Kratak odgovor
Ne. Ropstvo je u islamu danas zabranjeno, a klasično pravo vezalo je gospodara pravilima i davalo prava zarobljenici. Islam je ropstvo zatekao svuda. U svoje vrijeme zatvorio je sve načine da slobodna osoba postane rob osim jednog: zarobljavanja u zakonitom ratu. Poslanik Muhammed (ﷺ) zabranio je prodaju bilo koje slobodne osobe. Klasično pravo dopuštalo je čovjeku odnose sa zarobljenicom koju je posjedovao, ali su ga vezala stroga pravila. Morao je čekati određeno vrijeme i nije je smio nagoniti na blud. Ako bi je prisilio kad to nije mogla podnijeti i ozlijedio je, jedan vodeći pravnik smatrao je da je slobodna. Ako bi mu rodila dijete koje je priznao, dijete se rađalo slobodno, ona se nikada nije smjela prodati, a bila je slobodna nakon njegove smrti. Kur'an je oslobađanje robova učinio činom ibadeta i iskupom za grijeh. Više od 120 muslimanskih učenjaka osudilo je ISIS zbog oživljavanja ropstva. Danas niko ne smije posjedovati drugu osobu, pa se nijedno od ovih pravila ne može primijeniti.
Potpuno objašnjenje
Svijet u kojem se islam rodio
U sedmom stoljeću svaki narod je u ratu uzimao zarobljenike i činio ih robovima: kršćanski Bizantinci, Perzijanci, Arapi i svi narodi prije njih. Sama Biblija to zapovijeda. Mojsijev zakon govori Izraelu da pobije muškarce grada koji neće sklopiti mir i da žene i malu djecu uzme za sebe. Nakon rata s Midjanom Mojsije naređuje da se djevojčice ostave u životu za vojnike. I strance čini robovima zauvijek. Islam nije izmislio ropstvo. Zatekao ga je svuda i počeo ga zatvarati.
Studija o ropstvu u islamskoj tradiciji i uz druga društva. Pokazuje da je ropstvo bilo sveopće u predmodernom svijetu, iznosi propise islamskog prava o robovima i konkubinama i izvještava da su klasični pravnici robinju štitili zakonom protiv nanošenja štete, a ne modernim jezikom pristanka: hanbelijski pravnik el-Buhuti smatrao je da se, ako ju je gospodar prisilio kad to nije mogla podnijeti i ozlijedio je, ona treba osloboditi.
“I kad ga GOSPOD Bog tvoj preda u ruke tvoje, udari sve muško u njemu oštricom mača: Ali žene, i malu djecu, i stoku, i sve što je u gradu, sav plijen njegov, uzmi za sebe; i jedi plijen neprijatelja svojih koji ti je dao GOSPOD Bog tvoj.”
“I Mojsije im reče: Jeste li ostavili u životu sve žene? Gle, one su navele sinove Izraelove, po savjetu Bileamovu, da sagriješe GOSPODU u stvari Peorovoj, i bi pošast u zboru GOSPODNJEM. Sada, dakle, pobijte sve muško među djecom, i pobijte svaku ženu koja je poznala muškarca ležeći s njim. Ali svu žensku djecu, koja nisu poznala muškarca ležeći s njim, ostavite u životu za sebe.”
“A robovi tvoji i ropkinje tvoje koje budeš imao neka budu od neznabožaca koji su oko vas; od njih kupujte robove i ropkinje. I od djece stranaca koji borave među vama, od njih kupujte, i od porodica njihovih koje su s vama, koje su rodili u zemlji vašoj: i bit će vaš posjed. I ostavite ih u nasljedstvo djeci svojoj poslije vas, da ih naslijede kao posjed; bit će vaši robovi zauvijek: ali nad braćom svojom, sinovima Izraelovim, ne vladajte jedan nad drugim strogo.”
Nijedna slobodna osoba ne postaje rob, osim u ratu
Prije islama slobodna osoba mogla je postati rob na mnogo načina: zbog duga, otmicom ili tako što bi je prodala vlastita porodica. Poslanik (ﷺ) je rekao da će na Sudnji dan Allah (﷾) biti protiv svakoga ko proda slobodnu osobu i zadrži novac. Nijedan slobodan musliman nije mogao biti učinjen robom. Niti ijedan slobodan nemusliman koji živi pod muslimanskom zaštitom. Islam je zatvorio sve načine da slobodna osoba postane rob osim jednog: zarobljavanja u zakonitom ratu, pod vladarevom vlašću. Poslanik (ﷺ) je zabranio ubijanje žena i djece u ratu, pa su mnogi zarobljenici bili žene i djeca. Kur'an navodi dva načina da se okonča zarobljeništvo: oslobađanje zarobljenika iz dobrote ili za otkupninu. Kad je pleme Hevazin došlo Poslaniku (ﷺ) kao muslimani i zatražilo svoje porodice, vratio ih je.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će Allah na Sudnji dan biti protivnik trojice ljudi, među njima čovjeku koji proda slobodnog čovjeka i pojede cijenu.
Ibn Omer prenosi da je tokom jednog Poslanikovog (ﷺ) pohoda nađena ubijena žena, pa je Poslanik zabranio ubijanje žena i djece.
“Kad se u borbi s nevjernicima sretnete po šijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih vežite, i poslije, ili ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako učinite! Da Allah hoće, On bi im se osvetio, ali On vas želi iskušati jedne pomoću drugih. On neće poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu.”
Kad je delegacija Hevazina došla Poslaniku (ﷺ) kao muslimani i zatražila svoje porodice zarobljene na Hunejnu, zamolio je svoje vojnike da vrate zarobljenike, i oni su se svojevoljno odrekli svojih dijelova.
Prava roba
Poslanik (ﷺ) je rekao da su robovi braća: njihovi vlasnici moraju ih hraniti onim što jedu, oblačiti kako se oblače i ne opterećivati ih preko njihove snage, ili im inače pomoći. Slobodu je učinio iskupom za jedan jedini šamar ili udarac. Rekao je muslimanima da ne govore ‘moj rob’, nego ‘moj momak’ i ‘moja djevojka’. Kur'an zabranjuje nagoniti robinje na blud radi zarade.
Ebu Zerr je uvrijedio jednog čovjeka i osramotio ga zbog njegove majke. Poslanik (ﷺ) mu je rekao da još ima nešto od običaja doba neznanja. Rekao je da su njihovi robovi njihova braća: moraju ih hraniti onim što sami jedu, oblačiti kako se sami oblače i ne opterećivati ih preko snage, ili im u tome pomoći.
Zazan je zatekao Ibn Omera kako oslobađa roba. Ibn Omer je rekao da u tome za njega nema nagrade, osim što je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže da je iskup za onoga ko ošamari svog roba ili ga istuče da ga oslobodi.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao ljudima da ne govore ‘moj rob’ ili ‘moja robinja’, nego ‘moj momak’, ‘moja djevojka’ i ‘moj dječak’.
“I neka se suzdrže oni koji se nemaju mogućnosti oženiti, dok im Allah iz obilja svog ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji se žele otkupiti, ako su u stanju to učiniti, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave – a one žele biti čestite – da biste stekli prolazna dobra ovog svijeta. A ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima samilostan biti.”
Zakon o zarobljenici
Klasično islamsko pravo jeste dopuštalo gospodaru odnose sa zarobljenicom koju je posjedovao. Ali prvo je morao čekati određeno vrijeme, da se pokaže je li već trudna. Poslanik (ﷺ) je rekao da je pomislio da prokune čovjeka koji je namjeravao uzeti zarobljenicu blizu porođaja. Klasični pravnici nisu koristili današnji jezik pristanka. Štitili su je zakonom protiv nanošenja štete. Mogla se žaliti sudiji. Hanbelijski pravnik el-Buhuti smatrao je da se, ako ju je gospodar prisilio kad to nije mogla podnijeti i ozlijedio je, ona mora osloboditi. Njena djeca od gospodara rađala su se slobodna čim bi ih on prihvatio kao svoju i nasljeđivala su ga. A kad bi mu rodila dijete, propisao je halifa Omer, nikada se nije smjela prodati, pokloniti ni ostaviti njegovim nasljednicima. Bila je slobodna kad bi on umro. Četiri mezheba slijedila su taj propis.
Ebu Seid el-Hudri prenosi da su se poslije bitke kod Evtasa ashabi suzdržavali od zarobljenica, i Allah je objavio Kur'an 4:24; postale su dopuštene tek kad bi im istekao iddet.
Ebu ed-Derda prenosi da je Poslanik (ﷺ) naišao na ženu blizu porođaja na vratima šatora i, čuvši da je čovjek koji ju je posjedovao namjerava imati odnos s njom, rekao da je odlučio da ga prokune prokletstvom koje će ga pratiti u kabur.
Studija o ropstvu u islamskoj tradiciji i uz druga društva. Pokazuje da je ropstvo bilo sveopće u predmodernom svijetu, iznosi propise islamskog prava o robovima i konkubinama i izvještava da su klasični pravnici robinju štitili zakonom protiv nanošenja štete, a ne modernim jezikom pristanka: hanbelijski pravnik el-Buhuti smatrao je da se, ako ju je gospodar prisilio kad to nije mogla podnijeti i ozlijedio je, ona treba osloboditi.
Malik prenosi od Nafija, od Ibn Omera, da je halifa Omer propisao: kad robinja rodi svom gospodaru dijete, on je ne smije prodati, pokloniti ni ostaviti nasljednicima; kad on umre, ona je slobodna. To je Omerov propis, a ne izreka Poslanika (ﷺ).
Vrata ka slobodi
Kur'an oslobađanje roba naziva “uspon”. Oslobađanje roba čini načinom iskupa za ubistvo vjernika greškom, za prekršenu zakletvu i za pagansku vrstu razvoda zvanu zihar. Dio zekata, godišnje obavezne milostinje, izdvaja za oslobađanje ljudi iz ropstva, a trošenje za oslobađanje robova računa kao pravo dobročinstvo. Govori vlasniku da robu da ugovor da otkupi svoju slobodu, ako u njemu vidi dobro. Većina pravnika smatrala je to jako preporučenim. Neki rani učenjaci smatrali su to dužnošću, a halifa Omer je to provodio. Poslanik (ﷺ) je obećao da je onaj ko oslobodi roba muslimana spašen od Vatre. Obećao je dvostruku nagradu čovjeku koji pouči robinju, oslobodi je i oženi je. Kad je jedna robinja po imenu Berira imala takav ugovor, rekao je Aiši da je kupi i oslobodi.
“A šta ti misliš: šta je to uspon? Roba ropstva osloboditi,”
“Vjernik ne može ubiti vjernika osim greškom, a ko ubije vjernika greškom, on mora osloboditi roba vjernika, i predati krvarinu porodici njegovoj, izuzev ako oni to oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a vjernik je, on mora osloboditi jednog roba vjernika! Ako, pak, pripada narodu s kojim imate sporazum, tada mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi roba vjernika! Ko to ne nađe, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno, kajući se Allahu. A Allah je Onaj Koji sve zna i mudar je.”
“Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve svoje otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje, da biste bili zahvalni.”
“Oni koji ženama svojim reknu da su im leđa njihova poput leđa njihovih majki, a onda se povrate u onome što su rekli, dužni su, prije nego što jedni drugo dodirnu, jednog roba ropstva osloboditi. To je ono čime se opominjete – a Allah u potpunosti zna što vi radite.”
“Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.”
“Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je pravo dobročinstvo – dobročinstvo onih koji vjeruju u Allaha, u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, te onih koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima i siročadi, siromasima i putnicima namjernicima, prosjacima, i za otkup iz ropstva, i onih koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, te onih koji su strpljivi u neimaštini i u bolesti, i za vrijeme borbe. To su oni koji su iskreni i oni su, uistinu, bogobojazni.”
“I neka se suzdrže oni koji se nemaju mogućnosti oženiti, dok im Allah iz obilja svog ne pomogne! A s onima u posjedu vašem koji se žele otkupiti, ako su u stanju to učiniti, o otkupu se dogovorite. I dajte im nešto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave – a one žele biti čestite – da biste stekli prolazna dobra ovog svijeta. A ako ih neko na to prisili, Allah će im, zato što su bile primorane, oprostiti i prema njima samilostan biti.”
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: ko oslobodi roba muslimana, Allah će svaki dio njegovog tijela spasiti od Vatre, kao što je on oslobodio svaki dio robovog tijela.
Ebu Musa el-Ešari prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da će čovjek koji ima robinju, nauči je lijepom ponašanju, dobro je obrazuje, zatim je oslobodi i oženi je imati dvostruku nagradu.
Aiša prenosi da je Berira, robinja kojoj su vlasnici dali ugovor o otkupu slobode, zatražila od Aiše pomoć. Poslanik (ﷺ) rekao je Aiši da je kupi i oslobodi, i ona je to učinila.
| Put izlaska | Izvor |
|---|---|
| Oslobađanje zarobljenika, iz dobrote ili za otkup | Kur'an 47:4 |
| Sloboda za jedan šamar ili batine | Muslim 1657 |
| Iskup za ubistvo iz greške, prekršenu zakletvu ili zihar | Kur'an 4:92, 5:89, 58:3 |
| Udio u zekatu | Kur'an 9:60 |
| Ugovor o otkupu vlastite slobode | Kur'an 24:33 |
| Majka djeteta svog gospodara oslobađa se njegovom smrću | Presuda halife Omera |
Ropstvo je u islamu danas zabranjeno.
Njegove posljednje riječi
Među posljednjim riječima Poslanika (ﷺ) bila je molba o namazu i o robovima: bojte se Allaha (﷾) u tome kako postupate s onima koje posjedujete. Kad je umro, nije ostavio ni roba ni robinju.
Alija ibn Ebi Talib prenosi da su posljednje riječi koje je Poslanik (ﷺ) izgovorio bile: namaz, namaz; i bojte se Allaha kad je riječ o onima koje posjeduju vaše desnice.
Amr ibn el-Haris prenosi da Poslanik (ﷺ) kad je umro nije ostavio ni novca, ni roba, ni ičega drugog, osim svoje bijele mazge, svog oružja i komada zemlje koji je dao u dobrotvorne svrhe.
Šta muslimanski učenjaci kažu danas
Ropstvo je u islamu danas zabranjeno. Službeni egipatski organ za fetve kaže da je porobljavanje bilo koga sada zločin u islamskom pravu. Kaže da ugovori protiv ropstva, koje su muslimanske zemlje potpisale, obavezuju muslimane. Kur'an govori muslimanima da ispunjavaju svoje obaveze. Godine 2014. skupina koja sebe naziva Islamskom državom vratila je porobljavanje žena. Više od 120 muslimanskih učenjaka pisalo je njenom vođi. Rekli su mu da je vraćanje ropstva u islamu zabranjeno, jer je ukinuto općim konsenzusom. A uzimanjem žena za konkubine, rekli su, širio je nered na Zemlji. Ropstvo je nezakonito u svakoj muslimanskoj zemlji.
Službeni egipatski organ za fetve navodi da je islamsko pravo jasno u zabrani ropstva danas, da međunarodni sporazumi koji inkriminiraju ropstvo obavezuju muslimane, da je porobljavanje postalo zločin i da su propisi o robovima u islamskom pravu suspendirani jer se više ne primjenjuju.
“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako ga želite unaprijediti, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista, odgovarati!”
Otvoreno pismo muslimanskih učenjaka, muftija i imama iz cijelog svijeta vođi skupine koja sebe naziva Islamskom državom. Među potpisnicima su Ševki Allam, veliki muftija Egipta, i Abdullah bin Bejjah, uz učenjake i vođe iz Nigerije, Pakistana, Indonezije i Sjeverne Amerike. Njegov sažetak navodi šta je, prema pismu, u islamu zabranjeno, između ostalog: ubijanje nevinih; ubijanje izaslanika, a time i novinara i humanitarnih radnika; proglašavanje ljudi nemuslimanima, osim ako otvoreno ne izjave nevjerovanje; nanošenje štete kršćanima ili bilo kojim sljedbenicima Knjige ili loše postupanje prema njima; prisiljavanje ljudi da se obrate; mučenje ljudi; i unakažavanje mrtvih. Dodaje da je vraćanje ropstva u islamu zabranjeno, jer je ukinuto općim konsenzusom, i osuđuje to što on uzima žene kao konkubine, kao oživljavanje razdora i pokvarenosti.
Vlastiti spis i Crkva kritičara
Biblija oslobađa kazne gospodara čiji pretučeni rob poživi dan ili dva nakon premlaćivanja, jer je rob “njegov novac”. Pretučenog roba oslobađa samo zbog izgubljenog oka ili zuba. Poslanik (ﷺ) je slobodu učinio cijenom jednog jedinog šamara. Biblija dopušta čovjeku da proda vlastitu kćer. Novi zavjet govori robovima da slušaju svoje gospodare “sa strahom i drhtanjem”, čak i one okrutne. Grčka riječ koju verzija kralja Jakova daje kao ‘servants’ (sluge) znači robovi. Biblija nigdje oslobađanje roba ne čini načinom iskupa za grijeh. Godine 1455. papa Nikola V potvrdio je pravo kralja Portugala da muslimane i pagane zauvijek učini robovima. Kršćanski narodi prevezli su oko 12,5 miliona Afrikanaca preko Atlantika. Godine 1995. Južna baptistička konvencija priznala je da su mnogi njeni preci branili pravo posjedovanja robova.
“I ako čovjek udari slugu svoga ili sluškinju svoju štapom, i umre mu pod rukom, svakako će biti kažnjen. Ipak, ako poživi dan ili dva, neće biti kažnjen, jer je to njegov novac.”
“I ako čovjek udari u oko slugu svoga ili sluškinju svoju, tako da oko propadne, neka ga pusti na slobodu zbog oka njegova. I ako izbije zub sluzi svome ili sluškinji svojoj, neka ga pusti na slobodu zbog zuba njegova.”
Zazan je zatekao Ibn Omera kako oslobađa roba. Ibn Omer je rekao da u tome za njega nema nagrade, osim što je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže da je iskup za onoga ko ošamari svog roba ili ga istuče da ga oslobodi.
“I ako čovjek proda svoju kćer da bude sluškinja, neće izaći kao što izlaze sluge.”
“Sluge, slušajte svoje gospodare po tijelu sa strahom i drhtanjem, u iskrenosti srca svoga, kao Krista;”
“Sluge, pokoravajte se svojim gospodarima sa svakim strahom; ne samo dobrima i blagima, nego i nastranima.”
Papa Nikola V ponovo iznosi ovlasti koje je ranije dao (u buli Dum Diversas, 1452.) kralju Portugala: da napadne, zarobi i pokori sve Saracene i pagane i druge neprijatelje Krista, gdje god bili, i da njihove osobe svede na trajno ropstvo.
Procjenjuje da je između 1501. i 1866. oko 12,5 miliona Afrikanaca ukrcano na brodove za prelazak Atlantika i da je oko 10,7 miliona preživjelo do iskrcavanja u Americi. Većina je iskrcana u Brazilu i na Karibima; manje od 400.000 iskrcano je u kontinentalnoj Sjevernoj Americi.
Najveće protestantsko tijelo u Sjedinjenim Državama priznaje da su mnogi njegovi preci branili pravo posjedovanja robova i učestvovali u nečovječnoj prirodi američkog ropstva, podržavali je ili se s njom mirili, i izvinjava se Afroamerikancima.
Stih po stih
Izlazak 21:20-21 — Tora (Zakon), poglavlje 21, stih 20-21
“I ako čovjek udari slugu svoga ili sluškinju svoju štapom, i umre mu pod rukom, svakako će biti kažnjen. Ipak, ako poživi dan ili dva, neće biti kažnjen, jer je to njegov novac.”
Navedeno za
Kršćani Mojsijev zakon o robovima čitaju kao ograničenje za gospodare u drevnom društvu, a ne kao odobravanje ropstva.
Odgovor
Ograničenje koje postavlja jeste da se gospodar kažnjava samo ako rob odmah umre; ako rob poživi dan ili dva, gospodar ostaje nekažnjen, “jer je to njegov novac”. Biblija pretučenog roba oslobađa samo zbog izgubljenog oka ili zuba. Poslanik (ﷺ) ga je oslobađao zbog jednog jedinog šamara.
Zaključak — U pogledu postupanja s robovima, Poslanikov (ﷺ) zakon štiti roba daleko više nego zakon koji kritičar brani.
Ponovljeni zakon 20:13-14 — Tora (Zakon), poglavlje 20, stih 13-14
“I kad ga GOSPOD Bog tvoj preda u ruke tvoje, udari sve muško u njemu oštricom mača: Ali žene, i malu djecu, i stoku, i sve što je u gradu, sav plijen njegov, uzmi za sebe; i jedi plijen neprijatelja svojih koji ti je dao GOSPOD Bog tvoj.”
Navedeno za
Uzimanje žena i djece u Ponovljenom zakonu bilo je ratni običaj tog doba, a Biblija ga je uredila.
Odgovor
I Kur'an i Poslanik (ﷺ) bavili su se zarobljenicima, ali su zabranili ubijanje žena i djece, naveli oslobađanje i otkup kao izlaze iz zarobljeništva, dali zarobljenici prava i oslobađanje robova učinili ibadetom. Levitski zakonik strance čini robovima zauvijek.
Zaključak — Oba spisa govore o ratnim zarobljenicima, a samo jedan od njih otvara vrata njihovoj slobodi.
Gledišta
Optužba kritičara
Kritičari kažu da islam dopušta muslimanskim muškarcima da u ratu zarobljavaju žene i drže ih za seks. Kažu da je skupina koja sebe naziva Islamskom državom pokazala šta to znači.
Religija koja je dopuštala čovjeku odnose sa ženama koje je posjedovao ne može biti od Boga.
Pobijanje
Vlastita Biblija kritičara dopuštala je isto. Abraham i Jakov imali su djecu sa sluškinjama svojih žena, koje su im dale njihove žene (Postanak 16:3; Postanak 30:4). Njen zakon govori o sluškinji koju je gospodar “zaručio za sebe” (Izlazak 21:8). Dopušta vojniku da uzme zarobljenicu koju poželi za ženu nakon mjesec dana (Ponovljeni zakon 21:10-14). Nakon rata s Midjanom Mojsije naređuje da se djevojčice “koja nisu poznala muškarca” ostave u životu “za sebe” (Brojevi 31:18). Čovjek koji legne s robinjom obećanom drugom čovjeku ne pogubljuje se, “jer nije bila slobodna” (Levitski zakonik 19:20). Salomon je pored svojih žena imao tri stotine priležnica (1. Kraljevima 11:3). Zakon islama o zarobljenici došao je s vremenom čekanja, pravima za nju i mnogim vratima ka slobodi.
Klasično islamsko pravo dopuštalo je gospodaru odnose sa zarobljenicom koju je posjedovao.
Pobijanje
Da, klasično pravo je to dopuštalo, unutar ropstva svog vremena. Ali to pravo je ipak vezalo gospodara. Morao je čekati određeno vrijeme, nikada je nije smio nagoniti na blud, žena koju bi ozlijedio bila je slobodna, a majka njegovog djeteta bila je slobodna kad bi on umro. Samo ropstvo sada je u islamu zabranjeno. Više od 120 muslimanskih učenjaka reklo je vođi ISIS-a da je ukinuto općim konsenzusom i da je njegovo vraćanje zabranjeno. Danas niko ne smije posjedovati drugu osobu, pa se nijedno od ovih pravila ne može primijeniti.
Savremeni prigovor: nikakva granica to ne čini ispravnim
Mnogi kritičari koji nemaju vjeru odbacuju svaki zakon koji gospodaru dopušta odnose sa ženom koju je posjedovao. To je, kažu, pogrešno samo po sebi, kakve god granice uz to išle.
Kritičari kažu da je klasično islamsko pravo dopuštalo gospodaru odnose sa zarobljenicom koju je posjedovao. Nikakva granica, kažu, to ne čini ispravnim.
Pobijanje
Islam je ropstvo zatekao svuda. Zatvorio je sve načine da slobodna osoba postane rob, osim zarobljavanja u zakonitom ratu. Oslobađanje robova nazvao je “uspon” i učinio ga načinom iskupa za grijehe. Zabranio je nagoniti robinje na blud. Propisao je da se žena koja rodi gospodaru dijete nikada ne smije prodati i da je slobodna kad on umre. Muslimanski učenjaci i organi za fetve danas smatraju ropstvo zabranjenim, a više od 120 učenjaka osudilo je njegovo oživljavanje od strane ISIS-a.
Islamsko gledište
Islam je ropstvo zatekao svuda. Zatvorio je sve načine da slobodna osoba postane rob, osim zarobljavanja u zakonitom ratu. Robu i zarobljenici dao je prava, a oslobađanje robova učinio činom ibadeta i načinom iskupa za grijeh. Pokazao je put ka slobodi. Poslanik (ﷺ) je umro moleći za robove, a danas muslimanski učenjaci smatraju ropstvo zabranjenim.
Poslanik (ﷺ) je zabranio prodaju bilo koje slobodne osobe u ropstvo.
Kur'an oslobađanje iz dobrote ili za otkupninu navodi kao načine da se okonča zarobljeništvo.
Poslanik (ﷺ) je naredio da se robovi hrane i oblače kao i njihovi vlasnici, a slobodu je učinio iskupom za šamar.
Kur'an zabranjuje nagoniti robinje na blud.
Nijedan čovjek nije smio imati odnose sa zarobljenicom prije nego što prođe vrijeme čekanja.
Hanbelijski pravnik el-Buhuti smatrao je da se robinja mora osloboditi ako ju je gospodar ozlijedio. To je važilo kad ju je prisilio kad to nije mogla podnijeti.
Halifa Omer je propisao za robinju koja rodi gospodaru dijete. Nikada se nije smjela prodati, a bila je slobodna kad on umre.
Kur'an oslobađanje robova čini usponom, namjenom zekata i iskupom za tri grijeha.
Među Poslanikovim (ﷺ) posljednjim riječima bila je molba da se boje Allaha (﷾) u tome kako se postupa s robovima. I nije ostavio nijednog roba kad je umro.
Muslimanski učenjaci i organi za fetve danas smatraju ropstvo zabranjenim. Više od 120 učenjaka osudilo je njegovo oživljavanje od strane ISIS-a.
Biblija pušta gospodara bez kazne ako pretučeni rob poživi dan ili dva, a pretučenog roba oslobađa samo zbog izgubljenog oka ili zuba. Poslanik (ﷺ) je učinio da jedan jedini šamar gospodara košta roba.