Kratak odgovor
Sudilo im se za izdaju u ratu, a nisu ubijeni zato što su Jevreji. Benu Kurejza, jevrejsko pleme Medine, imali su ugovor s Poslanikom Muhammedom (ﷺ) i prekršili su ga dok je vojska opsjedala grad (Buhari 4028). Nakon opsade predali su se i pristali na presudu Sa'da ibn Muaza, prvaka Evsa, njihovih vlastitih saveznika (Buhari 4121). On je presudio da se njihovi borci pogube, a žene i djeca uzmu u zarobljeništvo. To je vlastiti zakon Tore za grad koji odbija mir i ratuje (Ponovljeni zakon 20:12-14). Sa'dova presuda bila je uža: dječaci koji nisu dostigli pubertet pušteni su (Tirmizi 1584). Onima koji su prešli Poslaniku (ﷺ) data je sigurnost (Buhari 4028). Izdaja je i danas kažnjiva smrću u Sjedinjenim Državama (18 U.S. Code 2381) i u mnogim zemljama širom svijeta. Indija može kazniti smrću vođenje rata protiv države, a zakon Japana određuje smrt za urotu sa stranom silom koja zatim napadne zemlju. Čak i Brazil, koji je ukinuo smrtnu kaznu u miru, zadržava je za izdaju u objavljenom ratu.
Potpuno objašnjenje
Ugovor, zatim opsada
Benu Kurejza bili su jedno od jevrejskih plemena Medine i imali su ugovor s Poslanikom (ﷺ). Prvaci drugog jevrejskog plemena, Benu en-Nadira, protjerani su iz Medine nakon što su se borili protiv njega (Buhari 4028). Otišli su Kurejšijama u Mekku i plemenima Gatafana i podsticali ih da zajedno napadnu Medinu (Ibn Ishak). Godine 627. ti saveznici su došli i opsjeli grad. Muslimani su ih zadržali hendekom. Kur'an pamti tu opsadu: “Kad su vam došle i odozgo i odozdo, a duša došla do grkljana” (33:10).
Ibn Omer prenosi da su se Benu en-Nadir i Benu Kurejza borili protiv Poslanika (ﷺ). On je protjerao Benu en-Nadir, a pustio Benu Kurejzu da ostanu, dok se opet nisu borili protiv njega. Tada su njihovi muškarci ubijeni, a njihove žene, djeca i imetak podijeljeni među muslimanima, osim nekih koji su došli Poslaniku (ﷺ): on im je dao sigurnost i oni su postali muslimani.
Izvještava da su prvaci protjeranih Benu en-Nadira, među njima Hujej ibn Ahtab, otišli na Hajber; da su kasnije otišli Kurejšijama u Mekku i Gatafanu i pozvali ih da zajedno napadnu Poslanika (ﷺ), što je dovelo savezničke vojske do Medine; i da je tokom opsade Hujej pritiskao Ka'ba ibn Eseda, prvaka Benu Kurejze, koji je najprije odbio, rekavši da ima ugovor s Muhammedom (ﷺ) i da ga je uvijek nalazio odanim i vjernim, sve dok Ka'b nije prekršio obećanje i prekinuo vezu između njih. Poslanik (ﷺ) je poslao prvake Evsa i Hazredža da to provjere, i našli su da je gore nego što je rečeno.
“O vjernici, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada su do vas vojske došle, pa smo Mi protiv njih vjetar poslali i vojske koje vi niste vidjeli – a Allah dobro vidi šta vi radite. Kad su vam došle i odozgo i odozdo, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljali.”
Ugovor prekršen tokom opsade
Hujej ibn Ahtab, prvak protjeranih Benu en-Nadira, došao je Ka'bu ibn Esedu, prvaku Kurejze. Ka'b mu je isprva zatvorio vrata. Rekao je da ima ugovor s Muhammedom (ﷺ) i da ga je uvijek nalazio odanim i vjernim. Hujej ga je pritiskao dok nije popustio, a Ka'b je prekršio obećanje i prekinuo vezu između njih. Poslanik (ﷺ) je poslao prvake Evsa i Hazredža da provjere je li to istina, a našli su da je gore nego što se govorilo (Ibn Ishak). Ibn Omer to sažima: Benu en-Nadir i Benu Kurejza borili su se protiv Poslanika (ﷺ) (Buhari 4028). Kur'an o njima kaže “sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali”, to jest opsjedače (33:26). Preći vojsci koja opsjeda grad dok si s njim u ugovoru jeste izdaja u ratu.
Izvještava da su prvaci protjeranih Benu en-Nadira, među njima Hujej ibn Ahtab, otišli na Hajber; da su kasnije otišli Kurejšijama u Mekku i Gatafanu i pozvali ih da zajedno napadnu Poslanika (ﷺ), što je dovelo savezničke vojske do Medine; i da je tokom opsade Hujej pritiskao Ka'ba ibn Eseda, prvaka Benu Kurejze, koji je najprije odbio, rekavši da ima ugovor s Muhammedom (ﷺ) i da ga je uvijek nalazio odanim i vjernim, sve dok Ka'b nije prekršio obećanje i prekinuo vezu između njih. Poslanik (ﷺ) je poslao prvake Evsa i Hazredža da to provjere, i našli su da je gore nego što je rečeno.
Ibn Omer prenosi da su se Benu en-Nadir i Benu Kurejza borili protiv Poslanika (ﷺ). On je protjerao Benu en-Nadir, a pustio Benu Kurejzu da ostanu, dok se opet nisu borili protiv njega. Tada su njihovi muškarci ubijeni, a njihove žene, djeca i imetak podijeljeni među muslimanima, osim nekih koji su došli Poslaniku (ﷺ): on im je dao sigurnost i oni su postali muslimani.
“A sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli.”
Predaja i sudija kojeg su prihvatili
Kad su saveznici odustali i otišli, Poslanik (ﷺ) je dvadeset i pet noći opsjedao utvrde Kurejze. Njihov vlastiti prvak, Ka'b ibn Esed, predložio im je tri izbora. Prvi je bio da slijede Poslanika (ﷺ), kojeg su, rekao je, poznavali iz svog vlastitog Pisma, i tako spase svoje živote, imetak i porodice. Odbili su (Ibn Ishak). Zatim su se predali. Evs, njihovi saveznici, zatražili su od Poslanika (ﷺ) za njih, a on je ponudio da im sudi neko od Evsa. Evs su pristali, a on je imenovao njihovog prvaka, Sa'da ibn Muaza (Ibn Ishak). Kurejza su pristali prihvatiti Sa'dovu presudu (Buhari 4121; Tirmizi 1582). Sa'd je bio musliman i bio je ranjen strijelom u opsadi. Njegovi ljudi molili su ga da bude blag prema njihovim saveznicima, a on je odgovorio da se neće obazirati ni na čiji prijekor na Allahovom (﷾) putu (Ibn Ishak).
Izvještava da je Poslanik (ﷺ) opsjedao Benu Kurejzu dvadeset i pet noći; da im je njihov prvak Ka'b ibn Esed predložio tri izbora, od kojih je prvi bio da slijede Poslanika (ﷺ), za kojeg je rekao da ga poznaju iz svog Pisma, a oni su odbili; da je Evs, njihov saveznik, tražio za njih i pristao da sudi neko od njihovih, a Poslanik (ﷺ) je imenovao Sa'da ibn Muaza, prvaka Evsa; da su Sa'dovi ljudi tražili od njega da bude blag, a on je rekao da se neće obazirati ni na čiji prijekor na Allahovom putu; da je Sa'd svoje ljude zakleo Allahom da prihvate njegovu presudu, a Poslanik (ﷺ) je pristao; da je Amr ibn Su'da iz Kurejze, koji je odbio da se pridruži izdaji, pušten, a Poslanik (ﷺ) je rekao da ga je Allah spasio zbog njegove vjernosti; i da je pogubljenih muškaraca bilo 600 ili 700, iako neki taj broj dižu do 800 ili 900.
Ebu Seid el-Hudri prenosi da su Benu Kurejza pristali prihvatiti presudu Sa'da ibn Muaza. Poslanik (ﷺ) je poslao po Sa'da i rekao ensarijama da ustanu pred svojim prvakom. Sa'd je presudio da se njihovi borci ubiju, a potomstvo zarobi, a Poslanik (ﷺ) je rekao da je presudio Allahovom presudom.
Džabir prenosi da je Sa'd ibn Muaz pogođen strijelom na dan saveznika i da je molio da ne umre prije nego što se odluči sudbina Benu Kurejze. Predali su se Sa'dovoj arbitraži, a on je presudio da se njihovi muškarci ubiju, a žene zarobe. Poslanik (ﷺ) je rekao da je presudio po Allahovoj presudi. Bilo ih je četiri stotine.
- Prije 627.
Pod ugovorom
Benu Kurejza vezani su ugovorom s Poslanikom (ﷺ).
- 627.
Saveznici kod Medine
Kurejš, Gatafan i njihovi saveznici opsjedaju grad; muslimani drže rov.
- Tokom opsade
Ugovor je prekršen
Njihov poglavar Ka'b ibn Esed popušta pred Hujejem ibn Ahtabom i krši svoje obećanje.
- Nakon opsade
Dvadeset pet noći
Muslimani opsjedaju njihove utvrde dok se ne predaju.
- Presuda
Sa'd ibn Muaz
Poglavar njihovih saveznika Evsa, kojeg su oni prihvatili, presuđuje da se borci pogube, a žene i djeca zarobe.
Sa'dova presuda i ratni zakon Tore
Sa'd je presudio da se njihovi borci ubiju, a žene i djeca uzmu u zarobljeništvo, a Poslanik (ﷺ) je rekao da je presudio Allahovom (﷾) presudom (Buhari 4121). Tora daje isti zakon. Vojska koja dođe gradu prvo mu treba ponuditi mir (Ponovljeni zakon 20:10). Ako grad prihvati, njegovi ljudi plaćaju danak i služe (20:11). “A ako ne sklopi mir s tobom, nego zarati protiv tebe, tada ga opsjedni” (20:12). Kad padne, “udari sve muško u njemu oštricom mača: Ali žene, i malu djecu” uzimaju se (20:13-14). Kurejza su ratovali dok su bili pod ugovorom, a Sa'd je dao propis Tore za grad koji ratuje. Njegova presuda bila je uža od Tore: Tora ne štedi nijedno muško, a Sa'dova presuda poštedjela je dječake.
Ebu Seid el-Hudri prenosi da su Benu Kurejza pristali prihvatiti presudu Sa'da ibn Muaza. Poslanik (ﷺ) je poslao po Sa'da i rekao ensarijama da ustanu pred svojim prvakom. Sa'd je presudio da se njihovi borci ubiju, a potomstvo zarobi, a Poslanik (ﷺ) je rekao da je presudio Allahovom presudom.
“Kad se približiš gradu da se boriš protiv njega, tada mu objavi mir.”
“I bit će, ako ti odgovori mirom i otvori ti, tada će sav narod koji se nađe u njemu plaćati ti danak, i služit će ti.”
“A ako ne sklopi mir s tobom, nego zarati protiv tebe, tada ga opsjedni;”
“I kad ga GOSPOD Bog tvoj preda u ruke tvoje, udari sve muško u njemu oštricom mača: Ali žene, i malu djecu, i stoku, i sve što je u gradu, sav plijen njegov, uzmi za sebe; i jedi plijen neprijatelja svojih koji ti je dao GOSPOD Bog tvoj.”
| Tačka | Ponovljeni zakon 20 | Sa'dova presuda |
|---|---|---|
| Grad koji ratuje | Opsjedni ga | Njihove utvrde bile su opsjednute |
| Muškarci | Sve muško pobijeno mačem | Muškarci; dječaci prije puberteta pušteni |
| Žene i djeca | Uzeti | Zarobljeni |
| Oni koji su prešli | Ne spominju se | Dobili su sigurnost |
Ko je pogubljen, a ko pošteđen
Presuda je pala na muškarce. Dječaci koji nisu dostigli pubertet pušteni su: Atijje el-Kurazi rekao je da je bio jedan od njih i poživio je da to ispriča (Tirmizi 1584). Žene i djeca uzeti su u zarobljeništvo (Buhari 4121; Tirmizi 1582). Neki od Kurejze prešli su Poslaniku (ﷺ), a on im je dao sigurnost i postali su muslimani (Buhari 4028). Amr ibn Su'da iz Kurejze, koji je odbio pridružiti se izdaji, pušten je, a Poslanik (ﷺ) je rekao da ga je Allah (﷾) spasio zbog njegove vjernosti (Ibn Ishak). Oni koji su ostali vjerni nisu kažnjeni za vjernost koju su sačuvali.
Atijje el-Kurazi kaže da su na dan Kurejze dovedeni pred Poslanika (ﷺ): oni koji su dosegli pubertet ubijeni su, a oni koji nisu pušteni su. On nije, pa je pušten. Et-Tirmizi napominje da su učenjaci to uzeli kao znak dobi odgovornosti kad se dječakova dob ne zna.
Ebu Seid el-Hudri prenosi da su Benu Kurejza pristali prihvatiti presudu Sa'da ibn Muaza. Poslanik (ﷺ) je poslao po Sa'da i rekao ensarijama da ustanu pred svojim prvakom. Sa'd je presudio da se njihovi borci ubiju, a potomstvo zarobi, a Poslanik (ﷺ) je rekao da je presudio Allahovom presudom.
Džabir prenosi da je Sa'd ibn Muaz pogođen strijelom na dan saveznika i da je molio da ne umre prije nego što se odluči sudbina Benu Kurejze. Predali su se Sa'dovoj arbitraži, a on je presudio da se njihovi muškarci ubiju, a žene zarobe. Poslanik (ﷺ) je rekao da je presudio po Allahovoj presudi. Bilo ih je četiri stotine.
Ibn Omer prenosi da su se Benu en-Nadir i Benu Kurejza borili protiv Poslanika (ﷺ). On je protjerao Benu en-Nadir, a pustio Benu Kurejzu da ostanu, dok se opet nisu borili protiv njega. Tada su njihovi muškarci ubijeni, a njihove žene, djeca i imetak podijeljeni među muslimanima, osim nekih koji su došli Poslaniku (ﷺ): on im je dao sigurnost i oni su postali muslimani.
Izvještava da je Poslanik (ﷺ) opsjedao Benu Kurejzu dvadeset i pet noći; da im je njihov prvak Ka'b ibn Esed predložio tri izbora, od kojih je prvi bio da slijede Poslanika (ﷺ), za kojeg je rekao da ga poznaju iz svog Pisma, a oni su odbili; da je Evs, njihov saveznik, tražio za njih i pristao da sudi neko od njihovih, a Poslanik (ﷺ) je imenovao Sa'da ibn Muaza, prvaka Evsa; da su Sa'dovi ljudi tražili od njega da bude blag, a on je rekao da se neće obazirati ni na čiji prijekor na Allahovom putu; da je Sa'd svoje ljude zakleo Allahom da prihvate njegovu presudu, a Poslanik (ﷺ) je pristao; da je Amr ibn Su'da iz Kurejze, koji je odbio da se pridruži izdaji, pušten, a Poslanik (ﷺ) je rekao da ga je Allah spasio zbog njegove vjernosti; i da je pogubljenih muškaraca bilo 600 ili 700, iako neki taj broj dižu do 800 ili 900.
Koliko ih je bilo
Broj se navodi različito. Jedan sahih hadis daje četiri stotine (Tirmizi 1582). Ibn Ishak, koji je umro oko 140 godina nakon događaja, daje šest ili sedam stotina i dodaje da su neki navodili čak osam ili devet stotina. Kur'an ne daje broj: “pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli” (33:26). Veće brojke dolaze iz kasnije biografije, a ne iz zbirki hadisa.
Džabir prenosi da je Sa'd ibn Muaz pogođen strijelom na dan saveznika i da je molio da ne umre prije nego što se odluči sudbina Benu Kurejze. Predali su se Sa'dovoj arbitraži, a on je presudio da se njihovi muškarci ubiju, a žene zarobe. Poslanik (ﷺ) je rekao da je presudio po Allahovoj presudi. Bilo ih je četiri stotine.
Izvještava da je Poslanik (ﷺ) opsjedao Benu Kurejzu dvadeset i pet noći; da im je njihov prvak Ka'b ibn Esed predložio tri izbora, od kojih je prvi bio da slijede Poslanika (ﷺ), za kojeg je rekao da ga poznaju iz svog Pisma, a oni su odbili; da je Evs, njihov saveznik, tražio za njih i pristao da sudi neko od njihovih, a Poslanik (ﷺ) je imenovao Sa'da ibn Muaza, prvaka Evsa; da su Sa'dovi ljudi tražili od njega da bude blag, a on je rekao da se neće obazirati ni na čiji prijekor na Allahovom putu; da je Sa'd svoje ljude zakleo Allahom da prihvate njegovu presudu, a Poslanik (ﷺ) je pristao; da je Amr ibn Su'da iz Kurejze, koji je odbio da se pridruži izdaji, pušten, a Poslanik (ﷺ) je rekao da ga je Allah spasio zbog njegove vjernosti; i da je pogubljenih muškaraca bilo 600 ili 700, iako neki taj broj dižu do 800 ili 900.
“A sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli.”
| Izvor | Broj |
|---|---|
| Tirmizi 1582, sahih hadis | 400 |
| Ibn Ishak | 600 ili 700 |
| Drugi, kako prenosi Ibn Ishak | Čak 800 ili 900 |
| Kur'an | Broj nije naveden |
Izdaja u ratu, nekad i sad
Svaki narod prelazak neprijatelju u vrijeme rata smatra jednim od najtežih zločina. A ugovori su vezali i muslimane. Poslanik (ﷺ) je upozorio da onaj ko ubije osobu pod ugovorom s muslimanima neće osjetiti miris Dženneta (Buhari 3166). Danas je po zakonu Sjedinjenih Država kriva za izdaju osoba koja duguje odanost Sjedinjenim Državama i povede rat protiv njih. Isto važi za onoga ko se pridruži njihovim neprijateljima, pružajući im pomoć i podršku. Kazna može biti smrt (18 U.S. Code 2381). Mnoge druge zemlje kažu isto. Zakon Indije može smrću kazniti vođenje rata protiv države. Krivični zakon Japana određuje smrt za svakoga ko se uroti sa stranom državom i time je navede da upotrijebi oružanu silu protiv Japana. Brazil je ukinuo smrtnu kaznu u miru, ali je zadržava za objavljeni rat, a njegovo vojno pravo dopušta je za izdaju u ratu.
Abdullah ibn Amr prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da onaj ko ubije osobu koja ima ugovor s muslimanima neće osjetiti miris Dženneta, iako se njegov miris osjeća na udaljenosti od četrdeset godina.
Ko god duguje odanost Sjedinjenim Državama i povede rat protiv njih, ili se pridruži njihovim neprijateljima, pružajući im pomoć i podršku, kriv je za izdaju i bit će kažnjen smrću, ili zatvorom od najmanje pet godina i novčanom kaznom.
Ko god vodi rat protiv vlade Indije, ili pokuša voditi takav rat, ili podstiče vođenje takvog rata, bit će kažnjen smrću ili doživotnim zatvorom, a podliježe i novčanoj kazni.
Član 81 kažnjava smrću osobu koja se urotila sa stranom državom i time je navela da upotrijebi oružanu silu protiv Japana. To je jedini zločin u japanskom pravu za koji je smrt jedina kazna koju sud može izreći.
Ustav zabranjuje smrtnu kaznu osim u slučaju objavljenog rata (član 5, XLVII). Vojni krivični zakon, u svojoj knjizi o vojnim zločinima u vrijeme rata, izdaju, to jest Brazilca koji se lati oružja protiv Brazila, kažnjava smrću u najtežem stepenu (član 355).
Tvrdnje, s odgovorom
Sahih el-Buhari 4121 — Kitab el-Megazi (Vojni pohodi), hadis 4121
Ebu Seid el-Hudri prenosi da su Benu Kurejza pristali prihvatiti presudu Sa'da ibn Muaza. Poslanik (ﷺ) je poslao po Sa'da i rekao ensarijama da ustanu pred svojim prvakom. Sa'd je presudio da se njihovi borci ubiju, a potomstvo zarobi, a Poslanik (ﷺ) je rekao da je presudio Allahovom presudom.
Navedeno za
Poslanik (ﷺ) je bez razloga izvršio pokolj nad Jevrejima Benu Kurejze.
Odgovor
Razlog je u izvorima. Kurejza su imali ugovor s njim i prekršili su ga dok su saveznici opsjedali Medinu (Buhari 4028; Ibn Ishak). Nakon što su se predali, prihvatili su presudu prvaka svojih vlastitih saveznika (Buhari 4121).
Zaključak — Optužba je bila izdaja u ratu, a oni su prihvatili sudiju.
Ibn Ishak, Sirat Resul Allah — Benu en-Nadir na Hajberu, saveznici i kršenje ugovora Kurejze
Izvještava da su prvaci protjeranih Benu en-Nadira, među njima Hujej ibn Ahtab, otišli na Hajber; da su kasnije otišli Kurejšijama u Mekku i Gatafanu i pozvali ih da zajedno napadnu Poslanika (ﷺ), što je dovelo savezničke vojske do Medine; i da je tokom opsade Hujej pritiskao Ka'ba ibn Eseda, prvaka Benu Kurejze, koji je najprije odbio, rekavši da ima ugovor s Muhammedom (ﷺ) i da ga je uvijek nalazio odanim i vjernim, sve dok Ka'b nije prekršio obećanje i prekinuo vezu između njih. Poslanik (ﷺ) je poslao prvake Evsa i Hazredža da to provjere, i našli su da je gore nego što je rečeno.
Navedeno za
Kurejza se zapravo nikada nisu borili.
Odgovor
Ibn Omer kaže da su se Benu en-Nadir i Benu Kurejza borili protiv Poslanika (ﷺ) (Buhari 4028), a Kur'an o njima govori kao o onima koji su “pomagali” opsjedače (33:26). Ka'b ibn Esed je prekršio ugovor usred opsade (Ibn Ishak). Saveznik pod zakletvom koji pređe vojsci koja opsjeda grad kriv je za izdaju, zadao udarac ili ne: zakon Sjedinjenih Država danas pridruživanje neprijatelju, pružanje pomoći i podrške, računa kao izdaju (18 U.S. Code 2381).
Zaključak — Prelazak neprijatelju tokom opsade je izdaja u ratu.
Džami' et-Tirmizi 1584 — Kitab es-Sijer (Vojni pohodi), hadis 1584
Atijje el-Kurazi kaže da su na dan Kurejze dovedeni pred Poslanika (ﷺ): oni koji su dosegli pubertet ubijeni su, a oni koji nisu pušteni su. On nije, pa je pušten. Et-Tirmizi napominje da su učenjaci to uzeli kao znak dobi odgovornosti kad se dječakova dob ne zna.
Navedeno za
Dječaci su ubijeni s muškarcima.
Odgovor
Oni koji nisu dostigli pubertet pušteni su. Atijje el-Kurazi bio je jedan od njih i sam je to ispričao (Tirmizi 1584). Zakon Tore za grad koji ratuje nema takav izuzetak: “udari sve muško u njemu” (Ponovljeni zakon 20:13).
Zaključak — Presuda je stala kod puberteta, što je manje od zakona Tore.
Ibn Ishak, Sirat Resul Allah — opsada Benu Kurejze i Sa'dova presuda
Izvještava da je Poslanik (ﷺ) opsjedao Benu Kurejzu dvadeset i pet noći; da im je njihov prvak Ka'b ibn Esed predložio tri izbora, od kojih je prvi bio da slijede Poslanika (ﷺ), za kojeg je rekao da ga poznaju iz svog Pisma, a oni su odbili; da je Evs, njihov saveznik, tražio za njih i pristao da sudi neko od njihovih, a Poslanik (ﷺ) je imenovao Sa'da ibn Muaza, prvaka Evsa; da su Sa'dovi ljudi tražili od njega da bude blag, a on je rekao da se neće obazirati ni na čiji prijekor na Allahovom putu; da je Sa'd svoje ljude zakleo Allahom da prihvate njegovu presudu, a Poslanik (ﷺ) je pristao; da je Amr ibn Su'da iz Kurejze, koji je odbio da se pridruži izdaji, pušten, a Poslanik (ﷺ) je rekao da ga je Allah spasio zbog njegove vjernosti; i da je pogubljenih muškaraca bilo 600 ili 700, iako neki taj broj dižu do 800 ili 900.
Navedeno za
Ubijeno je devet stotina ljudi.
Odgovor
Sahih hadis daje četiri stotine (Tirmizi 1582). Devet stotina je najveća brojka za koju Ibn Ishak prenosi da su je drugi navodili; njegova vlastita brojka je šest ili sedam stotina. Kakav god da je broj, to su bili muškarci plemena koje je prešlo vojsci što je opsjedala Medinu.
Zaključak — Sahih broj je četiri stotine; veće brojke su kasnije.
Gledišta
Pokolj nad Jevrejima
Poslanik (ﷺ) je opsjeo jedno jevrejsko pleme, dao pogubiti stotine njegovih muškaraca u jednom danu i porobio žene i djecu. To je bio pokolj.
Ubijeni su zato što su Jevreji.
Pobijanje
Sudilo im se zato što su prekršili svoj ugovor usred opsade (Buhari 4028; Ibn Ishak). Jedan čovjek od Kurejze koji je odbio izdaju pušten je. A onima koji su prešli Poslaniku (ﷺ) data je sigurnost (Buhari 4028; Ibn Ishak).
Sudija nije bio neutralan.
Pobijanje
Sa'd je bio musliman. Bio je i prvak Evsa, vlastitih saveznika Kurejze, koji su tražili blagost za njih, a Kurejza su pristali prihvatiti njegovu presudu (Buhari 4121; Ibn Ishak). Njegova presuda bila je zakon Tore za grad koji ratuje, i uža od njega (Ponovljeni zakon 20:12-14).
I dječaci su ubijeni.
Pobijanje
Granica je povučena kod puberteta, dobi u kojoj se dječak računa kao muškarac. Atijje el-Kurazi kaže da su oni koji ga nisu dostigli pušteni i da je on bio jedan od njih (Tirmizi 1584). Ratni zakon Tore ne štedi nijedno muško (Ponovljeni zakon 20:13).
Islamsko gledište
Benu Kurejza prekršili su svoj ugovor dok je Medina bila pod opsadom. Prihvatili su sudiju od svojih vlastitih saveznika, a njegova presuda bila je vlastiti ratni zakon Tore, primijenjen uže. Oni koji su prešli, čovjek koji je odbio izdaju i dječaci bili su pošteđeni.
Kurejza su prekršili svoj ugovor s Poslanikom (ﷺ) tokom opsade Hendeka.
Prihvatili su presudu Sa'da ibn Muaza, prvaka svojih saveznika Evsa.
Sa'dova presuda poklapala se sa zakonom Tore za grad koji ratuje i poštedjela je dječake.
Izdaja u ratu i dalje je kažnjiva smrću u Sjedinjenim Državama i mnogim drugim zemljama.