Kratak odgovor
Kur'an hvali i kori sinove Izraelove (potomke Jakuba, koji se zvao i Izrael), kao što su činili i njihovi vlastiti vjerovjesnici. Za Tevrat kaže da je u njemu “uputa i svjetlo” (5:44). Kaže da je u Musaovom narodu zajednica “koji se napućuju Istinom i koji prema njoj pravedno sude” (7:159). Ima i teških ajeta. Kaže da su neki prekršili zavjet i ubijali vjerovjesnike i da su prokleti (5:13, 5:78, 3:112). Mojsije je rekao isto: “Bili ste buntovni protiv GOSPODA od dana kad vas upoznah” (Ponovljeni zakon 9:24). Kur'an sudi po vjerovanju i djelima, nikada po rođenju. “Nisu svi oni isti!” (3:113), a vrata ostaju otvorena (5:65). Musliman se smije oženiti Jevrejkom i jesti jevrejsku hranu (5:5). U nastavku se svaki teški ajet navodi cijeli, s tim kako su ga čitali klasični komentatori (rani učenjaci koji objašnjavaju Kur'an).
Potpuno objašnjenje
Sud po vjerovanju i djelima, nikada po rođenju
Kur'an poštuje čestite iz Izraela u svakom dobu. Kaže da su vjerovjesnici, “pobožni ljudi, i učeni” sudili po Tevratu, Zakonu datom preko Musaa (5:44). Kaže da je Allah (﷾) Izrael odlikovao “nad drugim svjetovima” (2:47). Drži vrata otvorenima: “Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih” (5:65). To je obrazac samog Tevrata. Ima prokletstva za buntovnike, a zatim sjećanje na savez kada priznaju. Ono što Kur'an traži od Izraela jeste ono što traži Tevrat. Traži da drže savez i poslušaju vjerovjesnika kojeg je Allah (﷾) obećao podići (Ponovljeni zakon 18:18).
“Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici koji su bili Allahu poslušni, i pobožni ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su baš nevjernici.”
“O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Mojih koje sam vam podario i što sam vas nad drugim svjetovima bio odlikovao.”
“A da oni kojima je data Knjiga vjeruju i čuvaju se, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u džennetske bašče uživanja.”
“I priznat će svoje bezakonje i bezakonje svojih otaca, u izdaji koju su počinili protiv Mene, i to da su hodili protiv Mene. I Ja ću hoditi protiv njih i dovesti ih u zemlju njihovih neprijatelja; ako se tada možda ponizi njihovo neobrezano srce i ako tada plate kaznu za svoje bezakonje; tada ću se sjetiti Svog saveza s Jakovom, i Svog saveza s Izakom, i Svog saveza s Abrahamom ću se sjetiti; i sjetit ću se zemlje.”
“O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Mojih koje sam vam podario i ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao! I samo od Mene strahujte!”
“Podići ću im proroka između braće njihove, kao što si ti; i stavit ću Moje riječi u njegova usta, i on će im govoriti sve što mu zapovjedim. I dogodit će se: ko god ne bude slušao Moje riječi koje će on govoriti u Moje ime, Ja ću to tražiti od njega.”
5:82 i 5:51, ajeti koji se najčešće navode
Dva ajeta koja se najčešće navode jesu 5:82 i 5:51. Ajet 5:82 obraća se Poslaniku (ﷺ): “Ti ćeš sigurno naći”. Jevreje i višebošce imenuje kao najljuće neprijatelje vjernika. One koji govore “Mi smo kršćani” imenuje kao najbliže prijatelje. Et-Taberi (umro 923.) jedan je od ranih komentatora Kur'ana. On 5:82 čita kao Allahovo (﷾) saopćenje Poslaniku (ﷺ) o tome šta će susresti. Njegovu pohvalu veže za određene kršćane iz Poslanikovog (ﷺ) vremena koji su čuli Kur'an i povjerovali. Među njima su bili izaslanici Negusa, kralja Abesinije (Etiopije). Arapski izraz, la-tajidanna, snažno je buduće vrijeme upućeno Poslaniku (ﷺ): govori mu šta će naći među ljudima koje je susretao. To je izjava, a ne pravilo o Jevrejima u ijednom kasnijem dobu, i muslimanima ne daje nikakvu naredbu. Niti je to presuda o svakom Jevreju: isti Kur'an kaže “Nisu svi oni isti!” (3:113). Ajet 5:51 zabranjuje da se Jevreji i kršćani uzimaju za evlije. Prijevod korišten na ovoj lokaciji tu riječ prevodi “zaštitnike i prijatelje”. Et-Taberi je objašnjava kao pomagače i saveznike protiv vjernika. Zabranu smatra općom za sve vjernike. Siguran je da je objavljena o licemjeru, čovjeku koji je tvrdio da je musliman a to nije bio. Taj čovjek držao je takav savez iz straha. Sljedeći ajet prikazuje takve ljude, koji govore: “Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi” (5:52). Ista sura muslimanu dopušta da se oženi Jevrejkom (5:5).
“Ti ćeš sigurno naći da su onima koji vjeruju najljući neprijatelji jevreji i višebošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: “Mi smo kršćani”, zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole.”
Et-Taberi ajet čita kao Allahovo saopćenje Poslaniku (ﷺ), kojeg njegova glosa imenuje, šta će naći: Jevreje i idolopoklonike najžešće u neprijateljstvu prema onima koji su u njega povjerovali. Pohvalu vezuje za kršćane koji su čuli Kur'an i povjerovali: Negusa Abesinije i njegove izaslanike, ili ljude na zakonu Isusa koji su zatim prihvatili islam. Njihovu bliskost objašnjava njihovom pobožnošću i poniznošću pred istinom. Suprotstavlja ih Jevrejima o kojima ajet govori, koji su, kaže on, odavno navikli ubijati vjerovjesnike i mijenjati objavu. To je optužba iz 2:61 i 3:112, koju iznosi i vlastito priznanje Izraela u Nehemiji 9:26.
“Nisu svi oni isti! Među onima kojima je Knjiga data ima ispravnih, koji po cijelu noć ajete Allahove uče i sedždu Mu čine. Oni u Allaha i onaj svijet vjeruju, naređuju da se čine dobra djela, a odvraćaju od zlih, i žure činiti dobro. Oni su među dobrima. Kakvo god dobro da urade, neće im biti negirano, a Allah dobro zna one koji se Njega boje.”
“O vi koji vjerujete, ne uzimajte za zaštitnike i prijatelje jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici i prijatelji! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike i prijatelje prihvati; Allah, uistinu, neće uputiti na Pravi put ljude nepravedne.”
“Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: “Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.” A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati, pa će se oni, zbog onoga što su u dušama svojim krili, kajati,”
Et-Taberi objašnjava da ajet zabranjuje vjernicima da Jevreje i kršćane uzimaju za pomagače i saveznike (ensar ve-hulefa) protiv ljudi vjere. Navodi tri moguća povoda, među njima to što se Ubade ibn es-Samit odrekao svog saveza s jevrejskim saveznicima, dok je Abdullah ibn Ubejj zadržao svoj. Kaže da nijedna predaja koja utvrđuje povod nije dovoljno ispravna da bi se na nju oslonio. Siguran je da je objavljen o licemjeru koji je iz straha zadržao takav savez, kao što pokazuje sljedeći ajet (5:52). Zabranu smatra općom za sve vjernike, bez obzira na njen povod.
“Danas vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i jela onih kojima je data Knjiga dozvoljena su vam, i vaša su jela njima dozvoljena, i čestite žene vjernice, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada im vjenčane darove njihove dadnete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko niječe propise vjere – uzalud će mu biti djela njegova, i on će, na onome svijetu među gubitnicima biti.”
Ajeti o prokletstvu: 5:13, 5:64, 5:78 i 9:30
Četiri ajeta govore o prokletstvu, i svaki imenuje djelo ili izreku. Ajet 5:13 kaže da je Allah (﷾) prokleo one koji su prekršili zavjet. Ipak iz optužbe za vjerolomstvo izuzima “malo njih” i završava: “pređi preko toga i oprosti im!” Ajet 5:64 izreku “Allahova ruka je stisnuta!” osuđuje riječima “prokleti bili”. Ibn Abbas je bio Poslanikov (ﷺ) amidžić i rani autoritet za Kur'an. Kaže da je izreka značila da je Allah (﷾) škrt, a ne da Mu je ruka vezana. Ikrime, učenik Ibn Abbasa, kaže da je ajet objavljen o jednom čovjeku, Jevreju Finhasu. Ajet dodaje: “Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Kijametskog dana”. Et-Taberi to čita kao među Jevrejima i kršćanima. Ajet 5:78 prokletstvo stavlja na njih, “oni sinovi Israilovi koji nisu vjerovali”, jezikom Davuda i Isusa. Obojica su bili sinovi Izraela koji su korili vlastiti narod. Ibn Abbas kaže da ovo prokletstvo stoji u svakom spisu, od Tevrata do Kur'ana. Uzrok je u 5:79: nisu jedni drugima zabranjivali zlo koje su činili. Ajet 9:30 osuđuje izreku da je Ezra (Uzejr) Allahov (﷾) sin. Završava riječima “ubio ih Allah!” Et-Taberi bilježi dvije predaje o tome ko je to rekao: jedan čovjek ili skupina Jevreja koji su došli Poslaniku (ﷺ) u Medinu.
“Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš, osim u slučaju malo njih, neprestano njihovo vjerolomstvo otkrivati, ali ti pređi preko toga i oprosti im! Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.”
“Jevreji govore: “Allahova ruka je stisnuta!” Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Naprotiv, obje ruke Njegove su pružene, On udjeljuje koliko hoće. A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će kod mnogih od njih osionost i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Kijametskog dana. Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce.”
Et-Taberi objašnjava da je ‘Allahova ruka je stegnuta’ značilo da je Allah škrt i uskraćuje Svoju blagodat, budući da Arapi o davanju govore kao o djelu ruke. Prenosi od Ibn Abbasa: nisu mislili da je Allahova ruka vezana, nego da je škrt i zadržava ono što ima. Ikrime kaže da je ajet objavljen o Jevreju Finhasu. Et-Taberi ‘Mi smo među njih bacili neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana’ čita kao među Jevreje i kršćane, kao i Mudžahid. ‘Kad god zapale vatru rata’ čita kao njihovo okupljanje da ustanu protiv svojih protivnika, što Allah rasprši; Mudžahid kaže da je to rat protiv Muhammeda (ﷺ). Njihovo nastojanje ‘da čine smutnju’ čita kao to da su ti Jevreji i kršćani nepokorni Allahu, odbacuju Njegove znakove i poriču Njegove poslanike.
“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni sinovi Israilovi koji nisu vjerovali – zato što su neposlušni bili i uvijek granice prelazili;”
Et-Taberi prenosi od Ibn Abbasa da su oni od sinova Izraela koji nisu vjerovali prokleti u svakom Pismu: u Tevratu u Musaovo vrijeme, u Psalmima u Davudovo, u Indžilu u Isusovo i u Kur'anu u Muhammedovo (ﷺ). Razlog navodi iz sljedećeg ajeta (5:79): nisu jedni drugima zabranjivali zlo koje su činili.
“Jevreji govore: “Uzejr je Allahov sin, kršćani kažu: Mesih je Allahov sin.” To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?”
Et-Taberi bilježi dva gledišta o tome ko je rekao ‘Uzejr je sin Allahov’. Jedno kaže da je to bio jedan čovjek, imenovan kao Finhas. Drugo, od Ibn Abbasa, imenuje Sellama ibn Miškema, Nu'mana ibn Evfu, Šasa ibn Kajsa i Malika ibn es-Sajfa. Ti su ljudi pitali Poslanika (ﷺ) kako da ga slijede kada on Ezru ne smatra Božijim sinom. Prenosi i od Ibn Abbasa da je izreka nastala zato što je Ezra obnovio Tevrat nakon što je bio zaboravljen.
Poniženje i tlačenje: 2:61, 3:112 i 7:167
Ajeti 2:61 i 3:112 govore o poniženju, i oba daju razlog. Ajet 3:112 govori o sljedbenicima Knjige, Jevrejima i kršćanima. Kaže da su poniženi, “Ma gdje se našli”. Imenuje uzrok: “u ajete i dokaze Allahove nisu vjerovali i što su vjerovjesnike bespravno ubijali”. Ajet 2:61 daje isti uzrok. Et-Taberi 3:112 čita o Jevrejima koji su odbacili Poslanika (ﷺ), gdje god živjeli, u muslimanskim zemljama ili drugdje. Ajet izuzima one “pod zaštitom Allahovom i zaštitom drugih ljudi”; arapska riječ je habl, uže. Et-Taberi uže čita kao savez koji je čuvao njihove živote, imovinu i djecu. Izvještaj naziva i podsjećanjem da bi se vratili i upozorenjem muslimanima. Ajet govori o Allahovom (﷾) sudu; nikome ne daje udio u njegovom izvršenju. Ajet poslije 3:112 počinje riječima “Nisu svi oni isti!” (3:113). Ajet 7:167 dolazi poslije priče o onima koji su kršili subotu, a et-Taberi ga čita o Jevrejima. Kaže da će Allah (﷾) protiv njih, “do Kijametskog dana”, slati one koji će ih tlačiti. Ibn Abbas to čita kao džizju koju su uzimali Poslanik (ﷺ) i njegov ummet. Džizja je bila porez koji su plaćali nemuslimani pod muslimanskom vlašću. Šta god Ibn Abbas time mislio, ajet nijednom muslimanu ni državi ne daje nikakav zadatak protiv današnjih Jevreja. Ajet završava riječima “Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je”. Sljedeći ajet kaže da ih je Allah (﷾) iskušavao, “ne bi li se ispravnom putu vratili” (7:168). Tevrat isto prokletstvo stavlja na prekršeni savez: “među tim narodima nećeš imati počinka” (Ponovljeni zakon 28:65). Ipak Bog kaže: “neću ih odbaciti” (Levitski zakonik 26:44). Nijedan od ovih ajeta muslimanu ne dopušta da ikome učini nepravdu: pravednost je naređena prema svima (5:8, 60:8).
“Ma gdje se našli, oni su poniženi, osim ako su pod zaštitom Allahovom i zaštitom drugih ljudi. Oni su zaslužili srdžbu Allahovu i bijeda je pala na njih, zato što u ajete i dokaze Allahove nisu vjerovali i što su vjerovjesnike bespravno ubijali, zato što su Allahu bili nepokorni, i što su prešli svaku granicu u griješenju.”
“I kada ste rekli: “Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavaca, pšenice, leće i luka crvenog!” On je rekao: “Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je lošije?! Idite u bilo koji grad, imat ćete ono što tražite!” I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše, zato što u Allahove dokaze vjerovali nisu i što su vjerovjesnike bespravno ubijali, zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili.”
Et-Taberi ajet čita o Jevrejima koji su odbacili Muhammeda (ﷺ): poniženje je stavljeno na njih gdje god bili, u zemljama muslimana ili idolopoklonika. Prenosi od el-Hasana da ih je ovaj ummet zatekao kako plaćaju džizju madžusijama i da ih je Allah ponizio i stavio pod noge muslimana. ‘Uže’ (habl) objašnjava kao savez i obećanje sigurnosti koji su čuvali njihove živote, imovinu i djecu. Smatra da izuzetak ne ukida poniženje: ono ostaje na njima s tim savezom ili bez njega. Razlog navodi iz ajeta: odbacivanje Allahovih znakova, ubijanje vjerovjesnika, nepokornost i prekoračivanje. Kaže da je Allah govorio o sramoti i srdžbi koja je došla na one koji su prekršili Njegove granice iz dva razloga. To je bio podsjetnik njima, da bi se mogli vratiti. I to je bilo upozorenje ‘našem ummetu’ da ne slijedi njihov put i ne doživi isti kraj.
“Nisu svi oni isti! Među onima kojima je Knjiga data ima ispravnih, koji po cijelu noć ajete Allahove uče i sedždu Mu čine. Oni u Allaha i onaj svijet vjeruju, naređuju da se čine dobra djela, a odvraćaju od zlih, i žure činiti dobro. Oni su među dobrima. Kakvo god dobro da urade, neće im biti negirano, a Allah dobro zna one koji se Njega boje.”
“I Gospodar tvoj obznani da će prepuštati nad njima vlast do Kijametskog dana nekom ko će ih na najgori način tlačiti. Gospodar tvoj, uistinu, brzo kažnjava, a On je, doista, i Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
“I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: bilo je među njima dobrih, a i onih koji to nisu; iskušavali smo ih i u dobru i u zlu, ne bi li se ispravnom putu vratili.”
Et-Taberi 7:167 čita kao Allahovu izjavu da će protiv Jevreja, do Sudnjeg dana, slati one koji će ih činiti da pate. Bilježi da se govorilo da su to Arapi. Borili su se protiv onih koji niti su prihvatili islam niti plaćali džizju, a za one koji su je plaćali to je bio znak niskosti. Prenosi od Ibn Abbasa: to je džizja, a oni koji je nameću su Muhammed (ﷺ) i njegov ummet, do Sudnjeg dana. O kraju ajeta kaže da Allah brzo kažnjava one koji to zasluže nevjerovanjem i nepokornošću. On oprašta onome ko se pokaje i vrati pokornosti Njemu. O 7:168 ‘dobre’ čita kao one koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike. Kaže da ih je Allah tako opisao prije nego što su se okrenuli od svoje vjere i prije nego što im je Isus poslan. ‘Da bi se vratili’ čita kao poziv na povratak pokornosti Allahu i na pokajanje.
“A među tim narodima nećeš imati počinka, i neće biti odmora za taban noge tvoje; nego će ti GOSPOD ondje dati drhtavo srce, i malaksalost očiju, i klonulost duše.”
“Ipak uza sve to, kad budu u zemlji svojih neprijatelja, neću ih odbaciti, niti ću ih se gnušati da ih potpuno uništim i da prekršim Svoj savez s njima; jer Ja sam GOSPOD, Bog njihov.”
“O vi koji vjerujete, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite. Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha. Allah, doista, u potpunosti zna ono što činite.”
“Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaših nisu izgnali – Allah, zaista, voli one koji su pravični,”
Ajeti o ‘majmunima’: 2:65, 7:166 i 5:60
Tri ajeta govore o ljudima pretvorenim u majmune. Ajeti 2:65 i 7:166 govore o onima koji su kršili subotu u jednom naselju pored mora (7:163). Allah (﷾) im je rekao: “Budite majmuni prezreni!” Ajet 5:60, upućen sljedbenicima Knjige (5:59), govori o ranijim ljudima, “učinio od njih majmune, i svinje”. Poslanik (ﷺ) je rekao da Allah (﷾) onima koje je preobrazio nije dao ni potomstva ni nasljednika. Dodao je da su majmuni i svinje postojali prije njih. Tako preobraženi nisu ostavili nikoga živog danas, a korištenje ovih ajeta kao uvrede protiv Jevreja jeste zloupotreba.
“Vama je poznato šta se dogodilo onima od vas koji su subotu oskrnavili, pa smo im Mi rekli: “Budite majmuni prezreni!””
“I upitaj ih o naselju koje se nalazilo pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su buntovni bili.”
“I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im je zabranjivano, Mi smo im rekli: “Postanite majmuni prezreni!””
“Reci: “O vi kojima je data Knjiga, zar da nas osuđujete zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije – a većina vas ste prema Allahu buntovni?””
“Reci: “Hoćete li da vam kažem koji su gori od njih i koje će Allah još teže kazniti? Oni koje je Allah prokleo i na koje se rasrdio i učinio od njih majmune, i svinje, i one koji su tagutu – šejtanu robovali – njih čeka najgore mjesto i oni su najdalje s Pravog puta odlutali.””
Abdullah ibn Mes'ud prenosi da su majmuni i, misli jedan prenosilac, svinje spomenuti pred Poslanikom (ﷺ) kao preobraženi ljudi. On je rekao da Allah onima koje je preobrazio nije dao ni potomstva ni nasljednika, te da su majmuni i svinje postojali prije toga.
Još tri teška ajeta: 3:110, 62:5 i 2:96
Još tri ajeta često se navode. Ajet 3:110 prvo muslimane poziva na odgovornost. Oni su najbolji narod samo dok traže da se čini dobro, odvraćaju od zla i vjeruju. O sljedbenicima Knjige kaže da među njima ima vjernika, “ali – većina njih su buntovnici”. Ajet 62:5 one kojima je dat Musaov Zakon a nisu ga izvršili poredi s magarcem koji nosi knjige. Ibn Abbas magarca čini slikom svakoga ko čita Knjigu, a ne slijedi je. Vjerovjesnik Jeremija isto je rekao o pisarima svog vremena: “zaista je uzalud radilo isprazno pero pisara”. Ajet 2:96, kao i 5:82, obraća se Poslaniku (ﷺ): “I vidjet ćeš sigurno”. Et-Taberi 2:94-96 čita kao izazov postavljen Jevrejima Medine i njihovim rabinima u Poslanikovo (ﷺ) vrijeme. Tvrdili su da je ahiret, život koji dolazi, samo njihov (2:94). Da je njihov, ne bi se bojali smrti, a ipak “više žude za životom”. Jeremija je korio isto lažno pouzdanje u poziv: “Hram GOSPODNJI, hram GOSPODNJI”. Kur'an isto pitanje postavlja muslimanima: “Zar vam je draži život na ovome svijetu od onoga svijeta?” (9:38).
“Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali – većina njih su buntovnici.”
“Oni kojima je Tevrat da ga nose dat, pa ga potom ne nose, slični su magarcu koji knjige nosi. O, kako su loši oni koji Allahove ajete i znakove poriču! A Allah neće uputiti na Pravi put ljude nepravedne.”
Et-Taberi magarca objašnjava kao onoga koji nosi knjige znanja koje ne može koristiti. Takvi su oni kojima je dat Tevrat, a nisu postupali po njemu i nisu vjerovali u Muhammeda (ﷺ), kojeg im je rekao da slijede. Prenosi od Ibn Abbasa: Allah je to učinio slikom svakoga ko čita Knjigu, a ne slijedi ono što je u njoj.
“Kako možete reći: ‘Mudri smo, i Zakon GOSPODNJI je s nama’? Gle, zaista je uzalud radilo isprazno pero pisara.”
“I vidjet ćeš sigurno da više žude za životom od drugih ljudi, pa čak i od onih koji Allahu druge u obožavanju pridružuju; svaki od njih volio bi poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko dugo živio, ne bi od kazne udaljilo. A Allah dobro vidi ono što oni rade.”
“Reci: “Ako je kod Allaha Džennet osiguran samo za vas, mimo ostalog svijeta, onda vi smrt poželite, ako istinu govorite?!””
Et-Taberi 2:94 čita kao argument koji je Allah dao Svom Poslaniku (ﷺ) protiv Jevreja koji su živjeli oko njega u Medini. Njime je, kaže on, Allah razotkrio njihove rabine i učenjake. Tvrdili su da je Ahiret samo njihov, a bili su izazvani da požele smrt ako su istinoljubivi. 2:96 čita kao riječi upućene Poslaniku (ﷺ), o tim istim Jevrejima. Kaže da su se bojali smrti jer su znali šta ih čeka zbog njihovog nevjerovanja.
“Ne uzdajte se u lažne riječi govoreći: ‘Hram GOSPODNJI, hram GOSPODNJI, hram GOSPODNJI, to su oni.’”
“O vi koji vjerujete, zašto su neki od vas oklijevali kad vam je bilo rečeno: “Krenite u borbu na Allahovu putu!”, kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovome svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovome svijetu prema onome neznatno je.”
Vlastiti vjerovjesnici Izraela to su prvi rekli
Glavne optužbe nisu nove. Već su u Tanahu, hebrejskoj Bibliji, izgovorene u Božije ime. To su pobuna, prekršeni savez, Zakon nošen, a ne držan, i ubijeni vjerovjesnici. Mojsije je rekao Izraelu da su bili buntovni “od dana kad vas upoznah”. Izaija Izrael naziva djecom koja su se pobunila. I on Izrael stavlja ispod teretne životinje: magarac poznaje jasle svog gospodara, “ali Izrael ne zna”. Jeremija kaže da je pero pisara radilo uzalud, slično kao što 62:5 govori o Zakonu nošenom, a ne držanom. Proklinje čovjeka koji ne sluša savez, kao i 5:13. Molitva u Nehemiji 9 priznaje da su “pobili Tvoje proroke”. Ljetopisi govore kako su kamenovali proroka Zahariju u dvorištu Hrama, po kraljevoj zapovijesti. To je optužba iz 2:61 i 3:112. Brojevi 11 imaju krastavce, luk i bijeli luk iz 2:61. Jevreji ove riječi prihvataju od vlastitih proroka. Tako teški ajeti nisu nova vrsta govora o Izraelu. Glavno pitanje je dolazi li Kur'an od istog Boga.
“Sjećaj se, ne zaboravi kako si razgnjevio GOSPODA, Boga svoga, u pustinji; od dana kad si izašao iz zemlje egipatske do dolaska na ovo mjesto bili ste buntovni protiv GOSPODA.”
“Bili ste buntovni protiv GOSPODA od dana kad vas upoznah. —”
“Čujte, nebesa, i poslušaj, zemljo, jer je GOSPOD progovorio: Djecu sam odgojio i podigao, a oni su se pobunili protiv Mene. Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle svog gospodara; ali Izrael ne zna, Moj narod ne razmišlja. Ah, grešni narode, narode opterećeni bezakonjem, potomstvo zlikovaca, djeco koja postupate pokvareno; ostavili su GOSPODA, prezreli Sveca Izraelova, okrenuli su se unazad.”
“Kako možete reći: ‘Mudri smo, i Zakon GOSPODNJI je s nama’? Gle, zaista je uzalud radilo isprazno pero pisara.”
“i reci im: Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Proklet bio čovjek koji ne sluša riječi ovog saveza,”
“Ipak su bili neposlušni i pobunili se protiv Tebe, i bacili Tvoj zakon za leđa, i pobili Tvoje proroke koji su ih opominjali da ih vrate Tebi, i činili su velike uvrede.”
“I duh Božiji obuče Zahariju, sina svećenika Jehojade; i on stade iznad naroda i reče im: ‘Ovako govori Bog: Zašto prestupate zapovijesti GOSPODNJE, tako da ne možete napredovati? Budući da ste ostavili GOSPODA, i On je ostavio vas.’ I urotiše se protiv njega i kamenovaše ga kamenjem po zapovijesti kraljevoj u dvorištu doma GOSPODNJEG.”
“I izmiješano mnoštvo koje je bilo među njima poče žudjeti; i sinovi Izraelovi također zaplakaše i rekoše: ‘Kad bi nam se dalo mesa da jedemo! Sjećamo se ribe koju smo u Egiptu jeli badava; krastavaca, i dinja, i praziluka, i luka, i bijelog luka; a sada nam se duša osušila; nema ničega; nemamo šta gledati osim ove mane.’”
| Optužba | U Hebrejskoj Bibliji | U Kur'anu |
|---|---|---|
| Pobuna i prekršen savez | Mojsije: buntovni od dana kad ih je upoznao (Ponovljeni zakon 9:24). Jeremija proklinje čovjeka koji neće da čuje savez (Jeremija 11:3). | Oni koji su prekršili savez bili su prokleti (5:13). |
| Zakon nošen, ali ne i držan | Jeremija: pero pisara radilo je uzalud (Jeremija 8:8). Izaija: magarac poznaje jasle svog gospodara, a Izrael ne zna (Izaija 1:3). | Poput magarca koji nosi knjige (62:5). |
| Ubijeni proroci | Nehemijina molitva priznaje da je Izrael pobio proroke (Nehemija 9:26). Zaharija je kamenovan u dvorištu Hrama (2 Ljetopisi 24:20-21). | Ubijali su vjerovjesnike (2:61, 3:112). |
| Krastavci, luk i bijeli luk | Izrael plače za hranom Egipta: krastavcima, lukom i bijelim lukom (Brojevi 11:5). | Traže od Muse istu hranu (2:61). |
Kur'an sudi po vjerovanju i djelima, nikada po rođenju: nisu svi oni isti.
Na koga misle ajeti pohvale
Ajeti pohvale u Kur'anu moraju se čitati jednako tačno kao i teški ajeti. Komentatori većinu njih čitaju o ljudima koji su povjerovali u Poslanika (ﷺ) kada je došao. Et-Taberi prenosi od Ibn Abbasa da je 3:85 došao poslije 2:62. To uzima u značenju da je Ibn Abbas smatrao 2:62 derogiranim, to jest zamijenjenim kasnijim ajetom. Vlastitom čitanju et-Taberija derogacija nije potrebna. On 3:113-115 čita o Abdullahu ibn Selamu i drugim Jevrejima Medine koji su s njim primili islam. 3:199 čita o muslimanima među Jevrejima i kršćanima. “Skupina na pravom putu” iz 5:66 čita kao one koji govore istinu o Isusu. Mudžahid, još jedan učenik Ibn Abbasa, naziva ih muslimanima među sljedbenicima Knjige. Et-Taberi 7:159 čita jednostavno, o čestitoj skupini Musaovog naroda. Tako ovi ajeti nisu pohvala Jevrejima kao Jevrejima. Hvale vjerovanje i djela, u Musaovo vrijeme i u vrijeme Poslanika (ﷺ).
“One koji vjeruju, te one koji su bili židovi, kršćani i sabijci, a koji su vjerovali u Allaha i Posljednji dan i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; za njih nema straha i oni neće tugovati.”
Et-Taberi ‘svi koji vjeruju u Allaha i Posljednji dan’, rečeno o Jevrejima, kršćanima i Sabejcima, čita kao vjerovanje u Muhammeda (ﷺ) i ono što je donio, sačuvano do smrti. Prenosi od es-Suddija da je vjerovanje Jevreja bilo držanje Tevrata i Musaovog puta dok nije došao Isus. Mudžahid i es-Suddi kažu da je ajet objavljen o kršćanima koje je poznavao Selman el-Farisi, a koji su umrli prije poslanstva Poslanika (ﷺ). Prenosi od Ibn Abbasa da je Allah poslije objavio 3:85 i to uzima kao da je Ibn Abbas smatrao 2:62 derogiranim. Sam daje prednost svom prvom čitanju, koje smatra bližim doslovnom tekstu.
“Nisu svi oni isti! Među onima kojima je Knjiga data ima ispravnih, koji po cijelu noć ajete Allahove uče i sedždu Mu čine. Oni u Allaha i onaj svijet vjeruju, naređuju da se čine dobra djela, a odvraćaju od zlih, i žure činiti dobro. Oni su među dobrima. Kakvo god dobro da urade, neće im biti negirano, a Allah dobro zna one koji se Njega boje.”
Et-Taberi prenosi od Ibn Abbasa da je 3:113-115 objavljeno kada su Abdullah ibn Selam, Sa'leba ibn Sa'ja, Usejd ibn Sa'ja, Esed ibn Ubejd i drugi Jevreji prihvatili islam. Neki rabini koji nisu rekli su da su ga slijedili samo njihovi najgori. Et-Taberi daje prednost ovom čitanju: ajeti hvale vjernike među sljedbenicima Knjige, skupinu koja se čvrsto drži Allahove Knjige. Prenosi i od Katade: nije propao sav narod; Allah je među njima imao ostatak.
“Ima i onih kojima je data Knjiga i koji vjeruju u Allaha i u ono što je objavljeno vama, i u ono što je objavljeno njima, koji su ponizni Allahu i ne prodaju ajete Allahove za bagatelnu cijenu. Njima pripada nagrada Gospodara njihova, a Allah će, doista, brzo svidjeti račun.”
Et-Taberi navodi tri čitanja 3:199: Negus Abesinije; Abdullah ibn Selam i oni s njim; ili muslimani među Jevrejima i kršćanima. Daje prednost posljednjem, Mudžahidovom, budući da ajet imenuje sljedbenike Knjige bez ograničenja. Čak i ako je objavljen o Negusu, kaže on, obuhvata sve koji su, poput njega, slijedili Poslanika (ﷺ) nakon što su slijedili Tevrat i Indžil.
“Da se oni pridržavaju Tevrata i lndžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih.”
Et-Taberi ‘držali se Tevrata, Indžila’ čita kao postupanje po onome u čemu se knjige slažu, prije svega vjerovanje u Allahove poslanike. ‘Sve objave koja im je poslana’ čita kao Kur'an koji je donio Muhammed (ﷺ). ‘Skupina na pravom putu’ (ummet muktesida) čita kao one koji govore istinu o Isusu. Oni ga nazivaju Allahovim poslanikom i riječju, niti ga čine sinom Božijim niti klevetaju njegovo rođenje. Mudžahid kaže da su to muslimani od sljedbenika Knjige.
“U narodu Musaovu ima zajednica ljudi koji se napućuju Istinom i koji prema njoj pravedno sude.”
Et-Taberi ajet objašnjava jednostavno: među sinovima Izraela postoji skupina koja se drži istine, postupa po njoj i po njoj pravedno sudi. Dodaje predaje, ne donoseći sud o njima, o jednom plemenu Izraela koje se odreklo ubijanja vjerovjesnika i koje je Allah odveo u daleku zemlju.
Isto mjerilo za muslimane
Jevrejski čitalac će pitati da li Kur'an vlastiti narod drži na ovom mjerilu. Drži. Ajet 3:110 muslimane naziva najboljim narodom samo dok traže da se čini dobro, odvraćaju od zla i vjeruju. Ajet 47:38 upozorava muslimane da će ih Allah (﷾), ako se okrenu, zamijeniti drugim narodom. Ibn Abbas magarca iz 62:5 čita kao svakoga ko čita Knjigu, a ne slijedi je. Te riječi jednako pristaju muslimanu s Kur'anom. Et-Taberi 3:112 čita i kao upozorenje vlastitoj zajednici. Vjerovjesnik Amos daje mjerilo: što je poziv bliži, to je račun stroži. Kur'an nikoga ne izuzima po rođenju, uključujući muslimane.
“Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali – većina njih su buntovnici.”
“Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovom putu, ali neki su od vas škrti – a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti.”
Et-Taberi magarca objašnjava kao onoga koji nosi knjige znanja koje ne može koristiti. Takvi su oni kojima je dat Tevrat, a nisu postupali po njemu i nisu vjerovali u Muhammeda (ﷺ), kojeg im je rekao da slijede. Prenosi od Ibn Abbasa: Allah je to učinio slikom svakoga ko čita Knjigu, a ne slijedi ono što je u njoj.
Et-Taberi ajet čita o Jevrejima koji su odbacili Muhammeda (ﷺ): poniženje je stavljeno na njih gdje god bili, u zemljama muslimana ili idolopoklonika. Prenosi od el-Hasana da ih je ovaj ummet zatekao kako plaćaju džizju madžusijama i da ih je Allah ponizio i stavio pod noge muslimana. ‘Uže’ (habl) objašnjava kao savez i obećanje sigurnosti koji su čuvali njihove živote, imovinu i djecu. Smatra da izuzetak ne ukida poniženje: ono ostaje na njima s tim savezom ili bez njega. Razlog navodi iz ajeta: odbacivanje Allahovih znakova, ubijanje vjerovjesnika, nepokornost i prekoračivanje. Kaže da je Allah govorio o sramoti i srdžbi koja je došla na one koji su prekršili Njegove granice iz dva razloga. To je bio podsjetnik njima, da bi se mogli vratiti. I to je bilo upozorenje ‘našem ummetu’ da ne slijedi njihov put i ne doživi isti kraj.
“Samo vas poznah od svih porodica na zemlji; Zato ću vas kazniti za sva vaša bezakonja.”
Kako se muslimanu govori da postupa s Jevrejima
U svakodnevnom životu pravo je jasno. Musliman smije jesti hranu sljedbenika Knjige i oženiti se čestitom ženom među njima (5:5). Smije biti dobar i pravedan prema svima koji se ne bore protiv njega zbog vjere i ne izgone ga iz doma (60:8). Mržnja prema drugima nikada ga ne smije odvratiti od pravednosti (5:8). Poslanik (ﷺ) se naljutio kada je musliman ošamario Jevreja koji se zakleo Musaom i s poštovanjem je govorio o Musau. Ustao je pred dženazom Jevreja i rekao: zar to nije duša?
“Danas vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i jela onih kojima je data Knjiga dozvoljena su vam, i vaša su jela njima dozvoljena, i čestite žene vjernice, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kada im vjenčane darove njihove dadnete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za prilježnice uzimate. A onaj ko niječe propise vjere – uzalud će mu biti djela njegova, i on će, na onome svijetu među gubitnicima biti.”
“Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaših nisu izgnali – Allah, zaista, voli one koji su pravični,”
“O vi koji vjerujete, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite. Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha. Allah, doista, u potpunosti zna ono što činite.”
Ebu Hurejre prenosi da se jedan jevrejski trgovac zakleo Onim Koji je izabrao Musaa iznad svih ljudi, a jedan musliman iz Medine ga je zbog toga ošamario. Jevrej se požalio Poslaniku (ﷺ), koji se naljutio, tako da mu se srdžba vidjela na licu, i rekao: ne dajte prednost nijednom Allahovom vjerovjesniku nad drugim. Dodao je da će na Sudnji dan možda naći Musaa kako već stoji i drži se za Arš i da ne kaže da je iko bolji od Junusa, sina Mettaova.
Abdurrahman ibn Ebi Lejla prenosi da su Sehl ibn Hunejf i Kajs ibn Sa'd ustali u el-Kadisiji kada je prošla dženaza. Rečeno im je da je to dženaza jednog od zaštićenih nemuslimana te zemlje. Rekli su da je Poslanik (ﷺ) jednom ustao pred dženazom, a kada mu je rečeno da je to Jevrej, rekao je: zar to nije duša? El-Buhari ga stavlja pod naslov poglavlja ‘ko je ustao pred dženazom Jevreja’.
Stih po stih
Kur'an 5:82 — sura El-Maide, ajet 82
“Ti ćeš sigurno naći da su onima koji vjeruju najljući neprijatelji jevreji i višebošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: “Mi smo kršćani”, zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole.”
Navedeno za
Kritičari kažu da Kur'an Jevreje imenuje kao najgore neprijatelje muslimana, za sva vremena.
Odgovor
Ajet se obraća Poslaniku (ﷺ): “Ti ćeš sigurno naći”. Njegov arapski izraz, la-tajidanna, snažno je buduće vrijeme upućeno njemu. Et-Taberi ga tako čita, a njegovu pohvalu veže za određene kršćane koji su povjerovali u njega. To je izjava, a ne naredba, i nije pravilo o Jevrejima u ijednom kasnijem dobu. Niti je to presuda o svakom Jevreju: isti Kur'an kaže “Nisu svi oni isti!” (3:113). Njegova pohvala je za neke kršćane. Kur'an hvali vjernike među Jevrejima u 3:113-115 i 5:66, a čestite iz Musaovog naroda u 7:159. Ista knjiga muslimanu dopušta da se oženi Jevrejkom (5:5). Trajna naredba neprijateljstva ne može stajati pored toga.
Zaključak — Izjava o tome šta će Poslanik (ﷺ) naći, a ne naredba o Jevrejima u svakom dobu.
Kur'an 9:30 — sura Et-Tevba, ajet 30
“Jevreji govore: “Uzejr je Allahov sin, kršćani kažu: Mesih je Allahov sin.” To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?”
Navedeno za
Nijedan Jevrej nikada Ezru nije nazvao Božijim sinom. Ajet pokazuje da Kur'an ne poznaje judaizam.
Odgovor
Nijedan sačuvani jevrejski tekst ne koristi te riječi, i ova stranica ne tvrdi da koristi. Ajet prenosi izreku. Njegov glagol, qalat, ‘rekli su’, koristi se i za kršćane, pa ga samo vrijeme glagola ne ograničava. Ograničenje dolazi iz predaja. Predaje kod et-Taberija imenuju jednog čovjeka ili skupinu Jevreja koji su došli Poslaniku (ﷺ) u Medinu. Ibn Abbas kaže da je izreka nastala zato što je Ezra obnovio Tevrat nakon što je bio zaboravljen. Talmud, zbirka rabinskog učenja, hvali Ezru za to isto djelo. Kada je Tora bila zaboravljena, došao je iz Babilona i ponovo je utvrdio (Sukkah 20a).
Zaključak — Ajet osuđuje izreku koju komentatori smještaju među neke Jevreje Medine; to nije tvrdnja o jevrejskoj vjeroispovijesti.
Kur'an 7:167 — sura El-A'raf, ajet 167
“I Gospodar tvoj obznani da će prepuštati nad njima vlast do Kijametskog dana nekom ko će ih na najgori način tlačiti. Gospodar tvoj, uistinu, brzo kažnjava, a On je, doista, i Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
Navedeno za
Kritičari kažu da ajet 7:167 Jevrejima obećava patnju do kraja vremena i da Ibn Abbas muslimane imenuje kao one koji je donose.
Odgovor
Ibn Abbas ajet čita kao džizju koju su uzimali Poslanik (ﷺ) i njegov ummet. Et-Taberi džizju naziva znakom niskosti. Nijedno čitanje nijednom muslimanu ni državi ne daje nikakav zadatak protiv današnjih Jevreja. On također ‘uže’ iz 3:112 čita kao savez koji je čuvao živote, imovinu i djecu. I Tevrat kaže da Bog šalje narod protiv Izraela: “GOSPOD će dovesti narod na tebe izdaleka” (Ponovljeni zakon 28:49). Upozorava: “među tim narodima nećeš imati počinka” (Ponovljeni zakon 28:65). Ajet završava riječima “Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je”: et-Taberi kaže da Allah (﷾) prašta svakome ko se pokaje i vrati pokornosti Njemu. Muslimanu ne daje dopuštenje da ikome učini nepravdu. Ajet 5:8 naređuje pravednost čak i prema onima koje ne voli.
Zaključak — Upozorenje o tome šta donosi prekršeni savez, kao u Tevratu, s milošću za one koji se vrate; ne dopušta nikakvu nepravdu prema ikome i nikome ne daje zadatak protiv Jevreja.
Levitski zakonik 26:44 — Tora (Zakon), poglavlje 26, stih 44 (JPS 1917)
“Ipak uza sve to, kad budu u zemlji svojih neprijatelja, neću ih odbaciti, niti ću ih se gnušati da ih potpuno uništim i da prekršim Svoj savez s njima; jer Ja sam GOSPOD, Bog njihov.”
Navedeno za
Božiji savez s Izraelom je vječan. On nikada neće odbaciti Izrael, pa nijedna knjiga koja kaže da ih je prokleo nije od Njega.
Odgovor
Levitski zakonik 26:44 dolazi poslije prokletstava istog poglavlja, koja padaju na Izrael zbog kršenja saveza. Obećava da Bog neće potpuno uništiti Izrael, a 26:40-42 kaže da se sjeća saveza kada Izrael prizna svoje bezakonje. Kur'an kaže isto i nikada ne kaže da je Allah (﷾) odbacio Izrael kao narod. Čak i 7:167 završava riječima “Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je”. Poziva ih da ispune svoj zavjet kao što On ispunjava Svoj (2:40). Njegovo ispunjenje sada znači: “Vjerujte u ono što sam objavio potvrđujući da je istinito ono što vi imate” (2:41). I obećava da će preći preko njihovih grijeha ako povjeruju (5:65).
Zaključak — Obje knjige proklinju prekršeni savez i obećavaju milost pri povratku; Kur'an kaže da povratak sada uključuje objavu koja potvrđuje Tevrat.
Kur'an 2:62 — sura El-Bekare, ajet 62
“One koji vjeruju, te one koji su bili židovi, kršćani i sabijci, a koji su vjerovali u Allaha i Posljednji dan i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; za njih nema straha i oni neće tugovati.”
Navedeno za
Čak je i pohvala Kur'ana samo za Jevreje koji su postali muslimani; njegovi komentatori kažu da je 2:62 derogiran.
Odgovor
Većina komentatora pohvalu čita o onima koji su povjerovali u Poslanika (ﷺ) kada je došao, i ova stranica to kaže. Et-Taberi prenosi od Ibn Abbasa da je 3:85 došao poslije 2:62. To uzima u značenju da je Ibn Abbas smatrao 2:62 derogiranim, to jest zamijenjenim. Njegovom vlastitom čitanju derogacija nije potrebna. Za Jevreje, kršćane i sabijce (skupinu koju ajet imenuje pored njih) vjerovanje u 2:62 znači vjerovanje u Muhammeda (ﷺ). I judaizam nagradu veže za prihvatanje onoga što je Bog objavio. Rabin Jehošua (1.-2. stoljeće) učio je da pravednici među narodima imaju udjela u Budućem svijetu, životu poslije smrti. Majmonid, jevrejski pravni učenjak 12. stoljeća, dodaje uslov. Nejevrej mora držati sedam Nuhovih zakona zato što ih je Bog zapovjedio preko Mojsija. Judaizam ne traži od nejevreja da postane Jevrej, ali islam traži od svakoga da slijedi posljednjeg poslanika. To nisu dvostruki standardi: Kur'an kaže da je poslan “svima vama” (7:158). Kur'an također hvali čestite Izraela prije Poslanika (ﷺ): vjerovjesnike i učene iz 5:44 i 7:159.
Zaključak — Obje vjere nagradu vežu za prihvatanje onoga što je Bog objavio; islam smatra da to sada uključuje posljednjeg poslanika, poslanog svima.
Kur'an 5:51 — sura El-Maide, ajet 51
“O vi koji vjerujete, ne uzimajte za zaštitnike i prijatelje jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici i prijatelji! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike i prijatelje prihvati; Allah, uistinu, neće uputiti na Pravi put ljude nepravedne.”
Navedeno za
Kritičari kažu da je muslimanima zabranjeno da budu prijatelji s Jevrejima.
Odgovor
Evlija ovdje znači saveznike i zaštitnike. Et-Taberi to objašnjava kao pomagače i saveznike protiv vjernika. Sljedeći ajet pokazuje ko je to činio: ljudi koji su držali savez jer su se bojali promjene sreće. Prijateljstvo je druga stvar. Musliman se smije oženiti Jevrejkom, a nikome se ne može zabraniti da bude prijatelj sa svojom ženom. Ajet 60:8 dopušta dobrotu i pravednost prema svima koji se ne bore protiv muslimana zbog vjere i ne izgone ih iz domova.
Zaključak — Ajet zabranjuje da se uzimaju za pomagače i saveznike protiv vjernika; dobrota i pravednost dopuštene su u 60:8, a brak u 5:5.
Kur'an 5:64 — sura El-Maide, ajet 64
“Jevreji govore: “Allahova ruka je stisnuta!” Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Naprotiv, obje ruke Njegove su pružene, On udjeljuje koliko hoće. A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojačat će kod mnogih od njih osionost i nevjerovanje. Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju sve do Kijametskog dana. Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce.”
Navedeno za
Kritičari kažu da Kur'an proklinje jevrejski narod i želi mu neprijateljstvo zauvijek.
Odgovor
Ajet osuđuje izreku, a Ikrime kaže da je objavljen o jednom čovjeku, Jevreju Finhasu. Ibn Abbas kaže da je izreka značila da je Allah (﷾) škrt. Tanah odgovara na istu sumnju: “Je li ruka GOSPODNJA postala kratka?” (Brojevi 11:23). Sofonija kori ljude koji govore: “GOSPOD neće učiniti dobro”. Prokletstvo pada na izreku i na one koji su je rekli. Et-Taberi, s Mudžahidom, “Mi smo ubacili među njih neprijateljstvo i mržnju” čita kao među Jevrejima i kršćanima. Ajet 5:14 isto kaže o kršćanima. Ni jedno ni drugo nije naredba muslimanima da ikoga mrze. Mudžahid “ratnu vatru” čita kao rat protiv Poslanika (ﷺ). Dva ajeta kasnije, 5:66 kaže: “Ima ih i umjerenih”. Ajet 5:13 iz optužbe za vjerolomstvo izuzima “malo njih” i kaže “oprosti im”.
Zaključak — Prokletstvo je na izreci i na prekršenom savezu, kao kod vjerovjesnika. Imenuje djela, a ne narod po rođenju, i nikome ne naređuje da mrzi.
Izaija 1:2-4 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 1, stih 2-4 (JPS 1917)
“Čujte, nebesa, i poslušaj, zemljo, jer je GOSPOD progovorio: Djecu sam odgojio i podigao, a oni su se pobunili protiv Mene. Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle svog gospodara; ali Izrael ne zna, Moj narod ne razmišlja. Ah, grešni narode, narode opterećeni bezakonjem, potomstvo zlikovaca, djeco koja postupate pokvareno; ostavili su GOSPODA, prezreli Sveca Izraelova, okrenuli su se unazad.”
Navedeno za
Kada Izaija kori Izrael, govori kao član porodice. Kur'an je autsajder koji napada jedan narod. Kršćani su stoljećima riječi proroka koristili protiv Jevreja; Kur'an čini isto.
Odgovor
Izaijin prijekor nije njegov vlastiti: “jer je GOSPOD progovorio”. Amos daje pravilo: “Samo vas poznah od svih porodica na zemlji; Zato ću vas kazniti za sva vaša bezakonja”. Što je poziv bliži, to je račun stroži. Kršćanski pisci nekada su iste proroke koristili da kažu da je Bog Izrael zauvijek odbacio. Kur'an to ne kaže. Još uvijek poziva sinove Izraelove na njihov zavjet (2:40), a muslimane upozorava da i oni mogu biti zamijenjeni (47:38). I Kur'an govori kao Allahova (﷾) riječ, a u istom dahu daje poziv Izraela (2:47). Tako pitanje nije ko je govorio, nego dolazi li Kur'an od Boga koji je govorio preko Izaije.
Zaključak — Vrijednost prijekora ovisi o tome da li ga je poslao Bog, a ne o porodici govornika.
Kur'an 3:110 — sura Ali Imran, ajet 110
“Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali – većina njih su buntovnici.”
Navedeno za
Kur'an muslimane naziva najboljim narodom, a Jevreje buntovnicima. Jevreje drži na mjerilu koje nikada ne primjenjuje na muslimane.
Odgovor
Ajet 3:110 muslimane čini najboljima samo dok traže da se čini dobro, odvraćaju od zla i vjeruju. Ajet 47:38 upozorava ih da će ih Allah (﷾) zamijeniti ako se okrenu. Ibn Abbas magarca iz 62:5 čita kao svakoga ko čita Knjigu, a ne slijedi je. Te riječi jednako pristaju muslimanu s Kur'anom. Et-Taberi 3:112 čita i kao upozorenje muslimanima. A Poslanik (ﷺ) je stao na stranu Jevreja protiv muslimana koji ga je udario.
Zaključak — Mjerilo Kur'ana su vjerovanje i djela za svakoga; muslimani su upozoreni istim ajetima.
Kur'an 2:61 — sura El-Bekare, ajet 61
“I kada ste rekli: “Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavaca, pšenice, leće i luka crvenog!” On je rekao: “Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je lošije?! Idite u bilo koji grad, imat ćete ono što tražite!” I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše, zato što u Allahove dokaze vjerovali nisu i što su vjerovjesnike bespravno ubijali, zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili.”
Navedeno za
Kur'an Jevreje Medine krivi za ono što su učinili njihovi preci: “I kada ste rekli” (2:61). To je kolektivna, naslijeđena krivnja.
Odgovor
Kur'an naslijeđenu krivnju odbacuje jasnim riječima: “svaki grešnik samo će svoje breme nositi” (6:164). O patrijarsima i njihovoj lozi kaže: “njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili” (2:134). Zasluga ne prelazi rođenjem, a ne prelazi ni krivnja. Njegovo ‘vi’ narodu govori kao jednoj lozi kroz vrijeme, kao što čini i Tanah. Izraelu je rečeno: “priznat će svoje bezakonje i bezakonje svojih otaca” (Levitski zakonik 26:40). Psalam moli: “Zgriješili smo s ocima svojim” (Psalam 106:6).
Zaključak — Krivnja je u Kur'anu lična; njegovo ‘vi’ obraća se narodu kroz vrijeme, kao što čine Levitski zakonik 26:40 i Psalam 106:6.
Gledišta
Jevrejsko čitanje
Mnogi jevrejski čitaoci ajete Kur'ana o Jevrejima uzimaju kao polemiku: napade rođene iz sukoba u Medini. Tora kaže da se Božiji savez s Izraelom nikada ne može prekršiti. Kada vjerovjesnici Izraela kore, govore unutar porodice i završavaju utjehom.
Bog obećava da čak ni u izgnanstvu neće odbaciti Izrael niti prekršiti Svoj savez s njima.
Pobijanje
Kur'an nikada ne kaže da je Allah (﷾) odbacio Izrael kao narod. Sam Levitski zakonik 26 prije ovog obećanja proklinje prekršeni savez, i kaže da se Bog sjeća Svog saveza kada Izrael prizna (26:40-42). Kur'an drži taj obrazac: Izrael poziva na njegov zavjet (2:40) i obećava da će preći preko njihovih grijeha ako povjeruju (5:65).
Izrael neće prestati biti narod pred Bogom dok Sunce, Mjesec i zvijezde drže svoj red.
Pobijanje
Kur'an nikada ne kaže da je Allah (﷾) odbacio Izrael; još uvijek poziva sinove Izraelove da ispune svoj zavjet (2:40). Pitanje je samo uključuje li njegovo ispunjenje sada objavu koja potvrđuje Tevrat (2:41).
Nazivati Jevreje najljućim neprijateljima i zabranjivati savez s njima čita se kao neprijateljstvo prema jednom narodu.
Pobijanje
Ajet 5:82 Poslaniku (ﷺ) govori šta će naći i ništa ne naređuje. Ajet 3:113 dodaje “Nisu svi oni isti!” Et-Taberi 5:51 objašnjava kao zabranu saveza protiv vjernika. A ista sura muslimanu dopušta da se oženi Jevrejkom (5:5). Ajet 60:8 dopušta dobrotu i pravednost prema svima koji se ne bore protiv muslimana zbog vjere i ne izgone ih iz domova.
Nijedan sačuvani jevrejski tekst Ezru ne naziva sinom Božijim, pa 9:30 pogrešno opisuje judaizam.
Pobijanje
Tačno: nijedan sačuvani jevrejski tekst ne koristi te riječi. Ajet prenosi izreku, a predaje kod et-Taberija imenuju jednog čovjeka ili skupinu Jevreja koji su došli Poslaniku (ﷺ) u Medinu. Osuđuje ono što su neki rekli; to nije tvrdnja o jevrejskoj vjeroispovijesti.
Čak je i pohvala Kur'ana za Jevreje koji su postali muslimani, kao što kažu njegovi vlastiti komentatori.
Pobijanje
Uglavnom tačno, i ova stranica to kaže, iako 5:44 i 7:159 hvale čestite Izraela prije Poslanika (ﷺ). I judaizam nagradu veže za prihvatanje onoga što je Bog objavio, kao što Majmonid, jevrejski pravni učenjak 12. stoljeća, propisuje za nejevreje. Islam smatra da to sada uključuje posljednjeg poslanika, poslanog “svima vama” (7:158).
Optužba da je Izrael ubijao svoje vjerovjesnike odjek je kršćanske polemike protiv Jevreja.
Pobijanje
Vlastiti spis Izraela prvi iznosi tu optužbu: Nehemijina molitva priznaje da su “pobili Tvoje proroke” (Nehemija 9:26). Kršćanski pisci kasnije su takve stihove koristili da kažu da je Bog Izrael zauvijek odbacio. Kur'an to nikada ne kaže, i još uvijek poziva Izrael na njegov zavjet (2:40).
Islamsko gledište
Kur'an Izraelu govori kao njegovi vjerovjesnici. Hvali vjerne, kori buntovne i drži vrata otvorenima. Sudi po vjerovanju i djelima, nikada po rođenju, i muslimane drži na istom mjerilu.
Većina teških ajeta Kur'ana ponavlja optužbe koje su iznijeli Mojsije, Izaija, Jeremija i Nehemijina molitva.
Kur'an kaže da nisu svi sljedbenici Knjige isti i hvali čestite iz Musaovog naroda.
Allah (﷾) obećava da će preći preko grijeha sljedbenika Knjige ako vjeruju i čine dobro.
Islamsko pravo muslimanu dopušta da se oženi Jevrejkom i jede jevrejsku hranu i naređuje pravednost prema svima.
Poslanik (ﷺ) je ustao pred dženazom Jevreja i naljutio se kada je musliman udario Jevreja.
Kur'an upozorava muslimane da će ih Allah (﷾) zamijeniti ako se okrenu.