Kratak odgovor
Provjeravanjem, kao što sudija provjerava priče osumnjičenih. Mnogo različitih odgovora ne znači da nema tačnog odgovora. Znači da je većina odgovora pogrešna. A religije govore suprotne stvari, pa ne mogu sve biti u pravu. Poruka od Boga prošla bi pet testova. Rekla bi da dolazi od Njega. Ne bi proturječila sebi ni činjenicama. Bila bi sačuvana onakva kakva je data. Donijela bi dokaz kojem niko ne može parirati. I svako bi mogao doći do nje. Mnoge svete knjige nikada ne kažu da ih je poslao Bog. Ostale proturječe same sebi ili su mijenjane. Samo Kur'an ispunjava svih pet i traži da bude provjeren: izaziva svakoga ko sumnja da napravi jednu suru sličnu njemu (2:23).
| Sveta knjiga | Kaže da je od Boga | Bez protivrječnosti | Sačuvana kako je data | Dokaz kojem niko nije ravan |
|---|---|---|---|---|
| Hinduistički spisi | ||||
| Džainistički spisi | ||||
| Budistički spisi | ||||
| Kineski klasici | ||||
| Šintoističke knjige | ||||
| Hebrejska Biblija | ||||
| Novi zavjet | ||||
| Guru Granth Sahib | ||||
| Kur'an |
- Da
- Ne
- Djelimično
- Nije potrebno
Potpuno objašnjenje
Korak 1: Mnogo odgovora ne znači da nema odgovora
Tražite od razreda da sabere dug račun i možda ćete dobiti deset različitih odgovora. To ne znači da račun nema odgovor. Znači da je većina razreda pogriješila. Sudija s deset osumnjičenih misli na isti način. Ne odlučuje da zločina nije bilo. Provjerava svaku priču prema činjenicama dok jedna ne opstane. Religije se mogu provjeriti na isti način. Sam Kur'an to traži. Onima koji su govorili da će samo njihovi ljudi ući u Džennet odgovara: “Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!” Kaže i da se istina jasno razlikuje od zablude. Knjiga koja od drugih traži dokaz mora donijeti svoj.
“Oni govore: “U Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!” To su puste želje njihove. Reci: “Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!””
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
32
42
43
52
Korak 2: Pet testova za poruku od Boga
Kako onda možemo razlikovati poruku od Boga od knjige koju su napisali ljudi? Svako, vjernik ili ne, može se složiti oko pet testova. Prvo, knjiga bi jasno rekla da ju je poslao Bog. Ako to nikada ne kaže, nema razloga smatrati je Njegovom riječju. Drugo, ne bi proturječila sebi ni svijetu koji je On stvorio, jer On ne griješi. Treće, bila bi sačuvana onakva kakva je data. Da su je ljudi mijenjali, niko ne bi mogao razlikovati Njegove riječi od njihovih. Četvrto, donijela bi dokaz kojem nijedan čovjek ne može parirati. Peto, svako bi mogao doći do nje. Bog koji će ljudima suditi po Svojoj poruci ne bi je od njih skrivao. Testovi od jedan do tri mogu knjigu samo isključiti. Samo četvrti može pokazati da je knjiga od Boga.
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
Uzmite bilo koju knjigu za koju se kaže da je od Boga i postavite pet pitanja redom.
Provjera 1
Da li kaže da dolazi od Boga?
Ne Onda nije poruka od Boga, koliko god bila mudra. Ostavite je po strani.
Provjera 2
Da li je bez protivrječnosti, sa sobom i sa svijetom koji je Bog stvorio?
Ne Bog ne griješi. Ostavite je po strani.
Provjera 3
Da li je sačuvana kako je data?
Ne Niko ne može razlikovati Božije riječi od ljudskih. Ostavite je po strani.
Provjera 4
Da li donosi dokaz kojem nijedan čovjek ne može biti ravan?
Ne Onda ništa ne pokazuje da je od Boga. Pažljiv pisac mogao bi proći provjere od 1 do 3.
Provjera 5
Da li je dostupna svakome kome će suditi?
Knjiga koja prođe svih pet jeste Božija poruka i treba je slijediti. Kur'an tvrdi svih pet i traži da bude provjeren.
Korak 3: Ne mogu sve biti istinite
Neki kažu da je svaka religija put do iste istine. Pričaju priču o slijepcima od kojih svaki dodiruje jedan dio slona. Ali priča funkcioniše samo zato što neko može vidjeti cijelog slona i zna da su slijepci u krivu. Onaj ko je priča tvrdi da vidi ono za što kaže da niko ne može vidjeti. A religije ne vide samo različite dijelove. Govore suprotne stvari. Evanđelja kažu da Isus “ispusti duh” na krstu. Kur'an kaže: “nisu ga ubili, ni razapeli”. Biblija kaže da je “ljudima određeno jednom umrijeti, a poslije toga sud”. Druge vjere uče da se duša iznova rađa. Suprotni odgovori ne mogu oba biti istiniti. Dakle, religije ne mogu sve biti u pravu i još se moramo pitati koja jeste.
“A Isus, povikavši opet jakim glasom, ispusti duh.”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a poslije toga sud,”
| Pitanje | Jedan odgovor | Suprotan odgovor |
|---|---|---|
| Da li je Isus umro na krstu? | Evanđelja: da, tamo je ispustio duh. | Kur'an: ne, nije ni ubijen ni razapet. |
| Koliko puta čovjek umire? | Biblija: jednom, a zatim dolazi sud. | Vjere ponovnog rođenja: duša se rađa uvijek iznova. |
| Postoji li Bog koji djeluje u svijetu? | Tora i Kur'an: da, Bog govori i djeluje. | Džainističko učenje: ne; svaka duša mora se oslanjati na vlastiti trud. |
Test 1: Kaže li da dolazi od Boga?
Mnoge svete knjige padaju na ovom prvom testu, jer nikada ne kažu da ih je poslao Bog. Učitelj može biti mudar. Ali ako ne kaže da su njegove riječi došle od Boga, one nisu Božija poruka. San ili snažan osjećaj ne mogu zamijeniti ovaj test, jer o njima izvještavaju ljudi svih vjera.
“I tada su mi na um pali ovi stihovi, koji niti su bili natprirodno nadahnuti, niti su ranije u prošlosti naučeni:”
Jaini piše da autoritet džainskih učenja u konačnici počiva na činjenici da ih je propovijedalo sveznajuće biće. Džainski učitelji tvrde da samo učenja Džine mogu izdržati ispitivanje razuma (str. 89).
Jaini piše da se džainist, koji ne drži do Boga koji djeluje u svijetu, ne može osloniti na vjeru u božansku milost. Mora se uvelike oslanjati na vlastitu inicijativu i trud, za svoje potrebe na ovom svijetu i za svoje spasenje (str. 89).
Prenosi izvještaj Ban Gua iz drugog stoljeća n. e. da su Analekte sastavili prva i druga generacija Konfucijevih učenika i da su ih zatim stoljećima prenosili privatno. Napominje da je klasičar Zhu Weizheng 1986. tvrdio da se Analekti ne navode niti imenuju prije drugog stoljeća p. n. e., stoljeća u kojem je njihov tekst utvrđen, te da iskopani primjerci datiraju iz prvog stoljeća p. n. e. Sugerira da su Analekti možda dijelom izbor iz veće i raznovrsnije građe vezane za Konfucija.
Poglavlje Sime Qiana o Laoziju kaže da je on bio Li Er, zvani i Dan, čovjek iz Chua koji je čuvao arhive na dvoru Zhou. Laozi je njegovao Put i vrlinu, a njegovo učenje težilo je skrivanju sebe i tome da nema imena. Kada je napuštao Zhou, čuvar prijevoja zamolio ga je da napiše knjigu. Tako je napisao knjigu u dva dijela, od nekih pet hiljada riječi, o značenju Puta i vrline. Zatim je otišao, i niko ne zna gdje je završio. Poglavlje zatim donosi druge izvještaje. Neki kažu da je to bio Lao Laizi, također čovjek iz Chua, koji je napisao petnaest poglavlja o primjeni taoističkog učenja. Bilježi da je Veliki historičar Zhoua, također po imenu Dan, ali napisan drugim znakom, sreo vojvodu Xiana od Qina dugo nakon Konfucijeve smrti. Neki kažu da je taj Dan bio Laozi, neki kažu da nije, i niko ne zna je li tako. Laozija naziva gospodinom koji je živio skriven od svijeta.
“žaleći zbog grešaka u starim riječima i želeći ispraviti netačne navode u ranijim hronikama, Ona je osamnaestog dana devetog mjeseca četvrte godine Wa-dō zapovjedila meni, Yasumaru”
“Tako u tami velikog početka, oslanjajući se na izvorno učenje, doznajemo vrijeme začeća zemlje i rođenja ostrva; u dalekoj prošlosti izvornog početka, vjerujući ranijim mudracima, uočavamo doba nastanka Božanstava i uspostavljanja ljudi.”
“Hinduisti su svoju religiju primili kroz svoju objavu, Vede. Smatraju da su Vede bez početka i bez kraja. Ovoj publici možda zvuči smiješno kako knjiga može biti bez početka ili kraja. Ali pod Vedama se ne misli na knjige. One znače nagomilanu riznicu duhovnog zakona koji su otkrile različite osobe u različita vremena. Baš kao što je zakon gravitacije postojao prije svog otkrića i postojao bi i kad bi ga cijelo čovječanstvo zaboravilo, tako je i sa zakonima koji upravljaju duhovnim svijetom. Moralni, etički i duhovni odnos između duše i duša i između pojedinačnih duhova i Oca svih duhova postojao je prije svog otkrića i ostao bi čak i kad bismo ga zaboravili. Otkrivači ovih zakona zovu se Rishiji, i mi ih poštujemo kao usavršena bića, a drago mi je reći ovoj publici da su neki od najboljih među njima bile žene.”
“Kao što vješt zanatlija pravi kola, ja, pjevač, Moćni! sastavio sam ovu himnu za tebe. Ako je ti, o Agni, Bože, rado prihvatiš, neka njome steknemo nebeske Vode.”
“Budući da su mnogi poduzeli da po redu izlože pripovijest o događajima koji su među nama sasvim utvrđeni, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, učini se i meni, pošto sam sve od početka tačno ispitao, da ti po redu napišem, slavni Teofile,”
“I Bog izgovori sve ove riječi, govoreći:”
“Kako mi dolazi riječ Gospodara, tako objavljujem, o Lalo”
“Ova Knjiga, u koju nema sumnje, uputa je bogobojaznima;”
“Ja sam pobjednik svega, znalac svega, neokaljan usred svih stvari. Odrekao sam se svega, oslobođen okončanjem žudnje. Budući da znam sam, čiji bih sljedbenik trebao biti? Nemam učitelja. Nema nikoga poput mene.”
Budistički spisiBuda je učio ono što je rekao da zna sam: ‘Budući da znam sam, čiji bih sljedbenik bio?’
Džainistički spisiNjihovo učenje počiva na sveznajućem učitelju. Džainisti ne vjeruju u Boga koji djeluje u svijetu.
Kineski klasiciAnalekti su Konfucijeve izreke, koje su sakupili njegovi učenici. Tao Te Ching napisan je zato što ga je zatražio čuvar kapije.
Šintoističke knjigeKojiki je sastavljen 712. po nalogu carice, ‘povjeravajući se ranijim mudracima’.
Hinduistički spisiVede se nazivaju objavom, a ipak vlastiti pjesnici Rig Vede kažu da su načinili njene himne.
Novi zavjetLuka kaže da je pisao na osnovu onoga što su očevici predali.
Hebrejska BiblijaTora kaže: ‘I Bog izgovori sve ove riječi’.
Guru Granth SahibGuru Nanak kaže da mu je došla riječ Gospoda.
Kur'anSebe naziva Knjigom u koju nema sumnje (2:2).
- Da
- Ne
- Djelimično
Test 2: Je li bez protivrječnosti?
Bog ne griješi, pa Njegova riječ ne bi proturječila sebi ni svijetu koji je stvorio. Svaka od drugih knjiga provjerenih ovdje pada na ovom testu. Kur'an traži da bude provjeren na njemu: da je došao od nekog drugog, a ne od Boga, kaže, ljudi bi u njemu našli mnoge protivrječnosti (4:82).
“I opet se raspali gnjev GOSPODNJI protiv Izraela, i on podstače Davida protiv njih da kaže: Idi, prebroj Izraela i Judu.”
“I sotona ustade protiv Izraela i navede Davida da izbroji Izrael.”
“I bacivši srebrnike u hram, ode, i otišavši objesi se.”
“A ovaj steče njivu od plate za nepravdu; i strmoglavivši se, puče po sredini, i izliješe se sva crijeva njegova.”
“(Na udaljenosti od) laksha jodžana iznad sunca vidi se mjesec; u dvije polovine mjeseca uživa jednu sunčevu samvatsaru, u dva i četvrt dana jedan mjesec, a u jednom danu jednu sunčevu pakšu; ponekad njegova brzina postaje veća od sunčeve.”
Mjesec je u prosjeku udaljen 238.855 milja (384.400 kilometara) od Zemlje. Sunce, jedina zvijezda Sunčevog sistema, udaljeno je oko 93 miliona milja (150 miliona kilometara) od Zemlje, dakle oko 390 puta dalje od Mjeseca.
“Tada su zajedno proizveli Boginju Sunca, koja se zvala Oho-hiru-me no muchi.”
“U jednom zapisu kaže se: — ‘Izanagi no Mikoto reče: Želim proizvesti dragocjeno dijete koje će vladati svijetom. Zato je u lijevu ruku uzeo ogledalo od bijelog bakra, nakon čega je iz njega proizvedeno Božanstvo zvano Oho-hiru-me no Mikoto.”
“Nakon toga je pranjem njegovog lijevog oka proizvedeno Božanstvo koje se zvalo Ama-terasu-no-oho-Kami.”
Jaini prenosi da švetambari smatraju da je Mahavira oženio princezu Jasodu i dobio kćer, dok digambari vjeruju da je cijeli život ostao neoženjen (str. 11). O odjeći piše da digambari vjeruju da su Mahavira i drugi Džine nakon svog odricanja uvijek išli bez odjeće i da svaki džainistički monah mora činiti isto. U švetambarskom izvještaju Mahavira je neko vrijeme nosio tkaninu prije nego što je počeo ići bez odjeće, a švetambari ne zahtijevaju od svojih monaha da idu bez odjeće. Jaini to naziva nesumnjivo najvažnijom spornom tačkom između dvije tradicije (str. 13).
U bilješci o Mahavirinoj porodici Jacobi bilježi da digambari odbacuju priču o prijenosu Mahavirinog embrija iz utrobe brahmanke Devanande u utrobu kšatrijke Trišale, dok švetambari brane njenu istinitost. Dodaje da se priča nalazi u Acarangi, Kalpa sutri i mnogim drugim knjigama.
“Sve stvari su ne-sopstvo — kada se to vidi mudrošću, čovjek se razočara u patnju: to je put čistoće.”
“A šta je teret? Pet skupina prianjanja, treba reći. Kojih pet? Skupine prianjanja forme, osjeta, opažanja, izbora i svijesti. To se naziva teretom. A ko je nosilac tereta? Pojedinac, treba reći; poštovani tog i tog imena i tog i tog roda. To se naziva nosiocem tereta.”
“P. — Zar se onda osoba zaista ne spoznaje u smislu stvarne i krajnje činjenice? Th. — Ako se i prihvati da je Uzvišeni rekao to što je navedeno, je li to razlog za tvrdnju da se osoba spoznaje u smislu stvarne i krajnje činjenice?”
“Ne govorite da su hinduističke i muslimanske knjige lažne; lažan je onaj ko o njima ne razmišlja. Ako kažete da je jedan Bog u svemu, zašto onda ubijate živinu?”
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
Hebrejska Biblija2 Samuelova kaže da je GOSPOD naveo Davida da izbroji Izrael. 1 Ljetopisi kažu da je to učinio sotona.
Novi zavjetMatej kaže da se Juda ‘otišavši objesio’. Djela apostolska kažu da je ‘strmoglavivši se pukao po sredini’.
Hinduistički spisiBhagavata Purana stavlja Mjesec iznad Sunca. U stvari, Mjesec nam je mnogo bliži.
Šintoističke knjigeNihon Shoki daje tri različita kazivanja o tome kako je nastala Boginja Sunca.
Džainistički spisiDvije grane džainizma Mahavirin život kazuju na dva načina: oženjen, s kćerkom, ili nikada oženjen.
Budistički spisiKažu da sve stvari nisu ‘ja’, a ipak Buda ‘pojedinca’ naziva onim koji nosi teret. Rane budističke škole podijelile su se oko toga šta to znači.
Guru Granth SahibKaže da hinduističke i muslimanske knjige nisu lažne, iako uče suprotne stvari.
Kineski klasiciNije potrebno: nijedna od tih knjiga ne kaže da je od Boga.
Kur'anTraži ovu provjeru: da je od bilo koga drugog osim od Allaha (﷾), ljudi bi u njemu našli mnoge protivrječnosti (4:82).
- Da
- Ne
- Nije potrebno
Test 3: Je li sačuvan onakav kakav je dat?
Da su ljudi mijenjali poruku, niko ne bi mogao razlikovati Božije riječi od njihovih. Svaka druga knjiga provjerena ovdje ne zadovoljava, barem djelimično: dijelovi su izgubljeni, tekst je mijenjan ili se učenjaci još spore oko teksta. Kur'an upozorava na one koji Knjigu pišu vlastitim rukama, a zatim govore: “Ovo je od Allaha” (2:79). O sebi kaže da će ga Bog čuvati (15:9). Učen je napamet i zapisivan dok je Poslanik (ﷺ) bio živ, a sakupljen je u jedan svezak ubrzo poslije njegove smrti.
“Kako možete reći: Mudri smo, i zakon GOSPODNJI je s nama? Gle, zaista ga je uzalud načinio; pero pisara je uzalud.”
Biblijske svitke s Mrtvog mora svrstava u skupine. Neki su bliski srednjovjekovnom masoretskom tekstu; neki slijede hebrejski tekst iza grčke Septuaginte, među njima 4QJer-b, koji ima kraći oblik Jeremije; neki su bliski samarijanskom Petoknjižju; a mnogi ne slijede nijedan od njih. Veliki svitak Izaije razlikuje se od masoretskog teksta u mnogim sitnim detaljima pravopisa i gramatike, a sadržajem se slaže s njim na većini mjesta.
O završetku Marka izvještava da stihova 9-20 nema u dva najstarija grčka rukopisa, Sinaiticusu i Vaticanusu, ni u nekim ranim prijevodima; da Klement Aleksandrijski i Origen ne pokazuju da ih poznaju; i da Euzebije i Jeronim kažu da tog odlomka nije bilo u gotovo svim grčkim prijepisima koje su poznavali.
Jamison i Witzel pišu da je Rig Veda u osnovi došla do nas u samo jednoj izuzetno dobro sačuvanoj školi, onoj Šakalje, čija je analiza teksta riječ po riječ (Padapatha) također prenesena; zbirke Bashkala i Mandukeya su izgubljene. Njihova tabela vedskih tekstova navodi sačuvane zbirke: jednu Rig Vede, tri Sama Vede, šest Jadžur Vede (jedna od njih djelimična) i dvije Atharva Vede, za koje kažu da se znatno međusobno razlikuju. Tabela označava druge tekstove kao izgubljene, poput Brahmane škole Paippalada, čiji tekst nije sačuvan.
Witzel Patandžalijev popis škola (21 Rig Vede, 101 Jadžur Vede, 1.000 Sama Vede, 9 Atharva Vede) smatra djelimično očito nerealnim (str. 259, bilj. 10). Primjećuje da su druge verzije Rig Vede, sada izgubljene, poput one škole Bashkala, imale više himni i završavale se drugom himnom; samo Šakala Rig Veda završava se himnom koju ima danas (str. 265, bilj. 32). Tamo ih poredi s apokrifnim himnama Rig Vede (zbirka Khila), koje na str. 284-285 opisuje kao prenesene kao zasebna zbirka samo u Kašmiru. Opisuje i rane tekstove Jadžur Vede poznate samo po fragmentima, među njima sada izgubljenu Caraka samhitu (str. 298).
“i švetambari i digambari govore nam da su pored Anga postojala i druga, vjerovatno starija djela, zvana Purve, kojih je izvorno bilo četrnaest. Znanje o tim Purvama postepeno se gubilo, dok na kraju nije potpuno izumrlo.”
“Tekst tri pitake i atthakatu uz njih najmudriji bhikkhui prenosili su u ranija vremena usmeno, ali budući da su vidjeli da ljudi otpadaju (od vjere), bhikkhui su se okupili i, da bi istinsko učenje trajalo, zapisali ih u knjige.”
Geiger, prevodilac hronike, navodi oko 483. p. n. e. kao vjerovatnu godinu Budine smrti i naglašava da je datum samo približan. Početak druge polovine vladavine kralja Vattagamanija smješta na kraj 29. ili početak 28. p. n. e., a njegov povratak na prijesto oko deset godina ranije prema vlastitim brojkama hronike.
“Bhikkhui Velikog vijeća utvrdili su učenje suprotno (istinskoj Vjeri). Mijenjajući izvornu redakciju, načinili su drugu redakciju. Premještali su sutte koje su pripadale jednom mjestu (zbirke) na drugo mjesto; uništili su (istinsko) značenje i Vjeru, u Vinaji i u pet Zbirki (sutta).”
Prenosi izvještaj Ban Gua iz drugog stoljeća n. e. da su Analekte sastavili prva i druga generacija Konfucijevih učenika i da su ih zatim stoljećima prenosili privatno. Napominje da je klasičar Zhu Weizheng 1986. tvrdio da se Analekti ne navode niti imenuju prije drugog stoljeća p. n. e., stoljeća u kojem je njihov tekst utvrđen, te da iskopani primjerci datiraju iz prvog stoljeća p. n. e. Sugerira da su Analekti možda dijelom izbor iz veće i raznovrsnije građe vezane za Konfucija.
“Čujem da hronike careva, a isto tako i izvorne riječi u posjedu raznih porodica, odstupaju od tačne istine i uglavnom su proširene praznim neistinama.”
Kaže da su Guru Arjan i njegov pisar Bhai Gurdas dovršili prvo izdanje, Adi Granth, 1604. i postavili ga u Zlatni hram u Amritsaru. Njegove himne uglavnom potječu od šestorice Gurua, a druge od hinduističkih bhakti svetaca i sufije šejha Ferida. Guru Gobind Singh kasnije je dodao himne Gurua Tegh Bahadura da bi načinio konačno izdanje. Članak izvještava o naučnoj raspravi o dva rana rukopisa: na jednom mjestu rukopis Kartarpur ima samo dva početna reda himne Gurua Arjana, nakon čega slijede prazni listovi, dok rukopis Banno, datiran 1644., ima cijelu himnu. Učenjaci se ne slažu koji odražava izvornik.
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
Hebrejska BiblijaJeremija kaže da je ‘pero pisara uzaludno’. Svici s Mrtvog mora pokazuju njen tekst u više oblika.
Novi zavjetPosljednjih dvanaest stihova Marka nema u dva najstarija grčka rukopisa.
Džainistički spisiČetrnaest Purva, najstarijih džainističkih djela, izgubljeno je.
Budistički spisiPrvi put su zapisani nekih četiri stoljeća nakon Bude. Njihova vlastita hronika optužuje suparnički sabor da je mijenjao tekstove.
Kineski klasiciAnalekti su se stoljećima prenosili privatno i utvrđeni su tek u drugom stoljeću p. n. e. Najstarije kazivanje o Laoziju daje suparničke priče o tome ko je bio.
Šintoističke knjigeVlastiti predgovor Kojikija kaže da su stari zapisi bili ‘dopunjeni praznim lažima’.
Hinduistički spisiRig Veda sačuvana je u jednoj staroj verziji. Druge, s više himni, izgubljene su.
Guru Granth SahibSastavljen 1604. Učenjaci se još spore oko toga koji rani rukopis ima izvorne riječi.
Kur'anNaučen napamet i zapisan dok je Poslanik (ﷺ) bio živ, a Allah (﷾) je obećao da će ga čuvati (15:9).
- Da
- Ne
- Djelimično
Test 4: Dokaz kojem niko ne može parirati
Prva tri testa mogu knjigu samo isključiti. Njihovo prolaženje ne dokazuje da je knjiga od Boga: pažljiv pisac može izbjeći protivrječnost, a štampa može sačuvati svaku knjigu. Zato test koji odlučuje je dokaz kojem nijedan čovjek ne može parirati. Nijedan drugi spis ne postavlja takav izazov. Kur'an ga postavlja. Izaziva svakoga ko sumnja da donese jednu suru sličnu njemu i da pozove svoje pomagače osim Allaha (﷾) (2:23). Govori o nebesima i zemlji, moru, materici i narodima prošlosti, a ipak ne ponavlja nijedno pogrešno vjerovanje svog doba. Dakle, pitanje nije samo šta je tačno rekao, nego i sve što je mogao pogriješiti, a nije.
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“I učinit ću te kao vrh stijene: bit ćeš mjesto za širenje mreža; više se nećeš graditi: jer ja, GOSPOD, rekoh, govori Gospod BOG.”
“Sine čovječiji, Nabukodonosor, kralj babilonski, natjerao je vojsku svoju da služi veliku službu protiv Tira: svaka glava oćelavi i svako rame oguli se: ali ni on ni vojska njegova nisu imali plaće od Tira za službu kojom su služili protiv njega:”
“Njega Bog podiže treći dan i dade mu da se javno pokaže; Ne svemu narodu, nego svjedocima koje Bog unaprijed izabra, nama, koji smo s njim jeli i pili pošto je ustao iz mrtvih.”
Hebrejska BiblijaNe postavlja izazov da joj se bude ravan. Ukazuje na proročanstvo, a ipak se Ezekielova riječ da Tir više neće biti sagrađen nije ispunila.
Novi zavjetNe postavlja izazov da mu se bude ravan. Dokaz na koji ukazuje, uskrsli Isus, pokazan je ‘ne svemu narodu, nego svjedocima koje je Bog prije izabrao’.
Hinduističke, džainističke, budističke, kineske, šintoističke i sikhske knjigeNijedna od njih ne postavlja takvu provjeru.
Kur'anIzaziva svakoga ko sumnja da sačini jednu suru sličnu njemu i da pozove sve svoje pomagače osim Allaha (﷾) (2:23).
Test 5: Je li dostupan?
Bog koji će suditi svakom narodu dao bi svakom do znanja Svoju poruku. Kur'an kaže da je Bog svakom narodu poslao opominjača i da nikoga ne kažnjava dok ne dođe poslanik. Danas se Kur'an uči, štampa i prevodi u svakoj zemlji, a arapski na kojem je dat još se govori. Svako ga može čitati i podvrgnuti gornjim testovima.
“Mi smo te poslali s istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ. A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.”
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
Kur'an traži da bude provjeren
Kur'an o sebi iznosi svih pet tvrdnji i traži da se po njima sudi. Nijedan drugi spis to ne čini. Stranica “Zašto je islam istina?” provjerava ove tvrdnje jednu po jednu, a “Kako možemo znati da li sveta knjiga zaista dolazi od Boga?” potpuno izlaže testove.
“Ova Knjiga, u koju nema sumnje, uputa je bogobojaznima;”
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“Mi smo te poslali s istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ. A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.”
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
Kaže da je od BogaSebe naziva Knjigom u koju nema sumnje (2:2).
Bez protivrječnostiKaže da bi knjiga od bilo koga drugog osim od Allaha (﷾) imala mnoge protivrječnosti (4:82).
Sačuvan kako je datNaučen napamet i zapisan dok je Poslanik (ﷺ) bio živ; Allah (﷾) je obećao da će ga čuvati (15:9).
Dokaz kojem niko nije ravanSačinite jednu suru sličnu njemu, ako sumnjate (2:23).
Dostupan svakomeSvakom narodu poslan je opominjač (35:24). Danas se Kur'an čita i prevodi u svakoj zemlji.
Gledišta
Previše religija da bi se znalo
Mnogi skeptici kažu da ima toliko religija da niko ne može znati koja je, ako ijedna jeste, istinita. Svaki vjernik već odbacuje sve ostale, kažu, a ateist samo odbacuje još jednu.
Svaki vjernik već odbacuje gotovo sve religije i bogove koji postoje. S toliko izbora razumno je gledište da nijedna nije istinita.
Pobijanje
Mnogo pogrešnih odgovora na račun ne pokazuje da on nema odgovor. Niko ne treba provjeravati svaku religiju. Poruka od Boga mora reći da je od Njega, ne smije proturječiti sebi, mora biti sačuvana, mora donijeti dokaz kojem niko ne može parirati i mora biti dostupna. Ne tvrdi svaka religija čak ni prvo. Kur'an tvrdi svih pet i traži da bude provjeren.
Svaka religija vidi dio istine
Mnogi hinduisti i mnogi drugi kažu da je istina jedna i da svaka religija vidi njen dio. Često pričaju priču o slijepcima koji dodiruju jednog slona: svaki osjeća drugi dio i svaki je djelimično u pravu.
Rig Veda kaže da mudraci mnoga imena daju onome što je Jedno. Kao slijepci koji dodiruju jednog slona, svaka religija hvata dio iste istine.
Pobijanje
U jednom od najstarijih pričanja, u budističkoj Udani, priča iznosi suprotnu poentu. Slijepci su svi u krivu i dolazi do tuče. Samo onaj ko može vidjeti zna šta je slon. Da bi rekla da svaka religija drži dio istine, osoba bi sama morala vidjeti cijelog slona. A religije ne opisuju dijelove jedne stvari. Jedna kaže da je Bog Jedan, druga da ima mnogo bogova, a treća da uopće nema Stvoritelja. To ne može sve biti istina. Kur'an kaže da se istina jasno razlikuje od zablude.
Islamsko gledište
Istina se može znati, jer je Bog Svoju poruku učinio jasnom i dostupnom svakom narodu. Poruka od Njega to kaže, nema protivrječnosti, sačuvana je i donosi dokaz kojem niko ne može parirati. Kur'an iznosi sve ove tvrdnje i poziva svakoga da ih provjeri.
Kur'an traži od ljudi da donesu svoj dokaz i kaže da se istina jasno razlikuje od zablude.
Kur'an kaže da bi ljudi, da je od nekog drugog, a ne od Boga, u njemu našli mnoge protivrječnosti.
Kur'an izaziva svakoga ko sumnja da donese jednu suru sličnu njemu i kaže da će ga Bog čuvati.
Bog je svakom narodu poslao opominjača i nikoga ne kažnjava prije nego što dođe poslanik.