Kratak odgovor
Ne. Kur'an šejtana naziva otvorenim neprijateljem ljudi i sve što uči djeluje protiv njega. Zabranjuje obožavanje bilo čega osim Allaha (﷾), a to je grijeh koji šejtan najviše želi. Svojim čitaocima govori da ne idu njegovim stopama i da prije učenja zatraže zaštitu kod Allaha (﷾) od njega. Kaže da ga nisu donijeli šejtani: to im ne priliči, niti bi mogli. Isus je dao isti odgovor kada je optužen da izgoni đavole pomoću poglavara đavolskog. Kad bi sotona izgonio sotonu, rekao je, njegovo kraljevstvo ne bi moglo opstati. Poslanikovi (ﷺ) ashabi vidjeli su meleka Džibrila kako dolazi, u liku čovjeka, da ih pouči njihovoj vjeri. Poruka koja ljude okreće od šejtana samo Allahu (﷾) nije šejtanovo djelo.
Potpuno objašnjenje
Šta bi šejtan želio i šta Kur'an uči
Šejtanov cilj, i u Bibliji i u Kur'anu, jeste da ljude odvrati od Boga. Kur'an na svakom koraku čini suprotno. Šejtana naziva neprijateljem i govori svojim čitaocima da ga takvim i smatraju. Kaže da je Allah (﷾) rekao sinovima Ademovim da ne obožavaju šejtana. Upozorava ih da ne idu njegovim stopama, jer on navodi na razvrat i odvratna djela. Govori im da prije učenja samog Kur'ana zatraže zaštitu kod Allaha (﷾) od šejtana. Njegova posljednja sura dova je za zaštitu od onoga koji nanosi zle misli pa se skrije. Knjiga koju bi napisao šejtan bila bi knjiga protiv njega samog.
“Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri.”
“O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne obožavajte šejtana, on vam je neprijatelj otvoreni,”
“O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onog ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onog koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.”
“Kad hoćeš učiti Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog,”
“Reci: Utječem se Gospodaru ljudi, Vladaru ljudi, Bogu ljudi, od zla šejtana – koji nanosi zle misli pa se skrije, koji zle misli unosi u prsa ljudi; od džina i od ljudi!”
| Šejtan | Kur'an |
|---|---|
| Odvraća ljude od Allaha (﷾) | Allah (﷾) je rekao Ademovim sinovima da ne obožavaju šejtana |
| Naređuje ono što je sramno i pogrešno | Ne slijedite njegove stope |
| Neprijatelj ljudi | Smatrajte ga neprijateljem |
| Došaptavač koji se skriva | Tražite utočište kod Allaha (﷾) od njega, čak i prije učenja Kur'ana |
Knjiga koju bi napisao šejtan bila bi knjiga protiv njega samog.
Isus je dao isti odgovor
Kada je Isus izgonio đavole, farizeji su rekli da to čini Beelzebubom, poglavarom đavolskim. Isus je odgovorio da svako kraljevstvo podijeljeno protiv sebe opusti. Ako sotona izgoni sotonu, rekao je, podijeljen je protiv sebe, pa kako će onda opstati njegovo kraljevstvo? Kur'an šejtana izgoni na svakom koraku: zabranjuje idole, poziva ljude da obožavaju samo Allaha (﷾) i šejtana imenuje kao njihovog neprijatelja. Kršćanin koji prihvata Isusov odgovor ima odgovor i na ovu optužbu.
“A kad su farizeji to čuli, rekoše: Ovaj ne izgoni đavole osim Beelzebubom, poglavarom đavolskim. A Isus znajući njihove misli reče im: Svako kraljevstvo podijeljeno protiv sebe opustjet će; i svaki grad ili kuća podijeljena protiv sebe neće opstati. I ako sotona izgoni sotonu, podijeljen je protiv sebe; kako će onda opstati njegovo kraljevstvo?”
“Ali ako ja Duhom Božijim izgonim đavole, onda je došlo k vama kraljevstvo Božije.”
Poznat po plodovima
Isus je rekao da se lažni proroci poznaju po svojim plodovima. Plod Kur'ana u Arabiji sedmog stoljeća bio je kraj obožavanja idola, živog zakopavanja djevojčica, pića i kocke te početak svakodnevnog namaza, posta i sadake siromašnima. Doveo je ljude do toga da poštuju Isusa i Merjemu i da obožavaju samo Ibrahimovog Boga. To nisu plodovi za koje je Isus rekao da će obilježavati lažnog proroka.
“Čuvajte se lažnih proroka, koji dolaze k vama u ovčijoj koži, a iznutra su vuci grabljivi. Po plodovima njihovim poznat ćete ih. Zar se s trnja bere grožđe ili sa čička smokve? Tako svako dobro drvo rađa dobre plodove, a loše drvo rađa zle plodove. Ne može dobro drvo rađati zle plodove, niti loše drvo rađati dobre plodove. Svako drvo koje ne rađa dobre plodove siječe se i baca u oganj. Zato ćete ih po plodovima njihovim poznati.”
“i kada djevojčica koja je živa zakopana bude upitana zbog kojeg je grijeha ubijena,”
“O vi koji vjerujete, opojna pića i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratno su, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste uspjeli.”
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
“I kada meleci kazaše: “O Merjem, tebe je, doista, Allah odabrao i čistom učinio! On te je nad ženama svih svjetova odabrao!””
Šta Kur'an kaže o zlim duhovima
Kur'an sam odgovara na optužbu. Kaže da ga nisu donijeli šejtani: to im ne priliči, niti bi mogli, a držani su daleko i od samog prisluškivanja. Melek koji ga je donio viđen je. U jednom poznatom izvještaju neznanac u vrlo bijeloj odjeći, bez ikakvog traga putovanja na sebi, sjeo je pred Poslanika (ﷺ) i pitao ga o islamu, imanu i izvrsnosti u ibadetu. Poslije je Poslanik (ﷺ) rekao Omeru da je to bio Džibril, koji im je došao da ih pouči njihovoj vjeri.
“Kur’an ne donose šejtani, nezamislivo je da to oni čine, oni to ne mogu, oni ga nikako ne mogu prisluškivati.”
Omer ibn el-Hattab prenosi da je neznanac u vrlo bijeloj odjeći došao i pitao Poslanika (ﷺ) o islamu, imanu i izvrsnosti u ibadetu, a zatim o Času. Poslanik je rekao da upitani ne zna više od onoga koji pita i dao je dva njegova znaka: robinja će roditi svoju gospodaricu, i vidjet ćete bose, slabo odjevene, siromašne pastire kako se natječu u dizanju visokih zgrada. Poslije je Poslanik rekao Omeru da je neznanac bio melek Džibril, koji je došao da ih pouči njihovoj vjeri.
Odgovori, i odgovor na njih
Kur'an 22:52 — sura El-Hadždž, ajet 52
“Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan nije, kad bi on što kazivao, u kazivanje njegovo nešto ubacio. Allah bi ono što bi šejtan ubacio uklonio, a zatim bi riječi Svoje učvrstio – Allah sve zna i mudar je.”
Navedeno za
Sam Kur'an priznaje da je šejtan ubacivao riječi u ono što su vjerovjesnici kazivali. Taj ajet objavljen je zbog sotonskih ajeta.
Odgovor
Ajet kaže suprotno onome što optužbi treba. Kaže da Allah (﷾) uklanja sve što šejtan ubaci i učvršćuje Svoje riječi. Po vlastitom kazivanju kritičara, riječi su uklonjene, a sura je nastavila boginje nazivati samo imenima. To je Kur'an koji pobjeđuje šejtana, a ne šejtan koji piše Kur'an. A sama priča nema vjerodostojan lanac: Ibn Kesir je našao da je svaka verzija prekinuta.
Zaključak — Čak i ajet koji kritičari navode kaže da Allah (﷾) uklanja šejtanove riječi i čuva Svoje.
Ahmed, Before Orthodoxy (2017)
Studija o predajama o događaju ‘sotonskih ajeta’. Ahmed tvrdi da su mnogi muslimanski historičari i komentatori prva dva stoljeća prenosili priču ne nalazeći u njoj problem i da ju je kasnija muslimanska učenost odbacila.
Navedeno za
Jedan učenjak s Harvarda pokazao je da su i sami rani muslimani vjerovali u priču o sotonskim ajetima.
Odgovor
Shahab Ahmed je pokazao da su mnogi rani historičari prenosili priču i da su je kasniji učenjaci odbacili. Razlog kritičara hadisa bili su lanci: kako je napomenuo Ibn Kesir, nijedan vjerodostojno ne stiže do očevica. Vjerodostojan izvještaj o prizoru, kod el-Buharija, nema hvale idolima. Izvještaj se odmjerava po lancu, a ne po tome koliko je puta prepisan.
Zaključak — Priču su prenosili neki rani historičari, ali nema vjerodostojan lanac, a vjerodostojan izvještaj o prizoru je ne sadrži.
Sahih el-Buhari 4862 — Kitab et-Tefsir (Poslanikov komentar Kur'ana), hadis 4862
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik (ﷺ) učinio sedždu kad je završio učenje sure en-Nedžm, a s njim su učinili sedždu svi muslimani i pagani, džini i ljudi.
Navedeno za
El-Buhari kaže da su i pagani učinili sedždu. Zašto bi to učinili, ako njihovi bogovi nisu upravo bili pohvaljeni?
Odgovor
Izvještaj ne navodi razlog i ne kaže da su njihovi bogovi pohvaljeni. Sura završava naredbom da se učini sedžda Allahu (﷾). Ista sura, učena pred njima, njihove boginje naziva samo imenima. Šta god da ih je tog dana pokrenulo, riječi koje su čuli osudile su njihove idole.
Zaključak — Vjerodostojan izvještaj bilježi sedždu, a ne ikakvu hvalu idolima.
Ponovljeni zakon 18:20 — Tora (Zakon), poglavlje 18, stih 20
“Ali prorok koji se usudi govoriti riječ u moje ime, koju mu nisam zapovjedio da govori, ili koji govori u ime drugih bogova, taj prorok neka umre.”
Navedeno za
Po ovoj priči Poslanik (ﷺ) pada na provjeri same Biblije: prorok koji govori u ime drugih bogova mora umrijeti (Ponovljeni zakon 18:20).
Odgovor
Optužba stoji ili pada s pričom, a priča nema vjerodostojan lanac. Poslanik (ﷺ) je cijelu svoju misiju proveo pozivajući ljude od upravo tih idola samo Allahu (﷾). Sura o kojoj je riječ boginje naziva samo imenima, a počinje riječima da on ne govori po svom hiru. Er-Razi je istakao da bi hvala idolima kasnije u istoj suri odmah pokazala da su te riječi, i Kur'an, lažne. Ništa u Kur'anu ne govori u ime drugog boga.
Zaključak — Nikada nije govorio u ime drugih bogova: optužba počiva na priči bez vjerodostojnog lanca.
Ibn Kesir, Tefsir, o Kur'anu 22:52
Ibn Kesir bilježi da mnogi komentatori kod ovog ajeta pripovijedaju priču o ždralovima (el-garanik), hvali idola koja je navodno izgovorena tokom sure en-Nedžm. Kaže da sve te predaje dolaze preko mursel lanaca, prekinutih prije nego što stignu do očevica, i da ne misli da se ijedna od njih može smatrati vjerodostojnom.
Navedeno za
Nijedan musliman ne bi izmislio priču koja dovodi Poslanika (ﷺ) u neugodan položaj. Dakle, mora biti istinita.
Odgovor
Neugodnost je historičarima samo gruba smjernica: ne može izvještaj učiniti istinitim ako mu lanac ne valja. Muslimanski učenjaci znali su da neki ljudi izmišljaju izvještaje, pa su svaki izvještaj odmjeravali po lancu, a ovaj nema vjerodostojan lanac. A onima koji su je pričali, priča nije završavala sramotom. Završavala je time što Allah (﷾) uklanja šejtanove riječi i štiti Svog Poslanika (ﷺ) (22:52). Kasniji učenjaci su je odbacili, a er-Razi ju je nazvao lažnom i izmišljenom, protivnom Kur'anu, sunnetu i razumu.
Zaključak — Priča nije istinita zato što je neugodna; ova pada na svojim lancima.
Corpus Coranicum
Dugoročni istraživački projekt koji objavljuje fotografije i opise ranih rukopisa Kur'ana iz biblioteka širom svijeta, s rezultatima radiokarbonskog datiranja gdje postoje, tako da ih svako može uspoređivati sa štampanim tekstom ajet po ajet.
Navedeno za
Sotonski ajeti nekada su bili dio Kur'ana i kasnije su izbačeni.
Odgovor
Nijedan primjerak Kur'ana, rani ili kasni, ih nema. Čak ih i priča povlači, nikada ih ne zadržava kao objavu. Njihova ključna riječ, garanik (ždralovi), nigdje se ne pojavljuje u Kur'anu. A hvala idolima protivna je cijeloj suri: tri ajeta kasnije naziva ih samo imenima koja su pagani i njihovi preci izmislili.
Zaključak — Nijedan rukopis Kur'ana ne sadrži te riječi.
Gledišta
Duh koji nije od Boga
Neki kršćanski pisci kažu da duh koji je govorio Muhammedu (ﷺ) nije bio od Boga. Kažu da je to bio duh obmane, jer Kur'an poriče da je Isus Sin Božiji.
Ivanova prva poslanica daje provjeru duhova. Duh koji ne priznaje da je Isus Krist došao u tijelu, kaže, nije od Boga. To je duh antikrista. Kur'an poriče da je Isus Sin Božiji, pa ne prolazi ovu provjeru.
Pobijanje
Provjera koju Ivan daje jeste da li duh priznaje da je Isus Krist došao u tijelu. Kur'an ga naziva Mesihom, rođenim od Merjeme, i kaže da su on i njegova majka jeli svakodnevnu hranu. Po riječima provjere, Kur'an to priznaje.
Rane muslimanske historije govore priču da je šejtan jednom ubacio riječi u Poslanikovo (ﷺ) učenje. Te riječi hvalile su paganske boginje i nazivaju se sotonskim ajetima.
Pobijanje
Svaki lanac te priče prekinut je prije nego što stigne do očevica, kako je napomenuo Ibn Kesir, a kritičari hadisa su je odbacili. Vjerodostojan izvještaj o tom prizoru govori o tome da su svi učinili sedždu na kraju sure en-Nedžm, bez ikakve hvale idolima. A sura te boginje naziva samo imenima.
Pavle je napisao: “ako vam mi, ili anđeo s neba, propovijeda kakvo drugo evanđelje osim onog koje smo vam propovijedali, neka je proklet” (Galaćanima 1:8). Muhammedov (ﷺ) melek donio je drugo evanđelje.
Pobijanje
Pavle je to napisao u sporu s drugim Isusovim sljedbenicima. U sljedećem poglavlju kaže da se, kada su došli ljudi “od Jakova”, čak i Petar povukao od jela s neznabošcima (2:12). Dakle, prokletstvo je bilo usmjereno na evanđelje koje su imali drugi vjernici. Pavle kaže da je svoje primio ni od kojeg čovjeka, samo objavom (1:11-12). Isus je dao drugu provjeru: “Po plodovima njihovim poznat ćete ih”. I imenovao je prvu zapovijed: “Gospod Bog naš jedan je Gospod” (Marko 12:29). Kur'an donosi tu istu prvu zapovijed.
Islamsko gledište
Kur'an je došao od Allaha (﷾) preko meleka Džibrila. Šejtana imenuje neprijateljem ljudi i ljude od njega okreće obožavanju samo Allaha (﷾), a to je suprotno šejtanovom djelu.
Kur'an šejtana naziva neprijateljem, kojeg takvim treba i smatrati.
Kur'an svojim čitaocima govori da prije učenja zatraže zaštitu kod Allaha (﷾) od šejtana.
Kur'an kaže da ga nisu donijeli šejtani i da to ne bi ni mogli.
Isus je odgovorio da bi sotona koji izgoni sotonu bio podijeljen protiv sebe.
Kur'an je od Allaha (﷾) donio melek Džibril.