Kratak odgovor
Ne. Godine 628. n. e. jedna žena s Hajbera dala je Poslaniku Muhammedu (ﷺ) otrovanu ovcu, ali ga otrov nije ubio. Živio je još oko četiri godine. U to vrijeme Mekka i veći dio Arabije prihvatili su islam, a Kur'an se nastavio objavljivati dok nije bio dovršen. Umro je u svojoj posljednjoj bolesti, koja je počela glavoboljom i postala teška. U njoj je rekao da još osjeća bol od otrova, pa ga je otrov možda oslabio, a muslimanski učenjaci njegovu smrt smatraju šehidskom. Ništa od ovoga ga ne čini ni lažnim vjerovjesnikom. Kur'an 69:44-47 opisuje krivotvoritelja kojeg Bog presiječe, tako da njegova laž ne ide dalje. Ponovljeni zakon 18:20 kaže da lažni prorok “neka umre”, ali svaki vjerovjesnik umire, a nijedan sud ga nikada nije osudio. Musa je dao drugačiju provjeru za lažnog proroka: proročanstvo koje se ne obistini. Odgovor islama je da je on dovršio svoju misiju, pa ga nijedan od ta dva stiha ne opisuje.
Potpuno objašnjenje
Slučaj kritičara
Neki kršćanski kritičari spajaju tri teksta. Prvi je hadis, predanje o onome što je Poslanik (ﷺ) rekao i činio. Kaže da je u svojoj posljednjoj bolesti još osjećao otrov koji je pojeo na Hajberu. Rekao je da mu se čini kao da mu se presijeca aorta, glavna arterija tijela. Drugi je Kur'an, koji kaže da bi Bog presjekao žilu kucavicu čovjeku koji izmisli objavu. Treći je Musaov zakon, koji kaže da će umrijeti vjerovjesnik koji govori ono što Bog nije zapovijedio. Iz toga tvrde da ga i Kur'an i Biblija osuđuju.
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) u svojoj posljednjoj bolesti rekao da još osjeća bol od hrane koju je pojeo na Hajberu i da mu se čini kao da mu taj otrov presijeca aortu.
“A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga desnicom dohvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.”
“Ali prorok koji se usudi govoriti riječ u moje ime, koju mu nisam zapovjedio da govori, ili koji govori u ime drugih bogova, taj prorok neka umre.”
Sami muslimani su to zabilježili
Islam prihvata to predanje. Riječi o aorti dolaze od Aiše, Poslanikove (ﷺ) supruge, i čuvaju se u Sahih el-Buhariju, najpouzdanijoj knjizi hadisa. Zajednica koja krije lažnog vjerovjesnika ne bi sačuvala jedino predanje koje njeni kritičari mogu koristiti. Muslimani to ne vide kao prokletstvo. Otrov ga nije ubio na Hajberu. Umro je oko četiri godine kasnije, u bolesti koja je počela glavoboljom i postala toliko teška da su mu morali pomagati da hoda. To što je tada još osjećao otrov pokazuje da ga je možda oslabio. Muslimanski učenjaci zbog toga njegovu smrt smatraju šehidskom, što je čast, a ne kazna. Ibn Redžeb, muslimanski učenjak iz 14. stoljeća, bilježi ovaj stav.
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) u svojoj posljednjoj bolesti rekao da još osjeća bol od hrane koju je pojeo na Hajberu i da mu se čini kao da mu taj otrov presijeca aortu.
Aiša se požalila na glavobolju, govoreći ‘Joj, moja glava!’ Poslanik (ﷺ) je odgovorio da bi prije on trebao reći ‘Joj, moja glava!’. Rani biografi to stavljaju na početak njegove posljednje bolesti.
Aiša prenosi da su, kad se bolest Poslanika (ﷺ) pogoršala, njegove žene dopustile da ga njeguju u njenoj kući. Došao je hodajući između dva čovjeka, vukući noge po zemlji. Tamo je tražio da se na njega polije voda iz sedam mješina kako bi mogao savjetovati ljude, zatim je izašao, predvodio ih u namazu i govorio im.
Ibn Redžeb bilježi stav da je Poslanik (ﷺ) umro kao šehid od posljedica hajberskog otrova.
Pročitajte ajet u cjelini
Kur'an 69:44-47 je uslov i opisuje Božiju vlastitu ruku. Kad bi poslanik izmišljao riječi u Božije ime, Bog bi ga dohvatio i presjekao. Niko ga ne bi mogao zaštititi. Ajet prikazuje krivotvoritelja zaustavljenog tako da njegova laž ne ide dalje. Poslanik (ﷺ) je živio oko četiri godine nakon Hajbera, od sedme godine poslije hidžre (njegovog preseljenja iz Mekke u Medinu) do jedanaeste. Kur'an se nastavio objavljivati. Na njegovom posljednjem hodočašću u Mekku, Oprosnom hadždžu, Kur'an je objavio da je vjera usavršena. Omer, jedan od njegovih najbližih sljedbenika, kasnije se prisjetio dana i mjesta kada je to objavljeno. Krivotvoritelju kojeg je Bog presjekao ne bi bilo dopušteno da dovrši knjigu koju krivotvori.
“A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga desnicom dohvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.”
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
Jedan Jevrej je rekao Omeru ibn el-Hattabu da bi Jevreji, da im je objavljen ajet ‘Danas sam vam vjeru vašu usavršio’, taj dan slavili kao praznik. Omer je odgovorio da muslimani tačno znaju kada i gdje je objavljen: u petak, dok je Poslanik (ﷺ) stajao na Arefatu tokom hadždža.
Ajet i hadis, svaki u svom kontekstu
Sura el-Hakka, 69. poglavlje Kur'ana, odgovara onima koji su Poslanika (ﷺ) nazivali pjesnikom ili vračem. Kaže da je Kur'an poruka objavljena od Gospodara svjetova. Zatim kaže šta bi se dogodilo kad bi poslanik izmišljao riječi u Božije ime. Bog bi ga dohvatio desnicom i presjekao mu žilu kucavicu, i niko ga ne bi mogao odbraniti. Ajet je uslov o krivotvoritelju. Prikazuje Božiju vlastitu ruku koja ga zaustavlja, tako da laž ne ide dalje. Hadis ima drugačiji okvir. Aiša prenosi šta je Poslanik (ﷺ) rekao u svojoj posljednjoj bolesti. Još je osjećao bol od hrane koju je pojeo na Hajberu, a sada mu se činilo kao da mu taj otrov presijeca arteriju. Opisivao je bol bolesti, od otrova koji su mu ljudi dali oko četiri godine ranije. Nije rekao da ga je Bog dohvatio. Upravo su muslimani koji su ajet znali napamet zabilježili njegove riječi. A muslimanski učenjaci njegovu su smrt smatrali šehidskom, što je čast. Dakle, svaki se mora čitati u svom okviru. Ajet opisuje krivotvoritelja zaustavljenog prije nego što je njegov posao gotov. Hadis opisuje poslanika koji trpi bol nakon što je njegov posao dovršen.
“a nije govor nikakva pjesnika – kako vi malo vjerujete! I nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospodara svjetova!”
“A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga desnicom dohvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.”
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) u svojoj posljednjoj bolesti rekao da još osjeća bol od hrane koju je pojeo na Hajberu i da mu se čini kao da mu taj otrov presijeca aortu.
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.”
Ibn Redžeb bilježi stav da je Poslanik (ﷺ) umro kao šehid od posljedica hajberskog otrova.
Otrov nije okončao njegovu misiju
Ljudi s Hajbera rekli su Poslaniku (ﷺ) zašto su otrovali meso. Ako je lažljivac, riješit će ga se, rekli su, a ako je vjerovjesnik, neće mu naškoditi. Žena koja ga je poslužila rekla je da ga je htjela ubiti. Rekao joj je da joj Allah (﷾) nikada neće dati moć da to učini. Nije ni mogla: Poslanik (ﷺ) je živio još oko četiri godine i dovršio svoju misiju. U svojoj posljednjoj bolesti umro je u Aišinoj kući u Medini, naslonjen na njene grudi, s riječima vjere na usnama.
Ebu Hurejre prenosi da je nakon osvajanja Hajbera Poslaniku (ﷺ) data otrovana pečena ovca. Okupio je tamošnje Jevreje i upitao jesu li je otrovali. Rekli su da jesu. Upitani zašto, rekli su da su htjeli znati: ako je lažljivac, riješit će ga se, a ako je vjerovjesnik, neće mu naškoditi.
Enes prenosi da je jedna Jevrejka donijela Poslaniku (ﷺ) otrovanu ovčetinu i on je jeo od nje. Kad je dovedena pred njega, rekla je da ga je htjela ubiti. Odgovorio je da joj Allah nikada neće dati moć da to učini. Njegovi ashabi su pitali da li da je ubiju, a on je rekao ne.
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) umro u njenoj kući, na njen dan, s glavom naslonjenom na njene grudi. U posljednjim trenucima očistio je zube omekšanim misvakom, otro lice vodom, rekao da nema boga osim Allaha i da smrt ima svoje muke, a zatim govorio ‘S najvišim drugom’ dok nije preselio.
- 628. n. e. (7. godina po hidžri)
Otrovana ovca na Hajberu
Govori ženi da joj Allah (﷾) nikada ne bi dao moć da ga ubije.
- Naredne četiri godine
Njegova misija se nastavlja
Mekka i većina Arabije prihvataju islam, a Kur'an se i dalje objavljuje.
- Njegovo posljednje hodočašće
Vjera je usavršena
Na Oproštajnom hadždžu Kur'an proglašava vjeru usavršenom.
- 11. godina po hidžri
Njegova posljednja bolest
Počinje glavoboljom i postaje teška. I dalje osjeća bol od otrova. Umire u Aišinoj kući u Medini, s riječima vjerovanja na usnama.
Kur'an 69:44-47 prikazuje krivotvoritelja koji biva zaustavljen prije nego što završi svoj posao. Poslanik (ﷺ) doživio je da završi svoj.
Šta znači “taj prorok neka umre”
Svaki vjerovjesnik umire. Sam Musa je umro “po riječi GOSPODNJOJ” i niko to ne uzima kao dokaz da je bio lažan. Dakle, riječi u Ponovljenom zakonu 18:20 moraju značiti više od toga da će jednog dana umrijeti. Mišna, najraniji zbornik jevrejskog zakona, smrt lažnog proroka tretira kao presudu. Navodi ga među onima koje sud pogubljuje.
“Ali prorok koji se usudi govoriti riječ u moje ime, koju mu nisam zapovjedio da govori, ili koji govori u ime drugih bogova, taj prorok neka umre.”
“Tako umrije ondje Mojsije, sluga GOSPODNJI, u zemlji moapskoj, po riječi GOSPODNJOJ. I ukopa ga u dolini u zemlji moapskoj, prema Bet-Peoru; ali niko ne zna za njegov grob do današnjeg dana. A Mojsiju je bilo stotinu i dvadeset godina kad je umro; oko mu nije oslabilo, niti se snaga njegova umanjila. I sinovi Izraelovi oplakivali su Mojsija na poljanama moapskim trideset dana; tako se navršiše dani plača i žalosti za Mojsijem. A Jošua, sin Nunov, bijaše pun duha mudrosti, jer je Mojsije položio ruke svoje na njega; i sinovi Izraelovi slušali su ga i činili kako je GOSPOD zapovjedio Mojsiju. I ne pojavi se više u Izraelu prorok kao Mojsije, kojeg je GOSPOD poznavao licem u lice,”
Navodi prijestupnike koje jevrejski sud osuđuje na smrt davljenjem. Lažni prorok je jedan od njih, pored onoga koji prorokuje u ime idola.
Kur'an mu je rekao da će umrijeti
Kur'an nikada ne kaže da Poslanik (ﷺ) neće umrijeti. Govori mu: “Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.” Naziva ga samo poslanikom, poput poslanika koji su umrli prije njega. I pita da li bi se vjernici nazad vratili kad bi on umro ili bio ubijen. Kada je umro, njegov najbliži ashab Ebu Bekr proučio je oba ajeta ožalošćenim ljudima. Tako je njegova smrt došla kako je njegov vlastiti spis rekao da će doći.
“Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.”
“Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati, Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi.”
Aiša prenosi da je, kad je Poslanik (ﷺ) umro, Omer tvrdio da nije mrtav. Ebu Bekr je došao, poljubio Poslanikovo lice, a zatim rekao ljudima da onaj ko je obožavao Muhammeda neka zna da je Muhammed mrtav, a onaj ko je obožavao Allaha neka zna da je Allah živ i da nikada ne umire. Proučio je 39:30 i 3:144, da Muhammed nije ništa više od poslanika, i ljudi su zaplakali.
Gdje završava čitanje kritičara
Čitan kao smrtna presuda koju izvršavaju ljudi, stih ne odgovara Muhammedu (ﷺ). Nijedan sud ga nikada nije osudio, a umro je u svojoj posljednjoj bolesti kod kuće, s dovršenim poslom. Pretpostavimo da osuda od ljudi dokazuje da je čovjek lažan. Tada bi pravilo palo na Isusa, za kojeg novozavjetna Evanđelja kažu da ga je vijeće osudilo na smrt zbog huljenja. Ne dokazuje, jer su pravi vjerovjesnici bili ubijani. Sam Isus je rekao da Jerusalem ubija proroke, a Kur'an govori o onima koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano. Muslimani ne vjeruju da je Isus ubijen, jer Kur'an to poriče. Provjera koju je sam Musa dao za lažnog proroka je drugačija: proročanstvo koje se ne obistini.
“Čuli ste huljenje; šta mislite? A oni ga svi osudiše da je zaslužio smrt.”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“Jerusaleme, Jerusaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko puta htjedoh sabrati djecu tvoju kao što kvočka sabira piliće pod krila, i ne htjedoste!”
“Onima koji ne vjeruju u znakove Allahove i koji vjerovjesnike ubijaju neopravdano, i ubijaju one koji traže da se po pravdi postupa prema ljudima, navijesti bolnu patnju.”
“Kad prorok govori u ime GOSPODNJE, ako se to ne dogodi i ne obistini, to je stvar koju GOSPOD nije rekao, nego ju je prorok rekao drsko: nemoj ga se bojati.”
Stih po stih
Kur'an 69:44-47 — sura El-Hakka, ajet 44-47
“A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga desnicom dohvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.”
Navedeno za
Bog je rekao da bi krivotvoritelju presjekao žilu kucavicu. U svojoj posljednjoj bolesti Poslanik (ﷺ) je rekao da osjeća kako mu hajberski otrov presijeca aortu. Dakle, ajet ga osuđuje.
Odgovor
Ajet je uslov o tome da Bog dohvati krivotvoritelja tako da njegova laž ne ide dalje. Ovaj čovjek živio je još četiri godine, primio još objave, vidio da Arabija prihvata islam i čuo da je vjera proglašena usavršenom. Žena koja ga je otrovala htjela je tu i tada okončati njegovu misiju. Rekao joj je da joj Allah (﷾) nikada neće dati moć da to učini.
Zaključak — Ajet opisuje krivotvoritelja zaustavljenog prije nego što je njegov posao gotov. Poslanik (ﷺ) je dovršio svoju misiju, pa mu ajet ne odgovara.
Ponovljeni zakon 18:20 — Tora (Zakon), poglavlje 18, stih 20
“Ali prorok koji se usudi govoriti riječ u moje ime, koju mu nisam zapovjedio da govori, ili koji govori u ime drugih bogova, taj prorok neka umre.”
Navedeno za
Prorok koji u Božije ime govori ono što Bog nije zapovijedio “neka umre”, a Muhammed (ﷺ) je umro od otrova.
Odgovor
Svaki vjerovjesnik umire, pa i Musa, pa te riječi moraju značiti presudu. Mišna lažnog proroka navodi među onima koje sud pogubljuje. Poslanik (ﷺ) je umro kod kuće u svojoj posljednjoj bolesti, godinama nakon otrova, i nijedan ljudski sud ga nije osudio. Čak i kada Biblija prikazuje kako Bog udara lažnog proroka, Hananiju, on je umro iste godine (Jeremija 28:15-17). Poslanik (ﷺ), nasuprot tome, živio je još godinama i dovršio svoju misiju.
Zaključak — Po jevrejskom čitanju stih opisuje presudu koju izvršava sud. Ne opisuje Poslanikovu (ﷺ) smrt.
Sahih el-Buhari 4428 — Kitab el-Megazi (Vojni pohodi), hadis 4428
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) u svojoj posljednjoj bolesti rekao da još osjeća bol od hrane koju je pojeo na Hajberu i da mu se čini kao da mu taj otrov presijeca aortu.
Navedeno za
U svojoj posljednjoj bolesti Poslanik (ﷺ) je rekao da osjeća kako mu se presijeca aorta: upravo arterija koju imenuje Kur'an 69:46.
Odgovor
Riječi nisu iste. Kur'an kaže al-watin; hadis kaže abhar. Ali obje imenuju veliku arteriju srca: Yusuf Ali riječ Kur'ana prevodi kao ‘the artery of his heart’ (arterija njegovog srca), a engleski prijevod hadisa ima ‘aorta’. Dakle, različita riječ ne dokazuje ništa ni u jednom smjeru. Ono što odgovara na optužbu jeste kontekst. Ajet je uslov: Bog dohvata krivotvoritelja tako da njegova laž ne ide dalje. Poslanik (ﷺ) je govorio o boli od otrova pojedenog oko četiri godine ranije, nakon što je vjera proglašena usavršenom. Nije rekao da mu je Bog presjekao arteriju i umro je kod kuće s dovršenom misijom.
Zaključak — Kakva god bila riječ, ajet govori o krivotvoritelju zaustavljenom prije nego što je njegov posao gotov. Poslanik (ﷺ) je dovršio svoj.
Kur'an 5:67 — sura El-Maide, ajet 67
“O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi. Allah, zaista, neće uputiti na Pravi put narod koji ne vjeruje.”
Navedeno za
Kur'an je obećao da će ga Allah štititi od ljudi (5:67). Ipak ga je jedna žena s Hajbera otrovala, pa obećanje nije ispunjeno.
Odgovor
Ajet obećanje vezuje za njegovu misiju. Govori mu da kazuje ono što mu je objavljeno i kaže da će ga Allah (﷾) štititi od ljudi. Žena ga je htjela ubiti, a on joj je rekao da joj Allah (﷾) nikada neće dati moć da to učini. Nije ni mogla. Živio je još oko četiri godine i kazao sve, dok vjera nije proglašena usavršenom. Zatim je umro kod kuće u svojoj posljednjoj bolesti, a ne od ičije ruke.
Zaključak — Niko ga nije spriječio da objavi poruku i niko ga nije ubio. Obećanje je održano.
Kur'an 7:188 — sura El-A'raf, ajet 188
“Reci: “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.””
Navedeno za
Ako je bio vjerovjesnik, zašto ga Bog nije upozorio prije nego što je pojeo otrovano meso?
Odgovor
U Kur'anu on kaže da nema moć nad štetom po sebe osim kako Allah (﷾) hoće i da mu, da zna nedokučivo, nikakvo zlo ne bi naudilo. Vjerovjesnik zna samo ono što mu Bog pokaže, a Kur'an govori o vjerovjesnicima kojima je naneseno zlo, pa čak i o ubijenima. Ljudi s Hajbera otrov su nazvali provjerom: ako je lažljivac, riješit će ga se. Nisu ga se riješili. Živio je dalje i dovršio svoju misiju.
Zaključak — To što je vjerovjesniku naneseno zlo ne čini ga lažnim. Ono čemu su se trovači nadali, da ga se riješe, nije se dogodilo.
Gledišta
Kršćanski kritičari
U svojoj posljednjoj bolesti Poslanik (ﷺ) je rekao da osjeća kako mu hajberski otrov presijeca aortu. Oni kažu da je to smrt koju Kur'an 69:46 daje krivotvoritelju i smrt koju Ponovljeni zakon 18:20 daje lažnom proroku.
U svojoj posljednjoj bolesti Poslanik (ﷺ) je rekao da mu se čini kao da mu se presijeca aorta, velika arterija srca. Rekao je da je to otrov koji je pojeo na Hajberu.
Pobijanje
Islam prihvata to predanje. Ali bol od otrova ne pokazuje da ga je Bog presjekao. Živio je još oko četiri godine, a Kur'an je objavio da je vjera dovršena.
Kur'an 69:46 kaže da bi Bog presjekao žilu kucavicu poslaniku koji izmišlja riječi. Dakle, kažu oni, Poslanikove (ﷺ) riječi pokazuju da je presuda izvršena.
Pobijanje
Ajet je uslov o krivotvoritelju kojeg Bog zaustavlja prije nego što se njegova laž proširi. Poslanik (ﷺ) nije bio zaustavljen. Živio je još oko četiri godine i Kur'an je bio dovršen.
Ponovljeni zakon 18:20 kaže da će umrijeti prorok koji govori riječ koju Bog nije zapovijedio.
Pobijanje
Stih doista kaže “neka umre”, ali i Musa je umro, pa to mora značiti više od toga da će jednog dana umrijeti. Mišna to čita kao presudu suda, a nijedan sud nikada nije osudio Poslanika (ﷺ). Musaova vlastita provjera je proročanstvo koje se ne obistini.
Islamsko gledište
Poslanik Muhammed (ﷺ) živio je četiri godine nakon otrova, dovršio Kur'an i umro kod kuće u svojoj posljednjoj bolesti. Nijedan od ta dva stiha ga ne opisuje.
Kur'an 69:44-47 je uslov o krivotvoritelju kojeg Bog presiječe prije nego što se njegova laž može proširiti. Poslanik (ﷺ) je doživio da vjera bude proglašena dovršenom.
Ljudi s Hajbera rekli su da su otrov koristili kao provjeru. Ako je vjerovjesnik, neće mu naškoditi.
Poslanik (ﷺ) je razgovarao sa ženom koja ga je otrovala. Allah (﷾) joj, rekao joj je, nikada neće dati moć da ga ubije.
Poslanik (ﷺ) je umro u Aišinoj kući u Medini, naslonjen na njene grudi.
Svaki vjerovjesnik umire, pa i Musa. A Mišna lažnog proroka navodi među onima koje sud pogubljuje.
Kur'an je rekao Poslaniku (ﷺ) da će umrijeti, a Ebu Bekr je proučio taj ajet kada je umro.
Pravi vjerovjesnici mogu biti ubijeni. Isus je rekao da Jerusalem ubija proroke, a Kur'an osuđuje one koji vjerovjesnike ubijaju.
Musaova vlastita provjera lažnog proroka jeste proročanstvo koje se ne obistini.
Otrov ga nije ubio: umro je oko četiri godine kasnije u svojoj posljednjoj bolesti. Budući da je tada još osjećao njegovu bol, muslimanski učenjaci njegovu smrt smatraju šehidskom.