Kratak odgovor
Ne. Priča o ženi uhvaćenoj u preljubi, Ivan 7:53 do 8:11, nedostaje u najranijim papirusnim prijepisima Ivana. Nedostaje u dvije najstarije sačuvane grčke Biblije, Codex Sinaiticus i Codex Vaticanus. Nijedan sačuvan grčki prijepis iz vremena prije oko 400. n. e. nema je. Kasniji prijepisi koji je nose ne mogu se složiti gdje ide. Većina je stavlja poslije Ivana 7:52, neki na drugo mjesto kod Ivana, a nekoliko kod Luke. To je znak priče bez stalnog mjesta. Savremene Biblije, među njima NIV, to kažu u bilješci. Ipak, “neka prvi baci kamen” i dalje se čita kao Božija riječ. Odgovor islama je da je sam Allah (﷾) objavio Kur'an i obećao da će nad njim bdjeti.
Potpuno objašnjenje
Priča kako je štampa King James Version
King James Version štampa priču kao dio Ivana, bez bilješke. Književnici (ljudi koji su prepisivali i učili Zakon) i farizeji (jevrejska skupina stroga u pogledu Zakona) dovode Isusu ženu uhvaćenu u preljubi. Pitaju šta treba učiniti po Mojsijevom zakonu. On odgovara da onaj ko je bez grijeha treba baciti prvi kamen. Otpušta je riječima “idi i više ne griješi”.
“I književnici i farizeji dovedoše mu ženu uhvaćenu u preljubi; i postavivši je u sredinu, rekoše mu: Učitelju, ova je žena uhvaćena u samoj preljubi. A Mojsije nam je u zakonu zapovjedio da takve kamenujemo; a ti šta kažeš?”
“A kad ga i dalje pitahu, usprav se i reče im: Ko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.”
“A ona reče: Niko, Gospode. A Isus joj reče: Ni ja te ne osuđujem; idi i više ne griješi.”
Šta pokazuju najstariji rukopisi
Priče nema u najranijim papirusima Ivana (prijepisima na papiru od trske). Nema je ni u Codex Sinaiticus i Codex Vaticanus, dvije ručno prepisane grčke Biblije iz četvrtog stoljeća. Novozavjetni učenjak Robert M. Grant napominje da je nijedan sačuvan rukopis prije kraja četvrtog stoljeća ne sadrži. Nijedan grčki komentator ne tretira je kao dio Ivana sve do dvanaestog stoljeća. Čak i tada napominje da je tačni prijepisi nemaju. Latinski pisci znali su za priču od kraja četvrtog stoljeća, kada su je prijepisi Ivana počeli nositi.
O priči o ženi uhvaćenoj u preljubi (Ivan 7:53-8:11) izvještava da je nema u ranim papirusima (P66 i P75), u Codex Sinaiticusu i Codex Vaticanusu i drugim ranim svjedocima, i da je rukopisi koji je imaju stavljaju na različita mjesta: poslije Ivana 7:52, poslije Ivana 7:36, na kraj Ivana ili poslije Luke 21:38. Zaključuje da nije bila dio izvornog Evanđelja po Ivanu.
U poglavlju o tekstualnoj kritici navodi odlomke gdje se može dokazati izmjena teksta. O ženi uhvaćenoj u preljubi: ne pripada Evanđelju po Ivanu; stoji u kasnijem bizantskom tekstu, obično kao Ivan 7:53-8:11, ali ponekad poslije Ivana 7:36 ili 21:24, a u maloj skupini rukopisa poslije Luke 21:38; nijedan rukopis prije kraja 4. stoljeća je ne sadrži. O Marku 16:9-20 i nebeskim svjedocima iz 1 Ivanove 5:7: ni oni nisu dio onoga što su njihovi autori napisali. Grant dodaje da takvi dodaci pripadaju historiji Crkve, a ne Novom zavjetu.
Dodaje da tog odlomka nema ni u ranim sirijskim i koptskim prijevodima; da ga nijedan grčki crkveni otac prije Eutimija Zigabena u 12. stoljeću ne komentira, a da sam Eutimije kaže da ga tačni prijepisi nemaju; da se njegov stil i rječnik primjetno razlikuju od ostatka Ivana; i da prekida tok između Ivana 7:52 i 8:12. Metzger ga smatra dijelom usmene predaje koja je kružila u dijelovima Zapadne crkve i kasnije umetana na različita mjesta. Dodaje da izvještaj ima sve oznake historijske istine.
Priča bez stalnog mjesta
Kasniji rukopisi koji nose priču stavljaju je na različita mjesta. Neki je stavljaju poslije Ivana 7:52, neki poslije Ivana 7:36, neki na kraj Ivana, a neki poslije Luke 21:38. Luka 21:37-38 prikazuje Isusa kako noći na Maslinskoj gori, a narod mu rano dolazi u hram. To usko odgovara početnim redovima priče, a tu je stavlja jedna skupina rukopisa. Odlomak koji prijepisi stavljaju na različita mjesta nije bio stalni dio nijednog Evanđelja.
O priči o ženi uhvaćenoj u preljubi (Ivan 7:53-8:11) izvještava da je nema u ranim papirusima (P66 i P75), u Codex Sinaiticusu i Codex Vaticanusu i drugim ranim svjedocima, i da je rukopisi koji je imaju stavljaju na različita mjesta: poslije Ivana 7:52, poslije Ivana 7:36, na kraj Ivana ili poslije Luke 21:38. Zaključuje da nije bila dio izvornog Evanđelja po Ivanu.
U poglavlju o tekstualnoj kritici navodi odlomke gdje se može dokazati izmjena teksta. O ženi uhvaćenoj u preljubi: ne pripada Evanđelju po Ivanu; stoji u kasnijem bizantskom tekstu, obično kao Ivan 7:53-8:11, ali ponekad poslije Ivana 7:36 ili 21:24, a u maloj skupini rukopisa poslije Luke 21:38; nijedan rukopis prije kraja 4. stoljeća je ne sadrži. O Marku 16:9-20 i nebeskim svjedocima iz 1 Ivanove 5:7: ni oni nisu dio onoga što su njihovi autori napisali. Grant dodaje da takvi dodaci pripadaju historiji Crkve, a ne Novom zavjetu.
“A Isus ode na Maslinsku goru. I rano ujutro opet dođe u hram, i sav narod dođe k njemu; i sjede i poučavaše ih.”
“A danju poučavaše u hramu, a noću izlažaše i noćivaše na gori koja se zove Maslinska. I sav narod dolažaše rano ujutro k njemu u hram da ga sluša.”
| Mjesto | U kojim prijepisima |
|---|---|
| Nigdje | Najraniji papirusi Ivana, Codex Sinaiticus i Codex Vaticanus |
| Poslije Ivana 7:52 | Većina kasnijih prijepisa |
| Poslije Ivana 7:36 | Neki |
| Na kraju Ivana | Neki |
| Poslije Luke 21:38 | Jedna skupina prijepisa |
Šav kod Ivana
Bez priče Ivan se čita bez prekida. Farizeji govore Nikodemu da iz Galileje ne ustaje prorok, a odmah slijedi “Tada im Isus opet progovori”. Priča prekida taj tok. Njen stil i rječnik također se razlikuju od ostatka Ivana.
“Odgovoriše i rekoše mu: Zar si i ti iz Galileje? Istraži i vidi da iz Galileje ne ustaje prorok.”
“I svaki ode svojoj kući.”
“Tada im Isus opet progovori govoreći: Ja sam svjetlost svijeta; ko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.”
Dodaje da tog odlomka nema ni u ranim sirijskim i koptskim prijevodima; da ga nijedan grčki crkveni otac prije Eutimija Zigabena u 12. stoljeću ne komentira, a da sam Eutimije kaže da ga tačni prijepisi nemaju; da se njegov stil i rječnik primjetno razlikuju od ostatka Ivana; i da prekida tok između Ivana 7:52 i 8:12. Metzger ga smatra dijelom usmene predaje koja je kružila u dijelovima Zapadne crkve i kasnije umetana na različita mjesta. Dodaje da izvještaj ima sve oznake historijske istine.
Šta sada kažu kršćanske Biblije
NIV taj odlomak izdvaja. Njena bilješka kaže da ga najraniji rukopisi nemaju i da ga neki stavljaju na drugo mjesto, kod Ivana ili kod Luke. Učenjaci koji su to utvrdili jesu kršćanski tekstualni kritičari (učenjaci koji porede stare prijepise). Činjenice o rukopisima nisu sporne. Velika većina ovih učenjaka zaključuje da priča nije bila dio Ivanovog evanđelja kako je prvobitno napisano.
NIV štampa Ivana 7:53-8:11 odvojeno od ostatka Ivana, s bilješkom da ga najraniji rukopisi i mnogi drugi stari svjedoci nemaju (1984: ‘najraniji i najpouzdaniji rukopisi i drugi stari svjedoci’). Bilješka iz 2011. dodaje da nekoliko rukopisa te stihove, u cjelini ili djelimično, stavlja poslije Ivana 7:36, Ivana 21:25, Luke 21:38 ili Luke 24:53.
O priči o ženi uhvaćenoj u preljubi (Ivan 7:53-8:11) izvještava da je nema u ranim papirusima (P66 i P75), u Codex Sinaiticusu i Codex Vaticanusu i drugim ranim svjedocima, i da je rukopisi koji je imaju stavljaju na različita mjesta: poslije Ivana 7:52, poslije Ivana 7:36, na kraj Ivana ili poslije Luke 21:38. Zaključuje da nije bila dio izvornog Evanđelja po Ivanu.
Knjiga nad kojom je Allah (﷾) obećao bdjeti
Kur'an upozorava na one koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore da je od Allaha (﷾). Kaže da je sam Allah (﷾) objavio Kur'an i da će ga čuvati od iskrivljenja. Muslimani smatraju da je svaki ajet Kur'ana stavljen u svoju suru (poglavlje) za života Poslanika (ﷺ). Oni koji su ga naučili napamet učili su ga tim redom.
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Stih po stih
Augustin, O preljubničkim brakovima 2.7 (oko 420.)
Augustin kaže da su neki ljudi slabe vjere, bojeći se da će njihove žene to uzeti kao dopuštenje da griješe, iz svojih prijepisa uklonili Gospodnje pomilovanje preljubnice.
Navedeno za
Priča je bila izvorna, ali su je neki rani kršćani izrezali jer su se bojali da preljubu čini lahkom.
Odgovor
Augustin je to ponudio da objasni zašto je neki prijepisi nemaju. Ne daje nikakav dokaz da ju je napisao Ivan. Priča izrezana iz Ivana ne bi se ponovo pojavila poslije Ivana 7:36, na kraju Ivana ili kod Luke. Ni taj nedostatak nije prisutan samo u jednoj regiji ili crkvi. Svi najraniji grčki prijepisi i rani sirijski i koptski prijevodi nemaju je. Nijedan grčki komentator ne tretira je kao dio Ivana prije dvanaestog stoljeća.
Zaključak — Teorija o uklanjanju ne može objasniti zašto se priča pojavljuje na različitim mjestima, čak i kod Luke. Prijepisi pokazuju priču bez stalnog mjesta.
Ivan 8:7 — poglavlje 8, stih 7
“A kad ga i dalje pitahu, usprav se i reče im: Ko je među vama bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.”
Navedeno za
Čak i ako je Ivan nije napisao, priča je vjerna Isusu, a crkva ju je prihvatila kao Pismo.
Odgovor
Pitanje je bilo je li ovo Ivanovo evanđelje kako ga je dao njegov pisac, a najraniji svjedoci kažu da nije. Novozavjetni učenjak Robert M. Grant kaže da ovakvi odlomci pripadaju historiji Crkve, a ne Novom zavjetu.
Zaključak — Priča koju pisac Evanđelja nije napisao nije njegovo Evanđelje, koliko god bila voljena.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Većina učenjaka slaže se da priču nije prvobitno napisao Ivan. Mnogi smatraju da bilježi stvaran događaj, a crkve je i dalje čitaju kao Pismo.
Rani crkveni pisac Augustin rekao je da su neki ljudi uklonili priču iz svojih prijepisa, bojeći se da će opravdavati preljubu.
Pobijanje
Augustin je, pišući oko 420. godine, to ponudio kao razlog zašto je neki prijepisi nemaju. Ne daje nikakav dokaz da ju je napisao Ivan. Priča izrezana iz Ivana ne bi se pojavljivala na drugim mjestima, čak i kod Luke. Nemaju je ni najraniji grčki prijepisi ni rani sirijski i koptski prijevodi.
Mnogi učenjaci smatraju da je priča rana, istinita predaja o Isusu. Ipak, nije bila dio Ivanovog evanđelja.
Pobijanje
Mnogi učenjaci to doista kažu. Ali čak i ako se događaj desio, priča nije Ivanovo evanđelje kako ga je dao njegov pisac. Najraniji prijepisi Ivana nemaju je. Ipak, crkve je i dalje čitaju kao Božiju riječ.
Islamsko gledište
Priča nedostaje u najranijim prijepisima Ivana i nema stalno mjesto u kasnijim. Ipak, crkve je stoljećima čitaju kao Božiju riječ. Knjiga prema kojoj se tako postupa nije sačuvana kao Božija riječ.
Priča nedostaje u najranijim papirusima Ivana i u Codex Sinaiticus i Codex Vaticanus.
Nijedan sačuvan grčki rukopis iz vremena prije oko 400. n. e. ne sadrži je.
Rukopisi koji je sadrže stavljaju je na različita mjesta, neki kod Luke, što pokazuje da nije imala stalno mjesto.
Ivan 7:52 bez nje se nastavlja pravo na Ivana 8:12.
Kur'an uči da Allah (﷾) Svoju konačnu objavu čuva od iskrivljenja. Osuđuje pisanje riječi rukom i njihovo nazivanje Allahovim (﷾).