Kratak odgovor
Da. Biblija sama sebi protivrječi u činjenicama za koje je dovoljno brojanje. Ezra i Nehemija navode iste porodice koje se vraćaju iz izgnanstva. Obojica ukupan broj navode kao 42.360. Ipak, Ezrin popis zbirno daje 29.818, a Nehemijin 31.089. Samuelova knjiga kaže da je David ubio ljude sa 700 bojnih kola i 40.000 konjanika. Ljetopisi o istoj bici govore o 7.000 ljudi na kolima i 40.000 pješaka. Jedna knjiga kaže da je kralj Ahazija počeo vladati s dvadeset dvije godine, druga s četrdeset dvije, što bi ga učinilo starijim od oca. Sama Biblija kaže da Bog nije Bog nereda. Dakle, ti sukobi nisu Božije greške. Oni su tragovi ljudskih ruku na tekstu. Kur'an sam sebi postavlja istu provjeru: da je došao od nekog drugog, a ne od Allaha (﷾), ljudi bi u njemu našli mnogo protivrječnosti.
Potpuno objašnjenje
Vlastito mjerilo Biblije
Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, piše da Bog nije Bog nereda. Mojsijev zakon kaže da Bog nije čovjek da bi lagao. Knjiga od Boga ne može na jednom mjestu reći jedno, a na drugom suprotno. Po njenom vlastitom mjerilu, protivrječnost u Bibliji nije mana Boga. Ona pokazuje gdje su ljudi radili na tekstu.
“jer Bog nije Bog nereda, nego mira, kao u svim skupštinama svetih.”
“Bog nije čovjek da laže, niti sin čovječiji da se kaje; je li rekao, a da ne učini? Ili je govorio, a da ne izvrši?”
Popis povratnika iz izgnanstva
Za najjasniji slučaj dovoljna je olovka. Nakon izgnanstva, kad su Jevreji bili odvedeni da žive u Babilonu, neke porodice vratile su se kući. Ezra 2 i Nehemija 7 navode iste porodice, jednu po jednu. Obje knjige ukupan broj navode kao 42.360. Saberite Ezrin popis i dobit ćete 29.818. Saberite Nehemijin i dobit ćete 31.089. Nijedan ne doseže 42.360, a ne slažu se ni međusobno. Razlikuju se i pojedini redovi: Arahova porodica broji 775 u jednoj knjizi i 652 u drugoj.
“Sav zbor zajedno bijaše četrdeset i dvije hiljade tri stotine i šezdeset,”
“Sav zbor zajedno bijaše četrdeset i dvije hiljade tri stotine i šezdeset,”
“Sinova Arahovih sedam stotina sedamdeset i pet.”
“Sinova Arahovih, šest stotina pedeset i dva.”
Jedna bitka, dva skupa brojeva
Samuelova knjiga i Ljetopisi opisuju istu Davidovu pobjedu nad Sirijcima. Samuelova knjiga ima ljude sa 700 bojnih kola i 40.000 konjanika. Ljetopisi imaju 7.000 ljudi na kolima i 40.000 pješaka. Istih četrdeset hiljada u jednoj su knjizi konjanici, a u drugoj pješaci. Jedna knjiga broji kola tamo gdje druga broji ljude. Obje ne mogu biti u pravu.
“I Sirijci pobjegoše pred Izraelom; i David pobi ljude sedam stotina sirijskih kola i četrdeset hiljada konjanika i udari Šobaka, zapovjednika njihove vojske, koji ondje umrije.”
“Ali Sirijci pobjegoše pred Izraelom; i David pobi od Sirijaca sedam hiljada ljudi koji su se borili na kolima i četrdeset hiljada pješaka, i ubi Šofaka, zapovjednika vojske.”
Godine kraljeva
Knjiga o kraljevima kaže da je Ahazija počeo vladati s dvadeset dvije godine. Ljetopisi kažu s četrdeset dvije. Ljetopisi kažu i da je njegov otac Jehoram počeo vladati s trideset dvije godine i vladao osam godina, pa je umro s četrdeset. Sin od četrdeset dvije godine bio bi dvije godine stariji od svog oca. Jehojakin slično počinje vladati s osamnaest godina u Knjizi o kraljevima, a s osam u Ljetopisima. To su brojevi hebrejskog teksta, kako ih štampa King James Version (stara engleska Biblija iz 1611.). NIV (moderna engleska Biblija) mijenja Ljetopise u dvadeset dvije i osamnaest. Njene fusnote kažu da hebrejski ima četrdeset dvije i da većina hebrejskih rukopisa ima osam.
“Dvadeset i dvije godine imao je Ahazija kad se zakraljio; i vladao je jednu godinu u Jerusalemu. A ime majke njegove bijaše Atalija, kći Omrija, kralja Izraelova.”
“Četrdeset i dvije godine imao je Ahazija kad je počeo vladati, i vladao je godinu dana u Jerusalemu. Majka mu se zvala Atalija, kći Omrijeva.”
“Trideset i dvije godine imao je kad se zakraljio, i vladao je u Jerusalemu osam godina, i ode a da niko za njim nije žalio. Ipak ga pokopaše u gradu Davidovu, ali ne u grobnicama kraljeva.”
“Jehojakinu je bilo osamnaest godina kad je počeo vladati i vladao je u Jerusalemu tri mjeseca. A majka mu se zvala Nehušta, kći Elnatana iz Jerusalema.”
“Jehojakinu bijaše osam godina kad se zakralji, i vladao je tri mjeseca i deset dana u Jerusalemu: i činio je ono što je zlo u očima GOSPODNJIM.”
Salomonove štale i Davidov popis
Knjiga o kraljevima daje Salomonu 40.000 štala za konje. Ljetopisi mu daju 4.000. Kad je David izbrojao narod, Samuelova knjiga ima 800.000 ratnika u Izraelu i 500.000 u Judi. Ljetopisi imaju 1.100.000 i 470.000.
“I Salomon je imao četrdeset hiljada staja za konje svojih kola i dvanaest hiljada konjanika.”
“I Salomon imaše četiri hiljade staja za konje i kola i dvanaest hiljada konjanika; koje smjesti u gradove za kola i kod kralja u Jerusalemu.”
“I Joab predade kralju broj popisanog naroda; i u Izraelu bijaše osam stotina hiljada hrabrih ljudi koji su izvlačili mač, a Judinih ljudi pet stotina hiljada.”
“I Joab dade Davidu zbir broja naroda. I svih u Izraelu bijaše hiljadu hiljada i stotinu hiljada ljudi koji su potezali mač: a Jude četiri stotine sedamdeset hiljada ljudi koji su potezali mač.”
Ko je ubio Golijata?
U 1. Samuelovoj David ubija Golijata. U hebrejskom tekstu 2. Samuelove 21:19, kako ga prevodi JPS 1917 (jevrejski engleski prijevod), čovjek po imenu Elhanan ubija Golijata Gitejca. Ljetopisi od Elhananove žrtve čine “brata Golijata”. King James Version i u 2. Samuelovoj dodaje ‘the brother of’ (brat). Te riječi štampa kurzivom, svojim znakom za riječi kojih nema u hebrejskom. To nije prepisivačeva omaška. To je ispravka.
“Tako David nadvlada Filistejca praćkom i kamenom i udari Filistejca i ubi ga; a u Davidovoj ruci ne bijaše mača.”
“I opet bijaše rat s Filistejcima u Gobu; i Elhanan, sin Jaare-Oregima Betlehemca, ubi Golijata Gitijca, čije koplje bijaše kao tkalačko vratilo.”
“I opet bijaše bitka u Gobu s Filistejcima, gdje Elhanan, sin Jaare-Oregima, Betlehemac, ubi brata Golijata Gitejca, čija je drška koplja bila kao tkalačko vratilo.”
Štampana izdanja King James Version riječi ‘the brother of’ (brat) u ovom stihu slažu kurzivom. Prevodioci KJV koristili su kurziv za riječi koje su sami dodali i kojih nema u hebrejskom. Te riječi su uzete iz 1 Ljetopisa 20:5.
“I opet bijaše rat s Filistejcima; i Elhanan, sin Jairov, ubi Lahmija, brata Golijata Gitijca, čije koplje bijaše kao tkalačko vratilo.”
| Pitanje | Jedna knjiga kaže | Druga knjiga kaže |
|---|---|---|
| Koliko ih se vratilo iz izgnanstva? | Ezra navodi ukupno 42.360, ali njegov popis daje 29.818 (Ezra 2:64). | Nehemija navodi isti zbir, ali njegov popis daje 31.089 (Nehemija 7:66). |
| Davidova pobjeda nad Sirijcima | Ljudi 700 bojnih kola i 40.000 konjanika (2 Samuelova 10:18) | 7.000 ljudi u bojnim kolima i 40.000 pješaka (1 Ljetopisi 19:18) |
| Koliko je godina imao kralj Ahazija kad je počeo vladati? | 22 (2 Kraljevi 8:26) | 42 (2 Ljetopisi 22:2), dvije godine stariji od vlastitog oca |
| Koliko je staja za konje imao Salomon? | 40.000 (1 Kraljevi 4:26) | 4.000 (2 Ljetopisi 9:25) |
| Ko je ubio Golijata? | David (1 Samuelova 17:50) | Elhanan, u hebrejskom tekstu 2 Samuelove 21:19. King James dodaje ‘brata’ u kurzivu, da bi se slagao s Ljetopisima. |
To su brojevi hebrejskog teksta. Neke moderne Biblije, kao što je NIV, mijenjaju nekoliko njih i navode hebrejski u fusnoti. To je ispravka, a ne prijepis.
430 godina u Egiptu
Izlazak kaže da je Izrael boravio u Egiptu 430 godina. Jevrejski prijevod glasi: “vrijeme koje su sinovi Izraelovi proveli u Egiptu”. Ali Kehat, Mojsijev djed, bio je među onima koji su s Jakovom sišli u Egipat. Kehat je živio 133 godine, njegov sin Amram 137, a Mojsije je imao 80 kad je stao pred faraona. Čak i da se svaki sin rodio u posljednjoj godini očevog života, ukupno je najviše 350 godina, a ne 430. Ne mogu ni nedostajati generacije. Mojsijeva majka Jokebeda bila je kći samog Levija.
“A boravak sinova Izraelovih, koji su živjeli u Egiptu, trajao je četiri stotine i trideset godina.”
“A vrijeme koje su sinovi Izraelovi proveli u Egiptu bilo je četiri stotine i trideset godina.”
“A ovo su imena sinova Izraelovih koji dođoše u Egipat, Jakov i sinovi njegovi: Ruben, prvenac Jakovljev.”
“I sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari.”
“A sinovi Kehatovi: Amram, i Jishar, i Hebron, i Uziel: a godina života Kehatova bijaše stotinu trideset i tri.”
“I Amram uze sebi za ženu Jokebedu, sestru svoga oca; i ona mu rodi Arona i Mojsija; a godina života Amramova bilo je stotinu trideset i sedam.”
“A žena Amramova zvala se Jokebed, kći Levijeva, koju mati rodi Leviju u Egiptu: i ona rodi Amramu Arona i Mojsija i Mirjamu, sestru njihovu.”
“A Mojsiju bijaše osamdeset godina, a Aronu osamdeset i tri godine, kad govoriše faraonu.”
Ne samo brojevi
Novozavjetna evanđelja i Djela također se ne slažu. Matej kaže da je Juda bacio srebro i objesio se. Djela kažu da je kupio njivu, pao strmoglavo i pukao po sredini. To ima svoju stranicu.
“Tada Juda, koji ga je izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnika glavarima svećeničkim i starješinama govoreći: Sagriješio sam što sam izdao nevinu krv. A oni rekoše: Šta je to nama? Ti gledaj. I bacivši srebrnike u hram, ode, i otišavši objesi se.”
“A ovaj steče njivu od plate za nepravdu; i strmoglavivši se, puče po sredini, i izliješe se sva crijeva njegova. I to postade poznato svim stanovnicima Jerusalema, tako da se ta njiva na njihovom jeziku zove Akeldama, to jest Njiva krvi.”
Kad je Božije ime prvi put bilo poznato?
U Izlasku Bog govori Mojsiju da se pojavio Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog Svemogući. Ali po Svom imenu Jehova nije im bio poznat. Ipak, u Postanku Abraham planinu na kojoj je prinosio sina naziva Jehova-jire, što znači GOSPOD će se pobrinuti. Dakle, u jednoj knjizi Abraham je znao ime, a u drugoj nije. Mnogi učenjaci Biblije objašnjavaju sukob ovako. Mojsijeve knjige satkane su od ranijih izvora. Jedan izvor koristio je ime od početka. Drugi je smatrao da je ono prvi put objavljeno Mojsiju.
“I javih se Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog Svemogući, ali po imenu svome Jehova nisam im bio poznat.”
“I Abraham nazva to mjesto Jehova-Jire; kao što se kaže do današnjeg dana: Na gori GOSPODNJOJ vidjet će se.”
Prati kako su čitaoci primijetili da pet knjiga ne može sve biti Mojsijevo djelo: u 11. stoljeću Isak ibn Jašuš je ukazao na to da su edomski kraljevi iz Postanka 36 živjeli dugo poslije Mojsija, a kasniji učenjaci su uočili izvještaj o Mojsijevoj smrti i izraze kao što je ‘sve do danas’. Iznosi stav moderne biblijske nauke da su Petoknjižje iz nekoliko ranijih izvora spojili kasniji urednici, a Ponovljeni zakon povezuje s ‘knjigom zakona’ nađenom u Hramu u doba kralja Jošije (2 Kraljevi 22), krajem 7. stoljeća p. n. e.
Vjera ili djela?
Neke protivrječnosti dotiču samo spasenje. Pavle kaže da se čovjek opravdava (dovodi u pravi odnos s Bogom) vjerom bez djela zakona. Jakov kaže da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom. Crkve se oko ova dva stiha dijele već pet stotina godina. To ima svoju stranicu.
“Zaključujemo dakle da se čovjek opravdava vjerom, bez djela zakona.”
“Vidite dakle da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom.”
Kod praznog groba
Sva četiri evanđelja kažu da su žene rano prvog dana sedmice otišle na Isusov grob. Ne slažu se o tome šta su našle. Kod Mateja dolaze Marija Magdalena i “druga Marija”, a sve se događa dok stižu: nastaje potres, a anđeo silazi, odvaljuje kamen i sjeda na njega. Kod Marka žene pogledaju i vide da je kamen već odvaljen. Unutra nalaze “mladića”. Kod Luke “dva čovjeka” stoje kraj njih u sjajnoj odjeći. Kod Ivana Marija Magdalena dolazi sama dok je još mrak i nalazi kamen uklonjen. Kasnije vidi “dva anđela u bijelom”. Dakle, razlikuju se žene, razlikuje se čas i razlikuje se broj anđela. Kršćani odgovaraju da je svaki pisac izabrao šta će ispričati i da onaj koji spominje jednog anđela ne poriče drugog. Ipak, kod Mateja se kamen odvaljuje kad žene dolaze, a kod ostale trojice kamen je već pomjeren prije nego što stignu.
“A na kraju subote, kad je počelo svitati prema prvom danu sedmice, dođe Marija Magdalena i druga Marija da pogledaju grob.”
“I gle, nasta veliki zemljotres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen s vrata i sjede na njega.”
“I kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija, majka Jakovljeva, i Saloma kupiše mirisa da dođu i pomažu ga.”
“I vrlo rano ujutro, prvoga dana sedmice, dođoše na grob kad je Sunce izlazilo.”
“I pogledavši, vidješe da je kamen odvaljen; jer bijaše vrlo velik.”
“I ušavši u grob, vidješe mladića kako sjedi s desne strane, obučenog u dugu bijelu haljinu; i uplašiše se.”
“I dogodi se, dok su bile zbunjene zbog toga, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u sjajnim haljinama.”
“A bijahu to Marija Magdalena, i Ivana, i Marija, majka Jakovljeva, i druge žene s njima, koje to rekoše apostolima.”
“Prvoga dana sedmice dođe Marija Magdalena rano ujutro, dok je još bio mrak, na grob i vidje da je kamen dignut s groba.”
“I vidje dva anđela u bijelom kako sjede, jednog kod glave, a drugog kod nogu, gdje je ležalo tijelo Isusovo.”
Pomazan prije ukopa ili poslije?
Ivan kaže da su Josip iz Arimateje i Nikodem uzeli tijelo u petak. Nikodem je donio smirnu i aloju, “oko sto funti”. Obavili su tijelo platnom “s mirisima, kao što je kod Jevreja običaj sahranjivati” (Ivan 19:39-40).
Marko i Luka pričaju drugačije. Žene su gledale gdje je tijelo položeno. Zatim su kupile ili pripremile mirise, odmorile se u subotu i došle u nedjelju, “da dođu i pomažu ga” (Marko 16:1). Nijedan ništa ne govori o Nikodemu ni o stotinu funti mirisa. Kršćani odgovaraju da su žene namjeravale dovršiti ukop obavljen na brzinu. Ali Ivan ne kaže da je bio na brzinu. Kaže da je obavljen na jevrejski način ukopa.
“A dođe i Nikodem, koji je prvo dolazio k Isusu noću, i donese mješavinu smirne i aloje, oko sto funti. Tada uzeše tijelo Isusovo i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je kod Jevreja običaj sahranjivati.”
“I kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija, majka Jakovljeva, i Saloma kupiše mirisa da dođu i pomažu ga.”
“A žene, koje su došle s njim iz Galileje, pođoše za njim i vidješe grob i kako je položeno tijelo njegovo. I vrativši se, pripraviše mirise i pomasti; i u subotu otpočinuše po zapovijedi.”
“A prvoga dana sedmice, vrlo rano ujutro, dođoše na grob noseći mirise koje su pripravile, a s njima i neke druge.”
| Evanđelje | Kada | Ko |
|---|---|---|
| Ivan 19:39-40 | U petak, pri ukopu | Josip i Nikodem, s oko 100 funti mirisa |
| Marko 16:1 | Nakon subote | Tri žene, koje su ‘kupile mirise’ |
| Luka 23:55-24:1 | U nedjelju, rano | Žene iz Galileje, s mirisima koje su pripremile |
‘Bez greške u izvornicima’
Mnogi evangelici (konzervativni protestantski kršćani) odgovaraju da, strogo govoreći, nadahnuće pripada izvornim primjercima, kojih više nema. Po tom gledištu, greške su se uvukle kasnije, prepisivanjem. Ali niko nema te izvornike, pa se tvrdnja ne može provjeriti.
Najpoznatija evangelička izjava o Bibliji. Potvrđuje da je Pismo bez greške u svemu što uči i da se nadahnuće, strogo govoreći, odnosi samo na izvorne rukopise (autografe), koji više ne postoje. Prijepisi i prijevodi su riječ Božija samo utoliko ukoliko vjerno predstavljaju izvornik.
Šta Kur'an kaže
Kur'an imenuje uzrok: ljudi koji svojim rukama pišu Knjigu i govore da je od Allaha (﷾). Jeremija, hebrejski prorok, već je govorio o lažnom peru pisara. A Kur'an čitaocu nudi istu provjeru koju Biblija ne prolazi. Da je došao od nekog drugog, a ne od Allaha (﷾), bio bi pun protivrječnosti. Kur'an nikada nije zavisio od jednog prvog primjerka. Mnogi su ga znali napamet, Zejd ibn Sabit zapisivao ga je za Poslanika (ﷺ), a Džibril ga je s njim preslušavao svake godine.
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“Kako možete reći: ‘Mudri smo, i Jahvin zakon je s nama?’ Ali, gle, lažno pero pisara učinilo je to lažju.”
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Ebu Hurejre prenosi da je Džibril s Poslanikom (ﷺ) prelazio Kur'an jednom svake godine, a dva puta u godini kad je umro.
Tačku po tačku
Čikaška izjava o biblijskoj nepogrešivosti (1978)
Najpoznatija evangelička izjava o Bibliji. Potvrđuje da je Pismo bez greške u svemu što uči i da se nadahnuće, strogo govoreći, odnosi samo na izvorne rukopise (autografe), koji više ne postoje. Prijepisi i prijevodi su riječ Božija samo utoliko ukoliko vjerno predstavljaju izvornik.
Navedeno za
Evangelici kažu da su izvornici bili bez greške, a da su greške kasnije prepisivačke omaške.
Odgovor
Niko nema izvornike, pa se tvrdnja ne može provjeriti. Standardni hebrejski tekst nosi ove brojeve. King James Version i jevrejski prijevod slijede ga. Neke moderne verzije, kao što je NIV, na nekim od ovih mjesta u tekst stavljaju broj iz grčkih ili sirijskih primjeraka. Sirijski je stari jezik Bliskog istoka. Te verzije hebrejski navode u fusnoti. To je ispravka, a ne primjerak. A Biblija obećava da će riječ Božija ostati zauvijek. Ako ostaje, greške nikada nisu bile Božija riječ. Ako su prepisivačke greške, onda je tekst bio promijenjen.
Zaključak — U svakom slučaju, Biblija kakva sada stoji nije bez greške.
Ezra 2:64 — Spisi (Ketuvim), poglavlje 2, stih 64
“Sav zbor zajedno bijaše četrdeset i dvije hiljade tri stotine i šezdeset,”
Navedeno za
Kršćani kažu da ukupnih 42.360 broji i ljude koji nisu navedeni po porodicama. Kažu da je Nehemijin popis sastavljen u drugo vrijeme, nakon što su neke porodice narasle ili se smanjile.
Odgovor
Čak i da to objašnjava razliku do 42.360, dva popisa i dalje bi se međusobno razlikovala. Razlikuju se red po red, kao kod Arahove porodice. Ako su popisi rađeni u različito vrijeme, porodice su se promijenile, ali ukupan broj nije. Obje knjige daju tačno 42.360, s istih 7.337 slugu. Pjevača je 200 u jednoj knjizi, a 245 u drugoj. Kasniji popis koji je promijenio desetine porodica, a zadržao isti ukupan broj do posljednjeg čovjeka nije kasniji popis.
Zaključak — Dvije knjige i dalje jedna drugoj protivrječe o istom popisu.
Izlazak 12:40 — Tora (Zakon), poglavlje 12, stih 40
“A boravak sinova Izraelovih, koji su živjeli u Egiptu, trajao je četiri stotine i trideset godina.”
Navedeno za
Kršćani kažu da se 430 godina broji od obećanja Abrahamu. Kažu da ih tako broji Pavle u Galaćanima 3:17, a tako i Septuaginta (stari grčki prijevod jevrejskih spisa).
Odgovor
Onda se Pavle i hebrejski tekst Izlaska ne slažu. Izlazak 12:40 na hebrejskom, i JPS 1917, kaže da je 430 godina bilo vrijeme kad je Izrael boravio u Egiptu. Ako je Pavlovo brojanje tačno, hebrejski tekst je pogrešan. Ako je hebrejski tačan, vlastite biblijske godine dopuštaju najviše 350. U svakom slučaju tekst sam sebi protivrječi.
Zaključak — Pavle 430 godina broji od Abrahama, hebrejski tekst Izlaska sve ih stavlja u Egipat, a vlastite biblijske godine dopuštaju najviše 350.
Izlazak 6:20 — Tora (Zakon), poglavlje 6, stih 20
“I Amram uze sebi za ženu Jokebedu, sestru svoga oca; i ona mu rodi Arona i Mojsija; a godina života Amramova bilo je stotinu trideset i sedam.”
Navedeno za
Kršćani kažu da rodoslov preskače generacije, pa je Amram iz Izlaska 6 bio dalek Mojsijev predak, a ne njegov otac.
Odgovor
Brojevi Mojsijevu majku imenuju kao Jokebedu, Levijevu kćer, rođenu Leviju u Egiptu. Mojsije je preko majke bio Levijev unuk, pa nema mjesta za generacije koje nedostaju.
Zaključak — Vlastita biblijska porodična loza isključuje prazninu, pa 430 godina i dalje ne odgovara.
1 Ljetopisi 20:5 — Spisi (Ketuvim), poglavlje 20, stih 5
“I opet bijaše rat s Filistejcima; i Elhanan, sin Jairov, ubi Lahmija, brata Golijata Gitijca, čije koplje bijaše kao tkalačko vratilo.”
Navedeno za
Kršćani kažu da je 2. Samuelova 21:19 pogrešno prepisana i da Ljetopisi čuvaju pravo čitanje: Elhanan je ubio Golijatovog brata.
Odgovor
To znači priznati da hebrejski tekst 2. Samuelove, kako je došao do nas, govori nešto lažno. Prevodioci su morali dodati riječi kojih nema u hebrejskom da bi se slagao.
Zaključak — Taj odgovor priznaje da je tekst Samuelove knjige promijenjen.
Jakov 2:24 — poglavlje 2, stih 24
“Vidite dakle da se čovjek opravdava djelima, a ne samo vjerom.”
Navedeno za
Kršćani kažu da se Pavle i Jakov ne sukobljavaju. Kažu da Pavle govori o tome kako čovjek dolazi u pravi odnos s Bogom, a Jakov o djelima koja pokazuju da je vjera stvarna.
Odgovor
Obojica koriste isti primjer i dolaze do suprotnih presuda. Pavle kaže da se Abraham pred Bogom nije imao čime hvaliti po djelima. Jakov pita: “Nije li Abraham, otac naš, opravdan djelima”, i poriče upravo riječi koje trebaju Pavlovom slučaju: “a ne samo vjerom”. Martin Luther, njemački vođa protestantskog raskida s Rimom u 16. stoljeću, rekao je da Jakov protivrječi Pavlu pripisujući opravdanje djelima.
Zaključak — Pavle i Jakov iz istog Abrahama izvode suprotne pouke, a vođa protestantskog raskida s Rimom rekao je da jedan drugom protivrječe.
Izlazak 6:3 — Tora (Zakon), poglavlje 6, stih 3
“I javih se Abrahamu, Izaku i Jakovu kao Bog Svemogući, ali po imenu svome Jehova nisam im bio poznat.”
Navedeno za
Kršćani kažu da ‘poznat’ u Izlasku 6:3 znači poznat iskustvom. Abraham je znao ime, ali još nije vidio da Bog drži Svoja zavjetna obećanja, kao što će Izrael vidjeti u Izlasku.
Odgovor
Stih ime Jehova stavlja nasuprot imenu Bog Svemogući, po kojem se, kaže Bog, zaista pojavio njima. Govori o tome koje im je ime dato, a ne koliko su ga dobro poznavali. U Postanku Abraham koristi upravo to ime kad imenuje planinu. Mnogi učenjaci sukob radije objašnjavaju kao dva spojena izvora, što znači priznati da postoji.
Zaključak — Izlazak kaže da patrijarsi nisu znali ime; u Postanku ga Abraham koristi.
Gledišta
Evangelički kršćanin
Biblija je nepogrešiva (bez greške) Božija riječ u svojim izvornim rukopisima. Razlike u današnjim primjercima prepisivačke su omaške u imenima i brojevima i nijedna ne dotiče doktrinu.
Strogo govoreći, nadahnuće pripada izvornim primjercima. Kasniji primjerci Božija su riječ samo u mjeri u kojoj im odgovaraju.
Pobijanje
Po tom gledištu, Biblija u rukama bilo kojeg čitaoca nije tekst bez greške. A niko nema izvornike prema kojima bi provjerio. Sukobi nisu ni samo omaške u imenima i brojevima. Pavle i Jakov razlikuju se o tome kako čovjek dolazi u pravi odnos s Bogom, a to dotiče samo spasenje.
Svjedoci na sudu nikada ne pričaju priču na potpuno isti način. Male razlike pokazuju da su evanđelja poštena, nezavisna svjedočanstva.
Pobijanje
Svjedoci se mogu razlikovati u malim pojedinostima. Ali neke razlike ne mogu obje biti istinite. Kod Mateja Isus potječe od Davida preko Salomona (1:6). Kod Luke potječe preko Natana (3:31). Neki kažu da Luka daje Marijinu lozu, ali Luka imenuje Josipa, “sina Elijeva” (3:23). Biblija kaže da Bog “nije začetnik nereda” (1. Korinćanima 14:33). Kur'an kaže da knjiga od Allaha (﷾) nema protivrječnosti (4:82).
Islamsko gledište
Allahov (﷾) govor ne protivrječi sam sebi. Biblija u svom sadašnjem obliku protivrječi, u jednostavnim stvarima brojanja, pa su na njoj radile ljudske ruke. Kur'an, objavljen Poslaniku (ﷺ), poziva upravo na ovu provjeru.
Biblija kaže da Bog nije Bog nereda i da ne može lagati.
Ezra 2 i Nehemija 7 ukupno navode 42.360, ali njihovi popisi zbirno daju 29.818 i 31.089.
Za istu bitku Samuelova knjiga ima ljude sa 700 bojnih kola i 40.000 konjanika. Ljetopisi imaju 7.000 ljudi na kolima i 40.000 pješaka.
Ljetopisi čine Ahaziju dvije godine starijim od njegovog vlastitog oca.
U hebrejskom tekstu 2. Samuelove 21:19 Elhanan ubija Golijata. KJV dodaje ‘the brother of’ (brat) da bi se slagalo s Ljetopisima.
Biblija navodi godine Kehata, Amrama i Mojsija. One ostavljaju mjesta za najviše 350 godina u Egiptu, a ne 430.
Pavle i Jakov daju suprotne odgovore o tome da li se čovjek opravdava samo vjerom.
Kur'an uči da su ljudi svojim rukama pisali Knjigu. A svoju slobodu od protivrječnosti nudi kao dokaz odakle je došao.