Kratak odgovor
Mnogi učenjaci kažu da jesu. Neka pisma u Novom zavjetu tvrde da su od Petra ili Pavla, ali su ih vjerovatno napisali drugi u njihovo ime. Najjasniji slučaj je 2 Petrova. Ona počinje kao djelo Šimuna Petra, Isusovog očevica. Ipak, ona Pavlova pisma već ubraja među “Pisma”, što ukazuje na kasnije vrijeme. Većina kritičkih učenjaka također sumnja da je Pavle napisao 1 i 2 Timoteju i Titu. Rana crkva znala je za pisma krivotvorena u Pavlovo ime, a 2 Solunjanima upozorava na jedno takvo. Jedan crkveni starješina, čija je knjiga o Pavlu kružila pod Pavlovim imenom, zbog toga je uklonjen sa službe. Dakle, to se nije smatralo bezazlenim. Kur'an upozorava one koji svojim rukama pišu knjigu i govore da je od Allaha (﷾).
Potpuno objašnjenje
2 Petrova kaže da je od Petra
Pismo počinje imenom Šimun Petar, apostol Isusa Krista. Zatim tvrdi da je njegov pisac bio očevidac. Kaže da je čuo glas s neba kad je bio s Isusom na svetoj gori.
“Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koji zadobiše s nama jednako dragocjenu vjeru po pravednosti Boga i Spasitelja našega Isusa Krista:”
“Jer ne slijedismo lukavo izmišljene bajke kad vam objavismo silu i dolazak Gospoda našega Isusa Krista, nego smo bili očevici njegova veličanstva. Jer primi od Boga Oca čast i slavu, kad mu dođe takav glas od veličanstvene slave: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji. I ovaj glas koji dođe s neba mi čusmo, kad smo bili s njim na svetoj gori.”
Pavlova pisma ubraja u Pismo
Pri kraju, 2 Petrova o Pavlovim pismima kaže “u svim poslanicama”. Kaže da ih neki ljudi izvrću, “kao i ostala Pisma”. Dakle, u vrijeme kad je napisana, Pavlova pisma već su bila sakupljena i čitala su se kao Pismo uz Stari zavjet.
“I strpljivost Gospoda našega smatrajte spasenjem, kao što vam je i ljubljeni brat naš Pavle po mudrosti koja mu je data pisao; kao i u svim poslanicama, govoreći u njima o ovome; u njima ima nešto teško za razumjeti, što neuki i nepostojani izvrću, kao i ostala Pisma, na svoju propast.”
Ehrman piše da učenjaci o autorstvu 2 Petrove raspravljaju manje nego o autorstvu bilo koje druge novozavjetne knjige koja se ponekad naziva krivotvorinom i da je, ko god da ju je napisao, to nije bio Šimun Petar. Ukazuje na to da ona Pavlova pisma naziva Svetim pismom.
Sumnjivo od početka
Crkva se dugo nije slagala oko 2 Petrove. Oko 325. godine Euzebije, biskup i prvi historičar crkve, još ju je navodio među spornim knjigama. Malo kritičkih učenjaka danas misli da ju je napisao Petar. Mnogi isto misle o 1 i 2 Timoteju i Titu, koji nose Pavlovo ime.
Euzebije kršćanske spise svog vremena svrstava na one koje svi prihvataju, sporne i odbačene. Među spornima navodi Jakovljevu i Judinu poslanicu, Drugu Petrovu i Drugu i Treću Ivanovu poslanicu.
Ehrman piše da učenjaci o autorstvu 2 Petrove raspravljaju manje nego o autorstvu bilo koje druge novozavjetne knjige koja se ponekad naziva krivotvorinom i da je, ko god da ju je napisao, to nije bio Šimun Petar. Ukazuje na to da ona Pavlova pisma naziva Svetim pismom.
Dokazuje da 1 i 2 Timoteju i Titu nije napisao Pavle, nego kasniji sljedbenik koji je pisao u njegovo ime, što je stav za koji Ehrman izvještava da ga zastupa većina kritičkih učenjaka.
| Poslanica | Nosi ime | Šta pokazuju dokazi |
|---|---|---|
| 2 Petrova | Šimun Petar | Još sporna oko 325.; malo kritičkih učenjaka misli da ju je napisao Petar |
| 1 i 2 Timoteju, Titu | Pavle | Većina kritičkih učenjaka smatra da ih Pavle nije napisao |
| Laodicejcima i Aleksandrijcima | Pavle | Jedan rani popis odbacio ih je kao “krivotvorena pod Pavlovim imenom” |
Rana crkva znala je za krivotvorena pisma
2 Solunjanima upozorava čitaoce da se ne uznemire “pismom kao od nas”, pismom lažno napisanim u Pavlovo ime. Završava se Pavlovim vlastitim pozdravom, “što je znak u svakoj poslanici”. Rani popis crkvenih knjiga, Muratorijev popis, odbacuje pisma Laodicejcima i Aleksandrijcima, “krivotvorena pod Pavlovim imenom”.
“A molimo vas, braćo, za dolazak Gospoda našega Isusa Krista i naše okupljanje k njemu, da se ne date brzo pokolebati u umu ili uznemiriti, ni duhom, ni riječju, ni pismom kao od nas, kao da je dan Kristov blizu. Neka vas niko nikako ne prevari; jer taj dan neće doći ako prije ne dođe otpad i ne pokaže se čovjek grijeha, sin propasti.”
“Pozdrav mojom rukom, Pavlovom, što je znak u svakoj poslanici: tako pišem.”
Popis knjiga koje se čitaju u crkvi, često datiran u kasno drugo stoljeće, iako ga neki učenjaci smještaju u četvrto. Imenuje Pavlova pisma, a zatim kaže da su u opticaju pisma Laodicejcima i Aleksandrijcima, “krivotvorena pod Pavlovim imenom”, i da ona i nekoliko drugih ne mogu biti primljena u Katoličku crkvu.
Pisanje u ime apostola nije bilo bezazleno
Tertulijan, kršćanski pisac iz oko 200. godine, govori o jednom prezbiteru, crkvenom starješini, u Aziji. Taj starješina napisao je knjigu o Pavlu koja je kružila pod Pavlovim imenom. Rekao je da je to učinio iz ljubavi prema Pavlu. Otkriven je, priznao je i uklonjen je sa službe. Dakle, rana crkva nije smatrala pisanje u ime apostola bezazlenim običajem.
Tertulijan kaže da spisi koji se pogrešno vode pod Pavlovim imenom i koji govore o Tekli nisu dozvola ženama da poučavaju i krste. Prenosi da je prezbiter u Aziji koji ih je sastavio bio osuđen, priznao da je to učinio iz ljubavi prema Pavlu i bio uklonjen sa službe.
Kako kršćani odgovaraju
Mnogi kršćani kažu da su se apostoli služili pisarima, koji su oblikovali riječi, pa promjena stila ne pokazuje drugog autora. Rimljanima navodi jednog: Tercija, koji je zapisao pismo. Drugi kažu da je pisanje u ime učitelja bio prihvaćen običaj, a ne obmana. Dodaju da je crkva primila ova pisma kao Pismo.
“Ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu, pozdravljam vas u Gospodu.”
Euzebije kršćanske spise svog vremena svrstava na one koje svi prihvataju, sporne i odbačene. Među spornima navodi Jakovljevu i Judinu poslanicu, Drugu Petrovu i Drugu i Treću Ivanovu poslanicu.
Šta Kur'an kaže
Kur'an upozorava one koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore da je od Allaha (﷾). Kaže da Allah (﷾) Sam čuva poruku koju je objavio. Kur'an su za Poslanikova (ﷺ) života zapisali pisari koji su ga preuzeli od njega.
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Uobičajeni odgovori
Rimljanima 16:22 — poglavlje 16, stih 22
“Ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu, pozdravljam vas u Gospodu.”
Navedeno za
Tercije je napisao Rimljanima za Pavla. Pisar poput njega objašnjava zašto 2 Petrova i pisma Timoteju i Titu zvuče drugačije.
Odgovor
Tercije imenuje sebe, a Rimljanima je i dalje jasno Pavlovo pismo. Pisac 2 Petrove tvrdi da je stajao s Isusom na gori, a zatim sva Pavlova pisma ubraja u Pismo. Pisar to ne objašnjava.
Zaključak — Pisar mijenja riječi, a ne datum pisma ili ime njegovog autora.
Sahih Muslim, Uvod 32 — Mukaddime (Uvod), predaja 32
Abdullah ibn el-Mubarek (umro 797. n. e.) kaže da je lanac prenosilaca dio vjere i da bi bez njega svako mogao reći šta god hoće.
Navedeno za
I muslimani imaju krivotvorena predanja. Ljudi su izmišljali hadise o Poslaniku (ﷺ).
Odgovor
Jesu, a muslimanski učenjaci su ih odbacili. Svaki hadis morao je doći sa svojim lancem prenosilaca, a predanje je prihvatano kao vjerodostojno samo kada je taj lanac bio povezan preko čestitih i preciznih prenosilaca. Sam Kur'an zapisan je za Poslanikova (ﷺ) života.
Zaključak — Učenjaci islama provjerili su svako predanje i odbacili krivotvorine. Novi zavjet zadržao je pisma u čije je autore sama crkva sumnjala.
Gledišta
Tradicionalno kršćansko gledište
Petar je napisao 2 Petrovu, a Pavle pisma Timoteju i Titu. Razlike u stilu dolaze od pisara, a crkva je primila ova pisma kao Pismo.
Pavle i Petar služili su se pisarima, pa razlike u stilu ne dokazuju drugog autora.
Pobijanje
Pisar može oblikovati riječi. Ali problem 2 Petrove nije samo stil: ona već sva Pavlova pisma ubraja u Pismo, a crkva je o njoj još raspravljala u Euzebijevo vrijeme.
Pisanje u ime učitelja bilo je prihvaćen običaj u starom svijetu, a ne obmana.
Pobijanje
Rana crkva to nije prihvatala. 2 Solunjanima upozorava na pismo lažno napisano kao od Pavla. Muratorijev popis odbacuje pisma krivotvorena u njegovo ime. A Tertulijan izvještava o starješini uklonjenom sa službe zbog knjige koja je kružila pod Pavlovim imenom.
Crkva je primila ova pisma kao Pismo, pa je njihovo mjesto u Bibliji riješeno.
Pobijanje
Crkva je stoljećima bila podijeljena oko 2 Petrove. Euzebije ju je oko 325. još navodio među spornim knjigama. Kasnije glasanje ne može Petra učiniti autorom pisma koje nije napisao.
Islamsko gledište
Neka pisma u Novom zavjetu nose ime apostola, koje je uzela osoba koja ih je stvarno napisala. Kur'an upozorava na one koji svojim rukama pišu knjigu i govore da je od Allaha (﷾).
2 Petrova predstavlja se kao djelo Šimuna Petra, očevica. Ipak, sva Pavlova pisma ubraja u Pismo.
Većina kritičkih učenjaka smatra da Petar nije napisao 2 Petrovu. Smatraju da Pavle nije napisao 1 i 2 Timoteju ni Titu.
Rana crkva znala je za pisma krivotvorena u Pavlovo ime i odbacila ih je. Uklonila je starješinu sa službe zbog knjige koja je kružila pod Pavlovim imenom.
Kur'an upozorava one koji svojim rukama pišu Knjigu i govore da je od Allaha (﷾). A Allah (﷾) obećava da će čuvati Svoju poruku.