Kratak odgovor
Ne. Rođenje u nekoj religiji pokazuje gdje je čovjek odrastao, a ne da li je ta religija istinita. Kad bi rođenje odlučivalo o istini, svaka religija bila bi istinita za svoju djecu. A religije proturječe jedna drugoj. ‘Vlastita dužnost’ iz Gite dužnost je kaste, a ne zapovijed da se zadrži religija. Mnoge vjere počele su i s ljudima koji su napustili religiju svojih roditelja. Kur'an one koji kažu “Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli” pita da li su njihovi preci bili na Pravom putu. Poslanik (ﷺ) je učio da se svako dijete rađa s prirodnim osjećajem za jednog Boga. Ibrahim je napustio obožavanje svog oca, ali mu je odgovorio mirom. Islam čuva porodične veze: musliman mora ostati dobar i poslušan prema roditeljima bilo koje vjere. Isti test vrijedi i za one rođene kao muslimani. Zato vas srdačno pozivamo da odvagnete dokaze za islam.
Potpuno objašnjenje
Hinduistički razlog za ostajanje
Mnogi hinduisti na ovo pitanje odgovaraju iz Bhagavad Gite. Gita je hinduistički spis u kojem Krišna, kojeg hinduisti obožavaju, govori ratniku Ardžuni. U njoj Krišna kaže da je vlastita dužnost, makar i manjkava, bolja od tuđe dužnosti dobro izvršene. Taj redak ponavlja pred kraj knjige. Sanskritska riječ je sva-dharma, vlastita dharma. Dharma može značiti i religija, pa se stih često čita kao zapovijed da se zadrži vjera rođenja. Svami Vivekananda, hinduistički monah, dao je isti odgovor na Svjetskom parlamentu religija u Chicagu 1893. godine. Nije želio da kršćanin postane hinduist, ni hinduist kršćanin. Svaka religija, poput sjemena, mora rasti “prema vlastitom zakonu rasta”.
“Vlastita dužnost, makar i manjkava, bolja je od tuđe dužnosti dobro izvršene. Smrt u (vršenju) vlastite dužnosti je poželjnija; (vršenje) dužnosti drugih je opasno.”
“Obožavajući, (izvršavanjem) svoje dužnosti, onoga iz kojeg sve stvari proizlaze i kojim je sve ovo prožeto, čovjek postiže savršenstvo. Vlastita dužnost, iako manjkava, bolja je od tuđe dužnosti dobro izvršene. Izvršavajući dužnost propisanu prirodom, čovjek ne navlači grijeh.”
“Želim li da kršćanin postane hinduist? Bože sačuvaj. Želim li da hinduist ili budist postane kršćanin? Bože sačuvaj. Sjeme se stavi u zemlju, a oko njega se nađu zemlja, zrak i voda. Postaje li sjeme zemlja, ili zrak, ili voda? Ne. Ono postaje biljka; razvija se prema zakonu vlastitog rasta, usvaja zrak, zemlju i vodu, pretvara ih u biljnu tvar i izrasta u biljku. Slično je i s religijom. Kršćanin ne treba postati hinduist ili budist, niti hinduist ili budist kršćanin. Ali svaki mora usvojiti druge, a ipak sačuvati svoju individualnost i rasti prema vlastitom zakonu rasta.”
Istina se ne nasljeđuje
Prvu religiju čovjeka određuju porodica i mjesto rođenja, dugo prije nego što može odvagnuti ijedan dokaz. Rođen u drugoj kući, bio bi odgojen u drugoj vjeri. Kad bi rođenje bilo test, svaka religija bila bi istinita za svoju djecu. Ali religije proturječe jedna drugoj o najvećim pitanjima. Da li se obožava samo Bog ili mnogi bogovi? Da li je jedan život i suđenje, ili mnogi životi? Ne mogu sve biti u pravu. Mnoge vjere počele su i s ljudima koji su napustili vjeru svojih roditelja. Prvi kršćani rođeni su kao Jevreji, a Guru Nanak, osnivač sikhizma, rođen je u hinduističkoj porodici. Hinduistički pokreti danas pozivaju ljude rođene kao muslimani ili kršćani da napuste religiju svojih roditelja. Njihov poziv je ghar wapsi, što znači ‘povratak kući’ u hinduizam. Kur'an to pitanje jasno postavlja onima koji slijede svoje pretke: šta ako preci nisu imali uputu? Od onih koji nešto tvrde traži dokaz i zabranjuje slijeđenje onoga o čemu se nema znanja.
“A kada im se kaže: “Slijedite ono što je Allah objavio!” – oni odgovaraju: “Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli.” Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili?!”
“Oni čak govore: “Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru i, prateći njihove tragove, mi smo na Pravom putu.” Isto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošno živjeli nisu govorili: “Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi tragove njihove slijedimo.” “Zar i onda”, govorio bi on, “kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?” A oni bi odgovarali: “Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!””
“A kad im se govori: “Slijedite ono što vam Allah objavljuje!”, odgovaraju: “Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših.” Zar i onda kad ih šejtan poziva na patnju u Ognju!?”
“Oni govore: “U Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!” To su puste želje njihove. Reci: “Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!””
“Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve to će se, zaista, odgovarati.”
Šta ‘vlastita dužnost’ znači u Giti
Stih iz Gite ne govori o promjeni religije. U 3. poglavlju Krišna to kaže Ardžuni, koji želi napustiti bitku. Krišna mu je već rekao da “za kšatriju”, pripadnika ratničkog staleža, nema ničega boljeg od pravedne bitke. U 18. poglavlju ista rečenica zatvara odlomak o dužnostima četiri kaste. Kasta je stalež u koji se hinduist rađa. Znanje pripada brahmanu, svećeničkom staležu. Bitka pripada kšatriji. Zemljoradnja i trgovina pripadaju vaišji, a služenje šudri. Sljedeći stih kaže da čovjek ne treba napuštati dužnost s kojom se rodio (saha-ja), čak i ako je okaljana zlom. Čitan onako kako Gita misli, stih govori šudri da nastavi služiti, a ne hinduistu da zadrži svoju religiju. Neki hinduisti kaste čitaju po svojstvima, a ne po rođenju, jer Gita dužnosti dijeli prema “svojstvima rođenim iz prirode”. Tada je ‘vlastita dužnost’ posao koji odgovara čovjekovoj prirodi, poput učenja, bitke, trgovine ili služenja. To je poziv, a i dalje nije religija. Posljednji savjet same Gite ide još dalje: “Napuštajući sve dužnosti, dođi k meni kao (svom) jedinom utočištu.” Tu traženje utočišta dolazi prije svake dužnosti rođenja. Hinduist će reći da je ‘meni’ Krišna. Čak i tako, stih to utočište stavlja iznad svake dužnosti s kojom se čovjek rodio. Ko je Bog tada se mora riješiti dokazima, a ne rođenjem.
“Vlastita dužnost, makar i manjkava, bolja je od tuđe dužnosti dobro izvršene. Smrt u (vršenju) vlastite dužnosti je poželjnija; (vršenje) dužnosti drugih je opasno.”
“Imajući u vidu i svoju vlastitu dužnost, ne treba da se kolebaš, jer za kšatriju nema ničega boljeg od pravedne bitke.”
“Dužnosti brahmana, kšatrija i vaišja, a i šudra, o strahu svojih neprijatelja! razlikuju se prema svojstvima rođenim iz prirode. Spokoj, obuzdavanje čula, pokora, čistoća, opraštanje, iskrenost, također znanje, iskustvo i vjerovanje (u budući svijet), to je prirodna dužnost brahmana. Hrabrost, slava, odvažnost, spretnost, neuzmicanje iz bitke, darivanje, vršenje gospodarske vlasti, to je prirodna dužnost kšatrija. Zemljoradnja, čuvanje stoke, trgovina, (to) je prirodna dužnost vaišja. A prirodna dužnost šudra sastoji se u služenju.”
“Obožavajući, (izvršavanjem) svoje dužnosti, onoga iz kojeg sve stvari proizlaze i kojim je sve ovo prožeto, čovjek postiže savršenstvo. Vlastita dužnost, iako manjkava, bolja je od tuđe dužnosti dobro izvršene. Izvršavajući dužnost propisanu prirodom, čovjek ne navlači grijeh.”
“O sine Kuntin! čovjek ne treba napuštati prirodnu dužnost iako je okaljana zlom; jer sva su djela obavijena zlom, kao vatra dimom.”
“Napuštajući sve dužnosti, dođi k meni kao (svom) jedinom utočištu. Oslobodit ću te svih grijeha. Ne tuguj.”
Svako dijete rađa se na fitri
Poslanik (ﷺ) je rekao da se svako dijete rađa na fitri, prirodnoj sklonosti koju je Allah (﷾) dao ljudima. Njegovi roditelji su ti koji ga čine Jevrejem, kršćaninom ili medžusijom, sljedbenikom stare perzijske religije, zoroastrizma. Religija koju čovjek naslijedi dolazi iz njegovog odgoja. Ispod nje leži osjećaj za jednog Stvoritelja koji dijeli svaki čovjek. Kur'an kaže da su svi Ademovi potomci posvjedočili da je Allah (﷾) njihov Gospodar. Tako niko kasnije ne bi mogao reći: “Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali”. U učenju islama Allah (﷾) nikoga ne kažnjava prije nego što dođe poslanik da ga opomene. Kad poruka stigne do čovjeka, od njega se traži da je sam odvagne, a ne da se oslanja na svoj odgoj. Fitra i dokazi otvoreni su svakom čitaocu. Srdačno vas pozivamo da pogledate te dokaze i sami odvagnete islam.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se svako dijete rađa na fitri (prirodnoj sklonosti koju je Bog dao ljudima), a roditelji ga čine Jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što se životinja rodi cijela. Ebu Hurejre je zatim proučio Kur'an 30:30.
“Ti upravi lice svoje vjeri iskreno; prirodnoj vjeri Allahovoj, prema kojoj je ljude stvorio. Nema izmjene Allahovog stvaranja, to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.”
“I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova, iz njihovih kičmi, izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja nisam Gospodar vaš?”, oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo ”, i zato da na Kijametskom danu ne reknete: “Mi o ovome nismo ništa znali.” Ili da ne reknete: “Naši su preci prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ćeš nas kazniti za ono što su lažljivci činili?””
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
Ibrahim je napustio obožavanje svog oca, blago
Ibrahima poštuju Jevreji, kršćani i muslimani, a on je učinio upravo ono o čemu ovo pitanje govori. Kur'an bilježi kako je oca preklinjao četiri puta, svaki put počinjući riječima “O oče moj”. Kad mu je otac zaprijetio kamenovanjem, Ibrahim je odgovorio mirom i obećanjem da će moliti za njegov oprost. Hebrejska Biblija, jevrejski spisi, bilježi isti početak: za Abrahamovog oca Teraha i njegove stoji: “služili su drugim bogovima”, a Bog je Abrahama uzeo odatle. Ibrahimov spor s narodom, od zvijezde do Mjeseca do Sunca, završio je Stvoriteljem nebesa i Zemlje. Napustio je religiju svog oca, ali ne i svoju uljudnost prema ocu.
“Spomeni u Knjizi Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik. Kada je rekao ocu svome: “O oče moj, zašto obožavaš onoga koji niti čuje niti vidi, niti ti može od kakve koristi biti? O oče moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mene slijedi, i ja ću te na Pravi put uputiti. Oče moj, ne pokoravaj se šejtanu, šejtan je Svemilosnom uvijek neposlušan; O oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug.” Otac njegov je rekao: “Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti!” “Mir tebi!”, reče Ibrahim. “Molit ću Gospodara svog da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. I napustit ću i vas i sve one kojima se mimo Allaha molite, i Gospodara svoga ću moliti; nadam se da dovom koju uputim Gospodaru mome neću razočaran biti.””
“I Jošua reče svemu narodu: ‘Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Vaši očevi živjeli su od davnina s one strane Rijeke, Terah, otac Abrahamov i otac Nahorov; i služili su drugim bogovima. I uzeh oca vašeg Abrahama s one strane Rijeke, i vodih ga po svoj zemlji kanaanskoj, i umnožih potomstvo njegovo, i dadoh mu Izaka.”
“I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze!” A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, on reče: “Ako me Gospodar moj ne uputi, bit ću sigurno jedan od ljudi koji su zalutali.” A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je veće!” A pošto zađe, on reče: Narode moj, ja zaista nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju, bez prethodnog primjera, stvorio; ja u višebošce ne spadam!”
Porodične veze ostaju
Promjena religije ne okončava dužnost prema porodici. Kur'an zapovijeda zahvalnost roditeljima i spominje majku koja je nosila i dojila svoje dijete. Ako roditelji tjeraju svoje dijete da obožava druge mimo Allaha (﷾), ono im se u tome ne smije pokoriti. Ipak mu se kaže: “prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj”. Majka Esme, kćeri Ebu Bekra, došla ju je posjetiti dok je još bila mnogobožac. Poslanik (ﷺ) je rekao Esmi da održava dobre odnose s njom. Kur'an dozvoljava i hvali dobrotu i pravdu prema ljudima druge vjere. Traži samo da se ne bore protiv muslimana zbog njihove vjere i da ih ne tjeraju iz domova. Dakle, od čovjeka kojeg privlači islam traži se da održi porodične veze, a ne da ih prekine.
“Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti.”
“A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onog o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onog koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onom što ste radili obavijestiti.”
Esma, kći Ebu Bekra, prenosi da ju je njena majka, koja je još bila mnogobožac (mušrika), došla posjetiti za Poslanikovog (ﷺ) života, nadajući se kćerinoj dobroti. Esma je upitala Poslanika (ﷺ) treba li održavati dobre odnose s majkom. On je rekao da: održavaj dobre odnose sa svojom majkom.
“Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaših nisu izgnali – Allah, zaista, voli one koji su pravični,”
Zakon u Indiji (opća informacija)
Ustav Indije štiti slobodu savjesti. Član 25(1) svim osobama daje “slobodu savjesti i pravo da slobodno ispovijedaju, prakticiraju i šire vjeru”. To je podložno javnom redu, moralu i zdravlju, te drugim odredbama Ustava o temeljnim pravima. Neke indijske savezne države donijele su i vlastite zakone o vjerskom preobraćenju, poput Uttar Pradesha 2021. godine, a oni određuju vlastite postupke. Ovo je opća informacija, a ne pravni savjet. Svako u Indiji ko razmišlja o preobraćenju treba provjeriti važeći zakon svoje savezne države.
Stav (1) glasi: “Uz poštovanje javnog reda, morala i zdravlja i drugih odredbi ovog dijela, sve osobe imaju jednako pravo na slobodu savjesti i pravo da slobodno ispovijedaju, prakticiraju i šire vjeru.” Stav (2) dopušta državi da uređuje ili ograničava ekonomske, finansijske, političke ili druge svjetovne aktivnosti povezane s vjerskom praksom, te da donosi zakone o socijalnoj skrbi i reformi.
Zakon indijske države Uttar Pradesh o vjerskom preobraćenju, jedan od nekoliko državnih zakona o toj temi. Utvrđuje vlastiti postupak, a izmijenjen je 2024. (U.P. Act No. 7 of 2024). Svako koga se tiče treba pročitati aktuelni zvanični tekst.
Odgovori, jedan po jedan
Bhagavad Gita 3:35 — poglavlje 3, stih 35
“Vlastita dužnost, makar i manjkava, bolja je od tuđe dužnosti dobro izvršene. Smrt u (vršenju) vlastite dužnosti je poželjnija; (vršenje) dužnosti drugih je opasno.”
Navedeno za
Krišna kaže da je vlastita dharma, makar i manjkava, bolja od tuđe dobro izvršene i da je smrt u vlastitoj dharmi bolja. Dakle, hinduist treba umrijeti kao hinduist radije nego preuzeti drugu religiju.
Odgovor
Gita stihu daje vlastito značenje. On je izgovoren ratniku koji želi napustiti bitku. Ponavlja se da zatvori odlomak o dužnostima četiri kaste, čiji spisak završava dužnošću služenja šudre. Sljedeći stih zabranjuje napuštanje dužnosti s kojom se čovjek rodi. Stihovi 18.44 i 18.47 pripadaju jednom odlomku. Kad bi ‘vlastita dužnost’ značila religiju rođenja, isti odlomak vezao bi svakog šudru za služenje doživotno. Hinduist koji odbacuje kastu po rođenju ne može zadržati polovinu odlomka, a drugu polovinu ostaviti. Neki kaste čitaju po svojstvima, a ne po rođenju. Tada je ‘vlastita dužnost’ posao koji odgovara čovjekovoj prirodi, a to i dalje nije religija. Stranica o tome da li hinduizam uči kastu po rođenju važe oba čitanja. Posljednji savjet same Gite utočište stavlja i iznad svih dužnosti: “Napuštajući sve dužnosti”. Hinduist će reći da to znači utočište u Krišni. Tada pitanje postaje ko je Bog, a to se rješava dokazima, a ne rođenjem. Stranica o tome da li je Bog postao čovjek kao Rama ili Krišna bavi se tim pitanjem.
Zaključak — Stih govori o dužnosti čovjekove kaste i položaja, a ne o promjeni religije. Njegovo vlastito poglavlje traženje Boga stavlja iznad svake dužnosti.
Svami Vivekananda, završno obraćanje, Svjetski parlament religija, Chicago, 27. septembar 1893
“Želim li da kršćanin postane hinduist? Bože sačuvaj. Želim li da hinduist ili budist postane kršćanin? Bože sačuvaj. Sjeme se stavi u zemlju, a oko njega se nađu zemlja, zrak i voda. Postaje li sjeme zemlja, ili zrak, ili voda? Ne. Ono postaje biljka; razvija se prema zakonu vlastitog rasta, usvaja zrak, zemlju i vodu, pretvara ih u biljnu tvar i izrasta u biljku. Slično je i s religijom. Kršćanin ne treba postati hinduist ili budist, niti hinduist ili budist kršćanin. Ali svaki mora usvojiti druge, a ipak sačuvati svoju individualnost i rasti prema vlastitom zakonu rasta.”
Navedeno za
Sve religije istiniti su putevi prema Bogu. Niko se ne treba preobraćati; svako treba rasti unutar religije u kojoj je rođen.
Odgovor
Religije se ne razlikuju samo u obliku. Proturječe jedna drugoj o onome što je najvažnije. Kur'an kaže da se samo Allah (﷾) treba obožavati, dok se velik dio hinduističkog obožavanja prinosi mnogim bogovima i kipovima. Kur'an uči o jednom životu nakon kojeg slijedi suđenje, dok Gita uči o preporodu. Oboje ne može biti istinito, a stranica o tome da li sve religije vode istom Bogu izlaže te razlike. Ako nisu sve istinite, religija rođenja u pravu je, kad jeste u pravu, samo slučajno. Sjeme nema izbora u tome šta će postati. Čovjek ima razum, a Kur'an kaže da će biti pitan kako je koristio svoj sluh, vid i srce. Islam i zabranjuje prisiljavanje bilo koga na religiju, pa izbor ostaje slobodan.
Zaključak — Mir među ljudima ne traži da proturječna vjerovanja budu jednako istinita. Dobrota se duguje svima; istinu ipak treba tražiti.
Kur'an 2:170 — sura El-Bekare, ajet 170
“A kada im se kaže: “Slijedite ono što je Allah objavio!” – oni odgovaraju: “Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli.” Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili?!”
Navedeno za
Vaši preci bili su hinduisti. Preobraćenje vas odsijeca od njih, a povratak vjeri predaka (ghar wapsi) povratak je kući.
Odgovor
Porijeklo ne odlučuje o istini, a Kur'an pita šta slijedi ako preci nisu imali uputu. I svaka porodična loza ide dalje od bilo koje religije koja se danas ispovijeda. Kur'an uči da je čovječanstvo nekada bilo jedna zajednica i da su svi Ademovi potomci posvjedočili jednog Gospodara. U učenju islama najstariji dom svakog čovjeka jeste obožavanje jednog Boga, i svako dijete rađa se na njemu. Poziv na povratak kući djeluje i u oba smjera. Ghar wapsi traži od ljudi rođenih kao muslimani ili kršćani da napuste religiju svojih roditelja.
Zaključak — Rođenje u porodici ne može učiniti njenu religiju istinitom. Najstariji dom koji islam poznaje jeste obožavanje jednog Boga.
Kur'an 31:15 — sura Lukman, ajet 15
“A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onog o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onog koji se iskreno Meni obraća. Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onom što ste radili obavijestiti.”
Navedeno za
Preobraćenje izdaje porodicu, naciju i kulturu. Obraćenik napušta roditelje, svoj narod i svoje naslijeđe.
Odgovor
Islam od obraćenika traži da promijeni svoje obožavanje, a ne porodicu, naciju ili jezik. Kur'an mu govori da se lijepo ponaša prema roditeljima čak i kad nisu muslimani. Poslanik (ﷺ) je rekao Esmi da održava dobre odnose s majkom, koja je još bila mnogobožac. Allah (﷾) je ljude podijelio na narode i plemena, “da biste se upoznali”, a različite jezike učinio je jednim od Svojih znakova. Općenito, musliman zadržava svoj jezik, običaje, odjeću i hranu, osim onoga što islam zabranjuje. To uključuje svaki čin obožavanja upućen bilo kome osim Allahu (﷾) i stvari poput svinjetine i alkohola. Indija ima jednu od najvećih muslimanskih populacija na svijetu, a indijski muslimani jednako su Indijci kao i njihovi susjedi. Ovo je opća informacija; pitanja o nekoj određenoj praksi treba postaviti učenjaku.
Zaključak — Islam mijenja to koga čovjek obožava. Ne oduzima mu roditelje, narod ni jezik.
Kur'an 58:22 — sura El-Mudžadele, ajet 22
“Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, pa bili to očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni su zadovoljni Njime. Oni su Allahova stranka, a doista, Allahova su stranka oni koji će sigurno uspjeti.”
Navedeno za
Sam Kur'an govori muslimanima da ne vole svoje očeve i braću koji nisu muslimani. Ibrahim i njegovi sljedbenici objavili su svom narodu: “neprijateljstvo i mržnja između nas stalno će se javljati”. Dakle, preobraćenje zaista odsijeca čovjeka od porodice.
Odgovor
Ajet 58:22 govori o ljubavi prema “onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju”, pa i među rođacima. Kur'an to ne izjednačava s dobrotom, koju zapovijeda čak i prema takvim roditeljima. Sura 60, u kojoj su Ibrahimove riječi, počinje imenovanjem neprijatelja na koje misli. Oni su istjerali Poslanika (ﷺ) i vjernike iz njihovih domova zato što su vjerovali. Ibrahimove riječi stavlja kao primjer vjernicima suočenim s takvim neprijateljima. Ista sura zatim sama povlači granicu. Allah (﷾) ne zabranjuje dobrotu i pravdu prema onima koji se ne bore protiv muslimana zbog vjere i ne tjeraju ih iz domova. Zabranjuje prijateljstvo samo s onima koji to čine ili pomažu drugima da ih istjeraju. Sura se čak nada da Allah (﷾) “će sigurno uspostaviti ljubav” između muslimana i onih koje su tada smatrali neprijateljima. Za roditelje je Kur'an još jasniji. Čak i o roditeljima koji tjeraju svoje dijete da obožava druge mimo Allaha (﷾) kaže: “prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj”. Poslanik (ﷺ) je rekao Esmi da održava dobre odnose s majkom, koja je još bila mnogobožac.
Zaključak — Kur'an zabranjuje ljubav i stajanje uz one koji se suprotstavljaju Allahu (﷾) i Njegovom Poslaniku (ﷺ). Zapovijeda dobrotu prema roditeljima i dozvoljava dobrotu i pravdu prema miroljubivim ljudima svake vjere.
Ustav Indije, 1950 — član 25
Stav (1) glasi: “Uz poštovanje javnog reda, morala i zdravlja i drugih odredbi ovog dijela, sve osobe imaju jednako pravo na slobodu savjesti i pravo da slobodno ispovijedaju, prakticiraju i šire vjeru.” Stav (2) dopušta državi da uređuje ili ograničava ekonomske, finansijske, političke ili druge svjetovne aktivnosti povezane s vjerskom praksom, te da donosi zakone o socijalnoj skrbi i reformi.
Navedeno za
Preobraćenje je u Indiji nezakonito. A obraćenici se pridobijaju novcem ili brakom.
Odgovor
Ne. Ustav Indije štiti slobodu savjesti. Član 25(1) svim osobama daje “slobodu savjesti i pravo da slobodno ispovijedaju, prakticiraju i šire vjeru”. To je podložno javnom redu, moralu i zdravlju. Stav (2) dopušta državi da uređuje ili ograničava svjetovne aktivnosti povezane s religijom i da donosi zakone o socijalnoj skrbi i reformi. Neke savezne države donijele su vlastite zakone o vjerskom preobraćenju, poput Uttar Pradesha 2021. godine, a njihovi postupci se razlikuju. Ovo je opća informacija, a ne pravni savjet. Svako u Indiji ko razmišlja o preobraćenju treba provjeriti važeći zakon svoje savezne države. Sam islam zabranjuje prisiljavanje bilo koga da vjeruje. Poslanik (ﷺ) je učio da se djela sude po namjerama. Promjena vjere samo radi novca ili braka nije ono što islam traži.
Zaključak — Ustav Indije štiti slobodu savjesti. Promjena religije je zakonita, u okviru postupaka koje određuju zakoni nekih saveznih država.
Kur'an 2:111 — sura El-Bekare, ajet 111
“Oni govore: “U Džennet neće ući niko osim onoga ko bude židov ili kršćanin!” To su puste želje njihove. Reci: “Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!””
Navedeno za
Muslimani ovaj argument iznose samo da pridobiju obraćenike. Musliman rođen u islamu slijedi religiju svog rođenja, baš kao i hinduist ili kršćanin.
Odgovor
Isti test vrijedi i za muslimane, i islam to kaže. Kur'anski prijekor onima koji bez upute slijede svoje pretke ne navodi izuzetak. Od onih koji su Džennet tvrdili za svoju skupinu traži: “Dajte svoj dokaz”, i zabranjuje slijeđenje onoga o čemu se nema znanja. Od čovjeka rođenog kao musliman traži se da zna zašto vjeruje, a ne samo da to naslijedi. Kur'an kaže i da neće biti “ni po vašim željama, ni po željama sljedbenika Knjige”. Ko god čini zlo, musliman ili ne, bit će za to kažnjen. A argument ne postaje pogrešan zbog osobe koja ga iznosi. Argument za islam na ovom sajtu počiva na dokazima koje svako može ispitati, a ne na nečijem rođenju. Ti dokazi uključuju očuvanost Kur'ana, njegov izazov i njegovo učenje o jednom Bogu.
Zaključak — Načelo vrijedi za sve, pa i za muslimane, i islam to prihvata.
Sahih el-Buhari 1358 — Kitab el-Dženaiz (Dženaze), hadis 1358
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da se svako dijete rađa na fitri (prirodnoj sklonosti koju je Bog dao ljudima), a roditelji ga čine Jevrejem, kršćaninom ili vatropoklonikom, baš kao što se životinja rodi cijela. Ebu Hurejre je zatim proučio Kur'an 30:30.
Navedeno za
Svaku religiju prenose roditelji i kultura. Čak i hadis kaže da roditelji čine dijete Jevrejem, kršćaninom ili medžusijom. To je razlog da se odbace sve, a ne da se izabere jedna.
Odgovor
To kako je vjerovanje naučeno ne odlučuje o tome da li je istinito. Dijete računanje uči od roditelja, a ono je ipak istinito. I stavovi bez religije često se nauče kod kuće. Kad bi nasljeđivanje vjerovanja činilo vjerovanje lažnim, i ti stavovi bi pali. Sam hadis razdvaja to dvoje. Odgoj dolazi od roditelja, ali svako dijete prvo se rađa na fitri, osjećaju za jednog Stvoritelja. To što religije proturječe jedna drugoj pokazuje da ne mogu sve biti istinite, a ne da nijedna nije. Dakle, moraju odlučiti dokazi, počevši od toga da li postoji Stvoritelj. Kur'an pita: “Da li su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!” Stranica o tome kako znamo da Bog postoji izlaže te dokaze.
Zaključak — Rođenje ne može učiniti vjerovanje istinitim, a ne može ga učiniti ni lažnim. Odlučuju dokazi.
Izlazak 20:12 — Tora (Zakon), poglavlje 20, stih 12
“Poštuj oca svoga i majku svoju: da ti se produže dani na zemlji koju ti daje GOSPOD Bog tvoj.”
Navedeno za
Biblija zapovijeda: “Poštuj oca svoga i majku svoju”. Napuštanje njihove vjere ih obeščašćuje.
Odgovor
Islam daje istu zapovijed, i to snažno. Ali poštovati roditelje nije isto što i slijediti ih u obožavanju. Kur'an to dvoje drži odvojeno: ne pokoravaj im se u obožavanju drugih mimo Allaha (﷾), a ipak se prema njima lijepo ponašaj. I Biblija to drži odvojeno. Za Abrahamovog oca Teraha i njegove stoji: “služili su drugim bogovima”, a Bog je Abrahama uzeo odatle. Matej bilježi da je Isus rekao da onaj ko više voli oca ili majku nego njega nije njega dostojan. Kršćani to čitaju kao stavljanje vjere ispred porodice. Kur'an traži oboje: prvo Allah (﷾), i uvijek dobrota prema roditeljima.
Zaključak — Poštovanje se roditeljima duguje u svakom slučaju. Obožavanje se duguje samo Allahu (﷾).
Postanak 17:7 — Tora (Zakon), poglavlje 17, stih 7
“I utvrdit ću savez svoj između mene i tebe i potomstva tvoga poslije tebe u naraštajima njihovim kao vječni savez, da budem Bog tebi i potomstvu tvome poslije tebe.”
Navedeno za
Rođen sam u Božijem savezu s Abrahamovim potomstvom ili sam kao dijete kršten u Crkvi. Bog me je već učinio Svojim, pa nemam potrebe tražiti dalje.
Odgovor
Sama Biblija ne čini rođenje dovoljnim. Jošua je govorio Abrahamovim potomcima, rođenim u savezu. U istom govoru koji spominje Terahove bogove rekao im je: “izaberite danas kome ćete služiti”. Ezekiel kaže: “Sin neće nositi bezakonje oca”. Svaki čovjek odgovara za sebe. Krštenje djeteta bilo je izbor njegovih roditelja, učinjen prije nego što je moglo išta odvagnuti. Mnoge crkve krste samo one dovoljno odrasle da vjeruju. Mnoge koje krste djecu kasnije od njih traže da sami potvrde vjeru. Kur'an isto kaže o Ibrahimovoj lozi. Kad je Ibrahim tražio vođe iz svog potomstva, Allah (﷾) je odgovorio: “Obećanje Moje ne obuhvata zulumćare!” O Jakubu i njegovim sinovima govori njihovim potomcima: “njemu pripada ono što je zaslužio, a vama što ste zaslužili”.
Zaključak — Ni rođenje ni obred dat djetetu ne rješavaju pitanje. Ovdje navedeni spisi traže od svakog čovjeka da sam izabere.
Gledišta
Zadržati vlastitu dharmu
Čovjek treba slijediti dharmu u kojoj je rođen. Svaka iskrena religija put je prema Bogu, pa preobraćenje ništa ne donosi. Ono čovjeka odsijeca i od porodice, predaka i kulture.
Gita uči da je vlastita dužnost (sva-dharma), makar i manjkava, bolja od tuđe dužnosti dobro izvršene.
Pobijanje
Gita to govori ratniku koji želi napustiti bitku. To dolazi u odlomku o dužnostima četiri kaste. Sljedeći stih zabranjuje napuštanje dužnosti s kojom se čovjek rodi. Dakle, to je dužnost čovjekovog položaja, a ne njegove religije. Njen posljednji savjet (18:66) utočište stavlja iznad svake dužnosti rođenja. Dakle, ko je Bog mora se riješiti dokazima, a ne rođenjem.
Vivekananda je Parlamentu religija rekao da kršćanin ne treba postati hinduist, ni hinduist kršćanin. Svaka religija mora rasti po vlastitom zakonu.
Pobijanje
Religije se razlikuju više nego u obliku. Proturječe jedna drugoj o tome da li se obožava samo Bog i da li živimo jednom ili mnogo puta. Ne mogu sve biti u pravu, pa sjemenov ‘zakon rasta’ ne može reći koja je istinita. Čovjek ima razum. Kur'an kaže da će biti pitan kako je koristio svoj sluh, vid i srce.
Islamsko gledište
Istinu treba tražiti, a ne naslijediti. Svaki čovjek rađa se s prirodnim osjećajem za jednog Boga i odgovara za svoj izbor. Šta god izabrao, mora i dalje poštovati svoju porodicu, koje god vjere ona bila.
Kur'an odbacuje slijeđenje religije predaka kad oni nisu imali uputu.
Poslanik (ﷺ) je rekao da se svako dijete rađa na fitri. Roditelji oblikuju religiju u kojoj se dijete odgaja.
Ibrahim je napustio obožavanje svog oca, a na očevu prijetnju odgovorio je mirom i obećanjem da će moliti za njegov oprost.
Musliman mora održavati dobre odnose s roditeljima druge vjere. Može biti dobar i pravedan prema svima koji se ne bore protiv muslimana zbog vjere i ne tjeraju ih iz domova.
Islam zabranjuje prisiljavanje bilo koga da vjeruje.