Kratak odgovor
Da. Čovjek koji kaže da ga je Bog poslao može biti samo jedno od tri. Lagao je, zbog novca, moći ili slave. Bio je lud ili prevaren i samo je u to vjerovao. Ili je govorio istinu. Zapis isključuje prva dva. Njegov narod zvao ga je el-Emin, povjerljivi, prije nego što je išta tvrdio. Čak je i njegov neprijatelj Ebu Sufjan priznao da ga nikada nisu optužili za laž. Kad su mu Kurejšije ponudile da ga učine svojim najbogatijim čovjekom i kraljem ako prestane, odbio je. Podnosio je godine progona i umro s oklopom založenim za ječam. Nije bio ni lud. Vlastiti izaslanik njegovih neprijatelja rekao je da riječi koje je učio nisu poezija, sihr ni vračanje. A čovjek kojeg su nazivali ludim ujedinio je većinu Arabije pod jednim zakonom. Čovjek koji sam sebe zavarava ne uči ajete koji ga javno ispravljaju. Ostaje treći odgovor: bio je posljednji Allahov (﷾) poslanik.
Potpuno objašnjenje
Samo tri mogućnosti
Poslanik (ﷺ) je rekao da ga je Allah (﷾) poslao i da je Kur'an Allahova (﷾) riječ, a ne njegova. Čovjek koji to kaže može biti samo jedno od tri. Lagao je i znao je to, možda zbog novca, moći ili slave. Ili je bio lud ili prevaren: iskreno je vjerovao, ali to je dolazilo iz njegovog uma ili od nečeg drugog. Ili je govorio istinu. Sam Kur'an bilježi prve dvije optužbe i odgovara na njih. Svaka se može provjeriti prema zapisu o njegovom životu, jedna po jedna.
“Oni koji ne vjeruju govore: “Ovo nije ništa drugo do velika laž koju on izmišlja, a u tome mu i drugi ljudi pomažu”, i čine nepravdu i potvoru, i govore: “To su izmišljotine naroda drevnih, on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju.””
“Oni govore: Hej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si uistinu lud!”
“ti uz blagodati Gospodara svoga nisi lud,”
Da li je bio lažov?
Prije objave Poslanik (ﷺ) bio je u Mekki poznat kao el-Emin, povjerljivi. Ljudi su kod njega ostavljali svoje dragocjenosti. Kad su se rodovi posvađali oko toga ko će vratiti Crni kamen na mjesto, pristali su na njegovu presudu. Kad je prvi put sazvao rodove na brdu Safa, rekli su mu da nikada nisu znali da je rekao išta osim istine. Godinama kasnije, Ebu Sufjana, još njegovog neprijatelja, ispitivao je bizantski car Heraklije. Upitan da li su ikada optužili Muhammeda (ﷺ) za laž prije njegove misije, rekao je ne. Heraklije je izveo zaključak: čovjek koji nije lagao o ljudima ne bi lagao o Bogu. Kur'an mu govori da ukaže na cijeli život koji je proveo među njima prije nego što je objava došla.
Izvještava da je prije poslanstva Muhammed (ﷺ) među Kurejšijama bio poznat kao el-Emin, povjerljivi. Kad su se rodovi posvađali oko toga ko će tokom obnove Kabe vratiti Crni kamen na mjesto, dogovorili su se da prihvate sud prvog čovjeka koji uđe, a to je bio on. Stanovnici Mekke ostavljali su svoje dragocjenosti kod njega, a pri Hidžri je ostavio Aliju da ih vrati vlasnicima.
Ibn Abbas prenosi da je, kad je Poslanik (ﷺ) prvi put okupio kurejšijske rodove na brežuljku Safa, upitao bi li mu vjerovali kad bi ih upozorio na konjicu u dolini. Odgovorili su da bi, jer nikada nisu čuli da je rekao išta osim istine. Tada im je rekao da je opominjač pred teškom kaznom.
Ebu Sufjana, u to vrijeme još neprijatelja Poslanika (ﷺ), ispitivao je bizantski car Heraklije. Upitan da li su ikada optužili Muhammeda za laž prije nego što je tvrdio da je vjerovjesnik, odgovorio je da nisu. Heraklije je zaključio da čovjek koji nije lagao o ljudima ne bi lagao o Bogu.
“Reci: “Da Allah nije htio, ja vam ga ne bih učio niti bi vas On njime podučio. Ja sam prije poslanstva dugo među vama boravio – zar ne razumijete?””
Lažov ne daje obećanja koja se mogu provjeriti
Lažov izbjegava obećanja koja njegovi neprijatelji mogu provjeriti. Kur'an je dao dva. Kad je Perzija slomila Rimljane, rekao je da će Rimljani pobijediti u roku od nekoliko godina. Od 622. godine rimski car Heraklije preokrenuo je rat, a do 627. porazio je Perziju. Rekao je i da će Poslanikov (ﷺ) amidža Ebu Leheb, jedan od njegovih najžešćih neprijatelja, gorjeti u Vatri, što je značilo da će umrijeti kao nevjernik. Ebu Leheb je živio godinama nakon što je to učeno. Trebao je samo reći da je musliman, makar i lažno, da to dovede u sumnju. Nikada nije, i umro je ubrzo nakon bitke na Bedru, još neprijatelj islama. Stranica “Koja su se proročanstva u Kur'anu ispunila?” izlaže oboje.
“Bizantinci su pobijeđeni, u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza, sigurno, pobijediti za nekoliko godina – samo Allahu pripada odluka i prije i poslije – i tad će se vjernici radovati”
Historija rimskog (bizantskog) cara Heraklija. Bilježi perzijska osvajanja rimskih zemalja, uključujući Jerusalem 614., i Heraklijeve protupohode od 622., koji su završili njegovom pobjedom kod Ninive 627. i perzijskom predajom osvojenih zemalja.
“Neka propadnu ruke Ebu Lehebove, i propao je! Neće mu biti od koristi imetak njegov, a ni ono što je stekao, ući će on, sigurno, u vatru rasplamsalu,”
Izvještava da je Ebu Leheb ostao u Mekki kad su Kurejšije krenuli na Bedr i da je umro ubrzo poslije bitke, još uvijek neprijatelj Poslanika (ﷺ) i islama.
Da li je to činio radi koristi?
Nisu mu trebali novac ni ugled. Prije misije oženio je Hatidžu, uglednu trgovkinju iz Mekke čiju je robu prevozio, a narod ga je cijenio i častio. A ako je to izmislio zbog novca, moći ili slave, ponuđeno mu je sve troje i odbio je. Kurejšije su mu poslale Utbu ibn Rebi'u s ponudom. Ako želi novac, učinit će ga najbogatijim među sobom. Ako želi čast, učinit će ga svojim poglavarom. Ako želi biti kralj, učinit će ga svojim kraljem. Saslušao je Utbu do kraja, a zatim mu učio Kur'an. Čak i ako je sve što je želio bilo da vodi i popravi Arabiju, ta ponuda dala mu je moć da to učini. Jedini uslov bio je da prestane pozivati ljude da obožavaju samo Allaha (﷾), a to nije htio. Ni čovjek koji samo želi sljedbenike ne govori Jevrejima i kršćanima oko sebe, čiju je podršku mogao pridobiti, da su njihovi spisi izmijenjeni, da Isa nije razapet i da Allah (﷾) nije jedan od trojice. Umjesto toga, njegova poruka donijela mu je godine progona. Njegov rod bio je bojkotovan. Izgubio je suprugu Hatidžu i amidžu Ebu Taliba, a poglavari Taifa protjerali su ga. Melek je ponudio da obori planine na one koji su ga odbacili. On je umjesto toga rekao da se nada da će njihovi potomci obožavati samo Allaha (﷾). Završio je kao vladar Arabije, a ipak je umro s oklopom založenim jednom Jevreju za ječam i nije ostavio novca. Nije htio zadržati ni jednu noć komad zlata namijenjen sadaki. Dva mjeseca moglo je proći bez vatre za kuhanje u njegovim kućama, a njegova porodica živjela je od hurmi i vode. Stranac koji bi došao u džamiju morao je pitati ko je od ljudi koji tu sjede Muhammed (ﷺ). I nikoga nije stavljao iznad zakona: rekao je da bi, kad bi njegova kći Fatima ukrala, kazna pala i na nju.
Bilježi da se Muhammed (ﷺ) rodio u Mekki u Godini slona, koju muslimanska predaja smješta oko 570. n. e.; da mu je otac Abdullah umro prije njegovog rođenja, a majka Amina kad je imao šest godina; da ga je odgojio djed Abdul-Muttalib, a zatim amidža Ebu Talib; da je trgovao za Hatidžu, uglednu trgovkinju iz Mekke, i oženio je kad je imao dvadeset i pet godina.
Izvještava da su Kurejšije poslali Utbu ibn Rebia Poslaniku (ﷺ) s ponudom: ako želi novac, učinit će ga najbogatijim među sobom; ako želi čast, učinit će ga svojim prvakom; ako želi vlast, učinit će ga svojim kraljem; ako ga je obuzeo duh, platit će liječenje. Poslanik ga je saslušao, a zatim proučio početak sure Fussilet. Utba se vratio i rekao Kurejšijama da je čuo riječi koje nisu nalik poeziji, vradžbini ili vračanju i savjetovao im da ga ostave na miru.
Bilježi progon muslimana u Mekki: bojkot Kurejšija protiv Poslanikovog (ﷺ) roda, smrt njegove žene Hatidže i njegovog amidže i zaštitnika Ebu Taliba blizu jedno drugom i njegovo putovanje u Taif, gdje su ga prvaci odbili i na odlasku nahuškali na njega gradsku rulju.
Aiša je upitala Poslanika (ﷺ) je li doživio teži dan od Uhuda. Naveo je dan kad je svoj poziv iznio Ibn Abdu Jalilu, prvaku Taifa, i bio odbijen. Dok je odlazio u tuzi, došao je Džibril s melekom planina, koji je ponudio da na one koji su ga odbili spusti dvije velike planine. Poslanik je odbio i rekao da se nada da će njihovi potomci obožavati samo Allaha.
Aiša prenosi da je, kad je Poslanik (ﷺ) umro, njegov oklop držao jedan Jevrej kao zalog za trideset mjerica ječma.
Amr ibn el-Haris prenosi da Poslanik (ﷺ) kad je umro nije ostavio ni novca, ni roba, ni ičega drugog, osim svoje bijele mazge, svog oružja i komada zemlje koji je dao u dobrotvorne svrhe.
Ukbe ibn el-Haris prenosi da je Poslanik (ﷺ) požurio kući odmah poslije ikindije. Objasnio je da je u kući ostavio komad zlata od sadake i da ne želi da tamo ostane preko noći, pa ga je dao podijeliti.
Aiša je rekla svom sestriću Urvi da su tri mlađaka mogla proći, dva mjeseca, a da se u Poslanikovim (ﷺ) kućama ne zapali vatra za kuhanje. Živjeli su od hurmi i vode i nešto mlijeka koje su im slale komšije ensarije.
Enes ibn Malik prenosi da je, dok su ashabi sjedili s Poslanikom (ﷺ) u džamiji, jedan čovjek ujahao na devi i upitao koji je od njih Muhammed. Poslanik je sjedio među njima, oslonjen na ruku, a oni su ga pokazali. Čovjek ga je zatim ispitivao da li ga je Allah poslao svim ljudima, te o namazima, postu i sadaki.
Aiša prenosi da su Kurejšije bili zabrinuti zbog žene iz plemenitog roda Mahzum koja je ukrala i zamolili su Usamu ibn Zejda da se zauzme za nju. Poslanik (ﷺ) je upitao da li se zauzima u vezi s jednom od kazni koje je Allah odredio. Zatim je propovijedao da su narodi prije njih uništeni jer su puštali plemenitog lopova, a kažnjavali slabog, i zakleo se da bi, kada bi Fatima, njegova vlastita kći, ukrala, odsjekao njenu ruku.
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“Nevjernici su oni koji govore: “Allah je, zaista, jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.”
Da li je bio lud?
Njegovi neprijatelji zaista su ga nazivali ludim. Kur'an bilježi da su govorili: “ti si uistinu lud!” I odgovara: “ti uz blagodati Gospodara svoga nisi lud”. Zapis se slaže. Prije misije njegov narod izabrao ga je da riješi svađu oko Crnog kamena. Kurejšije su čak ponudile da plate liječenje, u slučaju da ga je obuzeo neki duh. Ali kad je njihov izaslanik Utba čuo da uči, vratio se i rekao im da je čuo riječi koje nisu nalik poeziji, sihru ni vračanju i savjetovao im da ga ostave na miru. Čovjek kojeg su nazivali ludim okončao je krvne osvete Arabije i njenim plemenima dao jedan zakon. Ludilo to ne čini.
“Oni govore: Hej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si uistinu lud!”
“ti uz blagodati Gospodara svoga nisi lud,”
Izvještava da je prije poslanstva Muhammed (ﷺ) među Kurejšijama bio poznat kao el-Emin, povjerljivi. Kad su se rodovi posvađali oko toga ko će tokom obnove Kabe vratiti Crni kamen na mjesto, dogovorili su se da prihvate sud prvog čovjeka koji uđe, a to je bio on. Stanovnici Mekke ostavljali su svoje dragocjenosti kod njega, a pri Hidžri je ostavio Aliju da ih vrati vlasnicima.
Izvještava da su Kurejšije poslali Utbu ibn Rebia Poslaniku (ﷺ) s ponudom: ako želi novac, učinit će ga najbogatijim među sobom; ako želi čast, učinit će ga svojim prvakom; ako želi vlast, učinit će ga svojim kraljem; ako ga je obuzeo duh, platit će liječenje. Poslanik ga je saslušao, a zatim proučio početak sure Fussilet. Utba se vratio i rekao Kurejšijama da je čuo riječi koje nisu nalik poeziji, vradžbini ili vračanju i savjetovao im da ga ostave na miru.
Dugi izvještaj Džabira ibn Abdullaha o Poslanikovom (ﷺ) Oproštajnom hadždžu. U svojoj hutbi na Arefatu Poslanik je objavio da su životi i imetak ljudi sveti, da je sve iz doba neznanja ukinuto i da su krvne osvete iz tog vremena ukinute, počevši od zahtjeva njegove vlastite porodice.
Da li je bio prevaren? Knjiga ga ispravlja
Neki kažu da je bio iskren, ali prevaren i da je glas koji je čuo dolazio iz njegovog uma. Ali čovjek koji svoje misli brka s Allahovom (﷾) riječju ne uči ajete koji ga kude. Kur'an kori Poslanika (ﷺ) riječima koje je morao naglas učiti ljudima koje je vodio. Kudi ga što se namrštio na slijepca. Kudi ga što je sebi zabranio nešto dozvoljeno da ugodi suprugama. Govori mu da odluka o nekim ljudima nije bila njegova. I govori mu da kaže da ne zna nevidljivo. Kad je Sunce pomračeno na dan kad mu je umro sin Ibrahim, ljudi su rekli da je to zbog Ibrahima. Rekao im je da se pomračenja ne događaju ni zbog čije smrti ni rođenja. Čovjek koji izmišlja religiju, ili sam sebe zavarava, uzeo bi taj znak. Drugi kažu da je jednostavno bio dobar i mudar čovjek, poput učitelja drugih vjera koji su živjeli jednostavnim životom. Ali Buda je, naprimjer, rekao da stihovi koji su mu došli nisu dati odozgo. Poslanik (ﷺ) je stalno govorio da mu Allah (﷾) govori. Dobar čovjek to ne kaže ako nije tako. Dakle, ovaj odgovor vraća se na tri: lagao je, bio je prevaren ili je govorio istinu.
“Namrštio se i okrenuo zato što je slijepi čovjek njemu prišao. A šta ti znaš, možda će se on očistiti, ili opomenuti, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, a on se boji, ti njega zanemaruješ.”
“O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio – želeći zadovoljstvo svojih supruga? A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
“Ništa ne zavisi od tebe: bilo da im On pokajanje primi, ili da ih kazni, jer oni su, doista, nepravedni.”
“Reci: “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.””
El-Mugire ibn Šu'be prenosi da je došlo do pomračenja Sunca na dan kad je umro Poslanikov (ﷺ) sin Ibrahim, i ljudi su rekli da se pomračilo zbog Ibrahimove smrti. Poslanik je rekao da se Sunce i Mjesec ne pomračuju zbog nečije smrti ili rođenja, i rekao im je da klanjaju i mole Allaha kad vide pomračenje.
“I tada su mi na um pali ovi stihovi, koji niti su bili natprirodno nadahnuti, niti su ranije u prošlosti naučeni:”
Šta je govorio o sebi
Poslaniku (ﷺ) je rečeno da kaže da nema moć da donese dobro ili štetu, čak ni sebi. Rečeno mu je da kaže da ne zna nevidljivo i da je čovjek kojem dolazi objava. Zabranio je svojim sljedbenicima da ga hvale onako kako su kršćani hvalili Isaa. Kad je umro, njegov bliski ashab Ebu Bekr smirio je ožalošćeni grad učeći da je Muhammed (ﷺ) samo poslanik. Njegovi sljedbenici oplakivali su ga kao čovjeka, jer ih je učio da samo Allah (﷾) nikada ne umire.
“Reci: “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh nedokučivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.””
“Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje.””
Omer prenosi da je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže: ne hvalite me pretjerano kao što su kršćani pretjerano hvalili sina Merjemina; ja sam samo rob, zato me zovite Allahovim robom i Njegovim Poslanikom.
Aiša prenosi da je, kad je Poslanik (ﷺ) umro, Omer tvrdio da nije mrtav. Ebu Bekr je došao, poljubio Poslanikovo lice, a zatim rekao ljudima da onaj ko je obožavao Muhammeda neka zna da je Muhammed mrtav, a onaj ko je obožavao Allaha neka zna da je Allah živ i da nikada ne umire. Proučio je 39:30 i 3:144, da Muhammed nije ništa više od poslanika, i ljudi su zaplakali.
“Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro, ili ubijen bio, zar biste se vi nazad vratili?! Onaj ko se nazad vrati, Allahu neće ništa nauditi, a Allah će zahvalne nagraditi.”
Šta je promijenio u Arabiji
Poruka koju je Poslanik (ﷺ) donio osudila je zakopavanje ženske djece živih. Na Oprosnom hadždžu, svom posljednjem hodočašću, okončao je krvne osvete džahilijeta, muslimanskog naziva za Arabiju prije islama. Kur'an je na njihovo mjesto stavio zakon jednake kazne i porodici žrtve dao izbor da oprosti ili uzme naknadu. Vino i kocka zabranjeni su korak po korak. Kad je došla konačna zabrana, vino je izlijevano dok nije teklo ulicama Medine. Ženama je dat utvrđeni dio nasljedstva i pravo da zadrže ono što zarade. Kad je otac udao kćer protiv njene volje, Poslanik (ﷺ) je brak proglasio nevažećim. A oslobađanje roba postalo je način iskupa za grijehe, poput ubistva vjernika greškom.
“i kada djevojčica koja je živa zakopana bude upitana zbog kojeg je grijeha ubijena,”
Dugi izvještaj Džabira ibn Abdullaha o Poslanikovom (ﷺ) Oproštajnom hadždžu. U svojoj hutbi na Arefatu Poslanik je objavio da su životi i imetak ljudi sveti, da je sve iz doba neznanja ukinuto i da su krvne osvete iz tog vremena ukinute, počevši od zahtjeva njegove vlastite porodice.
“O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan za slobodnog, rob za roba, i žensko za žensko. A prema onome kome od njegovog brata bude nešto oprošteno, neka onaj ko prihvati otkup postupi pravedno, a i on neka njemu isplati lijepo i po propisu. To je olakšanje od Gospodara vašeg i milost. A ko nasilje i poslije toga izvrši, njemu slijedi bolna patnja. U odmazdi vam je život, o razumom obdareni, da biste se sačuvali.”
“Pitaju te o opojnim pićima i kocki! Reci: “U njima je veliki grijeh, a i ima i nekih koristi ljudima; samo je grijeh od njih veći od koristi njihove!” Pitaju te, šta da udjeljuju! Reci: “Višak!” Eto, tako vama Allah propise objašnjava da biste razmislili,”
“O vi koji vjerujete, ne pristupajte namazu pijani, dok ne budete znali šta govorite, niti kada ste džunubi, osim kao prolaznici, sve dok se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas došao iz nužnika, ili ako ste imali odnos sa suprugama, a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica svoja i ruke svoje potarite. Allah je, doista, Onaj Koji stalno grijehe poništava i oprašta.”
“O vi koji vjerujete, opojna pića i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratno su, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste uspjeli.”
Enes prenosi da je služio piće u kući Ebu Talhe kad je Poslanik (ﷺ) dao objaviti da je alkoholno piće zabranjeno. Ebu Talha mu je rekao da izađe i prolije vino, i ono je poteklo ulicama Medine.
“Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodbina, a i ženama pripada dio od onoga što ostave roditelji i rodbina. Bilo toga malo ili mnogo, dio je obavezan.”
“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao nad drugima: muškarcima pripada udio za ono što zarade, a ženama udio za ono što one zarade. I molite Allaha za obilje Njegovo. Allah, doista, sve dobro zna.”
Hansa bint Hidam, koja je ranije bila udata, prenosi da ju je otac udao protiv njene volje, pa je otišla Poslaniku (ﷺ), a on je proglasio taj brak nevažećim.
“Vjernik ne može ubiti vjernika osim greškom, a ko ubije vjernika greškom, on mora osloboditi roba vjernika, i predati krvarinu porodici njegovoj, izuzev ako oni to oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba vjernika! Ako, pak, pripada narodu s kojim imate sporazum, tada mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi roba vjernika! Ko to ne nađe, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno, kajući se Allahu. A Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.”
“Oni koji ženama svojim reknu da su im leđa njihova poput leđa njihovih majki, a onda se povrate u onome što su rekli, dužni su, prije nego što jedni drugo dodirnu, jednog roba ropstva osloboditi. To je ono čime se opominjete – a Allah u potpunosti zna što vi radite.”
Sud jednog zapadnog historičara
W. Montgomery Watt, kršćanski historičar islama iz Edinburgha, pomno je proučavao Poslanikov (ﷺ) život. Zaključio je da tri stvari upućuju na njegovu iskrenost: progon koji je bio spreman podnijeti, karakter ljudi koji su ga slijedili i koliko je postigao.
Biografija iz pera kršćanskog historičara islama na Univerzitetu u Edinburghu. Watt dokazuje da Muhammedova (ﷺ) spremnost da trpi progon zbog svojih uvjerenja, visok moralni karakter ljudi koji su mu povjerovali i veličina onoga što je postigao govore u prilog njegovoj temeljnoj čestitosti.
Odgovor koji ostaje
Dakle, zapis odgovara na svaku optužbu. Nije bio lažov: i prijatelji i neprijatelji znali su ga kao istinoljubivog, a odbio je bogatstvo i kraljevstvo. Nije bio lud: njegov narod vjerovao je njegovom sudu, izaslanik njegovih neprijatelja nije mogao ono što je učio nazvati poezijom, sihrom ni vračanjem, a ujedinio je narod pod jednim zakonom. I nije zavaravao sam sebe: Knjiga koju je donio ispravlja ga. Ostaje odgovor koji daje Kur'an. On ne govori iz vlastite želje. To je objava koja mu je objavljena.
Ebu Sufjana, u to vrijeme još neprijatelja Poslanika (ﷺ), ispitivao je bizantski car Heraklije. Upitan da li su ikada optužili Muhammeda za laž prije nego što je tvrdio da je vjerovjesnik, odgovorio je da nisu. Heraklije je zaključio da čovjek koji nije lagao o ljudima ne bi lagao o Bogu.
Izvještava da su Kurejšije poslali Utbu ibn Rebia Poslaniku (ﷺ) s ponudom: ako želi novac, učinit će ga najbogatijim među sobom; ako želi čast, učinit će ga svojim prvakom; ako želi vlast, učinit će ga svojim kraljem; ako ga je obuzeo duh, platit će liječenje. Poslanik ga je saslušao, a zatim proučio početak sure Fussilet. Utba se vratio i rekao Kurejšijama da je čuo riječi koje nisu nalik poeziji, vradžbini ili vračanju i savjetovao im da ga ostave na miru.
“Namrštio se i okrenuo zato što je slijepi čovjek njemu prišao. A šta ti znaš, možda će se on očistiti, ili opomenuti, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, a on se boji, ti njega zanemaruješ.”
“On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.”
Tri odgovora, provjerena
- Lažov? Njegov vlastiti narod zvao ga je el-Emin, povjerljivi, a čak je i njegov neprijatelj Ebu Sufjan rekao da ga nikada nisu optužili za laganje.
- Lažov bi izbjegavao obećanja koja se mogu provjeriti. Kur'an je rekao da će poraženi Rimljani pobijediti za nekoliko godina i da će Ebu Leheb umrijeti kao nevjernik. Oboje se obistinilo.
- Zbog koristi? Kurejš mu je nudio bogatstvo, vodstvo i kraljevstvo da prestane. Odbio je i umro s oklopom založenim za ječam.
- Lud? Njegov narod birao ga je da presuđuje u njihovim sporovima, a izaslanik njegovih neprijatelja rekao je da ono što je učio nije ni poezija, ni čarolija, ni vračanje.
- Prevaren? Kur'an koji je učio javno ga ispravlja, a on je odbio da se pomračenje pripiše smrti njegovog sina.
- Ostaje odgovor koji je sam dao: bio je Allahov (﷾) poslanik.
Prigovor o otrovu
Kur'an 69:44-47 — sura El-Hakka, ajet 44-47
“A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga desnicom dohvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli, i niko ga između vas ne bi mogao od toga odbraniti.”
Navedeno za
Neki kritičari kažu da ovaj ajet osuđuje samog Muhammeda (ﷺ). U posljednjoj bolesti rekao je da osjeća kao da mu se siječe aorta (velika arterija srca), od otrova koji je pojeo na Hajberu. Dakle, kažu oni, Allah mu je presjekao životnu arteriju, kako ajet kaže da bi učinio krivotvoritelju.
Odgovor
Ajet je uslov. Da je poslanik izmišljao riječi u Allahovo (﷾) ime, Allah (﷾) bi ga zgrabio i presjekao, i laž ne bi išla dalje. To se nije dogodilo. Otrov je dat oko četiri godine prije njegove smrti. Tih godina Kur'an se i dalje objavljivao, a Mekka i većina Arabije prihvatili su islam. Na Oprosnom hadždžu Kur'an je objavio da je vjera upotpunjena. Žena koja ga je otrovala rekla je da ga je namjeravala ubiti. Odgovorio je da joj Allah (﷾) nikada neće dati moć da to učini. I nije: živio je još četiri godine i dovršio svoju misiju. Umro je u posljednjoj bolesti u Aišinoj kući. Sami muslimani zabilježili su njegove riječi o bolu, u svojim najpouzdanijim knjigama. Budući da je još osjećao taj otrov, muslimanski učenjaci njegovu smrt računaju kao smrt šehida, što je čast, a ne kazna.
Zaključak — Ajet opisuje krivotvoritelja presječenog prije nego što dovrši svoj posao. Poslanik (ﷺ) je prvo dovršio svoju misiju, pa ajet na njega ne odgovara.
Ponovljeni zakon 18:20 — Tora (Zakon), poglavlje 18, stih 20
“Ali prorok koji se usudi govoriti riječ u moje ime, koju mu nisam zapovjedio da govori, ili koji govori u ime drugih bogova, taj prorok neka umre.”
Navedeno za
Zakon kaže da prorok koji govori ono što Bog nije zapovijedio mora umrijeti, a Muhammed (ﷺ) je umro od otrova.
Odgovor
I Mojsije je umro, po riječi GOSPODA, i niko ga ne naziva lažnim. Stih je smrtna presuda. Mišna, rana zbirka jevrejskog prava, lažnog proroka navodi među onima koje sud pogubljuje. Nijedan sud nije osudio Poslanika (ﷺ). Umro je kod kuće oko četiri godine kasnije, u posljednjoj bolesti, s dovršenim djelom. Sam Isus kaže da su istinski proroci ubijani (Matej 23:37). A test koji Mojsije daje jeste da li se prorokova riječ ispuni.
Zaključak — Smrt nije test koji Zakon daje; neispunjeno proročanstvo jeste.
Gledišta
Izmislio je
Kritičari kažu da je Muhammed (ﷺ) sam izmislio Kur'an, ili uz pomoć, i tvrdio da je od Boga. Njegovi protivnici u Mekki rekli su to prvi. Mnogi dodaju da je to učinio radi bogatstva i moći.
Njegovi protivnici u Mekki govorili su da je Kur'an laž koju je izmislio uz tuđu pomoć. Govorili su da ga poučava jedan čovjek.
Pobijanje
Isti ljudi zvali su ga el-Emin, povjerljivi. Ebu Sufjan, još njegov neprijatelj, priznao je da ga nikada nisu optužili za laž prije misije. Heraklije je izveo poentu: čovjek koji ne bi lagao o ljudima ne bi lagao o Bogu. A čovjek kojeg su imenovali kao njegovog učitelja govorio je stranim jezikom, dok je Kur'an jasan arapski (16:103).
I same Kurejšije sumnjale su da želi novac, čast ili kraljevstvo, a mnogi kritičari danas kažu isto.
Pobijanje
Kurejšije su tu sumnju provjerile. Ponudile su da ga učine najbogatijim među sobom, svojim poglavarom i kraljem ako prestane. Odbio je i umjesto toga učio Kur'an. Zatim su došle godine bojkota, progona i izgnanstva. A kad je zaista vladao Arabijom, umro je s oklopom založenim za ječam i nije ostavio novca.
Bio je lud ili opsjednut
Neki kažu da je Muhammed (ﷺ) bio lud ili pod vlašću nekog duha i da ono što je čuo nije dolazilo od Boga. To su govorili i njegovi neprijatelji u Mekki.
Njegov vlastiti narod govorio je da je lud ili opsjednut, a Kurejšije su ponudile da plate liječenje.
Pobijanje
Kur'an im odgovara: “ti uz blagodati Gospodara svoga nisi lud”. I zapis se slaže. Njegov narod izabrao ga je da presudi u svađi oko Crnog kamena. Utba, kojeg su poslali njegovi neprijatelji, rekao je da riječi koje je učio nisu poezija, sihr ni vračanje. A čovjek kojeg su nazivali ludim okončao je krvne osvete Arabije i njenim plemenima dao jedan zakon.
Iskren, ali ne poslan
Mnogi historičari bez religije prihvataju da je Muhammed (ﷺ) bio iskren, kako je tvrdio W. Montgomery Watt. Ali smatraju da iskrenost ne pokazuje da mu je Bog govorio.
Muhammed (ﷺ) je iskreno vjerovao u svoju misiju, ali iskren čovjek može biti u zabludi.
Pobijanje
Tačno, sama iskrenost nije dokaz. Ali iskren čovjek u zabludi nema ništa izvan svog uma da to pokaže, a Poslanik (ﷺ) imao je mnogo. Kad je Perzija slomila Rimljane, Kur'an je prorekao da će Rimljani pobijediti “za nekoliko godina”, i jesu. Rekao je da će njegov amidža Ebu Leheb gorjeti u Vatri, to jest umrijeti kao nevjernik. Ebu Leheb je živio godinama nakon toga i trebao je samo reći da je musliman, makar i lažno, da to dovede u sumnju. Nikada nije. Allahovom (﷾) dozvolom, i pred svjedocima, Mjesec je rascijepljen kad su stanovnici Mekke tražili znak. Na Hudejbiji je voda potekla između njegovih prstiju za oko hiljadu i pet stotina ljudi. Knjiga koju je donio, iako nije znao čitati, planine naziva kočićima, a pokazalo se da planine imaju duboke korijene. Ne ponavlja nijednu od samouvjerenih grešaka njegovog doba, poput dvorogog materišta ili munje kao goruće pare. Ne ponavlja ni greške Biblije, iako kritičari kažu da je od nje prepisivao: nikada ne stavlja Zemlju na stubove, niti kaže da su biljke stvorene prije Sunca. Uzeto zajedno, nijedan Arap iz sedmog stoljeća koji nije znao čitati nije mogao znati sve to i izbjeći svaku grešku oko sebe. A čovjek koji sam sebe zavarava ne uči javno ajete koji ga kore niti odbija čast pomračenja na dan kad mu je umro sin. Niti donosi knjigu kojoj njeni prvi slušaoci nisu mogli naći ravnu.
Zapadni historičar islama
Pomno proučavanje Poslanikovog (ﷺ) života navelo je vodećeg zapadnog historičara ranog islama da potvrdi njegovu iskrenost.
W. Montgomery Watt tvrdio je da tri stvari upućuju na njegovu iskrenost: bio je spreman patiti za svoja vjerovanja, njegovi sljedbenici bili su ljudi dobrog karaktera i postigao je mnogo.
Islamsko gledište
Muhammed (ﷺ) bio je Allahov (﷾) poslanik i posljednji od vjerovjesnika. Zapis isključuje druga dva odgovora. Nije bio lažov ni tragač za koristi. Nije bio lud ni prevaren. Bio je ono što je rekao da jeste.
Njegov vlastiti narod, čak i neprijatelji koji su se kasnije borili protiv njega, vjerovali su njegovoj riječi prije misije i to su kasnije priznali.
Kurejšije su mu ponudile bogatstvo, vođstvo i kraljevstvo da prestane, a on je odbio.
Od svoje misije nije stekao bogatstvo. Umro je s oklopom založenim za ječam i nije ostavio novca.
Vlastiti izaslanik njegovih neprijatelja rekao je da riječi koje je učio nisu poezija, sihr ni vračanje.
Kur'an ga kori u ajetima koje je javno učio.
Odbio je dopustiti ljudima da pomračenje pripišu smrti njegovog sina.
Tvrdio je da je samo čovjek i poslanik i zabranio je pretjeranu pohvalu sebi.
Čovjek koji izmisli religiju obično od nje ima koristi, a luđak ne ujedinjuje narod pod jednim zakonom. Ovaj čovjek odbio je bogatstvo i kraljevstvo, njegov narod vjerovao je njegovom sudu, a donio je Knjigu koja ga ispravlja. Dakle, najbolje objašnjenje je da je njegova tvrdnja bila istinita.
Muhammed (ﷺ) je Allahov (﷾) Poslanik i Pečat vjerovjesnika.