Kratak odgovor
Ne. Dijele ime i zemlju, ali nisu ista stvar. U Bibliji je Izrael prvo čovjek, Jakov, kojem je Bog dao ime Izrael. Zatim je to njegova porodica, dvanaest plemena. Zatim je to kraljevstvo, kojem su Asirci stavili kraj oko 720. p. n. e. Savremena Država Izrael proglašena je 1948. od strane pokreta čiji je osnivač bio sekularni novinar. Otprilike svaki peti njen stanovnik je Arap, a njen Zakon o povratku prima i unuka Jevreja koji uopće nije Jevrej. U Bibliji zemlja nikada nije data samo po rođenju. Čuvala se pokornošću Božijem Zakonu, a gubila okretanjem od njega. Neki Jevreji, i mnogi kršćani poučeni Scofieldovom Biblijom, kažu da država ispunjava proročanstvo; drugi Jevreji kažu da krši vlastite zakletve Talmuda. Kur'an poštuje sinove Izraelove, ali obećanje vezuje za vjeru, a ne za ime: “Obećanje Moje ne obuhvata zulumćare!” Ko slijedi Ibrahimovu vjeru, njegov je pravi nasljednik. Narod obećan Ismailovom potomstvu su muslimani, narod njegovog potomka Muhammeda (ﷺ).
Potpuno objašnjenje
Šta ‘Izrael’ znači u Bibliji
Biblija to ime koristi na nekoliko načina. Prvo je to čovjek. Bog je rekao Jakovu: “nećeš se više zvati Jakov, nego će ti ime biti Izrael”. Zatim je to njegova porodica: njegovih dvanaest sinova i njihova plemena, “sinovi Izraelovi”. Kasnije je to kraljevstvo. Nakon kralja Salomona deset plemena na sjeveru zadržalo je ime Izrael, dok su Juda i Benjamin na jugu postali kraljevstvo Juda. U Novom zavjetu Pavle piše: “nisu svi Izrael koji su od Izraela”. Spominje i ovo: “Izrael Božiji”. Ništa od toga nije savremena zemlja s parlamentom i granicama povučenim u dvadesetom stoljeću.
“I reče: Više se nećeš zvati Jakov, nego Izrael; jer si se kao knez borio s Bogom i s ljudima i nadvladao.”
“I Bog mu reče: Ime ti je Jakov: nećeš se više zvati Jakov, nego će ti ime biti Izrael: i nadjenu mu ime Izrael.”
“Jer tako bijaše, da su sinovi Izraelovi zgriješili protiv GOSPODA, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod ruke faraona, kralja egipatskog, i bojali su se drugih bogova,”
Sjeverno kraljevstvo Izrael trajalo je otprilike od 930. do otprilike 720. p. n. e. Počelo je kada su se sjeverna plemena odvojila od Solomonovog sina Roboama; Juda i Benjamin zadržali su ga za kralja i osnovali kraljevstvo Judu na jugu. Oko 720. p. n. e. Asirsko carstvo ga je osvojilo i odvelo dio njegovog stanovništva u Mezopotamiju; odatle je nastala ideja o Deset izgubljenih plemena. Oni koji su ostali oko brda Gerizim postali su Samarićani.
“Ne kao da je riječ Božija propala. Jer nisu svi Izrael koji su od Izraela:”
“I svi koji hode po ovom pravilu, mir na njih i milost, i na Izrael Božiji.”
| Značenje | Gdje |
|---|---|
| Čovjek: Jakov, preimenovan u Izrael | Postanak 32:28, 35:10 |
| Njegova porodica: dvanaest plemena | “sinovi Izraelovi” |
| Kraljevstvo: deset sjevernih plemena | Od oko 930. do 720. p. n. e. |
| “nisu svi Izrael koji su od Izraela” | Rimljanima 9:6 |
| Moderna zemlja | Nije u Bibliji: proglašena 1948. |
Kraljevstvo zvano Izrael davno je završilo
Sjeverno kraljevstvo Izrael palo je pod Asiriju oko 720. p. n. e. Biblija kaže da je asirski kralj “odvede Izrael u Asiriju” i da “nije preostalo ništa osim samo plemena Judina”. Iz toga je nastala ideja o deset izgubljenih plemena. Juda je pala pod Babilon 587. p. n. e., a Jerusalem i njegov Hram su uništeni. Godine 538. p. n. e. Kir Perzijski pustio je prognanike kući. Oni koji su otišli bili su “glavari otaca Jude i Benjamina, i svećenici, i leviti”. Riječ ‘Jevrej’ dolazi od Jude. Dakle, jevrejski narod danas svoju lozu vezuje za Judu, Benjamina i Levija, i dugo sebe naziva Izraelom. Ta veza je stvarna. Ali kao kraljevstvo, deset sjevernih plemena nikada se nije vratilo.
“Devete godine Hošeine kralj asirski zauze Samariju, i odvede Izrael u Asiriju, i naseli ih u Halahu i u Haboru, kraj rijeke Gozana, i u gradovima Medijaca.”
“Zato se GOSPOD veoma razgnjevi na Izraela i ukloni ih ispred lica svoga; nije preostalo ništa osim samo plemena Judina.”
Sjeverno kraljevstvo Izrael trajalo je otprilike od 930. do otprilike 720. p. n. e. Počelo je kada su se sjeverna plemena odvojila od Solomonovog sina Roboama; Juda i Benjamin zadržali su ga za kralja i osnovali kraljevstvo Judu na jugu. Oko 720. p. n. e. Asirsko carstvo ga je osvojilo i odvelo dio njegovog stanovništva u Mezopotamiju; odatle je nastala ideja o Deset izgubljenih plemena. Oni koji su ostali oko brda Gerizim postali su Samarićani.
Babilonci su 587. p. n. e. uništili Jerusalem i Solomonov hram i odveli mnoge ljude Jude u izgnanstvo. Kir Veliki od Perzije okončao je izgnanstvo 538. p. n. e. i dopustio im da se vrate u Judu.
“Tada ustadoše glavari otaca Jude i Benjamina, i svećenici, i leviti, sa svima kojima je Bog podigao duh, da idu gore i grade dom GOSPODNJI koji je u Jerusalemu.”
- Oko 930. p. n. e.
Kraljevstvo se dijeli
Izrael na sjeveru, Juda na jugu
- Oko 720. p. n. e.
Asirija zauzima Izrael
“nije preostalo ništa osim samo plemena Judina”
- 587. p. n. e.
Babilon zauzima Judu
Jerusalem i Hram uništeni
- 538. p. n. e.
Kir dopušta povratak Jude
Juda, Benjamin i leviti
- 1891.
Blackstoneov memorijal
Američki kršćani traže da se Palestina da Jevrejima
- 1896.
Herzl osniva politički cionizam
Sekularni novinar
- 1909.
Scofieldova Biblija
Oxford; revidirana 1917.
- 1917.
Balfourova deklaracija
‘Nacionalni dom za jevrejski narod’
- 1948.
Proglašena Država Izrael
U Tel Avivu, proglasio David Ben-Gurion
Savremena država koja je uzela staro ime
Država Izrael proglašena je 14. maja 1948., kad je David Ben-Gurion pročitao njenu Deklaraciju nezavisnosti u Tel Avivu. Nova država bila je ona “koja će biti poznata kao Država Izrael”. Nastala je iz političkog cionizma, pokreta koji je 1896. osnovao Theodor Herzl, sekularni novinar. Izrasla je iz evropskog nacionalizma, a ne iz poziva nekog vjerovjesnika. Deklaracija završava riječima ‘Stijena Izraela’, izabranim da je mogu potpisati i vjerski i svjetovni potpisnici: jedan je to mogao čitati kao Boga, drugi kao zemlju. Deklaracija svima obećava jednaka prava “bez obzira na vjeru, rasu ili spol”.
Proglasio ju je David Ben-Gurion 14. maja 1948. u Muzeju Tel Aviva. Proglasila je jevrejsku državu u Palestini, “koja će biti poznata kao Država Izrael”. Obećala je “potpunu jednakost društvenih i političkih prava svim njenim stanovnicima bez obzira na vjeru, rasu ili spol”. Njene završne riječi govore o ‘Stijeni Izraela’, izrazu koji se mogao čitati kao Bog ili kao zemlja, tako da su je i vjerski i svjetovni potpisnici mogli potpisati.
Moderni politički cionizam, pokret za jevrejsku državu, osnovao je Theodor Herzl, sekularni austrijski jevrejski novinar, svojom knjigom Der Judenstaat (1896). Izrastao je iz evropskog nacionalizma i antisemitizma s kojim su se Jevreji suočavali u Evropi.
Ko pripada: rođenje, vjera ili zakon?
Na kraju 2025. Izrael je imao oko 10,18 miliona ljudi. Oko 21% bili su Arapi, među njima muslimani i kršćani, koji su državljani te države. Ko se tamo smije doseliti određuje Zakon o povratku, donesen 1950. On to pravo daje svakom Jevreju, to jest onome ko je rođen od majke Jevrejke ili je prešao na judaizam. Od 1970. daje ga i djetetu ili unuku Jevreja i njihovim supružnicima, čak i ako oni sami nisu Jevreji. Dakle, pripadnost državi stvar je zakona koji je donio njen parlament. Ni Izrael iz Biblije nikada nije bio samo stvar krvi. Ruta je bila žena iz Moaba koja je rekla Noemi: “tvoj narod bit će moj narod i tvoj Bog moj Bog”. Postala je prabaka kralja Davida.
Na kraju 2025. Izrael je imao oko 10.178.000 ljudi: 7.771.000 Jevreja i drugih (76,3%), 2.147.000 Arapa (21,1%) i oko 260.000 stranih državljana (2,6%).
1. Svaki Jevrej ima pravo da dođe u ovu zemlju kao ole. ... 4A. (a) Prava Jevreja prema ovom Zakonu ... pripadaju i djetetu i unuku Jevreja, supružniku Jevreja, supružniku djeteta Jevreja i supružniku unuka Jevreja ... 4B. Za potrebe ovog Zakona, ‘Jevrej’ znači osoba koja je rođena od majke Jevrejke ili je prešla na judaizam i koja nije pripadnik druge vjere.
“I reče Ruta: Ne moli me da te ostavim ili da se vratim i ne idem za tobom; jer kamo ti ideš, ja ću ići; i gdje ti noćiš, ja ću noćiti; tvoj narod bit će moj narod i tvoj Bog moj Bog;”
“I žene, njene susjede, nadjenuše mu ime govoreći: Rodio se sin Noemi; i nazvaše ga Obed; on je otac Jesejev, oca Davidova.”
- 10,18 milionaUkupno ljudi
- 76,3%Jevreji i drugi
- 21,1%Arapi, među njima muslimani i kršćani
| Tačka | Izrael u Bibliji | Država Izrael |
|---|---|---|
| Šta je to | Jakovljeva porodica, narod pod Mojsijevim zakonom | Zemlja proglašena 1948. |
| Ko pripada | Plemena i oni koji su im se pridružili, kao Ruta | Njeni državljani, od kojih je oko svaki peti Arap |
| Ko smije doći | Oni koji su držali savez | Jevrej, dijete ili unuk Jevreja i njihovi supružnici |
Vlastiti uslov Biblije za zemlju
Bog je obećao zemlju Abrahamovom potomstvu “u vječni posjed”. Ali Biblija ostanak u njoj vezuje za pokornost. Mojsije upozorava ako se Izrael okrene: “bit ćete iščupani iz zemlje” i “GOSPOD će te rasuti među sve narode”. Bog je isto rekao Salomonu: ako budu služili drugim bogovima, “Tada ću istrijebiti Izrael iz zemlje”. Biblija obećava i sakupljanje nazad. Ali postavlja redoslijed. Prvo: “vratiš se GOSPODU Bogu svome, i poslušaš glas njegov”, “svim srcem svojim”. Zatim: “opet će te sabrati od svih naroda”. Pokret koji je osnovao savremenu državu pokrenuo je sekularni novinar i izrastao je iz nacionalizma, a ne iz povratka Mojsijevom zakonu. Po vlastitom redoslijedu Biblije, dakle, 1948. ne može se jednostavno nazvati obećanim povratkom, kako i sami mnogi ortodoksni Jevreji kažu.
“I dat ću tebi i potomstvu tvome poslije tebe zemlju u kojoj si stranac, svu zemlju kanaansku, u vječni posjed; i bit ću im Bog.”
“I dogodit će se: kao što se GOSPOD radovao vama da vam čini dobro i da vas umnožava, tako će se GOSPOD radovati vama da vas uništi i da vas svede na ništa; i bit ćete iščupani iz zemlje u koju ideš da je posjeduješ.”
“I GOSPOD će te rasuti među sve narode, od jednog kraja zemlje do drugog; i ondje ćeš služiti drugim bogovima, koje nisi poznavao ni ti ni očevi tvoji, drvetu i kamenu.”
“Ali ako se odvratite od mene, vi ili djeca vaša, i ne budete držali zapovijesti moje i uredbe moje koje sam vam postavio, nego odete služiti drugim bogovima i klanjati im se: Tada ću istrijebiti Izrael iz zemlje koju sam im dao; i ovaj dom, koji sam posvetio imenu svome, odbacit ću od lica svoga; i Izrael će biti poslovica i podsmijeh među svim narodima:”
“I kad sve ovo dođe na tebe, blagoslov i kletva koje sam stavio pred tebe, i kad se toga sjetiš među svim narodima kamo te je GOSPOD Bog tvoj otjerao, I vratiš se GOSPODU Bogu svome, i poslušaš glas njegov po svemu što ti danas zapovijedam, ti i djeca tvoja, svim srcem svojim i svom dušom svojom; Tada će GOSPOD Bog tvoj okrenuti ropstvo tvoje, i smilovat će ti se, i opet će te sabrati od svih naroda među koje te je GOSPOD Bog tvoj rasuo.”
Moderni politički cionizam, pokret za jevrejsku državu, osnovao je Theodor Herzl, sekularni austrijski jevrejski novinar, svojom knjigom Der Judenstaat (1896). Izrastao je iz evropskog nacionalizma i antisemitizma s kojim su se Jevreji suočavali u Evropi.
Odvraćanje
“bit ćete iščupani iz zemlje”
Raspršeni
‘Među sve narode’
Prvo povratak Bogu
‘Slušaj glas njegov ... svim srcem svojim’
Zatim sabrani
‘Sabrat će te iz svih naroda’
Ni sami Jevreji se ne slažu
Mnogi Jevreji vole tu zemlju i državu vide kao domovinu svog naroda. Neki vjerski Jevreji idu dalje. Molitva za državu, koju je 1948. napisao prvi glavni rabin Izraela, naziva je “početnim cvjetanjem našeg iskupljenja”. Ali mnogi ortodoksni Jevreji kažu suprotno, a glavni tok haredijskih Jevreja uglavnom ne izgovara Molitvu za državu. Dakle, ni unutar judaizma nema slaganja da je država biblijski Izrael.
Napisao ju je 1948. Jichak HaLevi Herzog, prvi glavni rabin Izraela, a uredio S. Y. Agnon. Državu naziva “početnim cvjetanjem našeg iskupljenja”. Mnoge sinagoge je izgovaraju; glavni tok haredijskih Jevreja uglavnom ne, djelimično zbog tog izraza.
| Gledište | Izvor |
|---|---|
| Domovina jevrejskog naroda | Deklaracija iz 1948. |
| ‘Početni procvat našeg iskupljenja’ | Molitva za državu, 1948. |
| Zabranjeno prije Mesije | Tri zakletve iz Talmuda; satmarski rebe, 1961. |
Zašto mnogi ortodoksni Jevreji kažu da to nije obećani Izrael
Mnogi ortodoksni Jevreji smatraju da samo Mesija može vratiti Izrael kući. Majmonid, učenjak iz dvanaestog stoljeća čiji se zakonik jevrejskog prava još slijedi, napisao je da će Kralj Mesija izgraditi Hram i sakupiti raštrkane Izraela. Obećanje povratka u Ponovljenom zakonu 30 čitao je kao obećanje Mesije. Dakle, sakupljanje bez Mesije nije to sakupljanje. Drugo, Talmud kaže da je Bog zakleo Jevreje da ne idu u zemlju ‘kao zid’, svi zajedno, i da se ne bune protiv naroda. Treće, rabini su se bojali da će sekularni nacionalizam narod Tore pretvoriti u naciju kao i svaku drugu. Rabin Izrael Meir Kagan, Hafec Haim, učio je da jevrejski narod mora ostati u izgnanstvu dok Mesija ne dođe. Godine 1961. rabin Joel Teitelbaum, osnivač satmarskih hasida, napisao je da je cionizam nespojiv s judaizmom. Prije 1948. velika većina haredijskih Jevreja protivila se cionizmu. Danas većina njih prihvata da država postoji, ali joj ne daje nikakvo vjersko značenje. Manja skupina još se protivi svakoj jevrejskoj državi prije Mesije. Dakle, za mnoge od najpobožnijih Jevreja savremena država nije Izrael iz obećanja proroka.
Majmonid piše da će Kralj Mesija ustati i obnoviti Davidovo kraljevstvo; izgradit će Hram i sakupiti raštrkane Izraela. Ko ne vjeruje u njega ili ne čeka njegov dolazak poriče Toru i Mojsija, jer ga je Tora prorekla u Ponovljenom zakonu 30:3-5, gdje Bog sakuplja Izrael među narodima. Kralj iz Davidove loze koji drži Toru, izgradi Hram na njegovom mjestu i sakupi raštrkane Izraela sigurno je Mesija.
“I kad sve ovo dođe na tebe, blagoslov i kletva koje sam stavio pred tebe, i kad se toga sjetiš među svim narodima kamo te je GOSPOD Bog tvoj otjerao, I vratiš se GOSPODU Bogu svome, i poslušaš glas njegov po svemu što ti danas zapovijedam, ti i djeca tvoja, svim srcem svojim i svom dušom svojom; Tada će GOSPOD Bog tvoj okrenuti ropstvo tvoje, i smilovat će ti se, i opet će te sabrati od svih naroda među koje te je GOSPOD Bog tvoj rasuo.”
Objašnjavajući tri zakletve u Pjesmi nad pjesmama (2:7, 3:5, 8:4), rabin Josei, sin rabina Hanine, kaže: jedna, da Jevreji ne idu u zemlju Izrael ‘kao zid’, svi zajedno, nego malo-pomalo; druga, da se ne bune protiv vlasti naroda svijeta; i treća, da je Bog zakleo narode da ne tlače Jevreje previše.
Prije 1948. velika većina haredijskih Jevreja protivila se cionizmu. Smatrali su jevrejsku vlast u zemlji Izrael zabranjenom prije dolaska Mesije; rabin Izrael Meir Kagan (Hafec Haim) učio je da jevrejski narod mora ostati u izgnanstvu dok Mesija ne dođe; neki državu smatraju kršenjem tri zakletve; i bojali su se da će sekularni nacionalizam redefinirati jevrejski narod daleko od vjerske zajednice. Danas su necionisti, koji se ne protive postojanju države, ali u njoj ne vide vjerski značaj, većina u haredijskom svijetu; anticionisti se protive bilo kojoj jevrejskoj državi prije Mesije. Među aškenaskim ortodoksnim rabinskim vodstvom vjerski cionisti su manjina.
Hebrejska knjiga iz 1961. rabina Joela Teitelbauma, osnivača satmarskog hasidskog pokreta. Tvrdi da je cionizam nespojiv s judaizmom, izlaže tri zakletve iz Talmuda i pokušaj okončanja izgnanstva prije Božijeg iskupljenja tretira kao blizak herezi.
| Razlog | Izvor |
|---|---|
| Samo Mesija sabira Izrael i gradi Hram | Majmonid, Zakoni o kraljevima 11 |
| Ne idite gore u zemlju svi zajedno | Tri zakletve iz Talmuda |
| Ostanite u izgnanstvu dok ne dođe Mesija | Hafec Haim |
| Cionizam se ne može pomiriti s judaizmom | Satmarski rebe, 1961. |
Šta kažu mnogi kršćani i šta kaže Novi zavjet
Mnogi kršćanski cionisti povratak Jevreja i osnivanje države vide kao ispunjeno biblijsko proročanstvo. Ali sam Novi zavjet udaljava obećanje od rođenja. Pavle piše: “ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici po obećanju”. Kaže: “nisu svi Izrael koji su od Izraela”. Isus je upozorio vođe svog naroda: “će se kraljevstvo Božije uzeti od vas i dati narodu koji donosi njegove plodove”. Dakle, kršćanin koji čita vlastiti spis mora se pitati zašto bi savremena država bila nasljednik po rođenju.
Vjerski i politički pokret koji podržava povratak Jevreja u zemlju Izrael i, u svojim modernim oblicima, Državu Izrael. Mnogi kršćanski cionisti povratak Jevreja u zemlju i osnivanje Izraela shvataju kao ispunjenje biblijskog proročanstva.
“A ako ste Kristovi, onda ste Abrahamovo sjeme i nasljednici po obećanju.”
“Ne kao da je riječ Božija propala. Jer nisu svi Izrael koji su od Izraela:”
“Zato vam kažem da će se kraljevstvo Božije uzeti od vas i dati narodu koji donosi njegove plodove.”
Kršćanski cionizam je došao prvi
Poziv na jevrejsku državu u Svetoj zemlji nije došao samo od Jevreja. Protestantski kršćani pozivali su na povratak Jevreja dugo prije Herzla, jer su to čitali u biblijskom proročanstvu. U Britaniji je lord Shaftesbury bio jedan od prvih političara koji je to zagovarao kao službenu politiku. Godine 1891. američki propovjednik William Blackstone predao je predsjedniku Benjaminu Harrisonu peticiju koju su potpisale stotine uglednih Amerikanaca. U njoj je stajalo: “Zašto im ne vratiti Palestinu?” Godine 1916. Nathan Straus, uz podršku cionističkog vođe Louisa Brandeisa, napisao mu je: “vi ste otac cionizma, jer vaš rad prethodi Herzlu”. Kad je Herzl počeo, anglikanski svećenik William Hechler postao je njegov blizak prijatelj i pomogao mu da otvori vrata. Godine 1917. Britanija je izjavila da “s naklonošću gleda na uspostavljanje nacionalnog doma za jevrejski narod u Palestini”. I njen ministar vanjskih poslova Arthur Balfour i njen premijer David Lloyd George bili su pod utjecajem kršćanskog cionizma. Dakle, ideju da se zemlja mora vratiti Jevrejima širili su kršćani koji su čitali proročanstvo, kao i Jevreji.
Ideje o obnovi Jevreja u Palestini rasle su među protestantima dugo prije modernog političkog cionizma; kršćansko lobiranje za to došlo je više od stoljeća prije Scofieldove Biblije. Lord Shaftesbury bio je jedan od prvih britanskih političara koji su zagovarali povratak Jevreja u osmansku Palestinu kao službenu politiku. William Hechler, anglikanski svećenik, postao je blizak prijatelj Theodora Herzla i pomagao mu u njegovoj diplomatiji; nazivan je osnivačem modernog kršćanskog cionizma. I Arthur Balfour i premijer David Lloyd George bili su pod utjecajem kršćanskog cionizma.
Godine 1891. William Blackstone, kršćanski restoracionist, predao je predsjedniku Benjaminu Harrisonu peticiju koju su potpisale stotine uglednih Amerikanaca. Zalagala se za predaju Palestine Jevrejima i pitala: “Zašto im ne vratiti Palestinu?” Godine 1916. Nathan Straus, na poticaj Louisa Brandeisa, napisao je Blackstoneu: “vi ste otac cionizma, jer vaš rad prethodi Herzlu”.
Moderni politički cionizam, pokret za jevrejsku državu, osnovao je Theodor Herzl, sekularni austrijski jevrejski novinar, svojom knjigom Der Judenstaat (1896). Izrastao je iz evropskog nacionalizma i antisemitizma s kojim su se Jevreji suočavali u Evropi.
“Vlada Njegovog Veličanstva s naklonošću gleda na uspostavljanje nacionalnog doma za jevrejski narod u Palestini i uložit će najveće napore da olakša ostvarenje tog cilja, pri čemu se jasno podrazumijeva da se neće učiniti ništa što bi moglo štetiti građanskim i vjerskim pravima postojećih nejevrejskih zajednica u Palestini, ili pravima i političkom statusu koji Jevreji uživaju u bilo kojoj drugoj zemlji.”
Scofieldova Biblija i Postanak 12:3
U Americi ovo vjerovanje mnogo duguje jednoj knjizi, Scofieldovoj referentnoj Bibliji. Oxford University Press objavio ju je 1909., a revidirano izdanje 1917. Njen tekst je verzija kralja Jakova, s bilješkama Cyrusa I. Scofielda štampanim pored stihova. Preko tih bilješki mnogi američki fundamentalisti prihvatili su dispenzacionalizam, koji historiju dijeli na sedam razdoblja Božijih odnosa s čovječanstvom. Knjiga je do kraja Drugog svjetskog rata prodana u više od dva miliona primjeraka. O Postanku 12:3, “blagoslovit ću one koji tebe blagosiljaju, a prokleti onoga koji tebe proklinje”, Scofield je napisao: “Narodima koji su progonili Jevreja uvijek je bilo loše, a dobro onima koji su ga štitili”. Nakon 1948. mnogi njegovi čitaoci vidjeli su novu državu kao dokaz njegove sheme. Danas neki taj stih primjenjuju na samu državu, upozoravajući da svaki narod protiv Izraela navlači Božiji gnjev. Ali Scofieldove vlastite bilješke ne kažu da je država obećani povratak. Napisao je da će Izrael “biti obnovljen pri povratku Gospoda kao Kralja”. Napisao je o Abrahamovom velikom narodu: “Ispunjeno i preko Jišmaela”, a u duhovnoj liniji, “svi ljudi vjere, bili Jevreji ili nejevreji”. Dakle, čak i po Scofieldovim bilješkama, obećana obnova Izraela dolazi pri Kristovom povratku, a Abrahamovo obećanje doseže do Jišmaela i svih ljudi vjere, a ne samo do jedne države.
Oxford University Press prvi je put objavio Scofieldovu referentnu Bibliju 1909.; Scofield ju je revidirao 1917. Štampa cijelu verziju kralja Jakova sa Scofieldovim bilješkama pored teksta. Popularizirala je dispenzacionalizam, učenje o sedam razdoblja Božijih odnosa s čovječanstvom, početkom dvadesetog stoljeća, a uglavnom preko njenih bilješki prihvatili su ga mnogi američki fundamentalisti. Do kraja Drugog svjetskog rata prodana je u više od dva miliona primjeraka. Značajno je utjecala na kršćanski cionistički pokret, a osnivanje jevrejske države nakon rata navelo je mnoge da shemu vide kao potvrđenu. John Hagee, osnivač Christians United for Israel, Postanak 12:3 primjenjuje na državu: čovjek ili narod koji podigne glas ili ruku protiv Izraela poziva Božiji gnjev.
“I od tebe ću učiniti velik narod, i blagoslovit ću te, i ime tvoje ću učiniti velikim; i bit ćeš blagoslov. I blagoslovit ću one koji tebe blagosiljaju, a prokleti onoga koji tebe proklinje; i u tebi će biti blagoslovljene sve porodice zemaljske.”
“(1) ‘Od tebe ću načiniti velik narod.’ Ispunjeno na trostruk način: (a) U prirodnom potomstvu — ‘kao prah zemaljski’ (Post. 13. 16; Iv. 8. 37), naime hebrejski narod. (b) U duhovnom potomstvu — ‘pogledaj sada prema nebu ... takvo će biti tvoje sjeme’ (Iv. 8. 39; Rim. 4. 16, 17; 9. 7, 8; Gal. 3. 6, 7, 29), naime svi ljudi vjere, bili Jevreji ili nejevreji. (c) Ispunjeno i preko Jišmaela (Post. 17. 18-20). ... (6) ‘I prokleti onoga ko tebe prokune.’ Čudesno ispunjeno u historiji rasijanja. Narodima koji su progonili Jevreja uvijek je bilo loše, a dobro onima koji su ga štitili. Budućnost će ovo načelo još izvanrednije dokazati. ... Bilješka. — Dar zemlje izmijenjen je proročanstvima o tri lišavanja i obnove (Post. 15. 13, 14, 16; Jer. 25. 11, 12; Pnz. 28. 62-65; 30. 1-3). Dva lišavanja i obnove već su se ostvarili. Izrael je sada u trećem rasijanju, iz kojeg će biti obnovljen pri povratku Gospoda kao Kralja pod Davidovim savezom (Pnz. 30. 3; Jer. 23. 5-8; Ez. 37. 21-25; Lk. 1. 30-33; Dj. 15. 14-17).”
Vjerski i politički pokret koji podržava povratak Jevreja u zemlju Izrael i, u svojim modernim oblicima, Državu Izrael. Mnogi kršćanski cionisti povratak Jevreja u zemlju i osnivanje Izraela shvataju kao ispunjenje biblijskog proročanstva.
| Bilješka | Scofieldove riječi |
|---|---|
| Postanak 12:3 | ‘Uvijek je loše prošao narod koji je progonio Jevreja’ |
| Abrahamov velik narod | ‘Ispunjeno i preko Jišmaela’ |
| Abrahamovo potomstvo | ‘Svi ljudi vjere, bilo Jevreji ili pagani’ |
| Kad Izrael bude obnovljen | ‘Pri povratku Gospoda kao Kralja’ |
Šta Kur'an kaže o sinovima Izraelovim i zemlji
Kur'an poštuje sinove Izraelove. Musa ih podsjeća na Allahovu (﷾) blagodat “kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, i kada vas je vladarima učinio”. Kaže da ih je Allah (﷾) “nad drugim svjetovima bio odlikovao”. Ibn Kesir kaže da to znači iznad ljudi njihovog vremena. Musa im je rekao: “uđite u Blagoslovljenu zemlju koju vam je Allah dodijelio”. Ibn Kesir to objašnjava kao zemlju obećanu preko njihovog oca Jakuba, “nasljedstvo onih među njima koji vjeruju”. Ali oni su odbili ući i rekli Musau: “Idite ti i Gospodar tvoj pa se borite”. Zato je Allah (﷾) rekao: “Četrdeset godina oni će zemljom lutati”, “jer će im Sveta zemlja zabranjena biti”. Dar je bio stvaran, a došao je s vjerom i pokornošću.
“A kad Musa reče narodu svome: O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjesnicima učinio, i kada vas je vladarima učinio, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao. O narode moj, uđite u Blagoslovljenu zemlju koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad pa da se vratite kao gubitnici,”
“O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Mojih koje sam vam podario i što sam vas nad drugim svjetovima bio odlikovao.”
O riječima ‘dao vam je ono što nije dao nikome drugom’ Ibn Kesir kaže da se misli na njihovo vrijeme: sinovi Izraela bili su najcjenjeniji narod svog vremena. O svetoj zemlji ‘koju vam je Allah dodijelio’ kaže da se misli na zemlju koju im je Allah obećao preko njihovog oca Israila (Jakuba), da je ona nasljedstvo onih među njima koji vjeruju. Kaže da su odbili ući i boriti se, i bili kažnjeni četrdesetogodišnjim lutanjem.
“oni rekoše: “O Musa! U njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući dok god oni iz nje ne izađu; pa, ako oni iz nje izađu, mi ćemo onda sigurno ući.” Dva čovjeka, koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao blagodat Svoju, rekoše: “Navalite na njihovu kapiju, pa kad kroz nju prođete, bit ćete sigurno pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici.” “O Musa”, rekoše oni, “dok god su oni u njoj, mi nećemo u nju ulaziti! Idite ti i Gospodar tvoj pa se borite, a mi se odavde nećemo micati!” “Gospodaru moj”, reče Musa, “ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato razluči između nas i buntovnih ljudi!” “Četrdeset godina oni će zemljom lutati”, reče On, “jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom buntovnim.””
Musa: uđite u svetu zemlju koju vam je Allah (﷾) odredio
Oni odbijaju: idi ti i tvoj Gospodar, pa se borite vas dvojica
Zemlja im je uskraćena četrdeset godina
Da li Kur'an predskazuje savremenu državu?
Neki ljudi danas kažu da Kur'an 17:104 predskazuje 1948. Allah (﷾) je sinovima Izraelovim, nakon faraona, rekao: “Naselite se u zemlji”. Zatim: “sve ćemo vas zajedno dovesti”. Arapske riječi iza izraza ‘the second of the warnings’ (drugo upozorenje) u prijevodu Yusufa Alija su va'd el-ahire, ‘obećanje Ahireta’. Et-Taberi zemlju objašnjava kao Šam, veliku Siriju, u vrijeme nakon faraona. Obećanje Ahireta objašnjava kao Čas. Na Sudnji dan Allah (﷾) će ih izvesti iz njihovih kabura sve izmiješane, a niko se neće držati svog plemena. Ibn Kesir kaže da to znači “sve vas, vas i vaše neprijatelje”. Ajet je o Sudnjem danu, a ne o državi u dvadesetom stoljeću.
“I poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: “Naselite se u zemlji, pa kad vrijeme ahireta nastupi, sve ćemo vas zajedno dovesti.””
Et-Taberi kaže da je sinovima Izraela, nakon što je faraon uništen, rečeno da nastane zemlju Šam (veliku Siriju). ‘Obećanje Ahireta’ je Čas: Allah će ih izvesti iz njihovih kabura na mjesto stajanja Proživljenja, sve izmiješane, a niko se neće držati svog plemena. Prenosi da je Ibn Abbas lefifen čitao kao ‘svi zajedno’, a drugi rani učenjak kao ‘od svakog naroda’.
Ibn Kesir ‘Sabrat ćemo vas u izmiješanu gomilu’ objašnjava kao: sve vas, vas i vaše neprijatelje. Prenosi da su Ibn Abbas, Mudžahid, Katade i ed-Dahhak rekli da lefifen znači svi zajedno. Prvu polovinu ajeta, sinovi Izraela nasljeđuju zemlju nakon faraona, čita kao radosnu vijest Poslaniku (ﷺ) da će jednog dana ući u Mekku.
Ko su Ibrahimovi nasljednici?
Postanak kaže da je zemlja obećana Abrahamovom potomstvu, “od rijeke egipatske do velike rijeke, rijeke Eufrata”. I Jišmael je Abrahamovo potomstvo: Bog je o njemu rekao: “učinit ću narod, jer je tvoje potomstvo”. Ibrahim i Ismail molili su zajedno dok su podizali Kabu: “učini nas dvojicu muslimanima – Tebi predanim, a i u potomstvu našem neka bude zajednica Tebi predana”. Poslanik Muhammed (ﷺ) potiče iz Ismailove loze: rekao je da je Allah (﷾) izabrao njegov narod od potomaka Ismaila. Dakle, u islamu narod obećan Ismailovom potomstvu su muslimani: narod Ismailovog potomka Muhammeda (ﷺ) i svi koji ga slijede u Ibrahimovoj vjeri. Kur'an odgovara ko su pravi nasljednici. Kad je Ibrahim tražio vođe od svog potomstva, Allah (﷾) je rekao: “Obećanje Moje ne obuhvata zulumćare!” Kaže: “najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili”. Kaže da će “Moji čestiti robovi naslijediti” Zemlju, kako kažu i Psalmi. Musa je rekao svom narodu: “Zemlja je, doista, Allahova. On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod pripada bogobojaznima.” Poslanik (ﷺ) je rekao da onoga koga zadrže njegova djela neće pogurati naprijed njegovo porijeklo.
“Toga dana GOSPOD sklopi savez s Abramom govoreći: Tvom potomstvu dao sam ovu zemlju, od rijeke egipatske do velike rijeke, rijeke Eufrata:”
“I od sina robinje učinit ću narod, jer je tvoje potomstvo.”
“Gospodaru naš, učini nas dvojicu muslimanima – Tebi predanim, a i u potomstvu našem neka bude zajednica Tebi predana, pokaži nam obrede naše i oprosti nam! Ti si, doista, stalni Primatelj pokajanja, Milostivi!”
Vasila ibn el-Eska' prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je Allah izabrao Kinanu od potomaka Ismaila, izabrao Kurejš od Kinane, izabrao Benu Hašim od Kurejša, a njega izabrao od Benu Hašima. U Sahih Muslimu stoji pod naslovom o vrijednosti Poslanikovog porijekla.
“I kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko riječi na iskušenje stavio, pa ih je on potpuno izvršio, Allah je rekao: “Učinit ću da ti budeš ljudima vođa.” On je upitao: “A i neki iz mog potomstva?” Odgovorio mu je: “Obećanje Moje ne obuhvata zulumćare!””
“Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika.”
“Mi smo u objavama, poslije Ploče pomno čuvane, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.”
“Musa reče narodu svome: “Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je, doista, Allahova. On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod pripada bogobojaznima.””
Ebu Hurejre prenosi dužu Poslanikovu (ﷺ) izreku o dobrim djelima i njihovoj nagradi. Među njima: ko krene putem u potrazi za znanjem, Allah mu olakša put u Džennet; a kad se ljudi okupe u džamiji da uče Kur'an i zajedno ga proučavaju, na njih se spušta smirenost, prekriva ih milost i okružuju ih meleki. Završava se ovako: koga zadrže njegova djela, neće ga pogurati naprijed njegovo porijeklo.
Ismailov obećani narod: muslimani
Čestiti
Oni koji slijede Ibrahima
Zlikovci, iz bilo koje loze
Samo porijeklo
Dakle, kakav je odgovor?
Država Izrael dijeli ime i velik dio zemlje s Izraelom iz Biblije. Većina njenih jevrejskih državljana svoju vjeru vezuje za njega. Ali ona nije Izrael iz Biblije. Taj Izrael bio je čovjek, porodica od dvanaest plemena i narod vezan Mojsijevim zakonom. Njegovo sjeverno kraljevstvo završilo je oko 720. p. n. e. Savremena država je zemlja, proglašena 1948., kojoj se, kao i svakoj zemlji, sudi po tome koliko pravedno postupa. Kur'an kaže: “Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete!” Jakuba imenuje među vjerovjesnicima u koje muslimani vjeruju i naziva ga Izraelom. Sinove Izraelove, kao i sve druge, poziva nazad njihovom zavjetu s Allahom (﷾): “ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao!” Taj zavjet se, kaže Kur'an, čuva vjerom i djelima, vjerom Ibrahimovom.
“O vi koji vjerujete, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite. Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti, i bojte se Allaha. Allah, doista, u potpunosti zna ono što činite.”
“Recite: “Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i potomcima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi smo Njemu predani.””
“Svaka hrana bila je dozvoljena sinovima Israilovim, osim one koju je Israil sam sebi zabranio prije nego je Tevrat objavljen bio. Reci: “Donesite Tevrat i čitajte ga, ako istinu govorite!””
“O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Mojih koje sam vam podario i ispunite zavjet koji ste Mi dali, pa ću i Ja ispuniti Svoj zavjet koji sam vam dao! I samo od Mene strahujte!”
“Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika.”
Gledišta
Država je biblijski Izrael
Neki Jevreji i mnogi kršćanski cionisti kažu da je savremena država obnovljeni Izrael, ispunjenje biblijskog obećanja o povratku.
Bog je obećao zemlju Abrahamovom potomstvu zauvijek.
Pobijanje
Ista Tora ostanak u zemlji čini zavisnim od pokornosti, a i Jišmael je Abrahamovo potomstvo. Kur'an kaže da obećanje ne obuhvata zulumćare ni iz jedne loze.
Povratak iz 1948. ispunjava Ponovljeni zakon 30.
Pobijanje
Ponovljeni zakon 30 na prvo mjesto stavlja povratak Bogu i Njegovom Zakonu, a sakupljanje nakon toga. Pokret koji je osnovao državu vodili su sekularni nacionalisti, a mnogi ortodoksni Jevreji ga odbacuju na osnovu samog Talmuda. Čak i Scofieldova Biblija obnovu Izraela stavlja u povratak Gospoda.
Sam Kur'an daje zemlju Jevrejima (5:21, 17:104).
Pobijanje
Ajet 5:21 rečen je Musaovoj generaciji, koja ju je odbila; mufesiri kažu da je zemlja nasljedstvo onih koji vjeruju. Ajet 17:104 govori o sakupljanju na Sudnji dan.
Islamsko gledište
Izrael iz Biblije je Jakov, njegova porodica i narod saveza pod Zakonom; savremena država je zemlja iz 1948. koja je uzela to ime. U Kur'anu obećanje pripada čestitima koji slijede Ibrahimovu vjeru, a ne lozi ili državi.
Biblijsko kraljevstvo Izrael završilo je oko 720. p. n. e.
Pripadnost savremenoj državi određuju njeni vlastiti zakoni, a petina njenih državljana su Arapi.
Biblija zemlju vezuje za pokornost Božijem Zakonu.
Kur'an kaže da su Ibrahimu najbliži oni koji ga slijede i da obećanje ne obuhvata zulumćare.
Narod obećan Ismailovom potomstvu su muslimani: Ibrahim i Ismail molili su za muslimanski narod iz svog potomstva, a Poslanik (ﷺ) potiče iz Ismailove loze.