Muhammed (ﷺ) rođen je kao siroče u pustinjskom gradu. Nije znao ni čitati ni pisati. Četrdeset godina bio je poznat prije svega kao pošten čovjek. Zatim mu je, u pećini iznad Mekke, melek Džibril donio prve riječi Kur'ana. Dvadeset i tri godine kasnije gotovo cijela Arabija obožavala je jednog Boga, a kod Kabe nije stajao nijedan kip. Do 2020. Pew je izbrojao oko dvije milijarde muslimana.
Kur'an 29:48Sahih al-Bukhari 3Sahih al-Bukhari 4287Pew Research Center, 2025
Ova stranica priča cijeli njegov život redom. Zasnovana je na Kur'anu i vjerodostojnim hadisima, zabilježenim riječima i djelima Poslanika (ﷺ). Njegova dob data je u lunarnim godinama, kako ih broje izvori.
Kako ova stranica koristi izvore
- Kur'an se navodi riječ po riječ.
- Vjerodostojni hadisi navode se jasno, s izvorima.
- Ono što prenose samo rani biografi navodi se kao njihovo, poput Ibn Ishaka, koji je umro 767. Ti izvještaji su vrijedni, ali manje sigurni od hadisa.
- Poznate priče sa slabim izvorima izostavljene su ili označene kao slabe.
- Gdje se izvještaji razlikuju, stranica to kaže.
Njegov život je važan iz jednostavnog razloga. On je najbolji test njegove tvrdnje. Njegove žene, prijatelji i neprijatelji svi su ostavili izvještaje o tome kako je živio. Čovjek koji izmišlja poruku radi koristi ostavlja trag za sobom. Zato slijedite trag, korak po korak, i sami prosudite.
- 63godine životaSahih al-Bukhari 3536
- 40njegova dob pri prvoj objaviSahih al-Bukhari 3
- 13godina propovijedanja u MekkiSahih al-Bukhari 3902
- 10godina života u MediniSahih al-Bukhari 3902
- Oko 570.
Rođenje
Rođen je u Mekki, nakon što mu je otac umro. Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
- Oko 576.
Siroče
Majka mu umire kad ima šest godina. Djed mu umire kad ima osam godina. Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
- Oko 595.
Brak
U 25. godini ženi se Hatidžom, trgovkinjom iz Mekke. Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
- Oko 610.
Prva objava
U 40. godini prima prve ajete Kur'ana u pećini Hira. Sahih al-Bukhari 3
- Oko 613.
Javni poziv
S brda Safa poziva cijelu Mekku jednom Bogu. Sahih al-Bukhari 4770
- Oko 615.
Abesinija
Progonjeni muslimani nalaze sigurnost kod kršćanskog kralja. Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
- Oko 616-619.
Bojkot
Njegov rod je isključen i izgladnjivan oko tri godine. Sahih al-Bukhari 1590Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
- Oko 619.
Gubitak i Taif
Umiru Ebu Talib i Hatidža. Taif ga protjeruje kamenjem. Sahih al-Bukhari 3884Sahih al-Bukhari 3896Sahih al-Bukhari 3231
- 622.
Hidžra
Napušta Mekku i odlazi u Medinu. Muslimanski kalendar broji se odavde. Sahih al-Bukhari 3905
- 624.
Bedr
Oko 319 muslimana pobjeđuje oko 1.000 ljudi Kurejšija. Sahih Muslim 1763
- 625.
Uhud
Pobjeda se pretvara u težak poraz. On je ranjen. Sahih al-Bukhari 3039Sahih al-Bukhari 2911
- 627.
Hendek
Oko 10.000 opsjeda Medinu i ne uspijeva. Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 33:9
- 628.
Hudejbija
Primirje koje izgleda kao poraz. Kur'an ga naziva jasnom pobjedom. Sahih al-Bukhari 2731Kur'an 48:1
- 630.
Mekka
Ulazi s 10.000 ljudi i oprašta gradu. Sahih al-Bukhari 4276Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
- 632.
Oproštaj i smrt
Obavlja svoj jedini hadždž i umire u Medini u 63. godini. Sahih Muslim 1218Sahih al-Bukhari 3536
Svijet u koji je rođen
Arabija u 6. stoljeću bila je zemlja pustinje, plemena i trgovine. Nije njome vladala nijedna vlast. Rim i Perzija dosezali su do sjevera preko arapskih vazalnih kraljevstava, Gasanida i Lahmida, a Jemen je imao svoje vladare. U unutrašnjosti, plemena su sama sobom upravljala preko poglavara, saveza i običaja. Gradovi poput Mekke imali su svoja vijeća i službe. Nije bilo policije, pa je pleme bilo stvarna zaštita čovjeka. Bez njega ga niko ne bi osvetio.
Benedikt Koehler, Early Islam and the Birth of Capitalism (2014)Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Iza onoga što je uslijedilo nije stajalo nijedno carstvo. Nijedna vlast nije plaćala poruku, i na početku je nije nosila nijedna vojska.
Mekka se nalazila u goloj dolini u kojoj gotovo ništa nije raslo. Živjela je uglavnom od hodočasnika i karavana. Kaba, kuća ibadeta koju su sagradili Ibrahim i njegov sin Ismail, privlačila je plemena iz cijele Arabije. Trgovci plemena Kurejš nosili su robu na sjever u Siriju i na jug u Jemen. Kaže se da je njegov pradjed Hašim izdejstvovao siguran prolaz kod plemena uz put.
Kur'an 2:127Kur'an 106:1-2Benedikt Koehler, Early Islam and the Birth of Capitalism (2014)
“Zbog navike Kurejšija, navike njihove da zimi i ljeti putuju, neka oni Gospodaru ove Kuće ibadet čine, Koji ih gladne hrani i od straha brani.”
(Kur'an 106:1–4)
To je Mekku učinilo raskrsnicom Arabije. Sve što bi se tamo reklo putovalo je s karavanima i hodočasnicima. Poruka koja je počela u ovom jednom gradu mogla je stići do svakog plemena.
Ipak, Ibrahimova kuća sada je bila puna kipova. Oko nje ih je stajalo oko 360. Ljudi su obožavali el-Lata, el-Uzzu, Menata i Hubela, a Allaha (﷾) su i dalje nazivali Stvoriteljem. Neki su obilazili Kabu goli. Njihova molitva tamo bila je malo više od zviždanja i pljeskanja.
Sahih al-Bukhari 4287Kur'an 53:19-20Sahih al-Bukhari 3039Kur'an 29:61Sahih al-Bukhari 369Kur'an 8:35
Okrutnost je bila duboka. Neki očevi su žive zakopavali novorođene djevojčice i stidjeli se njihovog rođenja. Niko ne zna koliko je to bilo često. Neki su ubijali djecu iz straha od siromaštva. Udovica se mogla naslijediti kao imovina. Sukobi među plemenima prelazili su s oca na sina. Kur'an imenuje svaku od ovih nepravdi, što pokazuje da su bile stvarne.
Nekolicina je sve to odbacila. Zvali su ih hanifi, oni koji su se od kipova okrenuli Ibrahimovoj vjeri. Jedan od njih, Zejd ibn Amr, stao je leđima okrenut Kabi i rekao Kurejšijama da niko od njih ne slijedi Ibrahima. Prihvatao je djevojčice koje su očevi htjeli ubiti. Ali bio je gotovo sam. Mogao je spasiti nekoliko djece. Nije mogao promijeniti narod.
Siroče u Mekki
Muhammed (ﷺ) rođen je u Mekki oko 570. Predanje njegovo rođenje stavlja u Godinu slona, kada je vojska sa slonovima krenula na Kabu. Sura 105 Kur'ana govori kako ju je Allah (﷾) uništio. Islamsko predanje njenog vođu naziva Ebreha, vladar Jemena. Neki biografi navode 571. On sam je rekao da je rođen u ponedjeljak.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 105:1Sahih Muslim 1162
Pripadao je Benu Hašimu, plemenitom rodu Kurejšija koji je imao malo novca. Njegov otac Abdullah umro je na putovanju u Medinu prije njegovog rođenja. Njegova majka Amina imala je dijete bez oca koji bi ga izdržavao. Njegov djed Abdul Muttalib, jedan od prvaka Mekke, nazvao ga je Muhammed, onaj hvaljeni.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Porodice u Mekki slale su bebe dojiljama u pustinju. Zrak je bio čišći i manje je djece umiralo. Tamo su učili i najčistiji arapski. Dojilje su htjele bebe bogatih očeva koji bi im platili. Zato su sve odbile siroče. Ibn Ishak prenosi da ga je jedna siromašna žena, Halima iz Benu Sa'da, uzela samo zato što nije našla drugo dijete. Kasnije je ispričala kako joj se sreća promijenila od tog dana: slabe životinje su ojačale, a kuća joj je imala obilje u godini gladi.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Tako su ga dojilje na početku zaobišle. Dijete koje će jednog dana biti nazvano milošću svim ljudima počelo je kao beba za koju niko nije plaćao.
Jednog dana, dok se igrao s drugom djecom, došao je Džibril i položio ga. Otvorio je dječakova prsa, izvadio mu srce i izvadio iz njega ugrušak. Rekao mu je da je to šejtanov udio. Oprao je srce i vratio ga. Prestrašena djeca otrčala su njegovoj dojilji vičući da je Muhammed (ﷺ) ubijen. Enes, njegov sluga, kasnije je rekao da je vidio tragove šavova na njegovim prsima. Muslimani ovo razumiju kao Allahovu (﷾) pripremu za njega od djetinjstva.
U dobi od oko šest godina vratio se majci. Ibn Ishak prenosi da ga je povela u posjetu rodbini u Jesrib, grad koji je kasnije nazvan Medina. Na povratku se razboljela i umrla u el-Ebvi. Sada je bio bez oba roditelja. Decenijama kasnije posjetio je njen kabur i plakao dok nisu zaplakali i oni oko njega.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih Muslim 976
Ummu Ejmen, sluškinja koja je pripadala njegovom ocu, dovela ga je kući i brinula o njemu. Kasnije ju je oslobodio i posjećivao je i pred kraj života. Abdul Muttalib ga je uzeo i držao blizu sebe, čak i na mjestu kraj Kabe gdje niko drugi nije smio sjediti. Dvije godine kasnije starac je umro.
Sahih Muslim 1771Sahih Muslim 2454Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirIbn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Prije rođenja
Umire njegov otac Abdullah.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Šest godina
Njegova majka Amina umire na povratku iz Jesriba.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Osam godina
Umire njegov djed Abdul Muttalib.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Zatim
Prihvata ga amidža Ebu Talib, siromašan čovjek.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Zatim ga je uzeo amidža Ebu Talib. Volio je dječaka, a njegova žena Fatima bint Esed odgajala ga je sa svojom djecom. Ali kuća je bila siromašna. Zato je radio. Čuvao je ovce ljudima Mekke za malu platu. Kasnije je rekao da je svaki vjerovjesnik čuvao ovce. Pastir uči da bude strpljiv, da čuva slabe i da vrati onu koja zaluta.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 2262
Kur'an ga je kasnije podsjetio na te godine. Nije krio odakle je došao.
“Zar te siročetom ne nađe, pa ti utočište dade, i zalutalim te nađe, pa te uputi, i siromahom te nađe, pa te bogatim učini?”
(Kur'an 93:6–8)
Poznavao je glad, tugu i gubitak iznutra. Kad je kasnije govorio za siročad, udovice i robove, govorio je o životu koji je poznavao. Svaku vrstu gubitka s kojom će se suočiti njegovi sljedbenici, on je prvi iskusio.
Čovjek kojem je Mekka vjerovala
Kao dječak od oko dvanaest godina išao je s Ebu Talibom u karavanu u Siriju. Trgovina je postala njegov posao. Kao mladić vidio je rat Fidžar, sukob koji je prekršio svete mjesece. Biografi prenose da je dodavao strijele amidžama.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Nakon tog rata, rodovi Mekke zakleli su se da će stati uz svakog kome je učinjena nepravda, ko god bio. Zvao se Savez plemenitih. Biografi prenose da je bio prisutan i da je mnogo kasnije rekao da bi se odazvao takvom pozivu i u islamu. Dakle, zalagao se za pravdu prije svake objave, a objava to nije promijenila.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Mekka mu je dala ime: el-Emin, povjerljivi. Ljudi su kod njega ostavljali dragocjenosti. Kad je kasnije stao na Safu i upitao hoće li mu vjerovati, odgovorili su da ga nikada nisu čuli da laže. Taj odgovor došao je od ljudi koji će ga uskoro nazvati lažovom.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 4770
Hatidža bint Huvejlid bila je cijenjena trgovkinja u Mekki. Ranije je bila dvaput udata. Sama nije putovala. Davala je novac, unajmljivala ljude da nose njenu robu i dijelila s njima dobit. To je bio uobičajen način finansiranja karavana, s podijeljenim rizikom i dobiti. Čula je za njegovo poštenje i unajmila ga. Odnio je njenu robu u Siriju s njenim slugom Mejserom i vratio se s većom dobiti nego što je ikad vidjela.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Benedikt Koehler, Early Islam and the Birth of Capitalism (2014)
Hatidža je zatim zamolila prijateljicu da sazna bi li je oženio. Rekao je da si to ne može priuštiti. Kad je saznao ko pita, pristao je. Imao je 25 godina. Biografi obično kažu da je ona imala 40. Dao je mehr od dvadeset mladih deva. Žena ga je izabrala zbog karaktera, u gradu gdje je većina muškaraca jurila bogatstvo i položaj.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-Kebir
Oko dvadeset i pet godina ona je bila njegova jedina žena. Nije uzeo drugu dok je bila živa. Imali su dva sina, el-Kasima i Abdullaha, i četiri kćerke: Zejneb, Rukajju, Ummu Kulsum i Fatimu. Oba dječaka umrla su mala. On će sahraniti gotovo svu svoju djecu.
Sahih Muslim 2436Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Hatidža mu je dala mladog roba, Zejda ibn Harisu, koji je kao dijete bio otet. Godinama kasnije Zejdov otac ga je pronašao i došao da ga otkupi. Poslanik (ﷺ) je rekao Zejdu da je slobodan da ide, bez ikakve naplate. Zejd je izabrao da ostane. Biografi prenose da je tada oslobodio Zejda i usvojio ga. Sluga dobro poznaje svog gospodara. Ovaj ga nije htio ostaviti, čak ni zbog rođenog oca.
Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirIbn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 33:5
Kad je imao oko 35 godina, poplava i vatra oštetili su Kabu, a Kurejšije su odlučile da je obnove. Ibn Ishak prenosi da im je brod nasukan kod Džidde dao građu. Za taj posao primali su samo čist novac, ništa od kamate ili poroka. Tog novca je nestalo. Zato su je sagradili manjom od Ibrahimove kuće, izostavivši zaobljeni dio koji se vidi i danas. Poslanik (ﷺ) je to kasnije rekao Aiši. Nosio je kamenje s drugima. Kad su ga nagovarali da se otkrije da mu teret bude lakši, pao je na zemlju i tražio svoj pojas. Čak ni kao mladić nije htio biti otkriven.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 1584Sahih al-Bukhari 364
Zatim je došao Crni kamen. Svaki rod htio je čast da ga postavi. Danima su se prepirali, a neki su se zakleli da će se boriti do smrti. Jedan starac je predložio da presudi prvi koji uđe na kapiju. Bio je to Muhammed (ﷺ) i obradovali su se. Prostro je tkaninu, stavio kamen na nju i rekao da po jedan čovjek iz svakog roda podigne jedan ugao. Zatim ga je postavio svojim rukama.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Svaki rod traži čast da postavi kamen.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Neki se kunu da će se boriti do smrti.
Dogovaraju se da presudi sljedeći čovjek koji uđe na kapiju.
Stavlja kamen na tkaninu i svi rodovi ga zajedno podižu.
Postavlja ga na mjesto. Krv se ne prolijeva.
Nije imao službu. Nije zapovijedao vojskom. Ipak mu je cijeli grad predao spor, zbog njegovog glasa pravednog čovjeka. Zapamtite to povjerenje. To je ono što je Mekka odbacila nekoliko godina kasnije.
Prva objava
Kad se približio četrdesetoj, prenosi Aiša, počeli su mu dolaziti istiniti snovi. Što god bi vidio u snu, ostvarilo bi se kao jutarnja svjetlost. Zavolio je samoću. Uzimao bi hranu i odlazio u pećinu Hira, na planini blizu Mekke, da noćima čini ibadet. Kasnije je rekao da ga je jedan kamen u Mekki pozdravljao prije nego što je postao vjerovjesnik.
Jedne noći u ramazanu, oko 610, tamo mu je došao melek i rekao mu da čita. Arapska riječ može značiti i uči ili objavi. Odgovorio je da ne zna čitati. Melek ga je snažno stisnuo, pustio i ponovo rekao. To se dogodilo tri puta. Zatim mu je melek dao prve riječi Kur'ana.
“Čitaj s imenom Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od zakvačka. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.”
(Kur'an 96:1–5)
Prva riječ data čovjeku koji nije znao čitati bila je ‘čitaj’. Prva tema bili su pero i znanje. Sam Kur'an njegovo nečitanje navodi kao dokaz. Da je znao pisati, kaže, sumnjičavi bi imali razlog da sumnjaju.
Nije sišao kao čovjek koji je dobio ono što je htio. Sišao je drhteći. Otišao je pravo Hatidži i tražio da ga pokriju. Kad ga je strah prošao, rekao joj je šta se dogodilo i rekao da se boji za sebe.
Hatidža se nije uspaničila. Rekla mu je da ga Allah (﷾) nikada neće osramotiti. Zatim je navela razloge. Živjela je s njim petnaest godina i poznavala ga je kad ga niko nije gledao.
Zašto je Hatidža bila sigurna u njega
- Održavao je dobre veze s rodbinom. Sahih al-Bukhari 3
- Nosio je terete slabih. Sahih al-Bukhari 3
- Pomagao je siromašnima i onima u potrebi. Sahih al-Bukhari 3
- Bio je darežljiv prema gostima. Sahih al-Bukhari 3
- Stajao je uz ljude koje je pogodila nesreća. Sahih al-Bukhari 3
To je prvi dokaz u cijeloj priči. Došao je od osobe koja je najbolje mogla vidjeti ko je on, a sudila mu je samo po ponašanju.
Odvela ga je svom rođaku Vereki ibn Nevfelu, starom, slijepom kršćaninu koji je poznavao spise. Vereka je rekao da je to isti melek koji je došao Musau. Zatim je rekao da bi volio da doživi dan kada će Muhammeda (ﷺ) protjerati njegov narod. Poslanik (ﷺ) je bio zapanjen i upitao hoće li to zaista učiniti. Vereka je rekao da niko nikada nije donio takvu poruku a da nije bio tretiran kao neprijatelj.
Tako mu je već prvog dana rečeno koliko će ga to koštati. Bio je čovjek dobrog imena, s toplim domom i egzistencijom. Nije imao nijednog neprijatelja. Mogao je izgubiti sve to.
Vereka je ubrzo umro, a objava je neko vrijeme prestala. Zatim je, dok je hodao, čuo glas s neba. Podigao je pogled i vidio istog meleka kako sjedi između neba i zemlje. Otrčao je kući uplašen i tražio da ga umotaju. Zatim je došla naredba da počne.
“O ti pokriveni! Ustani i upozoravaj, i Gospodara svoga veličaj!”
(Kur'an 74:1–3)
Nešto kasnije se razbolio i dvije ili tri noći nije klanjao noćni namaz. Jedna žena iz Mekke rugala mu se da ga je njegov šejtan napustio. Sura 93 došla je kao odgovor: njegov Gospodar ga nije napustio.
Zašto je pauza važna? Čovjek koji izmišlja vjeru kontrolira kada dolaze riječi. On nije. Objava je dolazila i odlazila bez njegovog izbora. Nekad je dolazila kao zvuk zvona, što mu je bilo najteže. Nekad je melek dolazio kao čovjek. I na najhladniji dan znoj bi mu tekao s čela. Jednom mu je butina postala tako teška da se Zejd ibn Sabit pobojao da će mu se njegova slomiti pod njom.
Prvi vjernici
Oko tri godine pozivao je ljude tiho, jednog po jednog. Hatidža je prva povjerovala. Alija, njegov mladi rođak koji je živio u njegovoj kući, i Zejd, njegov usvojeni sin, ubrzo su slijedili. Ibn Ishak prenosi da je Alija došao živjeti s njim da olakša Ebu Talibovo siromaštvo.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Ebu Bekr, trgovac i njegov blizak prijatelj, povjerovao je odmah. Poslanik (ﷺ) je kasnije na to podsjećao ljude. Kad su ga drugi nazvali lažovom, rekao je, Ebu Bekr mu je rekao da govori istinu. Ebu Bekr je zatim doveo prijatelje: Osmana, Zubejra, Abdurrahmana ibn Avfa, Sa'da ibn Ebi Vekkasa i Talhu.
Sahih al-Bukhari 3661Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Ammar ibn Jasir sjećao se vremena kada su s njim bili samo pet robova, dvije žene i Ebu Bekr. To vam govori ko se prvi odazvao. Nije bilo vojski ni poglavara. Došli su siromašni, robovi i mladi. Sa'd je imao oko sedamnaest godina. Alija oko deset. Kasnije će car Rima pitati ko ga slijedi i upravo to smatrati znakom vjerovjesnika.
Sahih al-Bukhari 3857Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirIbn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 7
Trebalo im je mjesto za učenje. El-Erkam ibn Ebi el-Erkam, mladić, otvorio je svoju kuću blizu Safe. Biografi prenose da su se muslimani tamo tajno sastajali. To je postala prva škola islama.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Rani ajeti bili su kratki i snažni. Govorili su o Allahovoj (﷾) jednoći, o Džennetu i Džehennemu i o Sudnjem danu. Tih godina gotovo da nije bilo propisa. Aiša je objasnila zašto. Da je prva naredba bila ostaviti vino, rekla je, odbili bi. Prvo je došlo vjerovanje, a pravila su došla nakon što su se srca promijenila.
Poziv postaje javan
Zatim je došla naredba da upozori najbližu rodbinu i da otvoreno objavi poruku. Biografi prenose da je pozvao svoj rod na obrok. Ebu Leheb, njegov rođeni amidža, rasturio je skup prije nego što je stigao progovoriti. Zato je pokušao ponovo.
Kur'an 26:214Kur'an 15:94Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Jednog jutra popeo se na brdo Safa i pozvao rodove Kurejšija. Došli su ili poslali nekoga. Pitao je: ako im kaže da su konjanici iza tog brda, hoće li mu vjerovati? Rekli su da hoće, jer ga nikada nisu čuli da laže. Zatim im je rekao da je on upozoritelj, prije teške kazne.
Nabrojao je rodove, zatim vlastitu porodicu. Rekao je svojoj tetki Safijji i kćerki Fatimi da se spase, jer ih ne može zaštititi od Allaha (﷾). Čovjek koji traži vlast uzdiže svoju porodicu. On je porodici otvoreno rekao da ih srodstvo s njim neće spasiti.
Ebu Leheb je viknuo da propadne i upitao je li ih zbog toga zvao. Njegov rođeni amidža predvodio je prvo javno odbijanje. Kao odgovor došla je sura koja ga je imenovala.
“Neka propadnu ruke Ebu Lehebove, i propao je! Neće mu biti od koristi imetak njegov, a ni ono što je stekao, ući će on, sigurno, u vatru rasplamsalu,”
(Kur'an 111:1–3)
Ova sura je riskirala. Rekla je da će živi neprijatelj umrijeti u nevjerstvu, a on je živio još oko deset godina. Mogao je reći da vjeruje, makar lažno, da je dovede u sumnju. Nikada to nije učinio. Ajet je javno stajao deceniju i pokazao se tačnim. Umro je kao neprijatelj, ubrzo nakon Bedra.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Kurejšijama je sada trebao odgovor za hodočasnike. Ibn Ishak prenosi da su otišli kod el-Velida ibn el-Mugire, svog najboljeg poznavaoca poezije. Da ga nazovu vračem? Rekao je da nimalo ne liči na to. Ludakom? Ne. Pjesnikom? Poznavao je svaku vrstu poezije i to nije bilo ništa od toga. Na kraju su se složili da to nazovu sihrom koji razdvaja porodice. Kur'an bilježi tu presudu.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 74:24-25
Stalno su mijenjali etiketu jer nijedna nije pristajala. Ljudi koji su ga poznavali četrdeset godina nisu mogli navesti nijednu njegovu laž.
Zatim su došle ponude. Ibn Ishak prenosi da mu je Utba ibn Rebia došao u ime Kurejšija. Ako hoće novac, učinit će ga najbogatijim. Ako hoće čast, učinit će ga vođom. Ako hoće krunu, može biti njihov kralj. Odgovorio je učeći Kur'an. Utba se vratio potresen i rekao im da ga ostave na miru.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Pritiskali su Ebu Taliba da ga zaustavi i prijetili borbom. Ibn Ishak prenosi njegov odgovor amidži. Da mu stave sunce u desnu ruku i mjesec u lijevu, ne bi stao. Nastavio bi dok Allah (﷾) to ne učini pobjedničkim ili on ne umre za to. Lanac ovog izvještaja nije jak, ali odgovara onome što je činio. Odbio je svaku njihovu ponudu.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Sav novac koji želi Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Da bude vođa Kurejšija Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Krunu kao njihov kralj Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Miran život ako prestane propovijedati Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Pa zašto Kurejšije jednostavno nisu povjerovale? Dijelom iz ponosa. Nisu mogli prihvatiti da su im očevi bili u krivu, ili da jedan Bog može zamijeniti mnoge. Dijelom iz suparništva. Ibn Ishak prenosi da je Ebu Džehl rekao kako se njegov rod u svemu mjerio s Benu Hašimom, a sada oni tvrde da imaju vjerovjesnika. Dijelom zbog novca. Jedan Bog kod Kabe prijetio je hodočasničkoj trgovini koja je hranila grad. Ibn Ishak također prenosi da su se Ebu Džehl, Ebu Sufjan i el-Ahnes noću šuljali da ga slušaju kako uči. Sreli su se u zoru i zakleli da to više neće činiti.
Kur'an 38:5Kur'an 6:33Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Benedikt Koehler, Early Islam and the Birth of Capitalism (2014)
Godine progona
Zaštita Ebu Taliba značila je da ga Kurejšije ne mogu ubiti. Ipak su ga mogli povrijediti. Jednom, dok je činio sedždu kod Kabe, Ukba ibn Ebi Muajt stavio mu je devinu utrobu na leđa, na nagovor Ebu Džehla. Valjali su se od smijeha. Ostao je na sedždi dok njegova mlada kćerka Fatima nije dotrčala, skinula to s njega i rekla im šta misli o njima.
Drugi put mu je Ukba zavrnuo tkaninu oko vrata dok je klanjao i davio ga. Ebu Bekr je odgurnuo Ukbu i upitao hoće li ubiti čovjeka zato što kaže da je njegov Gospodar Allah (﷾).
Oni bez roda koji bi ih štitio najviše su patili. Ibn Ishak prenosi da je Bilal, abesinski rob, bio položen na žarko sunce s velikim kamenom na prsima. Stalno je ponavljao, ‘Jedan, Jedan.’ Ebu Bekr mu je kasnije otkupio slobodu, a Omer je govorio da je Ebu Bekr oslobodio njihovog prvaka.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 3754
Ebu Džehl je ubio Sumejju, majku Ammarovu, a biografi je nazivaju prvom šehidkinjom u islamu. Njen muž Jasir također je umro pod mučenjem. Ammar je, u mukama, konačno rekao ono što su tražili. Došao je Poslaniku (ﷺ) u suzama. Kur'an je opravdao onoga ko je ovako prisiljen da govori, ako mu srce ostane čvrsto.
Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirIbn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 16:106
Habbab ibn el-Eret, kovač i rob, bio je spaljen po leđima. Došao je Poslaniku (ﷺ), koji se odmarao u hladu Kabe, i zamolio ga da se pomoli za pomoć. On je sjeo uspravno, crvena lica. Rekao je Habbabu o vjernicima prije njih koji su bili kidani željeznim češljevima i rezani testerom nadvoje. Nisu ostavili vjeru. Zatim je dao obećanje. Allah (﷾) će upotpuniti ovu stvar dok jahač ne bude mogao ići od Sane do Hadramevta, bojeći se samo Allaha (﷾).
Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirSahih al-Bukhari 3852
Razmislite kada je to rekao. Njegovi sljedbenici su spaljivani, a on nije imao nikakvu moć. Govorio je o miru na putevima Arabije kao o sigurnosti. U roku od nekoliko decenija to se dogodilo.
Ipak, brojevi su i dalje rasli. To je pitanje na koje Kurejšije nisu mogle odgovoriti. Ovi ljudi su ga poznavali. Vidjeli su ga izbliza. Bi li rob dopustio da ga smrve za ono što zna da je laž? Bi li majka umrla za to? Ljudi ne daju život za prevaru kad su upoznali čovjeka i mogu je vidjeti.
Utočište kod kršćanskog kralja
Oko 615, pete godine njegove misije, rekao je onima koji su mogli da krenu u Abesiniju, današnju Etiopiju. Ibn Ishak prenosi da je rekao kako tamo vlada kralj pod kojim se niko ne tlači. Mala skupina prešla je Crveno more, među njima Osman i Poslanikova (ﷺ) kćerka Rukajja. On sam je ostao u Mekki.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Nedugo zatim proučio je suru en-Nedžm kod Kabe. Kad je završila, učinio je sedždu, a svi prisutni učinili su je s njim, muslimani i idolopoklonici. Odbio je samo jedan starac. Ibn Ishak prenosi da je vijest stigla do Abesinije kao da je Mekka prihvatila islam. Neki su se vratili i vidjeli da nije tako. Zatim je veća skupina krenula pod Džaferom ibn Ebi Talibom, oko osamdeset ljudi.
Sahih al-Bukhari 1067Sahih al-Bukhari 4863Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Kurejšije to nisu mogle podnijeti. Poslale su Amra ibn el-Asa s bogatim darovima za kraljeve generale. Izvještaj dolazi od Ummu Seleme, koja je bila tamo. Amr je rekao Negusu, kralju, da su to glupi mladi ljudi koji su napustili svoju vjeru a nisu prešli u njegovu. Generali su ga podržali. Ali Negus je odbio da preda ikoga a da ih ne sasluša.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Džafer je govorio u njihovo ime. Bili su narod neznanja, rekao je. Obožavali su kipove, jeli strv i kidali rodbinske veze, a jaki je proždirao slabog. Zatim im je Allah (﷾) poslao čovjeka čije su poštenje i porodicu poznavali. Rekao im je da obožavaju samo Allaha (﷾), da govore istinu, da drže riječ i da štite komšije. Povjerovali su mu i zato su mučeni. Zato su došli.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Negus je tražio da čuje nešto od objave. Džafer je proučio početak sure Merjem, o Merjemi i rođenju Jahje i Isusa. Kralj je plakao dok mu se brada nije smočila, a plakali su i njegovi biskupi. Rekao je da ovo i ono što je Isus donio dolazi iz jednog izvora. Rekao je Amru da ih nikada neće predati.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 19:16-34
Sljedećeg dana Amr se vratio s oštrijom optužbom: pitaj ih šta kažu o Isusu. Muslimani su se uplašili. Složili su se da kažu samo ono što je učio njihov Poslanik (ﷺ), ma koliko ih to koštalo. Džafer je rekao da je Isus Allahov (﷾) rob, Njegov poslanik, Njegov duh i Njegova riječ. Negus je podigao grančicu. Isus, rekao je, nije bio više od toga, ni za dužinu ove grančice. Vratio je darove. Allah (﷾) od njega nije uzeo mito, rekao je, kad mu je dao prijesto.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 4:171
| Optužba Kurejšija | Odgovor muslimana |
|---|---|
| Glupi mladi ljudi koji su napustili svoju vjeru | Ostavili smo kipove, okrutnost i kidanje rodbinskih veza Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama) |
| Donijeli su nešto novo | Rekao nam je da obožavamo samo Allaha (﷾) i da budemo istiniti i pravedni Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama) |
| Pitaj šta kažu o Isusu | Allahov (﷾) rob, Njegov poslanik, Njegov duh i Njegova riječ Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 4:171 |
Zašto je ova priča važna? Prvo utočište u islamu bila je kršćanska zemlja. Prvi vladar koji je zaštitio muslimane bio je kršćanski kralj koji je saslušao obje strane. Muslimani nisu ublažili ono što su vjerovali o Isusu, čak ni pred čovjekom koji ih je mogao poslati u smrt. Godinama kasnije Poslanik (ﷺ) je rekao ljudima Medine da je umro dobar čovjek, upravo na dan kad je on umro daleko. Nazvao ga je njihovim bratom i predvodio dženazu za njega iz daljine. Muslimani iz ovoga razumiju da je Negus prihvatio islam prije smrti.
Sahih al-Bukhari 1245Sahih al-Bukhari 1320Sahih al-Bukhari 3877
Ovaj kralj je zadržao svoje ime, Ašhama, i svoju zemlju i narod. Poslanik (ﷺ) mu nikada nije rekao da postane Arap. Islam je tražio njegovu vjeru, a ne njegovu kulturu.
Hamza i Omer
Ibn Ishak prenosi da je Poslanik (ﷺ) molio da Allah (﷾) ojača islam jednim od dvojice ljudi: Ebu Džehlom ili Omerom ibn el-Hattabom. To su bila njegova dva najžešća neprijatelja. Nije tražio da budu uništeni. Tražio je da budu upućeni.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Ibn Ishak prenosi da ga je Ebu Džehl jednom vrijeđao na Safi, a on nije rekao ništa. Hamza, njegov amidža i poznati lovac, došao je kući s lukom i rečeno mu je to. Otišao je do Kabe i udario Ebu Džehla po glavi. Pitao ga je kako smije vrijeđati njegovog bratića, sada kad i on slijedi njegovu vjeru. To je rekao u ljutnji. Te noći je molio za uputu, a ujutro je došao Poslaniku (ﷺ) i ostao pri tome.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Omer je bio teži slučaj. Ibn Ishak prenosi da je krenuo s mačem da ubije Poslanika (ﷺ). Jedan čovjek ga je zaustavio na putu. Rekao mu je da pogleda svoju porodicu, jer su njegova sestra Fatima i njen muž postali muslimani. Omer je upao i udario ih, a njoj je potekla krv. Vidjevši tu krv, stao je. Tražio je da vidi šta čitaju. Bio je to početak sure Ta-Ha.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
“Tā-Hā. Ne objavljujemo ti Kur’an da se mučiš, već da bude pouka onom koji se boji.”
(Kur'an 20:1–3)
Otišao je Poslaniku (ﷺ) s istim mačem i prihvatio islam. Ibn Mesud je rekao da su muslimani od tog dana bili jaki. Omer je sada otvoreno stajao kao musliman. Rulja mu je opkolila kuću, dok ih poglavar njegovih saveznika, el-As ibn Vail, nije otjerao.
Čovjek koji je krenuo da ubije Poslanika (ﷺ) postao je drugi halifa islama. Nijedna prošlost ne zatvara vrata. To je dalo nadu svakome ko se ikad osjećao predaleko.
Bojkot
S Hamzom i Omerom na njegovoj strani, Kurejšije su očajavale. Nisu ga mogle ubiti dok ga je štitio rod. Zato su se okrenule protiv cijelog roda. Kurejšije i Benu Kinane zakleli su se na mjestu koje je Poslanik (ﷺ) godinama kasnije pokazao. Niko se neće ženiti, kupovati ni prodavati Benu Hašimu i Benu el-Muttalibu, osim ako ga ne predaju. Ibn Ishak prenosi da su to zapisali i objesili u Kabi.
Sahih al-Bukhari 1590Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Tako je rod bio zatvoren u dolini Ebu Taliba oko tri godine. Vjernici i nevjernici išli su zajedno. Oni koji nisu dijelili njegovu vjeru ipak su stajali uz njega, iz porodične odanosti. Samo je Ebu Leheb stao uz Kurejšije.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Uslovi bojkota
- Niko se ne smije ženiti ikim iz roda. Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
- Niko ne smije kupovati od njih. Sahih al-Bukhari 1590
- Niko im ne smije prodavati. Sahih al-Bukhari 1590
- Završava se samo ako ga predaju. Sahih al-Bukhari 1590
Biografi prenose da se čuo plač gladne djece i da su ljudi jeli lišće i komade kože. Hatidža, nekad jedna od najbogatijih žena u Mekki, potrošila je sve što je imala. Njen bratić Hakim ibn Hizam pokušao joj je unijeti hranu, a Ebu Džehl ga je zaustavio. Jedan nemusliman, Ebu el-Bahteri, udario je Ebu Džehla zbog toga.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-Kebir
Okončali su ga ljudi savjesti. Pet ljudi Kurejšija, nijedan musliman, dogovorili su se da zajedno progovore kod Kabe. Ibn Ishak ih imenuje: Hišam ibn Amr, Zuhejr ibn Ebi Umejje, Mut'im ibn Adijj, Ebu el-Bahteri i Zem'a ibn el-Esved. Također prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao Ebu Talibu da je crv pojeo dokument, osim Allahovog (﷾) imena. To se pokazalo istinitim.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Bojkot je nudio jedan izlaz: predati ga. Njegov rod je odbio, a on nije prestao propovijedati. Nikada nije ni zaboravio one koji su pomogli. Godinama kasnije govorio je o zarobljenicima s Bedra. Da je Mut'im još živ i zatražio ih, rekao je, oslobodio bi ih sve. Dobrota nemuslimana za njega je i dalje bila dobrota.
Godina tuge
Ubrzo nakon kraja bojkota, oko 619, Ebu Talib je bio na samrti. Štitio je bratića više od četrdeset godina. Poslanik (ﷺ) je sjedio s njim i molio ga da kaže da nema boga osim Allaha (﷾). Tada bi se mogao zauzeti za njega pred Allahom (﷾). Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebi Umejje također su sjedili tamo. Pitali su ga hoće li ostaviti vjeru Abdul Muttaliba. Umro je a da to nije rekao.
Ebu Talib mu je rekao da bi to rekao, ali se bojao da će Kurejšije reći da je to učinio iz straha od smrti. Zatim je došao ajet. Kaže da ni Poslanik (ﷺ) nije mogao uputiti onoga koga voli. Uputa je samo Allahova (﷾).
“Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti. Allah ukazuje na Pravi put onom kome On hoće, i On dobro zna one koji će Pravim putem poći.”
(Kur'an 28:56)
Otprilike tada umrla je i Hatidža. Hišamov otac je rekao da je umrla tri godine prije Hidžre. Bila mu je žena oko dvadeset i pet godina. Prva mu je povjerovala i potrošila sve što je imala. Biografi su to nazvali Godinom tuge.
Sahih al-Bukhari 3896Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Nikada nije prestao govoriti o njoj. Rekao je da je bila najbolja među ženama svog vremena, kao što je Merjema bila svog. Džibril mu je jednom rekao da joj prenese selam od njenog Gospodara i vijest o kući u Džennetu. Aiša je rekla da ni na koga nije bila tako ljubomorna, iako je nikada nije srela. Klao bi ovcu i slao je Hatidžinim prijateljicama. Jednom se trgnuo na glas njene sestre na vratima, jer je toliko ličio na njen.
Sahih al-Bukhari 3432Sahih al-Bukhari 3820Sahih al-Bukhari 3818Sahih al-Bukhari 3821
Ovako čovjek ne postupa sa ženom koju je iskoristio zbog novca. Njen novac je davno nestao. Volio ju je do smrti.
Najteži dan: Taif
S odlaskom Ebu Taliba zaštita roda je oslabila. Sada ga je vodio Ebu Leheb. Zato je Poslanik (ﷺ) tražio pomoć izvan Mekke. Biografi prenose da je otišao u Taif, brdski grad jugoistočno od Mekke, sa Zejdom uz sebe. Tražio je od njegovog plemena, Sekifa, da prihvati islam i zaštiti ga.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-Kebir
Razgovarao je s trojicom braće koja su vodila grad. Jedan je rekao da će strgnuti pokrivač s Kabe ako ga je Allah (﷾) zaista poslao. Drugi je pitao zar Allah (﷾) nije mogao naći nikog drugog. Treći uopće nije htio razgovarati s njim. Zatim su na njega nahuškali gradske robove i dječake, i kamenje ga je pratilo niz put.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Godinama kasnije Aiša je pitala je li mu ijedan dan bio teži od Uhuda. Rekao je da jeste i naveo ovaj. Ponudio se Ibn Abd Jalilu i bio odbijen. Hodao je u takvoj tuzi da se nije pribrao dok nije stigao do Karn es-SeaLiba.
Tamo je podigao pogled i vidio oblak koji ga zasjenjuje, a u njemu Džibrila. Džibril mu je rekao da je Allah (﷾) čuo šta je njegov narod rekao. Poslao je meleka planina da učini šta god Poslanik (ﷺ) naredi. Melek ga je pozdravio. Ako želi, dvije planine oko Mekke srušit će se na njih.
Krvario je, odbijen i sam, i upravo mu je ponuđena osveta. Odbio ju je. Rekao je da se nada da će Allah (﷾) iz njihove djece izvesti ljude koji će obožavati samo Allaha (﷾).
“A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.”
(Kur'an 21:107)
Želio je da se spase, a ne da budu uništeni. Njegova nada se ostvarila. Sekif je poslao svoje ljude k njemu i prihvatio islam, još za njegovog života.
Ibn Ishak dodaje tihu scenu tog dana. Odmarao se u vinogradu dvojice ljudi Kurejšija. Poslali su svog kršćanskog slugu, Addasa, s grozdom. Rekao je ‘U ime Allaha’ prije jela, što je iznenadilo Addasa. Saznavši da je Addas iz Ninive, govorio je o Junusu kao svom bratu, vjerovjesniku poput sebe. Addas mu je poljubio ruke.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Nije se mogao vratiti u Mekku bez zaštitnika. Zato je zamolio nekoliko ljudi, a Mut'im ibn Adijj, koji nije bio musliman, pristao je. Ibn Ishak prenosi da je Mut'im naoružao sinove i uveo ga. Čovjeku kojem je Mekka nekad povjeravala sporove sada je trebala dozvola idolopoklonika da se vrati kući.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Noćno putovanje
Nakon najgore godine njegovog života došla je najveća čast. Jedne noći, godinu ili više prije Hidžre, odveden je od Kabe do Jerusalema, a zatim gore kroz nebesa. Datum je sporan. Učenjaci navode nekoliko i nijedan se ne može dokazati. Mnogi ga stavljaju nakon Godine tuge, kada mu je najviše trebao.
“Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svog roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.”
(Kur'an 17:1)
Džibril mu je došao dok je ležao blizu Kabe. Otvorio mu je prsa i oprao srce. Zatim je dovedena bijela životinja zvana el-Burak, manja od mazge a veća od magarca. Svaki njen korak sezao je dokle je mogla vidjeti. U Jerusalemu je Poslanik (ﷺ) predvodio ranije vjerovjesnike u namazu.
Sahih al-Bukhari 3887Sahih al-Bukhari 349Sahih Muslim 162Sahih Muslim 172
Svaki vjerovjesnik dočekao ga je kao brata. Putovanje pokazuje šta muslimani vjeruju: jedna poruka, koju je nosio jedan niz vjerovjesnika. Nije došao da zamijeni Musaa i Isusa. Došao je kao posljednji u njihovom nizu.
Uzdignut je do Sidretul-munteha, s plodovima poput velikih glinenih krčaga i lišćem poput slonovskih ušiju. Pokazan mu je Bejtul-ma'mur, u koji svaki dan ulazi sedamdeset hiljada meleka.
Allah (﷾) mu je tamo dao tri dara: pet dnevnih namaza, završne ajete sure el-Bekara i oprost velikih grijeha onima koji ne obožavaju ništa pored Allaha (﷾). Namazi su počeli kao pedeset. Na povratku mu je Musa rekao da njegov narod ne može podnijeti toliko. Vraćao se iznova i iznova, dok nije ostalo pet, s nagradom za pedeset.
Tako je namaz jedina obaveza data neposredno, bez meleka između. Musliman koji klanja pet puta dnevno čuva dar te noći.
Ujutro je to rekao Kurejšijama. Smijali su se, a vjera nekih se pokolebala. Tražili su da opiše Jerusalem, grad koji nikada nije vidio. Stao je kraj Kabe i rekao da mu ga je Allah (﷾) pokazao, da može odgovoriti na svako pitanje. Ibn Ishak prenosi da je Ebu Bekr rekao da je istina ako je on to rekao. Od tada je Ebu Bekr nosio ime es-Siddik, onaj koji potvrđuje istinu.
Sahih al-Bukhari 3886Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Znao je da će mu se rugati i ipak im je rekao. Čovjek koji izmišlja priču da stekne sljedbenike teško bi izabrao ovaj trenutak.
Otvara se novi dom
Svake godine, u vrijeme hodočašća, plemena iz cijele Arabije dolazila su u Mekku. Išao je od šatora do šatora. Ebu Leheb je često išao za njim i govorio ljudima da ne slušaju. Ibn Ishak prenosi da mu je Benu Amir ponudio podršku ako će vladati nakon njega. Rekao je da ta stvar pripada Allahu (﷾). Čovjek željan podrške rekao bi da. To je bila ponuda koja mu je najviše trebala i odbio ju je.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Zatim je pomoć stigla odakle je niko nije očekivao. Jesrib je bio oazni grad više od 300 kilometara na sjeveru. Njegova dva arapska plemena, Evs i Hazredž, generacijama su ratovala. Njihova posljednja bitka, kod Buasa, ubila je mnoge poglavare. Tamo su živjela i tri jevrejska plemena: Benu Kajnuka, Benu Nadir i Benu Kurejza. Aiša je Buas nazvala danom koji je Allah (﷾) pripremio za Svog Poslanika. Ostavio je grad umornim od rata i bez starih vođa.
Sahih al-Bukhari 3777Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Ibn Ishak prenosi da je oko 620 sreo šest ljudi iz Hazredža na Akabi, blizu Mine. Čuli su od jevrejskih komšija da dolazi vjerovjesnik. Slušali su, povjerovali i otišli kući da prošire vijest.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Sljedeće godine došlo ih je dvanaest, dvojica iz Evsa. Ljudi suparničkih plemena sada su stajali zajedno. Dali su prisegu: da obožavaju samo Allaha (﷾), da ne kradu, da ne čine blud, da ne ubijaju djecu, da ne kleveću i da mu se pokoravaju u dobru. Poslao je s njima Mus'aba ibn Umejra, mladića iz Mekke, da uči Kur'anu.
Sahih al-Bukhari 18Sahih al-Bukhari 3892Sahih al-Bukhari 3925Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Mus'abova metoda bila je jednostavna. Ibn Ishak prenosi da je, kad je Usejd ibn Hudajr krenuo na njega s kopljem, Mus'ab zamolio da sjedne i sasluša. Ako mu se svidi može prihvatiti, a ako ne, prestat će. Usejd je sjeo i prihvatio islam. Isto je učinio Sa'd ibn Muaz, poglavar Evsa, a uskoro i cijeli njegov rod.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Tako se islam proširio Jesribom prije nego što je on uopće stigao, bez vojske i bez moći. Učinili su to jedan mladi učitelj i Kur'an.
Godine 622. sedamdeset i tri muškarca i dvije žene sreli su ga noću na Akabi. Ibn Ishak prenosi da su se tajno iskrali iz tabora. Njegov amidža el-Abbas, još ne musliman, došao je s njim da se uvjeri da to misle ozbiljno. Zakleli su se da će ga štititi kao svoje porodice. Kad su pitali šta će dobiti zauzvrat, rekao je: Džennet.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Jedan čovjek je pitao hoće li ih ostaviti kad pobijedi. Nasmiješio se i rekao da je njihova krv njegova krv. Deset godina kasnije, kad je pobijedio, održao je tu riječ.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih Muslim 1780
Hidžra: putovanje u Medinu
U snu je vidio zemlju svoje seobe: mjesto palmi između dva polja crnog kamena. Rekao je muslimanima da idu i oni su napuštali Mekku u malim skupinama, noću i tajno. Neki su zadržani silom. Ostao je dok gotovo svi nisu otišli. Kapetan zadnji napušta brod.
Odlazak je značio gubitak svega. Suhejba, trgovca, zaustavile su Kurejšije i on je otkupio prolaz svim svojim novcem. Ibn Ishak prenosi da mu je Poslanik (ﷺ) rekao da je to bila dobra trgovina. Ibn Ishak također prenosi da je porodica Ummu Seleme nju i njenog sina bebu otrgla od muža. Plakala je godinu dana prije nego što su je pustili.
Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirIbn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 2:207
Kurejšije su se sastale u svojoj vijećnici i raspravljale šta da rade. Da ga okuju, protjeraju ili ubiju? Ibn Ishak prenosi da je pobijedio plan Ebu Džehla: po jedan mladić iz svakog roda udario bi ga odjednom, tako da se njegov rod ne može osvetiti svima. Kur'an bilježi ovu zavjeru.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 8:30
“I kad su ti nevjernici zamke pleli da bi te u tamnicu bacili ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli pa je i Allah njima zamke pleo, a Allah najbolje zamke plete.”
(Kur'an 8:30)
U podne, u vrijeme kad inače nikad nije dolazio, otišao je pokrivene glave u Ebu Bekrovu kuću. Rekao je da mu je data dozvola da ode. Ebu Bekr je pitao može li ići s njim i on je rekao da može. Aiša prenosi ovu scenu. Ebu Bekr je mjesecima držao dvije deve spremne. Ponudio je jednu na dar. Poslanik (ﷺ) ju je htio uzeti samo ako plati.
Ibn Ishak prenosi da je ostavio Aliju u svom krevetu, pod svojim zelenim ogrtačem, da zavara ljude na vratima. Alija je imao i zadatak. Trebao je ostati i vratiti dragocjenosti koje su ljudi Mekke ostavili kod njega.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Ti isti ljudi željeli su njegovu smrt. Ipak su i dalje kod njega ostavljali novac, a on se pobrinuo da se svaki novčić vrati. Djela Mekke govorila su ono što su njene riječi poricale: znali su da je pošten.
On i Ebu Bekr nisu krenuli na sjever prema Medini. Otišli su na jug, u pećinu na brdu Sevr, i ostali tri noći. Svaki detalj bio je planiran.
| Ko | Njihov zadatak |
|---|---|
| Alija | Spavao u njegovom krevetu, zatim vratio emanete Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama) |
| Ebu Bekr | Pripremio deve i išao s njim Sahih al-Bukhari 3905 |
| Esma bint Ebi Bekr | Spakovala hranu i prepolovila pojas da je veže Sahih al-Bukhari 3905 |
| Abdullah ibn Ebi Bekr | Danju bio u Mekki, a noću donosio vijesti Sahih al-Bukhari 3905 |
| Amir ibn Fuhejre | Napasao ovce tamo, za mlijeko i da prikrije tragove Sahih al-Bukhari 3905 |
| Abdullah ibn Urejkit | Idolopoklonik, unajmljen kao vodič i povjerene mu deve Sahih al-Bukhari 3905Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama) |
Vjernik planira kao da sve ovisi o njemu, a zatim rezultat povjerava Allahu (﷾). To je pouka ove tabele. Unajmio je i vještog vodiča koji nije dijelio njegovu vjeru. Važno je bilo njegovo poštenje, i nije ih izdao.
Kurejšije su ponudile nagradu od stotinu deva za svakog od njih. Tragači su stigli do ulaza u pećinu. Ebu Bekr je šapnuo da će ih vidjeti ako jedan od njih pogleda dolje do svojih nogu. Poslanik (ﷺ) ga je upitao šta misli o dvojici kojima je treći Allah (﷾).
“Ako ga vi ne pomognete, pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kad su njih dvojica bili u pećini, i kad je on rekao drugu svome: "Ne brini, Allah je s nama!" Pa je Allah spustio smiraj Svoj na njega i pomagao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ – ona je gornja. Allah je silan i mudar.”
(Kur'an 9:40)
Mnogi su čuli da je pauk ispleo mrežu na ulazu u pećinu. Lanac te priče je slab i ne nose je ni Buhari ni Muslim. Kur'anu nije potreban takav detalj. Kaže samo da mu je Allah (﷾) pomogao vojskama koje niko nije vidio.
Prije nego što je napustio svoj grad, stao je kod el-Hazvere i obratio mu se. Rekao je da je to najbolja Allahova (﷾) zemlja i zemlja koju Allah (﷾) najviše voli. Da nije bio protjeran, nikada ne bi otišao. Kur'an mu je dao obećanje: vratit će se. Ibn Abbas je rekao da to znači u Mekku.
Suraka ibn Malik, jureći nagradu, stigao ih je na putu. Noge njegovog konja propale su u zemlju. Shvatio je, tražio sigurnost i vratio se. Krenuo je da uhvati Poslanika (ﷺ), a dan je završio štiteći ga.
Svako jutro ljudi Medine izlazili su do ruba lavnih polja i vraćali se kući kad bi sunce postalo vrelo. Jednog dana jedan Jevrej na utvrdi vidio je putnike u bijelom. Viknuo je da je došao onaj koga čekaju. Muslimani su pohrlili s oružjem da ga dočekaju. Ostao je u Kubi oko dvije sedmice i tamo sagradio svoju prvu džamiju.
Mnogi su također čuli da su ljudi pjevali pjesmu Tala'a el-Bedru kad je stigao. Nijedan vjerodostojan izvještaj to ne kaže za ovaj dan.
Njegovi ashabi su kasnije izabrali ovaj događaj kao početak muslimanskog kalendara. Nisu brojali od prve objave ili od njegove smrti. Brojali su od preseljenja koje je vjernike pretvorilo u zajednicu.
Izgradnja zajednice u Medini
Jesrib je postao poznat kao Medina, Grad Poslanika (ﷺ). Svaka porodica ga je htjela za gosta. Pustio je devu da ide, a ona je kleknula na parceli koja je pripadala dvojici siročadi. Zemlju nije htio uzeti na dar i platio ju je. Odsjeo je u blizini kod Ebu Ejjuba, a muslimani su počeli graditi.
Džamija je bila od ćerpiča, s palminim stablima kao stubovima i palminim lišćem kao krovom. Nosio je cigle svojim rukama. Bilo je to mjesto namaza, ali i škola, sud i gostinjska kuća. Oni bez doma spavali su uz jednu stranu, na uzdignutom dijelu zvanom Suffa. Ebu Hurejre je vidio njih sedamdeset, nijednog s potpunom odjećom.
Sahih al-Bukhari 446Sahih al-Bukhari 3906Sahih al-Bukhari 442
Medina je sada držala izbjeglice bez ičega. Zato je svakog muhadžira iz Mekke povezao s jednim od ensarija, pomagača Medine, kao brata. Sa'd ibn er-Rebi' ponudio je Abdurrahmanu ibn Avfu polovinu svega što je imao. Abdurrahman mu se zahvalio i zatražio samo da mu pokažu pijacu. Ta braća su se u početku čak i nasljeđivala, dok to objava nije okončala.
“A oni koji su prije njih Medinu nastanili i iman prihvatili, oni vole one koji im doseljavaju, i u grudima svojim nikakvu zavist, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju gramzivosti i tvrdičluka, oni će sigurno uspjeti.”
(Kur'an 59:9)
Ljudi su rijetko ovako postupali s izbjeglicama. Cijeli grad podijelio je domove i palme sa strancima. U zemlji plemena, vjera je postala jača veza od krvi.
Zatim je uredio kako će grad zajedno živjeti. Ibn Ishak je sačuvao tekst sporazuma, danas često zvanog Ustav Medine. Vjernike je učinio jednom zajednicom i utvrdio uslove s imenovanim jevrejskim skupinama, koje su zadržale svoju vjeru. Svaka strana pomagala bi u odbrani grada, a sporovi bi dolazili njemu. Učenjaci raspravljaju je li to bio jedan dokument ili nekoliko spojenih sporazuma. Proglasio je Medinu svetim mjestom.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 1867
Ljudi koji su se uglavnom oslanjali na krv sada su imali pisani sporazum, koji je obuhvatao ljude više od jedne vjere.
Pored džamije došla je pijaca. Ekonomski historičar Benedikt Koehler ističe da su džamija i pijaca bile prve dvije stvari koje je postavio. Neki izvještaji, koji nisu jaki, dodaju da nije plaćala porez. Njegova pravila trgovine dobro su potvrđena, a i sam je bio trgovac.
Benedikt Koehler, Early Islam and the Birth of Capitalism (2014)
Njegova pravila za pijacu
- Trgovina je dozvoljena. Kamata nije. Kur'an 2:275
- Bez varanja: stavio je ruku u gomilu žita, našao da je dolje mokra i rekao prodavcu da ko vara nije od nas. Sahih Muslim 102
- Bez gomilanja robe da se podigne cijena. Sahih Muslim 1605
- Bez kupovanja robe karavana prije nego što stigne na pijacu. Sahih al-Bukhari 2158
- Blagoslovljeni su kupac i prodavac koji su pošteni i pokažu svaku manu. Sahih al-Bukhari 2079
- Bez određivanja cijena: kad su ga u vrijeme nužde tražili da odredi cijene, odbio je. Sunan Abi Dawud 3451
To su bila pravila za stvarnu ekonomiju, koja je postavio neko ko ju je poznavao. Pokazuju da ova vjera nije bila samo za džamiju. Upravljala je i time kako ljudi prodaju žito.
Abdullah ibn Selam, jevrejski učenjak iz Medine, otišao je da sam vidi došljaka. Rekao je da je, kad je pogledao Poslanikovo (ﷺ) lice, znao da to nije lice lažova. Sjećao se prvih riječi koje je čuo od njega: širite selam, hranite ljude, klanjajte noću dok drugi spavaju i ući ćete u Džennet s mirom. Vratio se sa svojim pitanjima i prihvatio islam.
Upravo je stigao na sigurno nakon trinaest godina napada. Nije govorio o osveti. Govorio je o miru i hranjenju gladnih.
Muslimanima je trebao način da pozovu ljude na namaz. Neki su predložili zvono, kao kršćani, a drugi rog, kao Jevreji. Na kraju je Bilalu, oslobođenom robu iz Abesinije, rečeno da stane i pozove. Čovjek kojeg su Kurejšije gnječile kamenjem sada je imao glas koji je pozivao Medinu na namaz.
Šesnaest ili sedamnaest mjeseci klanjali su prema Jerusalemu. Čeznuo je da se okrene prema Kabi i okretao je lice prema nebu. Zatim je došla naredba. Jedna skupina muslimana okrenula se usred namaza kad je čula. Promjena je iskušala ko ga zaista slijedi i vezala islam natrag za Ibrahimovu kuću.
Praksa islama sada je postavljena korak po korak: post ramazana, godišnji zekat, uzet od bogatih i dat siromašnima, i kasnije hadždž. Mekka je izgradila vjeru. Medina je na njoj izgradila društvo.
Nisu se svi obradovali njegovom dolasku. Abdullah ibn Ubejj, poglavar Hazredža, trebao je biti okrunjen za kralja grada. Njegova kruna nikada nije došla. Javno se pridružio muslimanima, ali je radio protiv njih do kraja života. Kur'an takve ljude naziva licemjerima. Pojavljivat će se iznova u ovoj priči.
Bitka na Bedru
Trinaest godina u Mekki muslimanima je rečeno da drže ruke. Sada su izgubili domove i imovinu, a Kurejšije su pisale prijetnje Medini.
Zatim je došla dozvola za borbu, a ajeti su dali razlog.
“Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah ih je, doista, kadar pomoći, onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svog prognani samo zato što su govorili: “Gospodar naš je Allah!” A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – Allah je zaista moćan i silan,”
(Kur'an 22:39–40)
Prvi ajet o borbi spominje crkve i sinagoge pored džamija. Razlog koji daje je da se ljudima čini nepravda i da bogomolje trebaju zaštitu. Da li svaki kasniji pohod odgovara tom razlogu pošteno je pitanje i ima svoju stranicu.
U ramazanu druge godine nakon Hidžre, 624, velika karavana Kurejšija pod Ebu Sufjanom vraćala se iz Sirije. Poslanik (ﷺ) je krenuo da je zaustavi s oko 319 ljudi. Došli su na karavanu, a ne na vojsku. Ebu Sufjan je krenuo drugim putem i poslao u Mekku po pomoć. Kurejšije su izašle s oko hiljadu ljudi. Ebu Džehl se nije htio vratiti ni nakon što je karavana bila sigurna.
Sahih al-Bukhari 3951Sahih Muslim 1763Sahih Muslim 1779Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Njegovih ljudi bilo je koliko i onih koji su prešli rijeku s Talutom (Šaulom) u Kur'anu, i ashabi su to primijetili. Po nekoliko ljudi dijelilo je jednu devu. Nisu krenuli u rat. Zato im nije htio narediti da idu dalje. Pitao ih je šta misle.
El-Mikdad je ustao. Rekao je da neće reći ono što je rekao Musaov narod, da on i njegov Gospodar idu i bore se sami. Borit će se s njegove desne i lijeve strane, ispred njega i iza njega. Poslanikovo (ﷺ) lice se ozarilo. Zatim je progovorio jedan od prvaka ensarija, jer je njihova prisega bila da ga štite kod kuće. Rekao je da će, ako im kaže da uđu u more, ući.
Ibn Ishak prenosi da je, kad su se utaborili, el-Hubab ibn el-Munzir pitao je li mjesto izabrano objavom ili procjenom. Rečeno mu je da je procjena. Zato je predložio bolje mjesto, kod bunara, i Poslanik (ﷺ) je premjestio vojsku. Povukao je jasnu granicu između onoga što je Allah (﷾) objavio i svog mišljenja i poslušao je dobru ideju.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Cijelu noć prije bitke molio je. Dizao je ruke dok mu ogrtač nije pao s ramena, a Ebu Bekr ga je vratio. Rekao je da, ako ova mala skupina bude uništena, Allah (﷾) neće biti obožavan na zemlji. Kur'an je odgovorio na njegovu molbu.
“I kada ste od Gospodara svoga spas zatražili, On vam se odazvao: "Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti."”
(Kur'an 8:9)
Rekao je strijelcima da drže strijele dok se neprijatelj ne približi. Nakon tri dvoboja, vojske su se sukobile. Hamza, Alija i Ubejde stali su za muslimane, a Ubejde je smrtno ranjen. Poslanik (ﷺ) je izašao učeći ajet objavljen godinama ranije u Mekki, kad muslimani nisu imali moć da se bore ni s kim.
Sahih al-Bukhari 2900Sahih al-Bukhari 3985Sahih al-Bukhari 3965Sahih al-Bukhari 3966Sahih al-Bukhari 3953Sahih al-Bukhari 4875Sahih al-Bukhari 4876
“Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati!”
(Kur'an 54:45)
Alija je rekao da su se u najgorem dijelu borbe muslimani sklanjali iza njega, jer je bio najbliže neprijatelju. Unaprijed je pokazao gdje će pasti svaki vođa Kurejšija i nijedan nije pao drugdje.
Dva dječaka ensarija zamolila su Abdurrahmana ibn Avfa da im pokaže Ebu Džehla. Zakleli su se da će naći čovjeka koji je vrijeđao Poslanika (ﷺ). Potrčali su na njega i oborili ga. Ibn Mesud ga je našao na samrti. Čovjek koji je godinama mučio muslimane pao je od dvojice dječaka. Kur'an kaže da je, kad je Poslanik (ﷺ) bacio šaku prašine na neprijatelja, to djelo zapravo bilo Allahovo (﷾). Nije mu pripisao zaslugu za pobjedu.
Rekao je svojim ljudima da ne ubiju Ebu el-Bahterija, jer je pomogao okončati bojkot. Ibn Ishak prenosi da je Ebu el-Bahteri izabrao da se bori uz prijatelja i pao. Čak se i u bici sjećao duga prema čovjeku koji nije bio musliman.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Sedamdeset Kurejšija je ubijeno i sedamdeset zarobljeno. Oko četrnaest muslimana je poginulo. Ebu Džehl i mnogi drugi vođe progona sada su bili mrtvi, iako su drugi, poput Ebu Sufjana, živjeli dalje. Njihova tijela stavljena su u bunar, a on je stao iznad njega i zvao ih po imenu. Pitao ih je jesu li našli istinitim ono što im je Gospodar obećao, kao što je našao on.
Sahih Muslim 1763Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 3976
Sada je imao zarobljenike, među njima ljude koji su mučili njegove sljedbenike. Omer je htio da ih ubiju. Ebu Bekr je htio da ih otkupe, nadajući se da bi još mogli povjerovati. On je uzeo blaži stav. Kur'an ga je zatim ispravio zbog toga i on je plakao.
“Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno držati zarobljenike dok ne izvojuje pobjedu na zemlji; vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi onaj svijet. – Allah je silan i mudar.”
(Kur'an 8:67)
Da je sastavljao sveti spis da uzdigne svoj položaj, to bi bili čudni ajeti za uključiti. Ipak ih je javno učio i plakao. Kur'an ga ispravlja više puta.
Ibn Sa'd prenosi otkup za zarobljenika koji je znao čitati ali nije mogao platiti. Bio bi slobodan ako nauči desetero djece Medine čitati. Čovjek koji sam nije znao čitati odredio je cijenu slobode u pismenosti.
Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-Kebir
Tuga i napetost nakon Bedra
Pobjeda nije okončala njegovu tugu. Njegova kćerka Rukajja bila je tako bolesna tokom pohoda da je rekao Osmanu, njenom mužu, da ostane i njeguje je. Umrla je prije povratka vojske. Vijest o pobjedi stigla je u Medinu dok su je sahranjivali.
Sahih al-Bukhari 3130Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Druga kćerka, Zejneb, još je bila u Mekki s mužem Ebu el-Asom, koji nije bio musliman. Borio se na Bedru i bio zarobljen. Ibn Ishak prenosi da je Zejneb poslala novac za otkup, a s njim i ogrlicu. Bila je Hatidžina, a ona ju je dala Zejneb kad se udala. Poslanik (ﷺ) ju je vidio i srce mu se ganulo. Pitao je muslimane hoće li osloboditi Ebu el-Asa i vratiti je. Pristali su, a on je pristao da pusti Zejneb u Medinu.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Ibn Ishak prenosi da Ebu Leheb nije bio na Bedru i da je umro u Mekki danima nakon što je stigla vijest. Tako je čovjek kojeg je sura 111 imenovala umro u nevjerstvu, kako je i rekla.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 111:1-3
Bilo je i sreće. Fatima, njegova najmlađa kćerka, udala se za Aliju, njegovog rođaka. Dom im je bio skroman, a mehr je bio Alijin oklop, kako prenose biografi. Njihovi sinovi Hasan i Husein bit će radost njegove starosti.
Sahih al-Bukhari 3091Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirSahih al-Bukhari 3753
Pobjeda je promijenila politiku Medine. Muslimani su sada bili sila, a neki koji su prihvatili sporazum postali su nemirni. Biografi prenose da je svađa na pijaci Benu Kajnuka ostavila dvojicu mrtvih i da je pleme zatim prekršilo sporazum. Lanac te priče nije jak. Nakon opsade od oko dvije sedmice predali su se. Abdullah ibn Ubejj se zauzeo za njih. Životi su im pošteđeni i napustili su Medinu sa svojom imovinom. Ibn Omer potvrđuje da je to pleme protjerano.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 4028
Ka'b ibn el-Ešref, poglavar i pjesnik Medine, otišao je u Mekku nakon Bedra. Ibn Ishak prenosi da je u pjesmama oplakivao mrtve Kurejšija i podsticao ih da se ponovo bore. Poslanik (ﷺ) je pitao ko će se pozabaviti njime i mala skupina ga je ubila na prevaru. Kritičari to nazivaju ubistvom čovjeka zbog pjesama. Muslimani odgovaraju da je bio ratni neprijatelj, kojim se pozabavio poglavar države, pa nijedna privatna osoba to ne smije oponašati. Njegova stranica iznosi slučaj.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 4037
Ovi događaji govore o prekršenim sporazumima, a ne o Jevrejima kao narodu. Njegova žena Safijja bila je kćerka jevrejskog poglavara. Trgovao je s Jevrejima do kraja života. Na dan njegove smrti, jedan od njih držao je njegov oklop. Ibn Ishak prenosi da je rabin Muhajrik pao boreći se na strani muslimana na Uhudu i da ga je nazvao najboljim od Jevreja.
Sahih al-Bukhari 371Sahih al-Bukhari 2916Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Bitka na Uhudu
Kurejšije su željele osvetu. Godine 625. oko 3.000 ljudi krenulo je na Medinu, s Ebu Sufjanom na čelu i Halidom ibn el-Velidom koji je zapovijedao konjanicima. Ibn Ishak prenosi da je Poslanik (ﷺ) htio ostati i braniti grad. Mlađi ljudi, koji su propustili Bedr, htjeli su dočekati neprijatelja na otvorenom. Slijedio je većinu i obukao oklop.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Neki su požalili što su ga pritiskali i rekli to. Ibn Ishak prenosi njegov odgovor. Vjerovjesnik koji je obukao oklop ne skida ga dok Allah (﷾) ne presudi. Nije preglasao svoj narod kad je mogao. A Kur'an mu je, nakon katastrofe koja je uslijedila, ipak rekao da se i dalje savjetuje s njima.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 3:159
Na putu se Abdullah ibn Ubejj vratio s oko trećinom vojske. Poslanik (ﷺ) je nastavio s oko 700 ljudi, jedan na svaka četiri neprijatelja. Postavio je pedeset strijelaca na malo brdo pod Abdullahom ibn Džubejrom, da čuvaju leđa vojske. Rekao im je da se ne miču čak i ako vide ptice kako grabe muslimane.
Sahih al-Bukhari 4050Kur'an 3:167Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 3039
Dan je počeo dobro. Pružio je mač i pitao ko će mu dati njegovo pravo. Ebu Dudžane ga je uzeo i probio se kroz neprijateljsku liniju. Kurejšije su se slomile i pobjegle. Žene koje su došle da ih bodre pobjegle su prema brdima.
Zatim su strijelci vidjeli plijen. Abdullah ibn Džubejr ih je podsjetio na naredbu. Većina je ipak sišla. Halid je vidio prazno brdo, a njegovi konjanici zaokrenuli su iza muslimana. U haosu je šejtan viknuo muslimanima da im je neprijatelj iza leđa, pa su se okrenuli jedni na druge. Huzejfe je vidio kako muslimani greškom ubijaju njegovog oca. Viknuo je, zatim im oprostio.
Sahih al-Bukhari 3039Sahih al-Bukhari 4043Sahih al-Bukhari 4065
Pedeset strijelaca dobija naredbu da ne napuštaju brdo.
Muslimani potiskuju Kurejšije.
Većina strijelaca odlazi da skuplja plijen.
Konjanici Kurejšija obilaze brdo.
Oko sedamdeset muslimana je ubijeno.
Sam Poslanik (ﷺ) je pogođen. Slomljen mu je zub i posječeno lice. Karike šljema zabile su mu se u obraz. Pročulo se da je ubijen i mnogi su klonuli. Enes ibn en-Nadr nastavio je da se bori. Rekao je da osjeća miris Dženneta s ove strane Uhuda. Našli su više od osamdeset rana na njegovom tijelu, a prepoznala ga je samo sestra, po vršcima prstiju.
Malo ih je ostalo s njim. Sa'd ibn Ebi Vekkas ispaljivao je strijelu za strijelom kraj njega. Talha ga je zaklanjao rukom i ona mu je ostala oduzeta do kraja života. Sedam ensarija poginulo je braneći ga, jedan za drugim. Ibn Sa'd prenosi da se žena Nusejba bint Ka'b borila oko njega i zadobila mnogo rana.
Sahih al-Bukhari 4055Sahih al-Bukhari 3724Sahih Muslim 1789Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirSahih al-Bukhari 3039
S krvlju na licu rekao je: kako može uspjeti narod koji je ranio svog vjerovjesnika? Zatim je došao ajet koji mu je rekao da stvar nije njegova da odlučuje. Neki od onih koji su se tog dana borili protiv njega, poput Halida, kasnije su postali muslimani.
Sahih Muslim 1791Kur'an 3:128Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Hamza je pao. Vahši, rob kojem je obećana sloboda za to, bacio je koplje iza stijene. Hamzino tijelo je kasnije unakaženo. Ebu Sufjan je rekao da to nije naredio, ali da mu nije žao. Godinama kasnije Poslanik (ﷺ) još nije mogao gledati čovjeka koji mu je ubio amidžu. Kur'an je rekao muslimanima da ne uzimaju više od jednakog i rekao da je strpljenje bolje.
Ebu Sufjan je doviknuo na brdo pitajući je li Muhammed (ﷺ) živ, zatim Ebu Bekr, zatim Omer. Rečeno je da ne odgovaraju. Ebu Sufjan je klicao svom kipu Hubelu. Tada im je Poslanik (ﷺ) rekao da odgovore: Allah (﷾) je uzvišeniji i veći. Imaju svoj kip el-Uzzu, vikao je Ebu Sufjan, a muslimani nemaju. Rekao im je da odgovore: Allah (﷾) je naš zaštitnik, a vi ga nemate.
O sebi je šutio. Progovorio je samo kad je bilo u pitanju Allahovo (﷾) ime. To je bilo ono do čega mu je stalo, ranjenom na obronku.
Mrtvi su sahranjeni na polju, po dvojica u kaburu, u krvavoj odjeći. Mus'ab ibn Umejr, nekad najbolje obučen mladić Mekke, imao je jedan kratak čaršaf. Ako bi mu pokrio glavu, noge bi se vidjele. Zato su mu pokrili glavu i stavili travu na noge.
Sahih al-Bukhari 1343Sahih al-Bukhari 1276Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-Kebir
Kur'an je progovorio o glasini o njegovoj smrti i ostavio muslimanima pouku koja će opet biti važna.
“Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati, Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi.”
(Kur'an 3:144)
Već sljedećeg dana ponovo je pozvao borce i gonio Kurejšije, da ne misle kako su muslimani slomljeni. Došli su i ranjeni. Oko sedamdeset se odazvalo. Aiša je među njima navela svog oca i Zubejra. Ajet ispod opisuje ove ljude. Bili su ranjeni, umorni i ožalošćeni, i ipak su otišli.
“Onima koji su se Allahu i Poslaniku odazvali i nakon zadobijenih rana, onima između njih koji su dobro činili i bogobojazni bili – pripada nagrada velika. Onima kojima se – kada su im ljudi rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, pa pazite ih se!" – vjerovanje povećalo, pa su kazali: "Nama je Allah dovoljan, a divan je On Zaštitnik."”
(Kur'an 3:172–173)
Kur'an je učinio više od bilježenja ovog poraza. Rekao je muslimanima da je krivica u njihovoj neposlušnosti. Biti na strani istine nije poništavalo pravila: budite neposlušni i izgubit ćete, čak i s vjerovjesnikom među vama.
Izdaje i društvo koje se mijenja
Nakon Uhuda, plemena širom Arabije izgubila su strah od Medine. Uslijedile su dvije izdaje. Ibn Ishak prenosi da su ljudi iz dva plemena tražili učitelje. Deset muslimana je krenulo i većina je ubijena kod er-Redžija. Hubejb je prodan Kurejšijama, čiji su ljudi izgubili rodbinu na Bedru. Prije nego što su ga ubili, tražio je da klanja dva rekata. Klanjao ih je kratko da niko ne pomisli da se boji smrti. Jedna žena Kurejšija rekla je da nikada nije vidjela boljeg zarobljenika.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 3045
Zatim je kod Bi'r Mauna oko sedamdeset muslimana, ljudi koji su znali Kur'an, ubijeno od plemena koja su došli poučavati. Dok je koplje prolazilo kroz Harama ibn Milhana, povikao je da je pobijedio, tako mi Gospodara Kabe. Poslanik (ﷺ) je to duboko osjetio i mjesec dana je učio dove protiv onih koji su to učinili. Ti ljudi su izašli da poučavaju i ubijeni su zbog toga.
Sahih al-Bukhari 4092Sahih al-Bukhari 4095Sahih al-Bukhari 2801
Benu Nadir, drugo od jevrejskih plemena, bili su sljedeći koji su raskinuli s njim. Ibn Ishak prenosi da im je došao zbog zajedničke uplate po sporazumu. Neki od njih planirali su da mu s zida bace stijenu. Otišao je i dao im rok da odu. Abdullah ibn Ubejj rekao im je da ostanu čvrsti i obećao pomoć, koja nikada nije stigla. Nakon opsade otišli su s onim što su deve mogle nositi i srušili svoje kuće. Sura 59 Kur'ana govori o tome.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sunan Abi Dawud 3004Sahih al-Bukhari 4028Kur'an 59:2Kur'an 59:11-12
Na jednom pohodu tih godina legao je u podne pod drvo i objesio mač. Probudio se i našao arapskog beduina kako stoji nad njim s mačem i pita ko ga sada može spasiti. Rekao je: Allah (﷾). Došli su njegovi ljudi, a on nije kaznio tog čovjeka. Kur'an je obećao da će ga Allah (﷾) štititi od ljudi. Mnogi su ga pokušali ubiti i niko nije uspio.
Otprilike tada došla je zabrana vina. Došla je u fazama. Prvo je Kur'an rekao da vino ima neku korist, ali veći grijeh. Zatim je rekao ljudima da ne dolaze na namaz pijani. Na kraju im je rekao da ga potpuno ostave.
“O vi koji vjerujete, opojna pića i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratno su, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste uspjeli.”
(Kur'an 5:90)
Enes je točio piće prijateljima kad je glasnik objavio zabranu. Rekli su mu da ga odmah prolije. Kaže da je vino teklo ulicama Medine. Arapi su stoljećima voljeli vino i pisali pjesme o njemu. U 20. stoljeću Sjedinjene Države zabranile su alkohol zakonom i ukinule zabranu 1933. Ovdje je cijelo društvo stalo u jednom danu, jer su vjerovali glasu koji im je rekao.
Bitka na Hendeku
Vođe Benu Nadira, koji su sada živjeli u Hajberu, otišli su Kurejšijama i plemenima Gatafana. Ibn Ishak prenosi da su ih nagovarali da zajedno dokrajče Medinu. Godine 627. krenuli su na grad. Tradicionalni broj je oko 10.000 ljudi, nasuprot možda 3.000 u Medini.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 4028
Selman el-Farisi bio je s muslimanima. Ibn Ishak priča kako je ovaj Perzijanac napustio dom u potrazi za istinom. Išao je od učitelja do učitelja, prodan je kao rob i završio u Medini, gdje je prepoznao ono što je tražio. Ibn Sa'd prenosi da je sada predložio nešto što Arapi nisu koristili u ratu: rov na otvorenoj strani grada.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-Kebir
Cijeli grad je kopao, na hladnoći, praznih stomaka. Poslanik (ﷺ) je kopao s njima. Prašina mu je prekrila kožu stomaka. Učio je stihove dok je nosio zemlju, a ensarije su uzvraćale pjevajući da su mu se zakleli. Kad su se ljudi požalili na glad, vidjeli su da je on imao kamen privezan na stomak da mu olakša.
Sahih al-Bukhari 2837Sahih al-Bukhari 2834Sahih al-Bukhari 4101
Vođi koji kopa uz svoje ljude i gladniji je od njih ne treba niko da im kaže da ga slijede. Džabir je vidio koliko je gladan i otišao kući da nađe hrane. Imao je jedno malo jare i malo ječma i tiho ga je pozvao. Umjesto toga, Poslanik (ﷺ) je pozvao sve. Džabir nam kaže da su svi jeli, a hrane nije nestalo.
Stijena je savladala kopače i pozvali su ga. Udario ju je i raspala se u pijesak. Ibn Ishak prenosi da je sa svakim udarcem govorio o zemljama koje će se otvoriti muslimanima: Sirija, Perzija i Jemen. Licemjeri su se smijali. Ovi ljudi se boje izaći da obave nuždu, rekli su, a on im obećava carstva. U roku od jedne generacije sve troje se dogodilo.
Sahih al-Bukhari 4101Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 33:12
Vojska je stigla i stala, zbunjena, kod rova. Opsada je trajala oko mjesec dana. Zatim je došla najgora vijest. Benu Kurejza, posljednje od tri velika jevrejska plemena u Medini, čiji su domovi bili iza muslimana, prekršili su sporazum. Zubejr je otišao da vidi i donio vijest. Žene i djeca Medine sada nisu imali ko da ih štiti s te strane.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 2846Sahih al-Bukhari 3720Kur'an 33:26
Ibn Ishak prenosi da je nekoliko konjanika silom prešlo na uskom mjestu. Alija se suočio s njihovim prvakom, Amrom ibn Abd Vuddom, u dvoboju i ubio ga.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
“O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite. Kad su vam došle i odozgo i odozdo, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali. Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i žestoko su bili uzdrmani.”
(Kur'an 33:9–11)
Pritisak je bio tako velik da su jednog dana propustili namaz do poslije zalaska sunca. Ipak su vjernici rekli da je to ono što su im obećali Allah (﷾) i Njegov Poslanik. Kur'an kaže da im je to samo povećalo vjerovanje.
Ibn Ishak prenosi da je Nuajm ibn Mesud, čovjek iz Gatafana koji je tajno postao musliman, širio nepovjerenje među saveznicima. Zatim je došao vjetar. Jedne ljute noći Poslanik (ﷺ) je pitao ko će otići i donijeti vijesti o neprijatelju, a niko nije ustao od hladnoće. Zato je Huzejfu pozvao po imenu. Huzejfe se ušunjao u njihov tabor i vidio Ebu Sufjana kako grije leđa na vatri. Mogao ga je pogoditi, ali mu je rečeno da ništa ne pokreće. Našao je vojsku u raspadu i do jutra su otišli.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih Muslim 1788Kur'an 33:9
Poslanik (ﷺ) je rekao: od sada ćemo mi ići njima, a oni neće dolaziti nama. Pokazalo se istinitim. To je bio posljednji put da su Kurejšije napale Medinu.
Presuda Benu Kurejzi
Vojska saveznika je otišla, ali je sporazum prekršen tokom opsade. Poslanik (ﷺ) je isti dan krenuo na Benu Kurejzu. Džibril mu je rekao da meleki nisu odložili oružje. Rekao je svojim ljudima da klanjaju ikindiju tek kad stignu tamo. Kad je vrijeme došlo na putu, neki su klanjali, a neki čekali, svaki razumijevajući njegove riječi drugačije. Nije okrivio nijednu skupinu.
Sahih al-Bukhari 4117Sahih al-Bukhari 4122Sahih al-Bukhari 946
Muslimani se od tog popodneva razilaze o tome kako primijeniti njegove riječi, a on je to dozvolio.
Pleme je imalo sporazum s njim i prešlo je na stranu vojske koja je opsjedala Medinu. Kur'an kaže da su pomogli neprijatelju, a Ibn Ishak prenosi kako je njihov poglavar nagovoren. Nakon opsade predali su se, na presudu Sa'da ibn Muaza, poglavara Evsa, njihovih saveznika.
Kur'an 33:26Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 3043
Sa'd je presudio da njihovi borci budu pogubljeni, a žene i djeca zarobljeni. Oni koji su prešli Poslaniku (ﷺ) pošteđeni su, a dječaci su pušteni. Jedan vjerodostojan hadis navodi broj ubijenih od četiri stotine.
Sahih al-Bukhari 4121Sahih al-Bukhari 4028Jami’ at-Tirmidhi 1584Jami’ at-Tirmidhi 1582
Ovo je jedan od najtežih događaja njegovog života za savremene čitaoce. Muslimani ga razumiju kao presudu za izdaju u ratu, od sudije kojeg je pleme samo prihvatilo. Njegova stranica iznosi sporazum, zakon tog vremena i dokaze.
Sam Sa'd je bio ranjen u opsadi Hendeka i ubrzo je umro od te rane. Molio je Allaha (﷾) da ga održi u životu dok se ova stvar ne riješi.
Kleveta protiv njegove žene
Na povratku iz pohoda protiv Benu el-Mustalika, svađa kod bunara umalo je podijelila muslimane. Jedan muhadžir udario je nogom jednog ensariju. Svaki je pozvao svoju stranu. Poslanik (ﷺ) im je rekao da ostave takve pozive, jer su trule. Plemenski duh vratio se za tren, a on ga je zgazio.
Abdullah ibn Ubejj je vidio svoju priliku. Rekao je da će, kad se vrate u Medinu, časni istjerati niskog, misleći na Poslanika (ﷺ). Jedan dječak, Zejd ibn Erkam, to je prenio. Ibn Ubejj se zakleo da to nije rekao i neko vrijeme su ljudi vjerovali njemu više nego dječaku. Zatim je objavljena sura 63 i potvrdila Zejda.
Omer je tražio da ga ubije. Poslanik (ﷺ) je odbio. Ljudi bi rekli, rekao je Omeru, da Muhammed (ﷺ) ubija svoje ashabe. Imao je moć i neprijatelja u vlastitim redovima. Nije je htio upotrijebiti.
Na istom putovanju Aiša je izašla iz tabora i izgubila ogrlicu. Vratila se da je traži. Vojska je krenula, a nosači su podigli njena pokrivena nosila ne primijetivši da nije u njima. Sjela je da čeka i zaspala. Jedan mladić na začelju vojske, Safvan ibn el-Muattal, našao ju je. Nije joj rekao ni riječi osim riječi žalosti. Spustio joj je devu i vodio je dok nisu stigli vojsku.
Ibn Ubejj je to raširio. Priča je rasla. Aiša se razboljela na mjesec dana i nije ništa znala, samo da je on djelovao manje toplo nego inače. Kad je saznala, plakala je dvije noći bez sna. Poslanik (ﷺ) je pitao one najbliže njoj. Njena sluškinja Berira rekla je da je najgore što zna da Aiša zaspi i pusti kozu da pojede tijesto. A nebesa su šutjela. Mjesec dana nije bilo objave.
Aiša mu je rekla da može reći samo ono što je rekao Jusufov otac: strpljenje je lijepo. Zatim je došla objava i oslobodila je. Majka joj je rekla da mu ode i zahvali se. Aiša je rekla da će zahvaliti samo Allahu (﷾).
“Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas. Ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onog od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika. Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: “Ovo je očita potvora!””
(Kur'an 24:11–12)
Da je on napisao Kur'an, zašto je čekao? Ime njegove žene, čast njegovog prijatelja i njegova vlastita vukli su se kroz grad. Jedan ajet prvog dana to bi okončao. Umjesto toga, cijela Medina je gledala kako mjesec dana nema šta reći. To odgovara čovjeku koji nije mogao proizvesti objavu po volji.
Ebu Bekr je izdržavao siromašnog rođaka Mistaha, koji se pridružio kleveti. Zakleo se da će prestati. Kur'an mu je rekao da oprosti i pitao zar ne želi da mu Allah (﷾) oprosti. Ebu Bekr je rekao da želi i ponovo je izdržavao Mistaha. Bio je otac žene kojoj je učinjena nepravda.
Primirje na Hudejbiji
Godine 628. usnio je da su muslimani sigurno ušli u Kabu. Krenuo je u Mekku da obavi umru, malo hodočašće, s oko 1.400 ljudi. Bili su obučeni kao hodočasnici i nosili su samo mačeve putnika. Doveli su životinje za žrtvu. Došli su na ibadet i svi su to mogli vidjeti.
Kurejšije su poslale konjanike da ih blokiraju. Skrenuo je s glavnog puta teškom stazom. Kod Hudejbije, na rubu svete zemlje, njegova deva je kleknula i nije htjela ustati. Ljudi su rekli da je tvrdoglava. Rekao je da ju je zadržao Onaj koji je zadržao slona. Zatim je rekao da će prihvatiti svaki plan Kurejšija koji poštuje ono što je Allah (﷾) učinio svetim.
Rekao je Budejlu iz Huzae da je rat iscrpio Kurejšije i ponudio im primirje. Kurejšije su poslale Urvu ibn Mesuda na razgovor. Urva je gledao kako muslimani postupaju s njim. Vratio se i rekao da je bio na dvorovima cezara, Kisre i Negusa. Nikada nije vidio kralja poštovanog kao što ovi ljudi poštuju Muhammeda (ﷺ).
Poslao je Osmana u Mekku da objasni, a stigla je glasina da je Osman ubijen. Zato je okupio muslimane pod drvetom i oni su se zakleli da će stati uz njega. Za Osmana, koji je bio odsutan, udario je svojim rukama jednu o drugu, rekavši da jedna stoji za Osmana. Kur'an hvali one koji su dali ovu prisegu.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 3698Kur'an 48:18
Kurejšije su zatim poslale Suhejla ibn Amra da dogovori uslove. Kad je pisanje počelo, Suhejl se usprotivio riječima ‘U ime Allaha, Milostivog’ i nije htio prihvatiti ‘Allahov Poslanik’. Muslimani su bili bijesni. Alija je odbio izbrisati titulu. Zato je Poslanik (ﷺ) uzeo stranicu i sam je uklonio.
| Uslov | Kako je izgledalo |
|---|---|
| Ove godine nema umre | Moraju se vratiti a da ne stignu do Kabe Sahih al-Bukhari 2731Sahih al-Bukhari 2699 |
| Sljedeće godine, samo tri dana | Mogu se vratiti, s mačevima u koricama Sahih al-Bukhari 2699 |
| Mekkelija koji se pridruži Medini vraća se | Ali musliman koji se pridruži Mekki ostaje tamo Sahih al-Bukhari 2731Sahih Muslim 1784 |
| Primirje | Ibn Ishak kaže na deset godina Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama) |
U tom trenutku Suhejlov rođeni sin, Ebu Džendel, doteturao je u okovima. Pobjegao je i bacio se muslimanima. Suhejl ga je tražio natrag po sporazumu. Poslanik (ﷺ) je tražio izuzetak i odbijen je. Ebu Džendel je odveden vičući muslimanima da ga ne vraćaju na mučenje.
Omer to nije mogao podnijeti. Otišao je Poslaniku (ﷺ) i pitao: zar nismo na istini, a oni na neistini? Zašto onda popuštati u našoj vjeri? Odgovorio je da je Allahov (﷾) Poslanik i da Mu neće biti neposlušan. Omer je otišao Ebu Bekru i dobio isti odgovor gotovo istim riječima.
Kad je rekao ljudima da prinesu žrtvu i obriju glave, niko se nije pomakao. Rekao je to tri puta. Ušao je svojoj ženi Ummu Selemi, duboko uznemiren. Rekla mu je da izađe, da ništa ne govori i da to uradi sam. Uradio je i svi su pohrlili da ga slijede.
Tako je vođa nacije primio savjet od žene u svom najtežem trenutku i uspjelo je. Njeno ime je zabilježeno zbog toga.
Na povratku je došla sura el-Feth, Pobjeda. Omer je jedva vjerovao.
“Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu,”
(Kur'an 48:1)
Kako je to mogla biti pobjeda? Vrijeme je dalo odgovor. Ebu Besir je pobjegao iz Mekke u Medinu. Kurejšije su poslale dvojicu ljudi i on je vraćen po uslovima. Na putu je ubio jednog i pobjegao. Smjestio se na obali, izvan dosega Medine, a drugi su mu se pridružili, i Ebu Džendel. Napadali su trgovački put Kurejšija i na kraju su Kurejšije molile Poslanika (ﷺ) da ukine upravo onu klauzulu koju su tražile.
Mir je uradio ostalo. Prije niko nije mogao slobodno putovati. Sada su Arapi mogli sretati muslimane i sretali su. Brojke pričaju priču.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
To je najjasniji slučaj u njegovom životu odricanja od onoga što su ljudi vidjeli za ono što nisu. Odrekao se riječi na stranici i put u Arabiju se otvorio.
Pisma kraljevima
S mirom kod kuće pisao je vladarima oko Arabije. Dao je napraviti srebrni prsten za pečaćenje pisama, s imenom i titulom. Uvijek je govorio da je njegova poruka za sve ljude, a sada je po tome postupio, iz džamije od ćerpiča, prema carevima.
Njegovo pismo Herakliju, caru Rima, sačuvano je kod Buharija. Pozivalo ga je u islam i navodilo ovaj ajet, koji ljude poziva na tlo koje već dijele.
“Reci: "O vi kojima je Knjiga data, dođite da se okupimo uz riječi koje mi i vi podjednako dijelimo: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!" Pa, ako se oni okrenu, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!"”
(Kur'an 3:64)
Heraklije je želio znati ko je taj čovjek. Ebu Sufjan, tada glavni Poslanikov (ﷺ) neprijatelj, slučajno je trgovao u Siriji. Doveden je na dvor u Jerusalemu sa svojim drugovima. Oni su stali iza njega, s naredbom da razotkriju svaku laž. Ebu Sufjan je kasnije sam ispričao priču i rekao da bi lagao da se nije bojao sramote. Dakle, izvještaj ispod njegovo je svjedočanstvo kao neprijatelja u to vrijeme, pred svjedocima.
| Pitanje | Odgovor Ebu Sufjana | Šta je Heraklije zaključio |
|---|---|---|
| Je li njegova porodica plemenita? | Da | Vjerovjesnici dolaze iz plemenitih porodica |
| Je li iko prije njega ovo rekao? | Ne | Ne oponaša nekoga |
| Je li iko od njegovih predaka bio kralj? | Ne | Ne traži izgubljeni prijesto |
| Jeste li ga ikad čuli da laže? | Ne | Ne bi lagao o Bogu |
| Ko ga slijedi? | Slabi | Takvi ljudi slijede vjerovjesnike |
| Povećavaju li se ili smanjuju? | Povećavaju se | Tako raste istinsko vjerovanje |
| Odlazi li iko u ljutnji? | Ne | Vjerovanje ostaje kad uđe u srce |
| Krši li riječ? | Ne | Vjerovjesnici je ne krše |
| Šta naređuje? | Jednog Boga, namaz, poštenje, čednost | Vladat će gdje ja stojim |
Heraklije je rekao da će, ako je to istina, taj čovjek jednog dana vladati tlom pod njegovim nogama. Rekao je da bi volio da može doći do njega i oprati mu noge. Zatim je njegov dvor ustao u ljutnji i on se povukao. Zadržao je prijesto. Nekoliko godina nakon Poslanikove (ﷺ) smrti, muslimani su držali Siriju. Heraklije je vidio dokaze i zadržao prijesto.
Kisra Perzije rastrgao je pismo u komade. Poslanik (ﷺ) je molio da i njegovo carstvo bude rastrgano u komade. U roku od jedne generacije nestalo je. Drugi su odgovorili uljudno, a neki vladari na Zaljevu prihvatili su islam.
Sahih al-Bukhari 64Sahih al-Bukhari 4424Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Hajber i povratak Kabi
Hajber je bio bogata oaza utvrda na sjeveru, dom jevrejskih plemena. Tamo su živjele i vođe Benu Nadira koje su okupile vojsku kod Hendeka. Godine 628. krenuo je tamo. Uvijek je čekao zoru prije napada, da vidi hoće li čuti ezan. Ujutro su seljaci izašli s alatom, vidjeli vojsku i pobjegli.
Utvrde su se držale danima. Objavio je da će dati zastavu čovjeku koji voli Allaha (﷾) i Njegovog Poslanika i kojeg oni vole. Svako se nadao da je to on. Bio je to Alija, koji je imao bolesne oči. Pljunuo mu je u njih i izliječile su se. Kad je Alija polazio, rekao mu je da ih prvo pozove u islam, jer je jedna osoba upućena preko njega bolja od najboljih crvenih deva.
Sahih al-Bukhari 4210Sahih al-Bukhari 2942Sahih al-Bukhari 3009
Slao je Aliju u rat, a posljednje riječi bile su mu o upućivanju ljudi.
Hajber je pao. Njegovi ljudi tražili su da ostanu i obrađuju zemlju i on je pristao. Zadržali bi polovinu žetve. Safijja, kćerka poglavara Benu Nadira, bila je među zarobljenicima, a muž joj je poginuo u borbi. Oslobodio ju je i oženio, a njena sloboda bila joj je mehr. Ibn Sa'd prenosi da joj je dao izbor da se vrati svom narodu, a ona je izabrala njega.
Sahih al-Bukhari 2285Sahih al-Bukhari 371Sahih Muslim 1807Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-Kebir
Nakon pobjede jedna žena iz Hajbera, Zejneb bint el-Haris, poslužila mu je otrovanu ovcu. Uzeo je zalogaj i rekao drugima da stanu, ali je ashab Bišr ibn el-Bera već pojeo. Rekla je da joj je ubio oca, amidžu i muža. Ashabi su pitali da li da je ubiju, a on je rekao ne. Ibn Sa'd prenosi da je, kad je Bišr umro, predata njegovoj porodici, koja ju je pogubila. Poslanik (ﷺ) je živio još oko četiri godine, a u posljednjoj bolesti rekao je da još osjeća bol od otrova. Posebna stranica obrađuje tvrdnju da ga je to ubilo.
Sahih al-Bukhari 2617Sahih al-Bukhari 3169Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirSahih al-Bukhari 4428
Omer je dobio zemlju u Hajberu, najbolju koju je ikad imao, i pitao šta da radi s njom. Poslanik (ﷺ) mu je rekao da može zadržati zemlju i dati njen prinos u sadaku. To je korijen vakufa, dobrotvorne zadužbine koja se provlači kroz muslimansku historiju. Njegov savjet bogatom čovjeku bio je o tome kako bogatstvo učiniti služenjem drugima.
Na dan kad je Hajber pao, Džafer i posljednji muslimani iz Abesinije stigli su nakon oko trinaest godina. Esma bint Umejs dvaput je napustila dom radi Allaha (﷾). Kad ju je Omer zadirkivao, odnijela je to Poslaniku (ﷺ). Rekao joj je da ona i njeni imaju dvije hidžre, a drugi jednu.
Godinu nakon Hudejbije, kako je dogovoreno, otišao je u Mekku na umru, a Kurejšije su gledale. Govorile su da je groznica Medine oslabila muslimane. Zato je rekao svojim ljudima da prva tri kruga oko Kabe pretrče laganim korakom. Sedam godina nakon što je tajno otišao, otvoreno je obilazio Ibrahimovu kuću, a Kurejšije su to same vidjele.
Sahih al-Bukhari 4252Sahih al-Bukhari 4256Sahih al-Bukhari 1602
Plima se okretala. Amr ibn el-As, koji je išao u Abesiniju da vrati izbjeglice, došao je u Medinu da prihvati islam. Isto je učinio Halid ibn el-Velid, čovjek koji je preokrenuo Uhud. Amr je na samrti rekao da mu niko nije bio mrži. Zatim mu niko nije bio draži i iz poštovanja ga nije mogao direktno gledati. Rečeno mu je da islam briše sve što je bilo prije njega.
Sahih Muslim 121Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Mu'ta: prvi sukob s Rimom
Njegovog glasnika el-Harisa ibn Umejra ubio je Šurahbil ibn Amr, gasanidski poglavar saveznik Rima. Ubistvo poslanika bilo je ratni čin. Godine 629. poslao je oko 3.000 ljudi na sjever, u Mu'tu u današnjem Jordanu. Imenovao je tri zapovjednika redom: Zejda, svog usvojenog sina, zatim Džafera, zatim Abdullaha ibn Revahu.
Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirSahih al-Bukhari 4261
Sreli su mnogo veću silu. Sva trojica su pala, jedan za drugim. Ibn Omer je izbrojao više od pedeset rana na Džaferovom tijelu, nijednu na leđima. Halid ibn el-Velid je uzeo zastavu i izveo vojsku.
Sahih al-Bukhari 4260Sahih al-Bukhari 4261Sahih al-Bukhari 4262
U Medini je Poslanik (ﷺ) rekao ljudima vijest prije nego što je stigao ikakav glasnik, sa suzama u očima. Rekao im je da je zastava prelazila s jednog na drugog i da ju je uzeo jedan Allahov (﷾) mač. Sjedio je u džamiji s tugom na licu. Zejd je bio rob koji je izabrao njega umjesto rođenog oca, a Džafer njegov rođak. Vodstvo nije poštedjelo njegove ljude. Slalo ih je prve.
Osvajanje Mekke
Primirje na Hudejbiji dopustilo je plemenima da biraju strane. Huzaa je izabrala njega, a Benu Bekr Kurejšije. Ibn Ishak prenosi da je krajem 629. Benu Bekr napao Huzau noću, čak i u svetom području. Ljudi Kurejšija pomogli su im. Sporazum je bio mrtav. Ebu Sufjan je odjahao u Medinu da ga popravi, a niko nije htio govoriti za njega.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Poslanik (ﷺ) se pripremao u tišini. Jedan musliman, Hatib, poslao je tajno pismo da upozori Kurejšije, jer je tamo imao porodicu. Poslanik (ﷺ) je to saznao i dao zaustaviti pismo na putu. Omer je htio da Hatib bude ubijen. Rekao je da se Hatib borio na Bedru i oprostio mu. Čak je i izdaja usred pohoda procijenjena po cijelom čovjekovom putu.
U ramazanu 630. napustio je Medinu s 10.000 ljudi. Izvan Mekke rekao je svakom čovjeku da zapali vatru i dolina je planula. Ebu Sufjan je izašao da gleda i stražari su ga uhvatili. Ibn Ishak prenosi da je doveden Poslaniku (ﷺ). Pitan je nije li vrijeme da zna da nema boga osim Allaha (﷾). Rekao je da bi mu, da postoji drugi, već pomogao. Prihvatio je islam.
Sahih al-Bukhari 4276Sahih al-Bukhari 4280Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Zatim mu je Poslanik (ﷺ) dao nešto što malo osvajača nudi. Poslao je vijest u grad. Ko uđe u kuću Ebu Sufjana bit će siguran. Ko zatvori svoja vrata bit će siguran. Ko uđe u Svetu džamiju bit će siguran. Ebu Sufjan, čovjek koji je vodio vojske protiv njega, sada je bio njegov način da spasi grad.
Sahih Muslim 1780Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Ko je bio siguran kad je ušao u Mekku
- Svako ko uđe u kuću Ebu Sufjana Sahih Muslim 1780
- Svako ko ostane kod kuće sa zatvorenim vratima Sahih Muslim 1780
- Svako ko položi oružje Sahih Muslim 1780
- Svako u Svetoj džamiji Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Dok su kolone prolazile, Sa'd ibn Ubade je viknuo da je danas dan pokolja. Poslanik (ﷺ) je čuo i rekao da je Sa'd pogriješio: ovo je dan kada će Kaba biti poštovana. Uzeo je zastavu od Sa'da i dao je njegovom sinu, kažu biografi, da ga ne osramoti.
Sahih al-Bukhari 4280Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Ušao je jašući devu, učeći suru el-Feth, sa šljemom na glavi. Biografi kažu da se tako nisko poklonio da mu je brada dodirivala sedlo. Napustio je ovaj grad noću, progonjen, osam godina ranije. Gotovo da nije bilo borbe.
Sahih al-Bukhari 4281Sahih al-Bukhari 1846Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Otišao je do Kabe. Oko nje je stajalo oko 360 kipova. Udarao ih je štapom, učeći ajet ispod, i oni su padali. Nije htio ući u Kabu dok slike unutra nisu iznesene. Među njima su bile slike Ibrahima i Ismaila, nacrtane sa strijelama za proricanje. Rekao je da su Kurejšije znale da njih dvojica to nikada nisu činili.
“I reci: “Došla je istina, a nestalo je laži – laž, zaista, nestaje!””
(Kur'an 17:81)
Ibrahimova kuća ponovo je bila čista, nakon stoljeća. Ibn Ishak prenosi da se Bilal popeo na Kabu i proučio ezan. U godini Poslanikovog (ﷺ) rođenja, vojska iz Abesinije došla je da uništi ovu kuću. Sada je oslobođeni rob iz Abesinije stajao na njoj, pozivajući Mekku jednom Bogu.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Ibn Ishak prenosi da je stao na vrata Kabe. Pred njim je stajao grad koji mu se rugao, izgladnjivao porodicu, mučio sljedbenike, protjerao ga i godinama se borio protiv njega. Pitao ih je šta misle da će im učiniti. Zatim im je rekao Jusufove riječi njegovoj braći.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirKur'an 12:92
“"Danas vam neće biti ukora", reče, "Allah će vam oprostiti, On je najmilostiviji!"”
(Kur'an 12:92)
Rekao im je da idu, jer su slobodni. Kurejšije su mu učinile gotovo sve što narod može učiniti čovjeku. Imao ih je u rukama i pustio ih je.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Oprost je imao izuzetke: četiri muškarca i dvije žene u izvještaju Ebu Davuda i još nekoliko kod Ibn Sa'da, imenovani zbog određenih zločina. Ibn Hatal, koji je ubijao, bio je jedan od njih i pogubljen je. Drugima na listi kasnije je oprošteno.
Sunan Abi Dawud 2683Sahih al-Bukhari 1846Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-KebirIbn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
| Ko | Šta su učinili | Šta se dogodilo |
|---|---|---|
| Ebu Sufjan | Vodio Kurejšije na Uhudu i Hendeku | Prihvatio islam, a kuća mu je postala mjesto sigurnosti Sahih al-Bukhari 4280Sahih Muslim 1780 |
| Hind bint Utbe | Bodrila Kurejšije na Uhudu | Prihvatila islam i rekla da sada želi da njegova kuća bude poštovana iznad svih Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 3825 |
| Vahši | Ubio Hamzu | Prihvatio islam i zamoljen je samo da mu se ne pojavljuje pred očima Sahih al-Bukhari 4072 |
| Ikrime ibn Ebi Džehl | Godinama se borio protiv njega, kao njegov otac | Pobjegao prema Jemenu, žena ga je vratila i prihvatio je islam Sunan Abi Dawud 2683Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama) |
| Safvan ibn Umejje | Vođa Kurejšija u ratu | Dobio vrijeme, zatim darove, dok nije prihvatio islam Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih Muslim 2313 |
Osvajači obično izravnavaju račune. On nije izravnao nijedan svoj. Aiša je rekla da se nikada nije svetio radi sebe. Mekka je dokaz toga.
Ibn Ishak prenosi da je uzeo ključeve Kabe i vratio ih Osmanu ibn Talhi. Ta porodica ih je oduvijek čuvala. Čak ni tu čast nije uzeo za svoju porodicu.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Ljudi Mekke došli su da mu se zakunu, a ostatak Arabije uskoro će slijediti. Jedna kratka sura opisuje te dane. Ibn Abbas je iz nje razumio da je njegov posao gotovo završen i da mu je smrt blizu.
“Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On, zaista, pokajanje stalno prima.”
(Kur'an 110:1–3)
Ensarije su ga gledale sa strahom. Mekka je bila njegov dom, mjesto koje je volio, i povratio ga je. Hoće li ostati? Govorili su to među sobom i rečeno mu je. Rekao im je: živim s vama i umrijet ću s vama. Ostao je devetnaest dana i nikada više nije učinio Mekku svojim domom. Održao je riječ koju je dao te noći na Akabi.
Hunejn i Taif
Za nekoliko sedmica nakon pada Mekke, Hevazin i Sekif okupili su se da udare prvi. Ibn Ishak prenosi da je njihov mladi zapovjednik, Malik ibn Avf, doveo žene, djecu i stada na bojište. Tako niko ne bi bježao. Poslanik (ﷺ) je krenuo s oko 12.000 ljudi, najvećom vojskom koju su muslimani ikad imali. Neki su rekli da ih sada niko ne može pobijediti.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Kur'an 9:25
Na putu su neki novi muslimani iz Mekke vidjeli drvo na koje su idolopoklonici vješali oružje i tražili slično. Bio je šokiran. Rekao je da su govorili kao Musaov narod kad je tražio kip. Vjerovanje ne stiže odjednom, a on ga je nastavio učiti, čak i u pokretu.
U zoru, u uskoj dolini Hunejna, strijelci na padinama udarili su iz zasjede. Vojska se slomila i pobjegla. Kur'an kaže da im njihova velika brojnost nije pomogla.
“Allah vas je na mnogim bojištima pomogao, a i onoga dana na Hunejnu kad vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike smiraj Svoj spustio, i vojske koje vi niste vidjeli poslao, i one koji nisu vjerovali na muke stavio; to je bila kazna za nevjernike.”
(Kur'an 9:25–26)
On nije pobjegao. Sjedio je na svojoj bijeloj mazgi i tjerao je prema neprijatelju, vičući: ja sam Poslanik, nije laž. Ja sam sin Abdul Muttaliba. El-Bera, koji je bio tamo, rekao je da su u žaru bitke najhrabriji bili oni koji su stajali uz njega. Rekao je amidži el-Abbasu, čovjeku snažnog glasa, da pozove one koji su dali prisegu pod drvetom. Vratili su se vičući, ‘Evo nas!’, i bitka se preokrenula.
Sahih al-Bukhari 2864Sahih al-Bukhari 4315Sahih Muslim 1775Sahih Muslim 1776
Ibn Ishak prenosi da je nakon bitke vidio ženu kako leži mrtva i poslao poruku Halidu da ne ubija žene ni najamnike. Zabranio je ubijanje žena i djece.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 3015
Preživjeli neprijatelji pobjegli su u Taif, grad koji ga je kamenovao. Opsjeo ga je, zatim odlučio otići. Svaki rob koji izađe k njemu bio bi slobodan, i neki su izašli. Njegovi ljudi nisu bili sretni što odlaze, pa im je dopustio da još jednom napadnu. Bili su ranjeni i sutradan su bili sretni da idu. Nasmiješio se. Nije morao uzeti Taif silom. Njegovi ljudi došli su mu u roku od godinu dana, a njegova dova na tom teškom putu bila je uslišana.
Sahih al-Bukhari 4325Sahih al-Bukhari 4326Sahih al-Bukhari 4072Sahih al-Bukhari 3231
Hevazin je izgubio porodice i stada. Čekao je više od deset noći prije podjele zarobljenika, nadajući se da će doći. Kad je njihovo izaslanstvo stiglo kao muslimani, zamolio je svoje ljude da vrate zarobljenike. Onome ko ne bi dao svoj dio besplatno obećana je naplata iz sljedećeg plijena. Ibn Ishak broji oko 6.000 ljudi koji su otišli kući slobodni. Sam zapovjednik Malik ibn Avf postao je musliman.
Sahih al-Bukhari 2307Sahih al-Bukhari 4318Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Zatim je dao ogromne darove iz plijena vođama Mekke koji su tek prihvatili islam. Safvan ibn Umejje, koji ga je mrzio, rekao je da je davao dok mu niko nije bio draži. Bio je to način pridobijanja srca. Ali ensarije su dobile malo i neki su bili povrijeđeni. Mladići među njima rekli su da se vratio svom narodu.
Okupio ih je same. Podsjetio ih je šta im je Allah (﷾) dao preko njega i rekao da mogu odgovoriti. Mogli su reći da su ga primili kad je bio protjeran. Zatim je upitao: zar niste zadovoljni da ljudi odu kući s ovcama i devama, a vi odete kući s Allahovim (﷾) Poslanikom? Kad bi svi ljudi išli jednom dolinom a ensarije drugom, rekao je, išao bi dolinom ensarija. Ibn Ishak prenosi da su ljudi plakali dok im se brade nisu smočile.
Sahih al-Bukhari 4330Sahih al-Bukhari 4337Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Odgovorio je na njihovu povrijeđenost navodeći šta su učinili za njega. Vladar koji je upravo osvojio Mekku sjeo je sa svojim ljudima i iznio njihovu stranu umjesto njih.
Tebuk: ispit iskrenosti
Godine 630. stigla je vijest da se rimska vojska okuplja na sjeveru. Bilo je vrijeme žetve i velika vrućina, a put je bio dug. Ovaj put je otvoreno rekao ljudima kuda idu, da se mogu pripremiti. Ka'b ibn Malik je rekao da nikad nije bio tako opremljen, ni tako spor da krene.
Sahih al-Bukhari 4418Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-Kebir
Vojsci su trebala sredstva. Osman je opremio velik dio. Jedan siromah koji je živio od nošenja tereta donio je malu mjeru hurmi. Licemjeri su se rugali i bogatom darovatelju i siromašnom, a Kur'an im je odgovorio. Drugi ljudi, presiromašni da nađu jahaću životinju, otišli su u suzama. Kur'an ih pamti.
Sahih al-Bukhari 2778Sahih al-Bukhari 1415Sahih al-Bukhari 4668Kur'an 9:79Kur'an 9:92
“Ni onima kojima si rekao, kad su ti došli da im daš životinje za jahanje: “Ne mogu naći za vas životinje za jahanje” – pa su se vratili suznih očiju, tužni što ne nalaze ništa što bi za borbu utrošili.”
(Kur'an 9:92)
Krenuo je na Tebuk i nije našao vojsku. Bitke nije bilo. Umjesto toga, gradovi na granici, poput Ejle, sklopili su s njim sporazume. Njegov doseg sada je dodirivao granicu Rima.
Sahih al-Bukhari 3161Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-Kebir
Natrag u Medini, više od osamdeset ljudi koji su ostali došlo je s izgovorima. Prihvatio je šta su rekli i ostavio njihova srca Allahu (﷾). Ka'b ibn Malik je mogao učiniti isto. Bio je vješt govornik. Umjesto toga, rekao je istinu: nije imao izgovor. Isto su učinili Hilal ibn Umejje i Murare ibn er-Rebi.
Poslanik (ﷺ) je rekao muslimanima da ne razgovaraju s trojicom. Pedeset dana niko nije odgovarao Ka'bu. Pozdravljao je Poslanika (ﷺ) i gledao mu usne da vidi hoće li se pomaći. Kralj Gasana poslao mu je pismo pozivajući ga, a Ka'b ga je spalio. Pedesetog jutra jedan čovjek na vrhu brda viknuo je vijest da im je Allah (﷾) oprostio.
“A i onoj trojici čiji je slučaj bio odgođen tako da im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i bilo im se stisnulo u dušama njihovim, i vidjeli su da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, a Allah je, uistinu, stalni Primatelj pokajanja, Milostivi.”
(Kur'an 9:118)
Ka'b je kasnije rekao da mu, poslije samog islama, nijedan blagoslov nije bio veći od toga što je tog dana rekao istinu. Lažovi su dobili lahke riječi i izgubili ugled. Oni koji su rekli istinu dobili su pedeset teških dana i mjesto u Kur'anu zauvijek.
Licemjeri su sagradili svoju džamiju u Medini da podijele muslimane. Kur'an mu je rekao da nikada ne stane u nju, a Ibn Ishak prenosi da je srušena. Zgrada koja se zove džamija ipak se može koristiti protiv vjere.
Kur'an 9:107-108Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Abdullah ibn Ubejj je ubrzo umro. Devet godina je potkopavao Poslanika (ﷺ). Njegov sin, iskren musliman, tražio je Poslanikovu (ﷺ) košulju da ga umota i zamolio ga da predvodi dženazu. Pristao je na oboje. Omer ga je povukao za ogrtač da ga zaustavi. Rekao je da mu je dat izbor i da bi, ako bi traženje oprosta više od sedamdeset puta pomoglo, to učinio. Zatim mu je objava rekla da više ne klanja za takve.
Sahih al-Bukhari 1269Sahih al-Bukhari 4670Kur'an 9:80Kur'an 9:84
Dao je košulju čovjeku koji ga je pokušao uništiti. I ovdje ga je Kur'an ispravio, i ovdje je ispravak bio zbog prevelike dobrote.
Arabija dolazi njemu
S Mekkom u rukama i mirnom granicom Rima, plemena iz cijele Arabije slala su izaslanstva u Medinu. Ljudi su to nazvali Godinom izaslanstava. Mnogi su prihvatili islam, među njima Sekif iz Taifa. Drugi su sklopili sporazume i zadržali svoju vjeru.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 4072
Kršćani iz Nedžrana došli su da raspravljaju o Isusu. Kur'an mu je rekao da ih pozove na svečanu molitvu, gdje bi svaka strana pozvala Allaha (﷾) da presudi među njima. Izabrali su da to ne učine i sklopili sporazum. Poslao je s njima povjerljivog čovjeka, Ebu Ubejdu, da postupa s njima pravedno. Njihova vjera ostala je njihova.
Godine 631. poslao je Ebu Bekra da predvodi hadždž, a na Mini je objavljeno. Nijedan idolopoklonik neće doći na hadždž nakon ove godine i niko više neće obilaziti Kabu gol.
Slao je učitelje širom Arabije. Kad je Muaz ibn Džebel krenuo u Jemen, rekao mu je kako da postupa: pozovi ih prvo jednom Bogu, zatim namazu, zatim sadaki uzetoj od bogatih i datoj siromašnima. Čuvaj se dove onoga kome je učinjena nepravda, rekao je, jer ništa ne stoji između nje i Allaha (﷾). Te riječi su izašle kao uputstvo namjesniku.
Oproštajni hadždž
Godine 632. objavio je da će obaviti hadždž. To je bio jedini koji je obavio nakon Hidžre. Ljudi su došli iz cijele Arabije da idu s njim. Džabir, koji je opisao putovanje u detalje, rekao je da je vidio jahače i pješake dokle mu je oko dosezalo, na svakoj strani.
Na ravnici Arefata govorio im je s deve i govorio ponovo u narednim danima. Džabir i drugi zabilježili su šta je rekao. Rekao im je da ga možda neće sresti nakon ove godine.
Šta je rekao na Oproštajnom hadždžu
- Vaša krv, imetak i čast su sveti. Sahih al-Bukhari 1739Sahih al-Bukhari 1741
- Sve krvne osvete od prije islama su završene, počevši od jedne iz moje porodice. Sahih Muslim 1218
- Sva kamata je završena, počevši od onoga što se dugovalo mom amidži el-Abbasu. Sahih Muslim 1218
- Bojte se Allaha (﷾) u odnosu prema ženama. Sahih Muslim 1218
- Ostavljam vam Allahovu (﷾) Knjigu. Ako se budete držali nje, nećete zalutati. Sahih Muslim 1218
Prvo je poništio osvete i dugove svoje porodice, da nijedna vladarska porodica ne stoji iznad zakona.
Pitao je mnoštvo je li prenio poruku. Rekli su da svjedoče da jeste. Podigao je prst prema nebu i uperio ga prema ljudima. Rekao je: Allahu (﷾), budi svjedok. Allahu (﷾), budi svjedok.
Tog dana došao je ajet i označio kraj posla. Jedan Jevrej je kasnije rekao Omeru da bi, da je takav ajet došao njegovom narodu, taj dan učinili praznikom.
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
(Kur'an 5:3)
Na Mini je svojom rukom žrtvovao šezdeset i tri deve, a Alija ostatak do stotinu. Šezdeset i tri bio je broj njegovih godina. Rekao je ljudima da od njega nauče obrede, jer možda više neće obaviti hadždž. Ostalo mu je manje od tri mjeseca.
Njegovi posljednji dani
Znao je. Rekao je Fatimi da je Džibril s njim preslušavao Kur'an jednom godišnje. Ove godine je to učinio dvaput. Uzeo je to kao znak da mu je došlo vrijeme. Izašao je do kaburova muslimana na Bekiju i molio za njih.
Sahih al-Bukhari 3624Sahih Muslim 974Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Rekao je ashabima da želi vidjeti svoju braću. Pitali su zar oni nisu njegova braća. Rekao je da su oni njegovi ashabi. Njegova braća su oni koji još nisu došli. Govorio je o vjernicima koji se još nisu rodili.
Imao je još jednu stvar da uredi. Postavio je mladog Usamu, Zejdovog sina, na čelo vojske koja ide na sjever, a neki su se žalili na njegovu dob. Rekao je da su se žalili i na njegovog oca i da je Zejd bio dostojan da vodi. Sin oslobođenog roba zapovijedat će ljudima Kurejšija. U posljednjim sedmicama još je rušio stari poredak.
Zatim je došla groznica. Ibn Mesud ga je dodirnuo i osjetio vrućinu. Rekao je da pati kao dva čovjeka i da bolest čini da vjerniku grijesi padaju kao lišće s drveta. Stalno je pitao gdje će biti sutradan. Njegove žene su razumjele i dale mu dozvolu da ostane u Aišinoj sobi. Otišao je tamo oslanjajući se na dvojicu ljudi, a noge su mu se vukle po zemlji.
Sahih al-Bukhari 5647Sahih al-Bukhari 5648Sahih al-Bukhari 4450Sahih al-Bukhari 4442
Kad je groznica popustila, polio se vodom i izašao da govori. Rekao je da je Allah (﷾) dao robu izbor između ovog svijeta i onoga što je kod Njega. Rob je izabrao ono što je kod Njega. Ebu Bekr je plakao. Ljudi su se pitali zašto. Jedini je razumio da je taj rob sam Poslanik (ﷺ). Rekao im je koliko duguje Ebu Bekrovom prijateljstvu i imetku.
Ensarije su sjedile i plakale za njim. Izašao je s tkaninom vezanom oko glave i to je bilo posljednji put da se popeo na minber. Rekao je muslimanima da paze ensarije, jer su izvršili dužnost i pripada im njihovo.
Upozorio je da njegov kabur ne pretvaraju u mjesto ibadeta, kao što su ljudi činili s kaburovima ranijih vjerovjesnika. Aiša je rekla da je zato njegov kabur držan daleko od javnosti. Također je rekao sljedbenicima da ga ne hvale pretjerano, kao što su kršćani sina Merjeme. Bio je samo rob i trebali su ga zvati Allahovim (﷾) robom i Poslanikom.
Bio je preslab da predvodi namaz i rekao je da to učini Ebu Bekr. Aiša je rekla da njen otac previše plače da bi se čuo. On je insistirao. Jednog dana osjetio se bolje i izašao između dvojice ljudi. Ebu Bekr se povukao, a on mu je dao znak da ostane na svom mjestu.
U ponedjeljak ujutro muslimani su bili u safovima za sabah-namaz. Podigao je zavjesu Aišine sobe i pogledao ih. Enes je rekao da mu je lice bilo kao stranica Kur'ana i da se nasmiješio. Od radosti su umalo prekinuli namaz. Dao im je znak da nastave i spustio zavjesu.
To je bio njegov posljednji pogled na njih i bio je dovoljan. Zajednica koju je izgradio klanjala je u safovima i nije joj trebao on da je vodi.
Fatima je ušla, šapnuo joj je i ona je zaplakala. Šapnuo je ponovo i ona se nasmiješila. Nije rekla ništa do njegove smrti. Prvo joj je rekao da će umrijeti od ove bolesti. Zatim joj je rekao da će ona biti prva iz porodice koja će ga slijediti. Šest mjeseci kasnije tako je bilo. Kad je kriknula zbog njegove boli, rekao joj je da njen otac neće imati više boli nakon ovog dana.
Sahih al-Bukhari 3623Sahih al-Bukhari 3624Sahih al-Bukhari 4433Sahih al-Bukhari 4240Sahih al-Bukhari 4462
Njegove posljednje upute ljudima bile su dvije stvari: čuvajte namaz i bojte se Allaha (﷾) u odnosu prema svojim robovima. Aiša ga je držala uz prsa. Umočio je ruku u posudu s vodom i obrisao lice. Rekao je da nema boga osim Allaha (﷾) i da smrt ima svoje muke. Pogledao je gore. Njegove posljednje riječi bile su dova: Allahu (﷾), Najuzvišeniji Druže.
Sunan Abi Dawud 5156Sahih al-Bukhari 4449Sahih al-Bukhari 4435Sahih al-Bukhari 4440Sahih al-Bukhari 4436
Umro je jednog ponedjeljka u junu 632, u Aišinoj sobi, u šezdeset i trećoj godini.
Medina je bila zaprepaštena. Omer je ustao u džamiji i tvrdio da nije umro. Ebu Bekr je dojahao, otišao u sobu, otkrio mu lice i poljubio ga. Rekao je da je bio lijep u životu i lijep u smrti. Zatim je izašao, rekao Omeru da sjedne i obratio se ljudima.
Sahih al-Bukhari 1241Sahih al-Bukhari 3667Sahih al-Bukhari 3668
Rekao je da ko je obožavao Muhammeda (ﷺ) treba znati da je Muhammed (ﷺ) umro. Ko obožava Allaha (﷾) treba znati da je Allah (﷾) živ i da nikada ne umire. Zatim je proučio ajet objavljen godinama ranije, kod Uhuda. Ljudi su rekli da je bilo kao da ga nikada nisu čuli. Omerove noge su popustile i pao je na zemlju.
Sahih al-Bukhari 1241Sahih al-Bukhari 3668Sahih al-Bukhari 4454Kur'an 3:144
Taj trenutak pokazuje šta je on učio. Njegov najbliži prijatelj ustao je, u najgorem času koji su njegovi ljudi poznavali, i pobrinuo se da niko ne obožava Poslanika (ﷺ). Vjera neće umrijeti s njim, jer nikada nije bila o njemu.
Ensarije su se sastale u dvorani Benu Saide da raspravljaju ko treba voditi. Ebu Bekr, Omer i Ebu Ubejde otišli su k njima, a Ebu Bekr je primio prisegu. I Alija je dao prisegu. To pitanje ima svoju stranicu.
Sahih al-Bukhari 3668Sahih al-Bukhari 6830Sahih al-Bukhari 4240
Alija i njegova porodica oprali su tijelo. Sahranjen je u Aišinoj sobi, na mjestu gdje je umro, jer je rekao da se vjerovjesnici sahranjuju gdje umru. Ljudi su mu klanjali u malim skupinama, bez imama.
Jami’ at-Tirmidhi 1018Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)
Čovjek kod kuće
Sve navedeno dogodilo se javno. Njegova porodica poznavala je drugu njegovu stranu i ostavila potpun zapis o njoj. Malo je ljudi u historiji čiji je privatni život ispričan s toliko detalja.
Upitana šta je radio kod kuće, Aiša je rekla da je služio porodicu i izlazio kad bi došlo vrijeme namaza. Enes mu je služio deset godina kao dječak. Rekao je da ga Poslanik (ﷺ) nikada nije izgrdio, niti je rekao ni ‘uf’.
Volio je djecu, u vrijeme kad su mnogi muškarci to smatrali ispod svog dostojanstva. Poljubio je unuka Hasana, a jedan čovjek je rekao da ima desetero djece i nikad nije poljubio nijedno. Odgovorio je da onaj ko ne pokazuje milost neće je ni dobiti. Jednom je sedždu toliko produžio da su se ljudi zabrinuli. Unuk mu se popeo na leđa i nije ga htio požurivati. Trkao se s Aišom na putovanju. Ona je pobijedila prvi put. Godinama kasnije pobijedio je on i rekao joj da su sada izjednačeni.
Sahih al-Bukhari 5997Sahih al-Bukhari 3753Sunan an-Nasa'i 1141Sunan Abi Dawud 2578
Plakao je otvoreno. Njegov sin beba Ibrahim, rođen pred kraj njegovog života, umro je kao malo dijete. Držao ga je dok je umirao i suze su mu tekle niz lice. Rekao je da oči suze i srce tuguje, ali mi govorimo samo ono što je drago našem Gospodaru.
Tog istog dana bilo je pomračenje sunca. Ljudi su rekli da nebo tuguje za Poslanikovim (ﷺ) sinom. Ovo je bila prilika koju lažni vjerovjesnik nikada ne bi propustio. Upravo je sahranio dijete. Ustao je i rekao im da se sunce i mjesec ne pomračuju zbog ičije smrti. Oni su Allahovi (﷾) znakovi. Tako je ispravio čudo koje su mu ljudi ponudili.
Nakon Hatidžine smrti oženio je nekoliko žena. Sve osim Aiše bile su ranije udate, a mnoge su bile udovice. Ti brakovi su povezali plemena i brinuli o ženama koje su izgubile muževe. Dali su svijetu i učiteljice njegovog privatnog života: Aiša je poučavala decenijama nakon njegove smrti. Pitanja koja ljudi postavljaju o tim brakovima imaju svoju stranicu.
Sahih al-Bukhari 5077Ibn Sa'd, Kitab et-Tabekat el-Kebir
Jedan brak traži posebnu riječ. Dogovorio je brak svoje sestrične Zejneb bint Džahš sa Zejdom, svojim usvojenim sinom. Nije uspio i Zejd se razveo od nje. U Arabiji se usvojeni sin računao kao krvni sin, pa niko nije mogao oženiti njegovu bivšu ženu. Kur'an je okončao taj običaj i rekao mu da je oženi. Isti ajet ga ispravlja zbog straha od toga šta će ljudi reći. Aiša je rekla da je to, da je ikad sakrio ajet, bio ovaj.
Prema bogatima i siromašnima postupao je isto pred zakonom. Kad je plemkinja iz Benu Mahzuma ukrala, ljudi su zamolili Usamu da se zauzme za nju. Rasrdio se. Rekao je da su narodi prije njih propali jer su kažnjavali slabe a puštali moćne. Da njegova kćerka Fatima ukrade, rekao je, primijenio bi zakon na nju.
Živio je s vrlo malo. Aiša je rekla da su mogla proći dva mjeseca a da se u njegovim domovima ne zapali vatra i da su živjeli od hurmi i vode. Omer ga je jednom našao kako leži na prostirci koja mu je ostavila trag na boku. U sobi nije bilo gotovo ničega. Omer je plakao. Rekao je Omeru da kraljevi Perzije i Rima mogu imati ovaj svijet, a on želi onaj drugi.
Sahih al-Bukhari 2567Sahih al-Bukhari 6459Sahih al-Bukhari 4913
Aišina dob, robovi i zarobljenici
Život ispričan u cijelosti mora se suočiti s dvije teme koje su savremenim čitaocima teške. Svaka ima svoju stranicu i svaka ovdje zaslužuje jasan odgovor.
Aiša je rekla da je njen bračni ugovor sklopljen kad je imala šest godina i da je prešla u njegov dom u devetoj. U njenom svijetu djevojka se smatrala spremnom za brak u pubertetu i nije zabilježeno da je ijedan njegov neprijatelj prigovorio. Godinama kasnije, kad joj je ponuđena sloboda, izabrala je da ostane i postala je jedna od velikih učenjaka ranog islama. Danas zakon svake zemlje određuje dob za brak, a muslimani poštuju taj zakon.
Ropstvo je postojalo u svakom društvu koje je poznavao. Islam ga nije ukinuo jednim potezom. Kur'an je oslobađanje roba učinio ibadetom. Osudio je svakoga ko proda slobodnog čovjeka. Rekao je vlasnicima da su im robovi braća, da ih hrane i oblače kao sebe. Bilal i Zejd, obojica bivši robovi, uzdigli su se u prvi red muslimana.
Kur'an 90:12-13Sahih al-Bukhari 2227Sahih al-Bukhari 30Sahih al-Bukhari 3754
Rat je bio jedini preostali način da se neko zarobi. Za ratne zarobljenike Kur'an navodi velikodušnost ili otkup. Na Bedru su zarobljenici otkupljeni, a na Hunejnu su otišli kući slobodni. Ali žene i djeca Benu Kurejze i Hajbera zarobljeni su i podijeljeni, kao što su činile vojske širom drevnog svijeta.
Kur'an 47:4Sahih Muslim 1763Sahih al-Bukhari 2307Sahih al-Bukhari 4028Sahih al-Bukhari 371
Klasično pravo dozvoljavalo je muškarcu odnose sa zarobljenicom koju je posjedovao, uz stroga pravila. Morao je čekati određeno vrijeme i nikada je nije smio prisiliti na prostituciju. Ako mu rodi dijete, dijete se rađa slobodno, ona se ne može prodati i postaje slobodna njegovom smrću.
Kad je umro nije posjedovao nijednog roba. Danas niko ne smije posjedovati drugu osobu, pa se nijedno od ovih pravila ne može primijeniti.
Šta je ostavio
Pred kraj života upravljao je većim dijelom Arabije i velike svote prolazile su kroz njegove ruke. Kur'an je izdvojio dio svog plijena za njega, njegovu porodicu, siročad, siromašne i putnike. Pa gdje je to otišlo?
Umro je posjedujući bijelu mazgu, oružje i komad zemlje koji je dao u sadaku. Nije ostavio novac, roba, ništa drugo. Njegov oklop držao je jevrejski komšija kao zalog za trideset mjera ječma koje je posudio da nahrani porodicu. Rekao je da vjerovjesnici ne ostavljaju nasljedstvo i da je ono što ostave sadaka.
Sahih al-Bukhari 2739Sahih al-Bukhari 2916Sahih al-Bukhari 2069Sahih al-Bukhari 3093Sahih al-Bukhari 4240
Pitajte šta bi lažni pretendent htio. Uobičajeni odgovori su novac i moć. Moć je imao i koristio ju je da oprašta. Novac je prolazio kroz njegove ruke i išao dalje. Vladar Arabije morao je posuđivati ječam.
| Oblast | Prije | Kad je umro |
|---|---|---|
| Ibadet | Oko 360 kipova kod Kabe | Jedan Bog i nijedan kip tamo Sahih al-Bukhari 4287Kur'an 17:81 |
| Novorođene djevojčice | Neke su zakopavane žive | Zabranjeno, s obećanim Sudom Kur'an 81:8-9 |
| Žene | Neke udovice tretirane kao naslijeđena imovina | Utvrđeni nasljedni dijelovi za žene Kur'an 4:19Kur'an 4:7 |
| Plemena | Stare krvne osvete prenošene | Stare krvne osvete poništene Sahih Muslim 1218 |
| Pozajmljivanje | Kamata | Zabranjena, prvo dugovi njegove porodice Kur'an 2:275Sahih Muslim 1218 |
| Piće | Vino se široko pilo | Zabranjeno i proliveno Kur'an 5:90Sahih al-Bukhari 2464 |
| Položaj | Čovjek je bio njegovo pleme | Najbolji je najbogobojazniji Kur'an 49:13 |
Za dvadeset i tri godine, većina plemena Arabije došla je pod jednu vjeru i jedan zakon. Kur'an su mnogi naučili napamet i zapisali. Oslobođeni rob proučio je ezan s krova Kabe. Sve je ovo došlo od čovjeka koji nije znao čitati.
Pew je procijenio oko dvije milijarde muslimana 2020. Pet puta dnevno klanjaju kao što je on klanjao. Poste kao što je on postio. Okreću se prema kući koju je sagradio Ibrahim. Njegove riječi i navike vrlo su detaljno zabilježili ljudi koji su ga poznavali.
Šta pokazuje njegov život
Tvrdio je da je Allahov (﷾) poslanik. Ta tvrdnja je ili istinita ili nije. Ako nije, ili je lagao ili je bio u zabludi. Sada stavite svako od toga pored života koji ste upravo pročitali.
Je li lagao? Lažovi lažu zbog nečega. Pogledajte šta mu je ponuđeno i šta je odbio i šta je posjedovao na dan smrti. Mekka ga je nazivala povjerljivim četrdeset godina prije nego što je rekao ijednu riječ o vjeri. Njegov neprijatelj Ebu Sufjan, pred carem, sa svakim razlogom da laže, nije mogao navesti nijednu njegovu laž. To je jak dokaz da je bio iskren. Sljedeće pitanje je je li mogao biti u zabludi.
Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 2916Sahih al-Bukhari 7
| Test | Lažni pretendent bi | On |
|---|---|---|
| Bogatstvo | Uzeo novac koji su ponudile Kurejšije | Odbio ga i umro s oklopom u zalogu za ječam Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama)Sahih al-Bukhari 2916 |
| Moć | Kaznio neprijatelje čim može | Oprostio Mekki i nije se svetio radi sebe Sahih al-Bukhari 3560Kur'an 12:92 |
| Porodica | Stavio porodicu iznad zakona | Rekao da bi ga primijenio na Fatimu Sahih al-Bukhari 3475 |
| Greške | Sakrio svoje greške | Učio ajete koji su ga ispravili Kur'an 80:1-2Kur'an 8:67Kur'an 9:43 |
| Čuda | Pripisao pomračenje svom sinu | Rekao ljudima da nije zbog ičije smrti Sahih al-Bukhari 1043 |
| Pohvala | Pustio ljude da ga obožavaju | Rekao im da ga zovu robom Sahih al-Bukhari 3445Kur'an 18:110 |
Je li bio iskren, ali u zabludi? Mnogi sposobni ljudi imali su pogrešna vjerovanja, pa njegov uspjeh sam po sebi ne dokazuje ništa. Ali pogledajte šta bi takva zabluda morala objasniti. Bojao se za sebe pri prvoj objavi. Dolazila je i odlazila bez njegovog izbora. Javno ga je ispravljala, a jednom ga je ostavila da čeka mjesec dana. Dvadeset i tri godine, kroz progon, izgnanstvo, rat i vladavinu, njena poruka ostala je ista: jedan Bog, namaz, sadaka i pravda. Ljudi koji su ga najbolje poznavali, njegova žena, najbliži prijatelj, rođak i usvojeni sin, prvi su povjerovali i nikada nisu otišli.
Sahih al-Bukhari 3Sahih al-Bukhari 4750Sahih al-Bukhari 3857
Kur'an i njegove riječi govorili su i o stvarima koje dolaze. Evo četiri.
| O | Šta je rekao | Šta se dogodilo |
|---|---|---|
| Ebu Leheb | Umrijet će u Vatri | Živio je još oko deset godina i umro kao neprijatelj Kur'an 111:1-3Ibn Ishak, Sira (izdanje Ibn Hišama) |
| Kurejšije | Njihovo mnoštvo bit će natjerano u bijeg, rečeno dok su muslimani bili nemoćni | Dogodilo se na Bedru Kur'an 54:45Sahih al-Bukhari 4875 |
| Rim | Poražen, ali će pobijediti za nekoliko godina, riječ koja obično znači tri do devet | Perzija je uzela Jerusalem 614. Heraklije je uzvratio od 622, a Perzija je popustila do 628 Kur'an 30:2-4Walter Kaegi, Heraclius, Emperor of Byzantium (2003) |
| Fatima | Ti ćeš biti prva iz moje porodice koja će me slijediti | Umrla je šest mjeseci kasnije Sahih al-Bukhari 3624Sahih al-Bukhari 4240 |
Iznad svega je Kur'an, knjiga koju je donio a nije je mogao pročitati. Govori čitaocu da traži manu u njemu. Četrnaest stoljeća izaziva ljude da donesu nešto slično. Njegov život je okvir te knjige. To je razlog zašto ta knjiga zaslužuje da bude saslušana.
Uzeti zajedno, dokazi ukazuju na istinskog vjerovjesnika: čovjeka poznatog po poštenju, koji ništa nije zadržao za sebe, kojeg je njegova objava ispravljala i čije su se riječi obistinile.
Nikada nije tražio od ikoga da ga obožava. Njegova poruka u svakoj godini života bila je jedna rečenica: nema boga osim Allaha (﷾). To je ista poruka koju su donijeli Musa i Isus. Ako vas je ovaj život dirnuo, ili vas je samo ostavio s pitanjima, učinite sljedeći korak. Pročitajte Kur'an sami i saznajte čemu je pozivao ljude.
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljednji dan, i koji često Allaha spominje.”
(Kur'an 33:21)