Kratak odgovor
Nije. Vjerovjesnik Muhammed (ﷺ) nije znao ni čitati ni pisati. Kur'an je to rekao ljudima koji su ga poznavali cijeli život i niko od njih nije odgovorio da zna čitati. Kur'an govori kao Allah (﷾), u prvom licu. Stotine puta mu kaže šta da govori, a čak ga i javno ispravlja. Ne zvuči kao njegove zabilježene riječi. Kad je njegova žena Aiša oklevetana, mjesec dana je čekao Objavu umjesto da izmisli ajet koji bi je oslobodio krivice. Ebu Sufjan, mekkanski prvak i tada još njegov neprijatelj, rekao je da on prije svoje misije nikada nije bio optužen za laž. Kad su njegovi protivnici tražili da ublaži poruku ili promijeni Kur'an, odbio je, a umro je siromašan. Odgovor islama je da je Kur'an Allahova (﷾) riječ koju mu je donio melek Džibril.
Potpuno objašnjenje
Čovjek koji nije znao ni čitati ni pisati
Kur'an podsjeća Poslanika (ﷺ) da nikada nije čitao knjigu niti je pisao svojom rukom. Kaže da bi oni koji se bave laži, da je to činio, imali osnova za sumnju. Naziva ga nepismenim Poslanikom (ﷺ), to jest onim koji ne zna ni čitati ni pisati. Ove riječi učene su njegovim sugrađanima, koji su ga poznavali četrdeset godina. Niko nije odgovorio da zna čitati. Njegovi neprijatelji govorili su da svoje priče uzima od drugih. Čak su i oni govorili da su mu zapisane i čitane. Kur'an je odgovorio da ga je objavio Onaj koji zna tajnu na nebesima i na Zemlji. Kad mu je melek prvi put rekao da čita, odgovorio je da ne može. Vereka, kršćanski rođak njegove žene Hatidže, jedini je kršćanin imenovan u izvještaju o prvoj Objavi. Vereka je umro nekoliko dana poslije prve Objave.
“Ti prije nje nijednu knjigu nisi kazivao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače posumnjali bi oni što laži govore.”
“onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze,”
“i govore: “To su izmišljotine naroda drevnih, on traži da mu se prepisuju i ujutro i navečer da mu ih čitaju.””
“Reci: “Objavljuje ih Onaj Kome su poznate tajne nebesa i Zemlje, On mnogo prašta i samilostan je.””
Aiša opisuje prvu objavu. U pećini Hira melek je rekao Poslaniku (ﷺ) da uči, a on je tri puta odgovorio da ne umije čitati, prije nego što su mu dati prvi ajeti sure El-Alak. Hatidža ga je odvela svom rođaku Veraki ibn Nevfelu, starom, slijepom čovjeku koji je postao kršćanin i prepisivao dijelove Indžila hebrejskim slovima. Veraka je rekao da je to melek kojeg je Bog poslao Musau, a nekoliko dana poslije umro je.
Allah (﷾) govori u prvom licu
U mnogim ajetima Allah (﷾) govori kao ‘Ja’ i ‘Mene’. Neki se čak Poslaniku (ﷺ) obraćaju s ‘ti’ o Allahovim (﷾) robovima, a da pred njima ne stoji ‘Allah reče’. Nijedan musliman nikada nije tvrdio da je on Bog, pa to nisu njegove riječi o sebi. Stotine ajeta sadrže zapovijed ‘Reci’, a većina je upućena njemu. On je onaj kome se govori šta da kaže, a ne onaj ko to sastavlja.
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli.”
“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu.”
“Doista, ova vaša vjera – jedna je vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, pa Meni u ibadetu budite!”
“A kad im se uče ajeti Naši jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati: “Donesi ti kakav drugi Kur'an, ili ga izmijeni!” Reci: “Nije moje da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako svome Gospodaru nepokoran budem, patnje na Velikom danu.””
Tri vrste govora koje nikada nisu pomiješane
Zabilježene riječi Poslanika (ﷺ) govor su čovjeka: neposredan, praktičan, odgovara na pitanje koje je pred njim. Kur'an je drugačiji. Ima vlastiti ritam, a često i jednu rimu koja prolazi kroz cijelu suru, za razliku od njegovog svakodnevnog govora. Također mu se obraća izvana. Njegove vlastite riječi čuvane su u zasebnim zbirkama, hadisima, a to su predaje o onome što je rekao i činio. Nikada nisu ušle u Kur'an. Treća vrsta, hadis kudsi, daje Allahovo (﷾) značenje vlastitim riječima Poslanika (ﷺ). I ona je od početka držana izvan Kur'ana. Biblija, nasuprot tome, unutar svog teksta nosi lične pozdrave svojih pisaca prijateljima.
Poslanik (ﷺ) prenosi da Allah kaže: Ja sam onakav kakvim Me Moj rob smatra i s njim sam kad Me spominje; ako Mi se približi za pedalj, Ja Mu se približim za lakat, a ako Mi dođe hodajući, Ja mu dolazim trčeći. Također u Sahih Muslim 2675.
“Pozdravi Prisku i Akvilu i dom Oneziforov.”
“Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas ljube u vjeri. Milost sa svima vama. Amin.”
Kur'an je došao preko Poslanika Muhammeda (ﷺ). Da li ga je sam napisao?
Da li je znao čitati ili pisati?
Ne. Kur'an kaže da nikada nije čitao ni pisao knjigu prije nego što mu je došao.
Da li riječi zvuče kao njegove?
Ne. Kur'an govori kao Allah (﷾), kaže ‘Ja’ i ‘Mene’, i govori mu šta da ‘Reci’.
Da li bi javno ispravljao sam sebe?
Kur'an ga ponekad ispravlja, a te ajete učio je naglas cijelog života.
Da li je mogao donijeti ajet kad mu zatreba?
Ne. Kad su se širile laži o njegovoj ženi Aiši, čekao je mjesec dana na ajete koji su je oslobodili.
Da li je bio lažov?
Ne. Njegov neprijatelj Ebu Sufjan priznao je da ga prije njegove misije niko nije znao kao lažova. Čovjek koji nije lagao o ljudima ne bi lagao o Allahu (﷾).
Da li je to činio zbog novca?
Ne. Umro je toliko siromašan da mu je oklop bio založen za ječam.
Dakle, Kur'an nije njegovo djelo. To je Allahova (﷾) riječ, prenesena onako kako ju je primio.
Knjiga ga ispravlja
Kur'an bilježi da se Poslanik (ﷺ) namrštio i okrenuo od slijepca koji je došao da uči. Ispravlja ga zbog toga. Drugi ajet ga pita zašto je sebi zabranio ono što mu je Allah (﷾) dopustio. Te ispravke morao je naglas učiti do kraja života. Čovjek koji piše knjigu da podigne vlastiti ugled ne stavlja u nju vlastiti prijekor. Niti je prihvatao pohvalu koja mu je nuđena. Njegov sin Ibrahim umro je na dan pomrčine, a ljudi su rekli da se Sunce zamračilo zbog njega. Rekao im je da se pomrčine ne događaju ni zbog čije smrti ili rođenja.
“Namrštio se i okrenuo zato što je slijepi čovjek njemu prišao. A šta ti znaš, možda će se on očistiti, ili opomenuti, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, a on se boji, ti njega zanemaruješ.”
“O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio – želeći zadovoljstvo svojih supruga? A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
El-Mugire ibn Šu'be prenosi da je došlo do pomračenja Sunca na dan kad je umro Poslanikov (ﷺ) sin Ibrahim, i ljudi su rekli da se pomračilo zbog Ibrahimove smrti. Poslanik je rekao da se Sunce i Mjesec ne pomračuju zbog nečije smrti ili rođenja, i rekao im je da klanjaju i mole Allaha kad vide pomračenje.
Mjesec tišine
Aiša, žena Poslanika (ﷺ), bila je oklevetana, to jest lažno optužena. Glasina je prošla gradom Medinom. Po njenim vlastitim riječima, cijeli mjesec nije dobio nikakvu Objavu o njenom slučaju. Tek tada su došli ajeti koji su objavili njenu nevinost. Čovjek koji sastavlja Pismo odmah bi oslobodio krivice svoju ženu.
Aišin vlastiti izvještaj o kleveti koja je širena protiv nje. Kaže da Poslanik (ﷺ) cijeli mjesec nije primio nikakvu objavu o njenom slučaju, dok se glasina širila i on se savjetovao sa svojim ashabima, prije nego što su objavljeni ajeti koji proglašavaju njenu nevinost. Kad ju je Safvan ibn el-Muattal našao zaostalu i prepoznao je, jer ju je vidio prije nego što je pokrivanje propisano, ona kaže: pokrila sam lice svojom odjećom.
“Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas. Ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bit će kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onog od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.”
Šta su rekli njegovi neprijatelji
Heraklije, rimski car, pitao je Ebu Sufjana da li je Muhammed (ﷺ) ikada bio optužen za laž prije nego što je tvrdio da je vjerovjesnik. Ebu Sufjan je tada još bio neprijatelj Poslanika (ﷺ). Rekao je da nije. Njegovi protivnici htjeli su da malo popusti da bi i oni popustili. Kad su tražili drugačiji Kur'an, rečeno mu je da odgovori da ga ne može mijenjati po svojoj volji. Umro je s oklopom založenim za ječam.
Ebu Sufjana, u to vrijeme još neprijatelja Poslanika (ﷺ), ispitivao je bizantski car Heraklije. Upitan da li su ikada optužili Muhammeda za laž prije nego što je tvrdio da je vjerovjesnik, odgovorio je da nisu. Heraklije je zaključio da čovjek koji nije lagao o ljudima ne bi lagao o Bogu.
“oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili,”
“A kad im se uče ajeti Naši jasni, onda govore oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati: “Donesi ti kakav drugi Kur'an, ili ga izmijeni!” Reci: “Nije moje da ga ja sam od sebe mijenjam, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako svome Gospodaru nepokoran budem, patnje na Velikom danu.””
Aiša prenosi da je, kad je Poslanik (ﷺ) umro, njegov oklop držao jedan Jevrej kao zalog za trideset mjerica ječma.
Priče koje njegov narod nije znao
Poslije priče o Nuhu Kur'an kaže da ni Poslanik (ﷺ) ni njegov narod te priče ranije nisu znali. Neke pojedinosti koje daje nisu ni u jednom ranijem Pismu. Nuhov sin, koji je odbio lađu i utopio se, nigdje se ne nalazi u Bibliji.
“Taj slučaj spada u vijesti koje su čulima nedokučive, koje ti Mi objavljujemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga o tome ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist bogobojaznih biti.”
“I ona ih je ponijela na valovima velikim kao brda; i Nuh zovnu sina svoga koji je bio izdvojen: “O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!” A on reče: “Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštititi. Od Allahove odredbe danas nema spasa, osim onome kome se On smilovao!”, reče Nuh, i val ih razdvoji, i on potopljen bi.”
Gledišta
Šta pokazuje historijski zapis
Najraniji izvori Poslanika (ﷺ) opisuju kao čovjeka poznatog po poštenju. Nije se obogatio od svoje poruke i umro je s oklopom založenim za ječam. Nije mogao donijeti Objavu po želji, čak ni kad mu je bila najpotrebnija.
Aiša prenosi da Poslanik (ﷺ) mjesec dana nije dobio nikakvu Objavu o kleveti protiv nje.
Ebu Sufjan je još bio njegov neprijatelj kad je govorio Herakliju. Rekao je da Muhammed (ﷺ) nikada nije bio optužen za laž prije nego što je tvrdio da je vjerovjesnik.
Odbio je popustiti u poruci ili promijeniti Kur'an kad su to tražili njegovi protivnici.
Umro je s oklopom založenim za trideset mjera ječma.
Njegove vlastite riječi čuvane su odvojeno od Kur'ana, dok Biblija uključuje lične pozdrave svojih pisaca.
Islamsko gledište
Kur'an je Allahova (﷾) riječ koju je melek Džibril donio Poslaniku (ﷺ). On ga je učio tačno kako ga je primio i nije dodao ništa svoje.
Kur'an kaže da Poslanik (ﷺ) nikada nije čitao ni pisao knjigu i naziva ga nepismenim Poslanikom (ﷺ).
Pri prvoj Objavi tri puta je rekao meleku da ne zna čitati.
Kur'an govori kao Allah (﷾) u prvom licu. Zapovijed ‘Reci’ koristi stotine puta, a većina je upućena Poslaniku (ﷺ).
Kur'an prekorijeva Poslanika (ﷺ) riječima koje je on zatim morao javno učiti.
Kur'an priča pojedinosti o ranijim vjerovjesnicima, kao što je Nuhov utopljeni sin, kojih nema ni u jednom ranijem Pismu.
Kur'an vlastitu slobodu od protivrječnosti nudi kao dokaz da dolazi od Allaha (﷾).