska. U Srebrenici 1995. upravo su muslimani bili masakrirani.
Ukupna stopa fertiliteta (rođenja po ženi) 2023.: Turska 1,51, Malezija 1,55, Ujedinjeno Kraljevstvo 1,56, Sjedinjene Države 1,62, Francuska 1,66, Iran 1,70, Indonezija 2,13, Bangladeš 2,16.
Na popisu iz 2023. 45,9 posto stanovnika izjasnilo se kao muslimani, a još 4,8 posto kao bektašije, sufijski red unutar islama.
Albanija je sekularna država od 1912. i nakon obnove 1912. nikada nije imala službenu državnu religiju. Njen ustav jamči slobodu vjere, uvjerenja i savjesti i zahtijeva da država bude neutralna u pitanjima vjerovanja i savjesti. Islam je najveća vjerska pripadnost, s 50,67% stanovništva na popisu 2023.; prvi put je uveden u 15. stoljeću nakon osmanskog osvajanja.
Kompleks na ostrvu Saadiyat u Abu Dhabiju, Ujedinjeni Arapski Emirati, svečano otvoren 16. februara 2023., a otvoren 1. marta 2023. Sadrži džamiju (džamija Njegove Eminencije Ahmeda el-Tajjiba), crkvu (crkva Svetog Franje) i sinagogu (sinagoga Mojsija ben Majmona).
Procjena po zemljama o muslimanima svijeta 2009.: oko 1,57 milijardi. Oko jedan od pet živio je na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi, regiji koja uključuje Tursku i Iran, a više od šest od deset živjelo je u Aziji. Četiri najveće muslimanske populacije bile su u Indoneziji, Pakistanu, Indiji i Bangladešu.
Godine 1965. vlada je priznala šest religija: islam, protestantizam, katolicizam, hinduizam, budizam i konfucijanizam. Podaci Ministarstva unutrašnjih poslova za 2025. navode 10,44% kršćana (7,37% protestanata, 3,07% rimokatolika).
Na popisu iz 2013. 50,7 posto stanovnika Bosne i Hercegovine navelo je islam kao svoju vjeru.
U julu 1995. snage bosanskih Srba ubile su oko 7.000 do 8.000 bosanskih muslimana, muškaraca i dječaka, nakon zauzimanja Srebrenice. Tribunal UN-a i Međunarodni sud pravde presudili su da je to bio genocid.
Muslimani stalno imaju djecuTurska 1,51 i Malezija 1,55 djece po ženi 2023.; SAD 1,62.
Gdje su muslimani većina, islamski zakon nameće se svimaAlbanija je oko 51% muslimanska, bez službene vjere.
Muslimanske zemlje protjeruju druge vjereEmirati su 2023. otvorili džamiju, crkvu i sinagogu jednu pored druge.
Kršćani ne mogu živjeti u muslimanskim zemljamaIndonezija priznaje šest vjera; oko 1 od 10 ljudi tamo su kršćani.
Gdje je muslimana mnogo, oni čine masakre nad drugimaU Bosni, oko polovine muslimanskoj, muslimani su bili žrtve u Srebrenici 1995.
Šta brojevi pokazuju
Pew je projektovao muslimansko stanovništvo Evrope do 2050. na tri načina. Sredinom 2016. muslimani su bili 4,9% Evrope. Bez ikakve migracije do 2050. došli bi do 7,4%. Uz srednju migraciju došli bi do 11,2%. Kad bi se rekordni izbjeglički tokovi iz razdoblja 2014. do 2016. nastavili zauvijek, došli bi do 14%. Čak i tada oko šest od sedam ljudi u Evropi ne bi bili muslimani.
Sredinom 2016. muslimana je bilo procijenjenih 25,8 miliona, 4,9% stanovništva 28 zemalja EU, te Norveške i Švicarske. Čak i s nultom migracijom, muslimanski udio porastao bi na 7,4% do 2050.; sa srednjom migracijom (redovna migracija se nastavlja, izbjeglički tokovi prestaju) mogao bi dostići 11,2%; s visokom migracijom (rekordni izbjeglički tokovi od 2014. do sredine 2016. nastavljaju se neograničeno) mogao bi dostići 14%, i dalje relativna manjina. Predviđa se da će muslimanke u Evropi imati u prosjeku 2,6 djece, naspram 1,6 za druge Evropljanke. Mnoge izbjeglice i dalje će dolaziti iz pretežno muslimanskih zemalja.
Šta pokazuje Latinska Amerika
Latinska Amerika pretežno je kršćanska. Ipak, muslimani su manje od 1% njenog stanovništva. Migranti idu tamo gdje imaju posao, porodicu i veze, a ne tamo kamo ih šalje neki plan. Isto pravilo vrijedi za kršćane. Milioni Venecuelanaca pobjegli su od krize u svojoj zemlji, a 97% njih ostalo je u Latinskoj Americi i na Karibima.
Između 2010. i 2020. subsaharska Afrika prestigla je Evropu kao regija s najvećim kršćanskim stanovništvom. Do 2020. subsaharska Afrika bila je dom 31% svih kršćana na svijetu, dok je Evropa imala 22% svjetskog kršćanskog stanovništva (pad od 4 boda). Mnogi kršćani žive i u regiji Latinske Amerike i Kariba (24% svih kršćana). Kršćani su najveća vjerska grupa na svijetu i većina su u svakoj regiji osim azijsko-pacifičke i regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.
Muslimani čine manje od 1% stanovništva Latinske Amerike i Kariba, a ta regija ima manje od 1% svjetskih muslimana. Muslimani čine 6% onih koji žive u Evropi i 1% Sjevernoamerikanaca.
Na kraju 2025. broj prisilno raseljenih osoba u svijetu procijenjen je na 117,8 miliona; jedna od 70 osoba u svijetu bila je prisilno raseljena. 65 posto izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita živjelo je u zemljama susjednim zemljama porijekla. Zemlje s niskim i srednjim prihodima primile su 68 posto njih. Više od sedam od deset izbjeglica i drugih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita 2025. potjecalo je iz istih šest zemalja kao i 2024.: Afganistana, Južnog Sudana, Sudana, Sirije, Ukrajine i Venezuele. Ukrajinci su ostali najveća grupa koja je tražila međunarodnu zaštitu 2025. Od ljudi iz Venezuele kojima je potrebna zaštita, gotovo svi (97 posto) ostali su u zemljama Latinske Amerike ili Kariba.
Prve muslimanske izbjeglice
Prvi muslimani koji su napustili dom i sami su bili izbjeglice. Kad su muslimani Mekke bili progonjeni, neki su pobjegli u Abesiniju, čiji je kralj bio kršćanin. Ebu Bekr je također krenuo u tu zemlju, govoreći: “Moj narod me je protjerao”. Došli su radi sigurnosti, a ne da preuzmu vlast. Većina ih se vratila kad su muslimani dobili dom u Medini. Kad je kralj Abesinije umro, Poslanik (ﷺ) ga je nazvao “pobožan čovjek” i klanjao mu dženazu.
Aiša prenosi da je, kada su mekanski mnogobošci progonili muslimane, Ebu Bekr krenuo da se iseli u Abesiniju. Upitan kamo ide, rekao je: “Moj narod me je protjerao (iz moje zemlje), pa želim lutati zemljom i obožavati svog Gospodara.” Kasnije, kada je Poslanik (ﷺ) rekao muslimanima za njihovo mjesto iseljenja, Medinu, većina onih koji su se ranije iselili u Abesiniju vratila se u Medinu.
Et-Taberi ajet čita kao Allahovo saopćenje Poslaniku (ﷺ), kojeg njegova glosa imenuje, šta će naći: Jevreje i idolopoklonike najžešće u neprijateljstvu prema onima koji su u njega povjerovali. Pohvalu vezuje za kršćane koji su čuli Kur'an i povjerovali: Negusa Abesinije i njegove izaslanike, ili ljude na zakonu Isusa koji su zatim prihvatili islam. Njihovu bliskost objašnjava njihovom pobožnošću i poniznošću pred istinom. Suprotstavlja ih Jevrejima o kojima ajet govori, koji su, kaže on, odavno navikli ubijati vjerovjesnike i mijenjati objavu. To je optužba iz 2:61 i 3:112, koju iznosi i vlastito priznanje Izraela u Nehemiji 9:26.
Džabir prenosi da je, kada je umro Negus (kralj Abesinije), Poslanik (ﷺ) rekao: “Danas je umro pobožan čovjek. Ustanite i klanjajte dženazu vašem bratu Ašami.”
Zajedničke vrijednosti, a ne sukob
Neki se boje da muslimanski migranti donose vrijednosti strane Zapadu. Zapravo, muslimani i kršćani dijele većinu svojih vrijednosti. Većina Deset zapovijedi nalazi se i u Kur'anu. Obožavaj jednog Boga, poštuj roditelje i ne ubij, ne čini preljubu i ne kradi. Obje knjige pozivaju na dobrotu prema komšijama, hranu za gladne i brigu o siročadi. Obje uče opraštanju i pravdi i obje zabranjuju kamatu i pijanstvo. Dakle, muslimanska porodica koja se doseli u kršćansku zemlju donosi vrijednosti koje njeni komšije već poznaju.
“Nemoj imati drugih bogova osim mene.”
“Reci: On je Allah – Jedan!”
“Poštuj oca svoga i majku svoju: da ti se produže dani na zemlji koju ti daje GOSPOD Bog tvoj.”
“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!””
“Ne ubij.”
“I ne ubijajte nikog koga je Allah zabranio ubiti, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovu nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.”
“Nemoj činiti preljube.”
“I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!”
“Ne ukradi.”
“O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati, i da neće krasti, i da neće bludničiti, i da neće djecu svoju ubijati, i da neće muževima tuđu djecu podmetati i da neće ni u čemu što je dobro poslušnost odricati – ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti; Allah, zaista, mnogo prašta, i On je milostiv.”
“Nemoj svjedočiti lažno protiv bližnjega svoga.”
“I oni koji ne svjedoče lažno i koji, prolazeći pored onog što ih se ne tiče, prolaze dostojanstveno,”
“Ne poželi kuću bližnjega svoga, ne poželi ženu bližnjega svoga, ni slugu njegova, ni sluškinju njegovu, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.”
“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade. I molite Allaha za obilje Njegovo. Allah, doista, sve dobro zna.”
“Nemoj se osvećivati, niti držati zlobe prema sinovima naroda svoga, nego ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe: ja sam GOSPOD.”
“I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte, a roditeljima činite dobro, i rođacima, i siročadima, i siromasima, i komšiji bližnjem, i komšiji daljnjem, i drugu pored sebe, i putniku, i onome koji je u vašem posjedu. Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu.”
“Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti: bijah žedan, i napojiste me: bijah stranac, i primiste me:”
“Čista i neokaljana vjera pred Bogom i Ocem jeste ovo: Posjećivati siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati sebe neokaljanim od svijeta.”
“i hranu su davali, mada su je i sami voljeli, siromahu, siročetu i sužnju. Mi vas samo zarad Allahova Lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!”
“Jer ako oprostite ljudima prijestupe njihove, oprostit će i vama Otac vaš nebeski; ali ako ne oprostite ljudima prijestupe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti prijestupe vaše.”
“Neka se čestiti i imućni među vama ne zaklinju da više neće pomagati rođake i siromahe, i one koji su na Allahovom putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je.”
“Hoće li GOSPOD biti zadovoljan hiljadama ovnova ili desetinama hiljada rijeka ulja? Hoću li dati prvorođenog svoga za prijestup svoj, plod tijela svoga za grijeh duše svoje? Pokazao ti je, čovječe, šta je dobro; i šta GOSPOD traži od tebe, osim da činiš pravdu, da ljubiš milost i da ponizno hodiš s Bogom svojim?”
“O vi koji vjerujete, budite uvijek pravedni, svjedočite radi Allaha, pa makar to bilo protiv vas samih, ili roditelja i rodbine. Bude li onaj o kome svjedočite bogat ili siromah, pa Allah je preči njima! I ne slijedite strasti, kako ne biste bili nepravedni. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali, pa Allah, zaista, u potpunosti zna ono što radite.”
“Nemoj pozajmljivati bratu svome uz kamatu; kamatu na novac, kamatu na hranu, kamatu na bilo šta što se pozajmljuje uz kamatu: Strancu možeš pozajmiti uz kamatu; ali bratu svome nemoj pozajmljivati uz kamatu: da te blagoslovi GOSPOD Bog tvoj u svemu na šta staviš ruku svoju u zemlji u koju ideš da je zaposjedneš.”
“Oni koji se kamatom hrane dići će se iz grobova svojih baš kao oni koje je šejtan dodirom izbezumio. To je zato što su govorili: “Trgovina je, doista, isto što i kamata!” A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova, pa se toga okani, pripada ono što je prije stekao, a njegov je slučaj Allahu prepušten. Oni, pak, koji opet to učine, bit će stanovnici Vatre u kojoj će vječno ostati.”
“I ne opijajte se vinom, u kojem je razuzdanost, nego se ispunjavajte Duhom;”
“O vi koji vjerujete, opojna pića i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratno su, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste uspjeli.”
| Vrijednost | Biblija | Kur'an |
|---|---|---|
| Obožavaj jednog Boga | Izlazak 20:3 | 112:1 |
| Poštuj roditelje | Izlazak 20:12 | 17:23-24 |
| Ne ubij | Izlazak 20:13 | 17:33 |
| Ne čini preljubu | Izlazak 20:14 | 17:32 |
| Ne ukradi | Izlazak 20:15 | 60:12 |
| Bez lažnog svjedočenja | Izlazak 20:16 | 25:72 |
| Ne poželi tuđe | Izlazak 20:17 | 4:32 |
| Budi dobar prema komšiji | Levitski zakonik 19:18 | 4:36 |
| Nahrani gladne, brini o siročadi | Matej 25:35; Jakov 1:27 | 76:8-9 |
| Opraštaj drugima | Matej 6:14-15 | 24:22 |
| Čini pravdu | Mihej 6:8 | 4:135 |
| Bez kamate | Ponovljeni zakon 23:19 | 2:275 |
| Bez pijanstva | Efežanima 5:18 | 5:90 |
Bez strane u politici: poštujte zakon
Ova stranica ne staje ni na čiju stranu u stranačkoj politici. Njena poenta je vjerska. Islam govori muslimanima da drže svoje sporazume i zakon zemlje u kojoj žive. Zato islam ne odobrava nezakonit ulazak u zemlju. Musliman treba doći zakonitim putevima koje zemlja nudi.
“O vi koji vjerujete, ispunjavajte preuzete obaveze!”
“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”
Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, smatra da je pitanje džihada povjereno vladaru (imamu) i njegovoj prosudbi i da mu ljudi u tome moraju biti poslušni. Pravi jedan izuzetak: ako neprijatelj iznenada napadne i nema vremena da se pita vladar, ljudi se smiju braniti bez njegovog dopuštenja. Smatra i da musliman koji uđe u nemuslimansku zemlju pod obećanjem sigurnosti (eman) ne smije izdati njene stanovnike niti uzeti njihov imetak, jer je sigurnost data uz razumijevanje da ih neće izdati, čak i ako to nije rečeno riječima.
Moraju li muslimani poštovati zakon mjesta gdje žive? Žele li drugima nametnuti šerijat?
Sigurni putevi za neke, ali ne za druge
Ipak, zakoniti putevi nisu svima jednako otvoreni. Kad je Rusija 2022. napala Ukrajinu, EU je prvi put primijenio svoj zakon o privremenoj zaštiti. Ukrajinci su mogli odmah živjeti, raditi i dobijati socijalnu pomoć, bez uobičajenog postupka azila. Oko 212.000 Ukrajinaca došlo je u Britaniju na posebne vize, većina 2022. Za sedam godina britanski program za izbjeglice iz sirijskog rata preselio je 20.319 ljudi. Većina Ukrajinaca su kršćani, a većina Sirijaca muslimani. Njemačka je bila izuzetak. Godine 2015. Angela Merkel pustila je izbjeglice zaglavljene u Mađarskoj. Došlo je oko 890.000 ljudi, od kojih su mnogi bježali od rata u Siriji i Iraku. Uz malo sigurnih puteva, neki ljudi u očaju okreću se krijumčarima. Konvencija o izbjeglicama kaže da izbjeglice ne bi trebale biti kažnjene zbog nezakonitog ulaska ako se prijave bez odlaganja.
Vijeće Evropske unije formalno je aktiviralo Direktivu o privremenoj zaštiti 4. marta 2022. za ljude koji bježe od rata u Ukrajini. Direktiva nije korištena prije 2022.: pozivi da se aktivira 2011. i 2015. nisu doveli do njene upotrebe. Korisnici dobijaju dozvolu boravka bez složene birokratije koja se obično vezuje za traženje azila, mogu raditi i pristupiti socijalnoj pomoći, a njihova djeca imaju pristup obrazovanju.
Oko 212.000 ljudi došlo je u UK u okviru programa Homes for Ukraine ili (sada zatvorenog) Ukraine Family Scheme, većina 2022.: oko 154.000 s vizama Homes for Ukraine i preko 58.000 u okviru porodičnog programa.
Program preseljenja ranjivih osoba (VPRS), za izbjeglice iz sirijskog sukoba, pokrenut je u januaru 2014. Konačan broj izbjeglica koje su u okviru njega našle sigurnost u UK-u bio je 20.319, uključujući 239 preseljenih prije proširenja programa. Posljednje izbjeglice stigle su 25. februara 2021.
Kršćanstvo je prevladavajuća religija u Ukrajini, a 85% stanovništva izjašnjava se kao kršćani prema anketi Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju iz 2022.
Islam je religija većine Sirijaca: procjene ARDA-e za 2025. stavljaju muslimane na oko 95% stanovništva. Kršćana je bilo oko 5-6% 2011., a oko 2-2,5% 2022.
Početkom septembra 2015. Njemačka i Austrija objavile su da će dopustiti migrantima zaglavljenim u Mađarskoj da pređu njihove granice i zatraže azil. Kancelarka Angela Merkel odbila je ograničenje zahtjeva za azil i rekla da se Njemačka može nositi s tim: “wir schaffen das” (‘možemo mi to’). Sirijci, Afganistanci i Iračani bili su najveće grupe podnosilaca zahtjeva u Evropi te godine.
Njemačko ministarstvo unutrašnjih poslova revidiralo je svoj broj tražilaca azila koji su stigli 2015. naniže s oko 1,1 milion. Trenutni službeni broj je oko 890.000 koji su ušli u zemlju u okviru prošlogodišnjeg egzodusa u Evropu iz ratom razorenih mjesta poput Iraka i Sirije.
Konvencija o izbjeglicama iz 1951. kaže da države ugovornice neće izricati kazne izbjeglicama koje su nezakonito ušle tražeći azil, ako se bez odlaganja prijave (član 31).
Budite vjerni zemlji koja vas prima
Musliman koji uđe u zemlju pod njenom zaštitom ne smije izdati njen narod ni uzeti njihovu imovinu. Pravnik Ibn Kudama kaže da ga obećanje sigurnosti obavezuje, čak i ako to niko nije rekao riječima. Kur'an kaže: “ispunjavajte preuzete obaveze”. Kaže i: “ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati”. Kovanje zavjere za preuzimanje zemlje koja vas je primila bilo bi kršenje tog povjerenja. A islam se nikome nikada ne smije nametnuti: “Nema prisile u vjeru”.
Ibn Kudame, hanbelijski pravnik, smatra da je pitanje džihada povjereno vladaru (imamu) i njegovoj prosudbi i da mu ljudi u tome moraju biti poslušni. Pravi jedan izuzetak: ako neprijatelj iznenada napadne i nema vremena da se pita vladar, ljudi se smiju braniti bez njegovog dopuštenja. Smatra i da musliman koji uđe u nemuslimansku zemlju pod obećanjem sigurnosti (eman) ne smije izdati njene stanovnike niti uzeti njihov imetak, jer je sigurnost data uz razumijevanje da ih neće izdati, čak i ako to nije rečeno riječima.
“O vi koji vjerujete, ispunjavajte preuzete obaveze!”
“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
Moraju li muslimani poštovati zakon mjesta gdje žive? Žele li drugima nametnuti šerijat?
Gledišta
Kritičari imigracije
Neki kritičari kažu da broj muslimana u Evropi brzo raste. Neki kažu da je to planirano ili da će to zauvijek promijeniti Evropu.
Muslimanke u Evropi imaju više djece, pa će muslimani jednog dana biti većina.
Pobijanje
Pew je utvrdio da muslimanke u Evropi imaju u prosjeku 2,6 djece, a ostale žene 1,6. Čak i tako, uz visoku migraciju Pew očekuje da će muslimani 2050. biti 14% Evrope. To je daleko od većine.
Većina izbjeglica koje su posljednjih godina stigle u Evropu bili su muslimani.
Pobijanje
Bježali su od ratova. Pew je očekivao da će mnoge izbjeglice i dalje dolaziti iz pretežno muslimanskih zemalja, jer su tamo bili ratovi. Godine 2025. najveća grupa koja je tražila zaštitu bili su Ukrajinci.
Kako muslimani rastu do većeg udjela u zemlji, postaju nasilni i nameću islamski zakon.
Pobijanje
Činjenice govore drugačije. Albanija je otprilike napola muslimanska i nema službenu religiju. Emirati su 2023. otvorili crkvu i sinagogu pored džamije. A u Turskoj i Maleziji žene sada imaju manje djece nego u Sjedinjenim Državama.
Muslimanski propovjednici pozivaju ljude u islam, što pokazuje da postoji plan.
Pobijanje
Pozivanje ljudi u vjeru otvoreno je i mirno, a to čine i kršćani. Islam zabranjuje nametanje vjere bilo kome. Musliman također mora držati svoje sporazume sa zemljom u kojoj živi.
Muslimani smiju lagati o takvom planu; to se zove tekijja.
Pobijanje
Islam zabranjuje laganje. Tekijja samo opravdava vjernika koji je prisiljen, pod prijetnjom, da jezikom porekne svoju vjeru. Poslanik (ﷺ) je rekao da istinoljubivost vodi u Džennet, a laž u Vatru.
Islamsko gledište
Muslimani se, kao i drugi ljudi, sele da pobjegnu od rata i izgrade bolji život za svoje porodice. Islam od njih traži da budu vjerni zemlji koja ih primi.
Sedam od deset izbjeglica dolazi iz šest zemalja u ratu ili krizi, a većina ostaje u susjedstvu.
Kršćani su 47% svjetskih migranata, a muslimani 29%.
Samo dvoje od deset muslimanskih migranata živi u Evropi, a 6% u Sjevernoj Americi.
‘Eurabija’ i ‘Velika zamjena’ su teorije zavjere koje učenjaci odbacuju.
Islamski zakon zabranjuje muslimanu da izda zemlju koja mu je dala sigurnost.