Kratak odgovor
Da. Vlastiti proroci Biblije kažu da su Božiju riječ izmijenili ljudi koji su je čuvali. Jeremija je ljudima koji su se hvalili da imaju zakon Gospodnji rekao da ga je lažno pero pisara učinilo lažju. Rekao je i da su izvrnuli riječi živog Boga. Mojsije je upozorio da će se narod poslije njegove smrti sasvim pokvariti. Knjigu je stavio pored kovčega kao svjedoka protiv njih. Stoljećima kasnije veliki svećenik našao je knjigu zakona u hramu, a kralj je bio potresen njome. Posljednje poglavlje Ponovljenog zakona govori o samoj Mojsijevoj smrti i ukopu. Moderne Biblije danas označavaju cijele stihove kojih nema u najstarijim prijepisima. Dakle, kada muslimani kažu da je tekst izmijenjen, ponavljaju ono što je Biblija prva rekla, a Kur'an to potvrđuje.
Potpuno objašnjenje
Jeremija: pero pisara
Jeremija je bio hebrejski prorok koji je živio oko 600 godina prije Isusa. Kori ljude koji su govorili “zakon GOSPODNJI je s nama”. Hebrejska riječ koju dvaput koristi je šeker, laž, riječ za ‘lažno’ svjedočenje u Deset zapovijedi. World English Bible, ESV i NRSV je prevode kao lažno ili lažljivo pero koje je zakon učinilo lažju. NIV je prevodi kao lažljivo pero koje je lažno postupilo s njim. King James Version je prevodi “uzalud”. U svakom slučaju, prorok pokazuje na ono što su pisari svojim perima učinili zakonu kojem je narod vjerovao.
“Kako možete reći: ‘Mudri smo, i Jahvin zakon je s nama?’ Ali, gle, lažno pero pisara učinilo je to lažju.”
“Kako možete reći: Mudri smo, i zakon GOSPODNJI je s nama? Gle, zaista ga je uzalud načinio; pero pisara je uzalud.”
Hebrejski dva puta koristi riječ šeker (laž), istu riječ kao ‘lažno’ svjedočenje zabranjeno u Deset zapovijedi (Izlazak 20:16). NIV čita da je lažljivo pero pisara lažno postupilo sa zakonom; ESV da ga je lažljivo pero pisara pretvorilo u laž; NRSV da ga je lažno pero pisara pretvorilo u laž. Starije verzije kao što su KJV i JPS 1917 tu riječ prevode kao ‘uzalud’.
Jeremija: izvrnute riječi živog Boga
Petnaest poglavlja kasnije Jeremija govori narodu da je svakome njegova vlastita riječ postala “breme”, poruka za koju je tvrdio da dolazi od Gospoda. Tako su izvrnuli riječi živog Boga. To je upravo optužba koju iznosi Kur'an: ljudi koji o vlastitim riječima govore “To je od Allaha!”.
“I breme GOSPODNJE više ne spominjite, jer će svakome njegova riječ biti breme; jer ste izvrnuli riječi živog Boga, GOSPODA nad vojskama, Boga našega.”
“Jedna skupina njihova uvija jezike svoje Knjigu čitajući, da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige. I govore: “To je od Allaha!”, a to nije od Allaha. I govore na Allaha laži, a to znaju.”
Mojsije: poslije moje smrti
Kada je Mojsije završio pisanje zakona, dao ga je staviti pored kovčega da bude “svjedok protiv tebe”. Kovčeg je bio sveti sanduk Izraelaca. Mojsije je rekao Levitima, svećeničkom plemenu, da zna za pobunu naroda. Rekao je da će se poslije njegove smrti sasvim pokvariti i skrenuti s puta. Sam Mojsije nije vjerovao ljudima koji će čuvati knjigu poslije njega.
“I dogodi se, kad je Mojsije završio pisanje riječi ovog zakona u knjigu, dok nisu bile dovršene, da Mojsije zapovjedi Levitima koji su nosili kovčeg saveza GOSPODNJEG govoreći: Uzmite ovu knjigu zakona i stavite je pored kovčega saveza GOSPODA, Boga vašega, da bude ondje svjedok protiv tebe.”
“Jer znam da ćete se poslije moje smrti sasvim pokvariti i skrenuti s puta koji sam vam zapovjedio; i zlo će vas zadesiti u posljednje dane; jer ćete činiti zlo u očima GOSPODNJIM, draždeći ga djelom ruku svojih.”
Kralj potresen zakonom
Stoljećima nakon Mojsija, u vrijeme kralja Jošije, veliki svećenik objavio je da je našao knjigu zakona u hramu. Kada je knjiga pročitana kralju, razderao je svoju odjeću. Rekao je da se Božiji gnjev raspalio na njih, “jer očevi naši nisu slušali riječi ove knjige”. Ljudi koji su čuvali zakon nisu slušali šta on kaže.
“I Hilkija, veliki svećenik, reče Šafanu pisaru: Našao sam knjigu zakona u kući GOSPODNJOJ. I Hilkija dade knjigu Šafanu, i on je pročita.”
“I dogodi se, kad je kralj čuo riječi knjige zakona, da razdera odjeću svoju.”
“Idite, pitajte GOSPODA za mene i za narod i za svu Judu o riječima ove knjige koja je nađena: jer je velik gnjev GOSPODNJI koji se raspalio na nas, jer očevi naši nisu slušali riječi ove knjige, da čine po svemu što je za nas napisano.”
Riječi koje Mojsije nije mogao napisati
Posljednje poglavlje Ponovljenog zakona govori o Mojsijevoj smrti, njegovom ukopu i trideset dana žalosti. Ponovljeni zakon je jedna od Mojsijevih knjiga. Poglavlje dodaje da niko ne zna za njegov grob ‘do današnjeg dana’ i da se prorok kao on ‘više’ nije pojavio. Čak i evangelička NIV Study Bible (Biblija s bilješkama konzervativnih protestantskih učenjaka) kaže da je ovo poglavlje gotovo sigurno napisao neko drugi. Tekst pokazuje druge ruke u sebi.
“Tako umrije ondje Mojsije, sluga GOSPODNJI, u zemlji moapskoj, po riječi GOSPODNJOJ. I ukopa ga u dolini u zemlji moapskoj, prema Bet-Peoru; ali niko ne zna za njegov grob do današnjeg dana. A Mojsiju je bilo stotinu i dvadeset godina kad je umro; oko mu nije oslabilo, niti se snaga njegova umanjila. I sinovi Izraelovi oplakivali su Mojsija na poljanama moapskim trideset dana; tako se navršiše dani plača i žalosti za Mojsijem. A Jošua, sin Nunov, bijaše pun duha mudrosti, jer je Mojsije položio ruke svoje na njega; i sinovi Izraelovi slušali su ga i činili kako je GOSPOD zapovjedio Mojsiju. I ne pojavi se više u Izraelu prorok kao Mojsije, kojeg je GOSPOD poznavao licem u lice,”
Ova evangelička studijska Biblija smatra da je Mojsije bio glavni autor pet knjiga, ali njeni uvodi priznaju kasnije ruke. O Postanku kaže da izgleda da postoji neko kasnije uredničko osavremenjivanje, ukazujući na bilješke uz 14:14 i 36:31. O Brojevima kaže da knjiga nije morala doći od Mojsija potpuna i u konačnom obliku, da su dijelove vjerovatno dodali kasniji pisari ili urednici i da pohvala Mojsijevoj poniznosti u 12:3 teško da bi uvjerila da je došla iz njegovih usta. O Ponovljenom zakonu kaže da je izvještaj o Mojsijevoj smrti u 34. poglavlju gotovo sigurno napisao neko drugi.
Moderne Biblije označavaju stihove kojih nema u najstarijim prijepisima
Stoljećima je King James Version u 1 Ivanovoj 5:7 štampala riječi o tome da su Otac, Riječ i Sveti Duh jedno. Gotovo sve moderne Biblije ih izostavljaju, jer ih nema nijedan rani grčki prijepis. Posljednjih dvanaest stihova Marka nema u dvije najstarije sačuvane grčke Biblije, Codex Sinaiticus i Codex Vaticanus. Moderne Biblije ih odvajaju bilješkom. Biblija kakva se danas štampa na vlastitim stranicama priznaje da su je prepisivači mijenjali.
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je.”
“Jer je troje koji svjedoče:”
Engleski Revised Version (1881) i American Standard Version (1901) uklonili su riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu, a RSV, NASB, NIV, NRSV i ESV štampaju stih 7 bez njih, neki s fusnotom. Kritička grčka izdanja kojima se prevodioci danas služe (Nestle-Aland i tekst Ujedinjenih biblijskih društava) ih izostavljaju.
Izvještava da je najraniji poznati navod tih riječi kao dijela 1 Ivanove u jednoj latinskoj raspravi iz 4. stoljeća, Liber Apologeticus; da ih nema kod ranih latinskih pisaca Tertulijana, Ciprijana i Augustina, ni u Jeronimovoj Vulgati kako je prvi put izdana; da najraniji grčki rukopis s tim riječima u tekstu (629) potiče iz 14. ili 15. stoljeća; i da se na grčkom prvi put pojavljuju u grčkoj verziji akata Lateranskog sabora iz 1215. Te riječi vjerovatno su počele kao bilješka na margini latinskih prijepisa, koja je tri svjedoka iz stiha 8 čitala kao Trojstvo, a koju su kasniji pisari prepisali u tekst.
“A kad Isus uskrsnu rano prvoga dana sedmice, javi se najprije Mariji Magdaleni, iz koje je istjerao sedam đavola.”
NIV štampa Marka 16:9-20 odvojeno, s bilješkom da najraniji rukopisi i neki drugi stari svjedoci nemaju ove stihove (1984: ‘najpouzdaniji rani rukopisi i drugi stari svjedoci’). NIV Study Bible dodaje da postoje ozbiljne sumnje pripadaju li stihovi Marku, jer ih nema u važnim ranim rukopisima i razlikuju se u rječniku, stilu i teologiji, i da se Evanđelje vjerovatno završavalo kod 16:8 ili je njegov prvi završetak izgubljen.
O Marku 16:9-20 izvještava da posljednjih dvanaest stihova nema u dvije najstarije grčke Biblije koje su sačuvane u velikom dijelu, Codex Sinaiticus i Codex Vaticanus, ni u drugim ranim svjedocima; da Euzebije i Jeronim navode da tih stihova nije bilo u gotovo svim grčkim prijepisima koje su poznavali; da neki rukopisi umjesto toga imaju drugačiji, kraći završetak; i zaključuje da se Evanđelje kakvo imamo iz najranijih dokaza završava kod 16:8.
Šta kršćani smatraju
Kršćani smatraju da je Bog sačuvao Svoju riječ. Pokazuju na Izaijino obećanje da riječ Boga našega ostaje zauvijek. Mnogi Jeremijinu optužbu čitaju kao usmjerenu na pisare koji su zakon pogrešno učili, a ne na izmijenjen tekst. Ali Jeremija govori o peru, a to znači pisanje, a ne propovijedanje.
“Trava se suši, cvijet vene, ali riječ Boga našega ostaje zauvijek.”
Šta Kur'an kaže
Kur'an kaže da su neki kojima je dat sveti spis svojim rukama pisali knjigu i govorili da je od Allaha (﷾). Kaže da su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali i uvijali Knjigu svojim jezicima. O onima koji sebe nazivaju kršćanima kaže da su izostavili dio poruke koja im je data. Neki su slušali Allahov (﷾) govor i svjesno ga iskrivljavali. Jeremija je rekao isto, davno prije.
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“Onima koji su judejstvo prihvatili, koji izvrću smisao riječi govoreći: “Čujemo, ali se ne pokoravamo!” i “Slušaj, dabogda ne čuo!” i “Čuvaj nas!”, prevrćući jezicima svojim i huleći vjeru, bolje bi bilo i ispravnije da kažu: “Slušamo i pokoravamo se!” i “Slušaj!” i “Pogledaj na nas!” Ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo i malo ko od njih vjeruje.”
“Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš, osim u slučaju malo njih, neprestano njihovo vjerolomstvo otkrivati, ali ti pređi preko toga i oprosti im! Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.”
“Od onih koji govore: “Mi smo kršćani”, Mi smo zavjet prihvatili, ali su i oni dio onoga čime su bili opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Kijametskog dana ubacili; a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili.”
“Jedna skupina njihova uvija jezike svoje Knjigu čitajući, da biste vi pomislili da je to iz Knjige, a to nije iz Knjige. I govore: “To je od Allaha!”, a to nije od Allaha. I govore na Allaha laži, a to znaju.”
“Zar vi žudite da vam oni vjeruju, a neki od njih su Allahov govor slušali, a zatim bi ga, nakon što su ga shvatili, svjesno iskrivljavali?”
Poštovanje objave, a ne prijepisa
Ovo nije napad na Tevrat i Indžil (radosnu vijest koju je Isus propovijedao). Kur'an ih naziva uputom i svjetlom, koje je objavio Allah (﷾), i musliman mora vjerovati u njih. Ono što musliman ne prihvata jeste da su knjige koje se danas štampaju pod tim imenima objave onakve kakve su prvobitno date. Jedini spis nad kojim je Allah (﷾) obećao Sam bdjeti jeste posljednji.
“Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputa i svjetlo. Po njemu su jevrejima sudili vjerovjesnici koji su bili Allahu poslušni, i pobožni ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allahovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni što ne sude prema onom što je Allah objavio, oni su baš nevjernici.”
“Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali, koji je priznavao Tevrat, prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bila uputa i svjetlo, te da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bila uputa i pouka bogobojaznima,”
“O vi koji vjerujete, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje i u knjige koje je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u Posljednji dan – daleko je zalutao.”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
| Knjiga | U šta muslimani vjeruju | Šta to nije |
|---|---|---|
| Tevrat | Ono što je Allah (﷾) objavio Musau, kako mu je došlo. | Prvih pet knjiga današnje Biblije, za koje muslimani vjeruju da su mijenjane s vremenom. One čak kazuju o Musaovoj vlastitoj smrti i ukopu. |
| Indžil (evanđelje koje je Isus propovijedao) | Poruka koju je Allah (﷾) objavio Isusu, koju je Isus sam propovijedao. | Četiri Evanđelja u današnjoj Bibliji. Same moderne Biblije izdvajaju stihove kojih nema u najstarijim primjercima, kao što je posljednjih dvanaest stihova Marka. |
Kur'an Tevrat i Indžil naziva uputom i svjetlom koje je spustio Allah (﷾), a musliman mora vjerovati u njih. Jedini spis koji je Allah (﷾) obećao da će Sam čuvati jeste posljednji, Kur'an.
Tačku po tačku
Jeremija 8:8 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 8, stih 8 (KJV)
“Kako možete reći: Mudri smo, i zakon GOSPODNJI je s nama? Gle, zaista ga je uzalud načinio; pero pisara je uzalud.”
Navedeno za
Kršćani Jeremiju 8:8 čitaju kao osudu pisara koji su zakon pogrešno učili, a ne pisara koji su mijenjali njegov tekst. King James Version kaže samo da je njihovo pero bilo “uzalud”.
Odgovor
Stih govori o peru, a to je pisanje, a ne propovijedanje. Hebrejska riječ znači laž. NIV, ESV i NRSV, svi kršćanski prijevodi, prevode je kao lažljivo ili lažno pero koje je krivotvorilo zakon. A Jeremija 23:36 dodaje da su ljudi vlastite riječi izdavali za Božije.
Zaključak — Vlastiti prorok Biblije optužuje pisare da su svojim pisanjem krivotvorili zakon na koji se narod oslanjao.
Izaija 40:8 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 40, stih 8
“Trava se suši, cvijet vene, ali riječ Boga našega ostaje zauvijek.”
Navedeno za
Kršćani kažu da je Bog obećao da Njegova riječ ostaje zauvijek, pa Biblija mora biti onakva kakvu je Bog dao.
Odgovor
Allahova (﷾) riječ doista ostaje. Kršćani odgovaraju da su stariji prijepisi sačuvali pravo čitanje. Ali Biblija koju su crkve čitale i propovijedale nosila je 1 Ivanovu 5:7 kao Božiju stoljećima, a štampana Biblija je sama uklonila te riječi. Šta god da su bile, nisu bile riječ koja ostaje zauvijek.
Zaključak — Obećanje se odnosi na Božiju riječ, a vlastiti urednici Biblije pokazuju da nije svaka štampana riječ Njegova.
Kur'an 6:115 — sura El-En'am, ajet 115
“Riječi Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On je Svečujući i Sveznajući.”
Navedeno za
Kršćani kažu da sam Kur'an izjavljuje da Božije riječi niko ne može promijeniti, pa Biblija nije mogla biti izmijenjena.
Odgovor
Ajet kaže da su Allahove (﷾) riječi vrhunac istine i pravde i da ih niko ne može promijeniti. Ibn Kesir, učenjak iz 14. stoljeća koji je objašnjavao Kur'an, to uzima kao da niko ne može poništiti Allahov (﷾) sud. Ne kaže da nijedan prepisivač nikada nije izmijenio rukopis. Isti Kur'an kaže da su ljudi svojim rukama pisali knjigu i obećava da će čuvati samo sebe.
Zaključak — Kur'an ne jamči za sadašnju Bibliju; kaže suprotno.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Bog je sačuvao Svoju riječ. Jeremija je osudio lažne učitelje i lažne proroke svog vremena, a ne tekst Biblije. Obećanje da Božija riječ ostaje zauvijek i dalje vrijedi.
Izaija obećava da riječ Boga našega ostaje zauvijek. Kršćani to čitaju kao obećanje da će Pismo biti sačuvano.
Pobijanje
Islam se slaže da Allahova (﷾) riječ ostaje zauvijek. Kršćani odgovaraju da su stariji prijepisi sačuvali pravo čitanje. Ali Biblija koju su crkve čitale i propovijedale stoljećima je nosila riječi iz 1 Ivanove 5:7 kao Božije. Jedina knjiga nad kojom je Allah (﷾) obećao Sam bdjeti jeste Kur'an.
Islamsko gledište
Tevrat i Indžil bili su istinite objave. Ali knjige u rukama ljudi su izmijenjene. Vlastiti proroci Biblije prvi su to rekli. A Kur'an, objavljen Poslaniku (ﷺ), to potvrđuje.
Jeremija kaže da je pero pisara radilo na zakonu kojem je narod vjerovao. Većina modernih prijevoda njegove riječi prevodi kao lažno pero koje ga je učinilo lažju.
Jeremija kaže da je narod izvrnuo riječi živog Boga. Učinili su to izdajući vlastite riječi za Njegovu poruku.
Mojsije je rekao da će se poslije njegove smrti ljudi koji čuvaju knjigu sasvim pokvariti.
Knjiga zakona nađena je u hramu u vrijeme kralja Jošije. A kralj je razderao svoju odjeću kada je čuo njene riječi.
Ponovljeni zakon govori o Mojsijevoj smrti i ukopu riječima koje on nije mogao napisati. Čak i evangeličke studijske bilješke kažu da ih je napisao neko drugi.
Najstariji prijepisi nemaju neke odlomke, kao što su 1 Ivanova 5:7 i kraj Marka. Većina modernih Biblija te odlomke uklanja ili odvaja.
Kur'an uči da su neki kojima je dat sveti spis pisali ga, mijenjali i uvijali, a zatim govorili da je od Allaha (﷾). Uči i da su oni koji sebe nazivaju kršćanima izostavili dio poruke.