Kratak odgovor
Niko ne zna pouzdano. Nijedno od četiri novozavjetna Evanđelja (knjiga o Isusovom životu) ne navodi svog autora u svom tekstu. Naslovi, kao što je ‘po Mateju’, dodani su kasnije. Matej je bio jedan od dvanaestorice, a ipak Evanđelje pod njegovim imenom priču o vlastitom pozivu prepisuje od Marka, gotovo od riječi do riječi. Marko nije bio jedan od dvanaestorice. Većina kritičkih učenjaka smatra da nijedno od četiri nije napisao očevidac. Luka kaže da je sabrao ono što su drugi predali. Dakle, Evanđelja počivaju na crkvenoj predaji, a ne na samim knjigama. Islam smatra da je Allah (﷾) Isusu dao Indžil, Evanđelje koje je propovijedao. Kur'an je zapisan za Poslanikovog (ﷺ) života, a zapisali su ga pisari čija su imena poznata.
Potpuno objašnjenje
Šta kaže crkvena predaja
Kršćani se oslanjaju na predaju iz drugog stoljeća. Papija je bio biskup s početka drugog stoljeća, a navodi ga Euzebije, crkveni historičar iz četvrtog stoljeća. Papija kaže da je Marko zapisao ono što je Petar učio. Kaže da je Matej sabrao Isusove izreke na hebrejskom. Irenej, biskup koji piše oko 180. godine, prvi navodi sva četiri autora: Mateja, Marka, Luku i Ivana.
Euzebije navodi Papiju (početak 2. stoljeća), koji kaže da je Marko bio Petrov tumač i da je zapisao, iako ne po redu, ono što je zapamtio od Petrovog učenja, i da je Matej izreke sastavio na hebrejskom jeziku, a svako ih je prevodio kako je najbolje znao.
Irenej, koji piše oko 180., najraniji je pisac koji imenuje sva četiri autora evanđelja. Kaže da je Matej objavio Evanđelje među Hebrejima na njihovom jeziku, da je Marko pismeno predao ono što je Petar propovijedao, da je Luka, Pavlov pratilac, zapisao evanđelje koje je Pavle propovijedao, a da je Ivan, učenik Gospodnji, svoje Evanđelje objavio u Efezu.
Evanđelja ne navode svoje autore
Nijedno Evanđelje ne kaže ko ga je napisao. Čak i evangelička NIV Study Bible (Biblija s bilješkama konzervativnih protestantskih učenjaka) priznaje tri stvari. Unutar Marka nema direktnog dokaza o njegovom autoru. Lukino ime ne pojavljuje se u njegovoj knjizi. Ivan nije imenovan u Evanđelju koje nosi njegovo ime. Papija navodi samo Marka i Mateja. Prvi pisac koji navodi sva četiri, Irenej, pisao je oko 150 godina nakon Isusa. Većina kritičkih učenjaka (učenjaka koji Bibliju proučavaju kao historiju) zaključuje da su četiri Evanđelja napisana anonimno, od ljudi koji nisu bili očevici. Marka datiraju oko 65-70, Mateja i Luku u 80-e godine, a Ivana u 90-e.
Uvodi evangeličke NIV Study Bible drže se tradicionalnih autora, ali priznaju da ih same knjige ne imenuju. O Marku: unutar knjige nema direktnog dokaza o tome ko ju je napisao; ime počiva na svjedočenju rane crkve. O Luki: ime pisca ne pojavljuje se u knjizi (dodaje da drugi dokazi ukazuju na Luku). O Ivanu: apostol nije nigdje imenovan u Evanđelju, a bilješke dokazuju njegovo autorstvo iz te šutnje.
Euzebije navodi Papiju (početak 2. stoljeća), koji kaže da je Marko bio Petrov tumač i da je zapisao, iako ne po redu, ono što je zapamtio od Petrovog učenja, i da je Matej izreke sastavio na hebrejskom jeziku, a svako ih je prevodio kako je najbolje znao.
Irenej, koji piše oko 180., najraniji je pisac koji imenuje sva četiri autora evanđelja. Kaže da je Matej objavio Evanđelje među Hebrejima na njihovom jeziku, da je Marko pismeno predao ono što je Petar propovijedao, da je Luka, Pavlov pratilac, zapisao evanđelje koje je Pavle propovijedao, a da je Ivan, učenik Gospodnji, svoje Evanđelje objavio u Efezu.
Iznosi stav većine kritičkih učenjaka: četiri evanđelja napisana su anonimno, decenijama poslije Isusa, od ljudi koji nisu bili očevici, a imena Matej, Marko, Luka i Ivan dodana su kasnije.
Standardni udžbenik. Pavlova najranija pisma datira oko 50. n. e., Marka oko 65-70, Mateja i Luku oko 80-85, a Ivana oko 90-95, i napominje da je Isus govorio aramejski, dok su evanđelja na grčkom napisali autori koji se ne imenuju. Kaže i da Pavle nije poznavao Isusa za njegova života i da je do vjere došao tek poslije razapinjanja.
‘Matej’ svoj poziv prepisuje od Marka
Evanđelje po Mateju o Matejevom pozivu govori u trećem licu. Drevni pisci ponekad su o sebi pisali kao o ‘njemu’, pa samo to malo dokazuje. Ključna tačka je prepisivanje. Isti prizor stoji kod Marka, gotovo od riječi do riječi, ispričan o ‘Leviju’. Većina učenjaka smatra da je Matej preuzeo većinu Markovog materijala, često od riječi do riječi i istim redom. Očevidac priča svoju vlastitu priču. Pisac koji svoje obraćenje prepisuje iz tuđe knjige nije bio tamo. A Marko nije bio jedan od dvanaestorice.
“I prolazeći odande, Isus vidje čovjeka po imenu Matej kako sjedi na carinarnici; i reče mu: Slijedi me. I on usta i pođe za njim.”
“I prolazeći, vidje Levija, sina Alfejeva, kako sjedi na carinarnici, i reče mu: Slijedi me. I on usta i pođe za njim.”
Klasični iskaz stava koji većina novozavjetnih učenjaka još zastupa: Marko je napisan prvi, a Matej i Luka su se obojica služili Markom kao izvorom, preuzimajući većinu njegovog materijala, često od riječi do riječi i istim redom.
Luka se oslanjao na druge, a Ivana su dovršili drugi
Luka počinje riječima da su mnogi već napisali kazivanja. Kaže da je svoje napisao iz onoga što su očevici “predali”. Ne tvrdi da je jedan od njih. Ivan završava glasom koji nije glas učenika: “znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito”. To ‘mi’ su drugi ljudi koji govore o njemu. Dakle, Evanđelje po Ivanu svoj konačni oblik dobilo je u drugim, neimenovanim rukama.
“Budući da su mnogi poduzeli da po redu izlože pripovijest o događajima koji su među nama sasvim utvrđeni, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, učini se i meni, pošto sam sve od početka tačno ispitao, da ti po redu napišem, slavni Teofile,”
“Ovo je učenik koji svjedoči o ovome i koji je ovo napisao; i znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito.”
Učenici nisu bili tamo
Marko je najranije Evanđelje. Kaže da su ga, kada je Isus uhapšen, svi njegovi učenici ostavili i pobjegli. Od dvanaestorice samo je Petar pošao za njim, izdaleka, u dvor velikog svećenika. Tamo se zakleo da ne poznaje Isusa. Marko nijednog od dvanaestorice ne stavlja kod krsta. Tamo su samo žene, koje gledaju izdaleka. Samo Ivan, posljednje napisano Evanđelje, stavlja jednog učenika kod krsta. Čak ga i Ivan ostavlja neimenovanim: “učenika kojeg je ljubio”.
“I svi ga ostaviše i pobjegoše.”
“A Petar pođe za njim izdaleka, sve do u dvor velikog svećenika; i sjeđaše sa slugama i grijaše se kod vatre.”
“A on se poče kleti i preklinjati: Ne poznajem tog čovjeka o kome govorite.”
“Bijahu i žene koje gledahu izdaleka, među njima Marija Magdalena, i Marija, majka Jakova Mlađeg i Josije, i Saloma;”
“Isus, vidjevši majku i učenika kojeg je ljubio kako stoji uz nju, reče majci svojoj: Ženo, evo ti sina!”
Kako je Kur'an prenesen
Kur'an kaže da Poslanik (ﷺ) prije njega nije znao ni čitati ni pisati. Zato niko nije mogao reći da ga je prepisao iz neke knjige. Čitan je naglas, pamćen napamet i zapisan za njegovog života od pisara kao što je Zejd ibn Sabit. Zejd ga je kasnije sakupio u jedan svezak. Sam Kur'an obećava da će Allah (﷾) bdjeti nad njim.
“Ti prije nje nijednu knjigu nisi kazivao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao, inače posumnjali bi oni što laži govore.”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
| Pitanje | Kur'an | Četiri Evanđelja |
|---|---|---|
| Odakle dolazi? | Objavljen je Poslaniku (ﷺ). Prije njega nije znao ni čitati ni pisati, pa niko nije mogao reći da ga je prepisao iz knjige. | To su kazivanja o Isusu, a ne Indžil (evanđelje koje mu je Allah (﷾) dao). Luka kaže da je pisao na osnovu onoga što su mu drugi predali. |
| Ko ga je zapisao? | Pisari čija su imena poznata, kao što je Zejd ibn Sabit. | Niko sa sigurnošću ne zna. Nijedno od četiri ne imenuje svog autora, a naslovi ‘po Mateju’ i slični dodani su kasnije. |
| Kada? | Za Poslanikova (ﷺ) života, dok je učen naglas i pamćen napamet. | Nekih trideset pet do šezdeset pet godina nakon Isusa, od pisaca koji se ne imenuju. |
| Da li su pisci bili tamo? | Da. Pisari njegovog vremena zapisivali su ono što je učio. | Većina kritičkih učenjaka smatra da nijedan od njih nije bio očevidac. ‘Matej’ priču o vlastitom pozivu prepisuje od Marka, koji nije bio jedan od dvanaestorice. |
Dakle, autoritet Evanđelja počiva na crkvenoj tradiciji, a ne na samim knjigama. Lanac Kur'ana ide preko ljudi čija su imena poznata i može se provjeriti.
Tačku po tačku
Euzebije, Crkvena historija 3.39
Euzebije navodi Papiju (početak 2. stoljeća), koji kaže da je Marko bio Petrov tumač i da je zapisao, iako ne po redu, ono što je zapamtio od Petrovog učenja, i da je Matej izreke sastavio na hebrejskom jeziku, a svako ih je prevodio kako je najbolje znao.
Navedeno za
Kršćani kažu da Papija pokazuje da su Matej i Marko napisali Evanđelja koja nose njihova imena.
Odgovor
Papija kaže da je Matej sabrao izreke na hebrejskom. Matej kojeg imamo je na grčkom i usko slijedi Markov grčki. Zato većina učenjaka zaključuje da to nije ta knjiga. Ono što Papija kaže o Marku jedan je izvještaj od učitelja kojeg naziva ‘Starješina’. To nije tvrdnja knjige, jer knjiga ne navodi autora.
Zaključak — Najranija predaja ne opisuje Evanđelje po Mateju koje imamo i ne dolazi od samih autora.
Ivan 21:24 — poglavlje 21, stih 24
“Ovo je učenik koji svjedoči o ovome i koji je ovo napisao; i znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito.”
Navedeno za
Kršćani ovaj stih čitaju kao ljubljenog učenika, Ivana, koji kaže da je napisao Evanđelje po Ivanu.
Odgovor
Stih o učeniku govori kao o ‘njemu’ i dodaje: “znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito”. To ‘mi’ su drugi ljudi koji se zauzimaju za njega. Evanđelje po Ivanu nikada ovog učenika ne imenuje kao Ivana.
Zaključak — Stih pokazuje da su radili neimenovani urednici; ne pokazuje da je Ivan napisao knjigu.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Četiri Evanđelja napisali su Matej i Ivan, dvojica od dvanaestorice, te Marko i Luka. Marko i Luka bili su pratioci Petra, Isusovog vodećeg učenika, i Pavla, kršćanskog misionara iz prvog stoljeća. Rana crkva znala je ko su oni i predala je ta imena.
Papija, početkom drugog stoljeća, kaže da je Marko zabilježio Petrovo propovijedanje, a da je Matej sabrao Isusove izreke.
Pobijanje
Ono što Papija kaže o Marku jedan je izvještaj od učitelja kojeg naziva ‘Starješina’. To nije tvrdnja knjige, jer knjiga ne navodi autora. Ono što kaže o Mateju opisuje knjigu izreka na hebrejskom, ali Matej kojeg imamo je na grčkom. Većina učenjaka zaključuje da to nije ta knjiga, jer usko slijedi Markov grčki.
Irenej, oko 180., navodi Mateja, Marka, Luku i Ivana kao autore.
Pobijanje
Istina je da Irenej daje ta četiri imena. Ali slaganje oko 180. pokazuje u šta je crkva tada vjerovala, a ne ko je napisao knjige. Same knjige ne navode autora, a čak i evangeličke bilješke to kažu za Marka, Luku i Ivana.
Islamsko gledište
Četiri novozavjetna Evanđelja jesu izvještaji o Isusu od nepoznatih pisaca. Ona nisu Indžil (Evanđelje koje je Isus propovijedao) koji mu je dao Allah (﷾). Kur'an je objavljen Poslaniku (ﷺ), a zapisali su ga ljudi čija su imena poznata, pa se njegov lanac može provjeriti.
Nijedno od četiri Evanđelja ne navodi svog autora, a evangeličke bilješke to priznaju za Marka, Luku i Ivana.
Većina kritičkih učenjaka smatra da su Evanđelja napisana anonimno, decenijama nakon Isusa, od ljudi koji nisu bili očevici.
Evanđelje po Mateju o Matejevom vlastitom pozivu govori u trećem licu. Njegove riječi usko slijede Markovo kazivanje o Leviju.
Matej je preuzeo većinu Markovog materijala, često od riječi do riječi, što se teško slaže s autorom očevicem.
Luka kaže da je pisao iz onoga što su drugi predali. Posljednje Ivanove redove napisali su drugi, zauzimajući se za učenika.
Kur'an je zapisan za Poslanikovog (ﷺ) života od poznatih pisara, a Allah (﷾) obećava da će bdjeti nad njim.