Kratak odgovor
Nisu. Religije daju suprotne odgovore na najveća pitanja, pa ne mogu sve biti u pravu. Jedna kaže da se Bog rađa kao čovjek; druga kaže da se nikada ne rađa. Jedna uči da se rađamo iznova i iznova; druga uči jednom životu, a zatim sudu. Ni Bhagavad Gita sve puteve ne naziva jednakima. Krišna, kojeg hinduisti obožavaju, kaže da oni koji obožavaju druge bogove idu tim bogovima, a njihova nagrada ne traje. Hinduističke knjige i učitelji osuđivali su i druge puteve, čak i suparničke hinduističke škole. Na odgovore koje daju hinduisti, od Rig Vede do Vivekanande, odgovara se u nastavku iz samih tekstova. Islam nikome ne nameće vjeru i zabranjuje vrijeđanje tuđih bogova. Allah (﷾) ima mnogo lijepih imena, a odgovor islama je ono što je tražio svaki vjerovjesnik: obožavajte samo jednog Boga.
Potpuno objašnjenje
Hinduistički argument: jedna istina, mnogo imena, mnogo puteva
To je jedan od prvih odgovora koje mnogi hinduisti daju kada im se iznese islam. Rig Veda, najstarija hinduistička knjiga himni, kaže da mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno. Zove ga Indra, Mitra, Varuna i Agni. Gita je hinduistički spis u kojem Krišna, kojeg hinduisti obožavaju, govori ratniku Ardžuni. U njoj Krišna kaže da služi ljude na način na koji mu pristupaju. Na Svjetskom parlamentu religija u Chicagu 1893. Svami Vivekananda rekao je skupu da hinduisti prihvataju sve religije kao istinite. Bio je hinduistički monah. Naveo je himnu u kojoj svaki put, kriv ili prav, vodi Bogu kao što potoci stižu do mora. Krišnine riječi u Giti dao je i kao obećanje da svi putevi na kraju vode njemu. Njegov učitelj, Ramakrišna, prakticirao je druge religije, među njima i islam, i zaključio da su sve religije istinite.
“Zovu ga Indra, Mitra, Varuṇa, Agni, a on je nebeski Garutmân plemenitih krila. Onome što je Jedno mudraci daju mnogo naziva: zovu ga Agni, Yama, Mâtariṣvan.”
“Služim ljude na način na koji mi pristupaju. Na svaki način, o sine Prithâ! ljudi slijede moj put.”
“Mi vjerujemo ne samo u opću toleranciju, nego prihvatamo sve religije kao istinite.”
“Navest ću vam, braćo, nekoliko redaka iz himne koju se sjećam da sam ponavljao od najranijeg djetinjstva, koju svakog dana ponavljaju milioni ljudskih bića: ‘Kao što različite rijeke koje imaju izvore na različitim mjestima sve miješaju svoju vodu u moru, tako, o Gospode, različiti putevi kojima ljudi idu kroz različite sklonosti, koliko god izgledali raznoliki, krivi ili pravi, svi vode tebi.’”
“Ova konvencija, koja je jedan od najuzvišenijih skupova ikada održanih, sama je po sebi opravdanje, objava svijetu čudesnog učenja propovijedanog u Giti. ‘Ko god dođe k meni, kroz koji god oblik ga dosegnem, svi se bore putevima koji na kraju uvijek vode meni.’”
“U svojim kasnijim danima razmišljao je o praktikovanju načela kršćanstva. Vidio je Isusa u viziji i tri dana nije mogao misliti ni o čemu ni govoriti ni o čemu osim o Isusu i Njegovoj ljubavi. U svim njegovim vizijama bila je ova osobitost: uvijek ih je vidio izvan sebe, ali kad bi nestale, činilo se da su ušle u njega. To je vrijedilo za Râmu, za Sivu, za Kâlî, za Krishnu, za Isusa i za svakog drugog boga ili boginju ili proroka. Nakon svih ovih vizija i svojih ostvarenja različitih religija došao je do zaključka da su sve religije istinite, iako svaka od njih uzima u obzir samo jedan vid Akhanda Sakkhidânande, tj. nepodijeljenog i vječnog postojanja, znanja i blaženstva. Svaka od ovih različitih religija činila mu se putem da se stigne do tog Jednog.”
Biografija koju je objavio Ramakrishnin red kaže da je njegovo ostvarenje Advaite dalo njegovom umu širinu koja je sve oblike religije prihvatala kao brojne načine da se dosegne savršenstvo. Ubrzo poslije toga, vjerujući da je i islam sredstvo ostvarenja Boga, primio je posvećenje od Govinde Raija, kshatriye koji je postao musliman i vjerovatno slijedio sufije. Po njegovim prenesenim riječima, ponavljao je ime Allaha, nosio odjeću kao muslimani, redovno učio molitvu i nije želio čak ni posjetiti hinduističke bogove; nakon tri dana ostvario je cilj te pobožnosti. Knjiga kaže da je prvo vidio blistavu osobu s dugom bradom i ozbiljnog izgleda. Zatim je njegov um, prolazeći kroz ostvarenje Brahmana s atributima, konačno bio upijen u Brahmana bez atributa. Dodaje da je islam prihvatio nakon što je postigao savršenstvo u Advaiti, koju naziva temeljnom osnovom svih vjera.
Religije daju suprotne odgovore
Religije dijele mnogo dobrog učenja o poštenju, milosti i dobroti. Ali o pitanjima koja odlučuju o svemu ostalom kažu suprotne stvari. U Giti Krišna kaže da se rađa iz doba u doba, a Ivanovo evanđelje kaže da je Riječ postala tijelo. Kur'an kaže da Allah (﷾) nije rodio i rođen nije. Gita uči da sopstvo prelazi iz tijela u tijelo kao što čovjek mijenja odjeću. Kur'an kaže da oni koji su živjeli u neistini, kada im dođe smrt, traže da budu vraćeni. Odbijeni su, a pred njima stoji prepreka do Dana kad će biti oživljeni. U Ivanovom evanđelju Isus kaže da niko ne dolazi k Ocu osim kroz njega. Ovi odgovori ne mogu svi biti istiniti. Poznata priča religije prikazuje kao slijepce od kojih svaki dodiruje jedan dio slona. Ali priča funkcionira samo zato što neko može vidjeti cijelu životinju. Bez tog pogleda niko ne bi mogao znati da dijelovi pripadaju jedni drugima. Objava tvrdi da je taj pogled, pa je pravo pitanje koja je objava istinita.
“Kad god, o potomče Bharate! pobožnost zamire, a bezbožnost je u usponu, ja stvaram sebe. Rađam se iz doba u doba, za zaštitu dobrih, za uništenje zločinaca i uspostavljanje pobožnosti.”
“I Riječ postade tijelo i nastani se među nama (i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorođenoga od Oca), puna milosti i istine.”
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“Kao što čovjek, odbacujući staru odjeću, oblači drugu i novu, tako utjelovljeno (ja), odbacujući stara tijela, ide u druga i nova.”
“Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me, da uradim kakvo dobro u onom što sam ostavio!” Nikad! To su riječi koje će on uzalud govoriti – pred njima će prepreka biti sve do Dana kad će oživljeni biti.”
“Isus mu reče: Ja sam put i istina i život; niko ne dolazi k Ocu osim kroz mene.”
Šta sama Gita kaže o drugim bogovima
Gita ne uči da je svaki put jednak. Krišna kaže da ljudi obožavaju bogove jer uspjeh od takvih djela brzo dolazi na ovom svijetu. Kaže da su onima koji idu drugim bogovima želje oduzele znanje i da ono što steknu ne traje. Oni koji obožavaju bogove idu bogovima, a njegovi vlastiti vjernici idu njemu. Poklonici drugih bogova doista obožavaju njega, kaže, ali nepravilno (avidhi-purvakam), to jest ne prema pravilu. Ne poznaju ga istinski, i zato padaju. Telang, hinduistički učenjak i sudija devetnaestog stoljeća koji je preveo ove stihove, pad objašnjava kao povratak u svijet smrti. Niti svaki put na kraju stiže do njega. Oni koji nebo osvoje vedskim obredima, žrtvama Vede, vraćaju se u svijet smrti kad im se zasluga potroši. Onaj ko ga dosegne na kraju mnogih života jeste čovjek znanja, čije se obožavanje daje samo jednom Biću. Pri svom kraju Gita traži od Ardžune da uzme Krišnu kao svoje jedino utočište.
“Želeći uspjeh djela, ljudi na ovom svijetu obožavaju božanstva, jer se na ovom svijetu smrtnika uspjeh proizveden djelovanjem brzo postiže.”
“Oni koji su raznim željama lišeni znanja pristupaju drugim božanstvima, držeći se raznih propisa, vođeni vlastitom naravi. Koji god oblik (božanstva) neki vjernik želi obožavati s vjerom, tom obliku ja činim njegovu vjeru postojanom. Imajući tu vjeru, on nastoji umilostiviti (božanstvo u) tom (obliku) i od njega dobija one korisne stvari koje želi, (iako ih) zapravo dajem ja. Ali plod koji tako (dobiju) oni koji imaju malo rasuđivanja prolazan je. Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a i moji vjernici idu meni.”
“Čak i oni, o sine Kuntî! koji su poklonici drugih božanstava i obožavaju s vjerom, obožavaju samo mene, (ali) nepravilno. Jer ja sam uživalac kao i gospodar svih žrtava. Ali oni me istinski ne poznaju, zato padaju. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima; oni koji čine zavjete precima idu precima; oni koji obožavaju Bhûte idu Bhûtama; a oni koji isto tako obožavaju mene idu meni.”
“Tj. vraćaju se u svijet smrtnika.”
“Oni koji znaju tri (grane) znanja, koji piju sok Some, čiji su grijesi oprani, prinose žrtve i mole mi se za prolaz u nebo; i dosežući sveti svijet gospodara bogova, uživaju u nebeskim predjelima u nebeskim užicima bogova. I nakon što su uživali u tom velikom nebeskom svijetu, ulaze u svijet smrtnika kad se (njihova) zasluga iscrpi. Tako oni koji žele predmete želje i pribjegavaju propisima tri (Vede) dobijaju (kao plod) odlaženje i dolaženje. Onim ljudima koji me obožavaju, razmišljajući o meni i ni o kome drugom, i koji su stalno predani, dajem nove darove i čuvam ono što su stekli.”
“Od njih se najviše cijeni onaj koji ima znanje, koji je uvijek predan i čije je obožavanje (upućeno) samo jednom (Biću). Jer čovjeku znanja dragi sam iznad svih stvari, a i on je drag meni. Svi su oni plemeniti. Ali čovjeka koji ima znanje smatram svojim vlastitim ja. Jer on je, sa (svojim) ja predanim apstrakciji, uzeo mene kao cilj iznad kojeg nema ničeg višeg. Na kraju mnogih života čovjek koji ima znanje pristupa meni, (vjerujući) da je Vâsudeva sve. Takvog čovjeka visoke duše veoma je teško naći.”
“Napuštajući sve dužnosti, dođi k meni kao (svom) jedinom utočištu. Oslobodit ću te svih grijeha. Ne tuguj.”
| Pitanje | Hinduistički spisi | Kur'an |
|---|---|---|
| Da li je Bog rođen? | Krišna kaže da se rađa iz doba u doba. | Allah (﷾) nije rodio i nije rođen. |
| Šta dolazi poslije smrti? | Sopstvo prelazi iz tijela u tijelo, kao što čovjek mijenja odjeću. | Jedan život; zatim pregrada do Dana proživljenja. |
| Da li svi putevi vode Njemu? | Oni koji obožavaju druge bogove idu tim bogovima, a njihov plod propada. | Svaki poslanik donio je jednu poruku: obožavajte samo Njega. |
| Mnoga imena? | Mudraci daju mnoga imena onome što je Jedno. | Najljepša imena su Njegova vlastita. |
Ovi odgovori ne mogu svi biti istiniti, pa je pravo pitanje koja je objava istinita.
Hinduističke knjige i učitelji nisu prihvatali svaki put
Purane su stare hinduističke knjige svete historije. Dvije od osamnaest velikih purana učenje džainista i Bude predstavljaju kao obmanu. Višnu purana kaže da je obmanjujući lik koji je poslao Višnu odvratio neprijatelje bogova od Veda. Oni koje je poučio nazvani su Arhate, što je staro ime za džainiste, i oni su isto učenje širili drugima. Bhagavata purana kaže da će se Višnu roditi kao Buda da bi obmanuo neprijatelje bogova. Škole hinduističke filozofije također se nisu međusobno smatrale jednakim putevima. Pregled tih škola iz 14. stoljeća prenosi učenje Madhvine škole. Madhva je bio hinduistički učitelj 13. stoljeća. Njegova škola smatrala je da je duša zauvijek različita od Boga. Advaitisti su škola koja uči da su duša i Bog jedno. Oni nastoje biti jedno s Vrhovnim Gospodarom, a Višnuovu vrhovnu izvrsnost nazivaju fatamorganom, kaže pregled. Vrijeđanjem njega moraju ući u pakao slijepe tame. Prihvatanje svih religija kao istinitih moderno je učenje, a ne učenje ovih knjiga.
“zvali su se Arhate, po izrazu koji je upotrijebio: ‘Vi ste dostojni (Arhatha) ovog velikog učenja’; to jest, lažnih učenja koja ih je nagovorio da prihvate. Neprijatelji bogova, tako navedeni da otpadnu od religije Veda obmanjujućom osobom koju je poslao Vishńu, postali su zauzvrat učitelji istih hereza i izopačili druge; a ovi su, opet, svoja načela prenijeli drugima, koji su ih još dalje širili, tako da je većina roda Daitya za kratko vrijeme napustila Vede.”
“Zatim, kad nastupi Kali, rodit će se među Kikatama kao Buda, sin Anjane, da obmane neprijatelje bogova.”
“Dakle, izjava onih (Advaita-vádina) koji u svojoj žeđi da budu jedno s Vrhovnim Gospodarom kažu da je vrhovna izvrsnost Vishṇua poput fatamorgane, kao da odsijecaju svoje jezike pokušavajući dobiti finu bananu, jer iz toga slijedi da vrijeđanjem ovog vrhovnog Vishṇua moraju ući u pakao slijepe tame (andha-tamasa).”
Poštovanje i bez prisile
Vjerovanje da je islam istina nikome ne daje pravo da ga drugima nameće. Kur'an kaže da nema prisile u vjeru. Njegova kratka sura zvana Nevjernici tačno povlači granicu. Poslanik (ﷺ) neće obožavati ono što oni obožavaju, a oni imaju svoj put, a on svoj. To nije odobravanje svakog puta; to razdvaja dva obožavanja. Muslimani ne smiju grditi bogove koje drugi prizivaju i mogu biti dobri i pravedni prema svima koji se ne bore protiv njih. Nametanje vjere ljudima i grdnja onoga što obožavaju jesu ono što vjerovanje pretvara u zlo, a Kur'an zabranjuje oboje. Stranica o tome da li je islam netrpeljiv prema drugim religijama iznosi ostalo.
“Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje i Onaj Koji sve zna.”
“Reci: O vi nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, niti ste vi obožavaoci Onoga Koga ja obožavam, niti sam ja obožavalac onoga što vi obožavate, niti ste vi obožavaoci Onoga Koga ja obožavam, vama vaša vjera, a meni moja.”
“Ne grdite one koje oni, pored Allaha, prizivaju, da ne bi i oni, nepravedno i ne misleći šta govore, Allaha grdili. Kao i njima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.”
“Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji nisu ratovali protiv vas zbog vjere i koji vas iz domova vaših nisu izgnali – Allah, zaista, voli one koji su pravični,”
Jedan Bog, mnogo imena, obožavan sam
Kur'an se slaže da Allah (﷾) ima mnogo imena. Ljudi Ga mogu prizivati kao Allaha (﷾) ili kao Milostivog, kojim god imenom, jer Njegova su imena najljepša. Ali to su Njegova vlastita imena. Nisu druga bića, s vlastitim slikama, hramovima i pričama. Svaki poslanik poslan je s jednom porukom: nema boga osim Njega, zato Njega obožavajte. Kur'an također kaže da nikada nije bilo naroda bez opominjača i da nije ispričao priču svakog poslanika. Ne imenuje opominjače Indije, pa musliman nema osnova da ih imenuje. Ono što traži od svakog naroda jeste ono što su tražili njegovi vlastiti opominjači: obožavajte samo Jednog. Krišnin poklonik može sve ovo prihvatiti i reći da je njegov vlastiti put istinit. Onda sve ovisi o pitanju iznad: koja je objava istinita? Kur'an ne traži da mu se vjeruje na riječ. Izaziva svakoga ko sumnja u njega da sačini jednu suru sličnu njemu. I kaže da ga Sam Allah (﷾) čuva. Stranice o izazovu Kur'ana i o tome kako provjeriti spis iznose te dokaze.
“Reci: “Zovite: ‘Allah!’ ili zovite: ‘Milostivi!’ – a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša.” Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga,”
“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite tim imenima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena; kako budu radili, onako će biti kažnjeni!”
“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!””
“Mi smo te poslali s istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ. A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.”
“I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao učiniti nikakvo čudo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, bit će presuđeno po pravdi i tad će nevaljali nastradati.”
“A ako sumnjate u ono što smo Mi objavili robu Svome, sačinite vi jednu suru sličnu tome i pozovite i svjedoke vaše, mimo Allaha, ako istinu govorite.”
“Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!”
Odgovori, i odgovor na njih
Rig Veda 1.164.46 — mandala 1, himna 164, stih 46
“Zovu ga Indra, Mitra, Varuṇa, Agni, a on je nebeski Garutmân plemenitih krila. Onome što je Jedno mudraci daju mnogo naziva: zovu ga Agni, Yama, Mâtariṣvan.”
Navedeno za
Ekam sat vipra bahudha vadanti: istina je jedna, a mudri je zovu mnogim imenima. Tako su Allah, Krišna, Šiva i Bog Biblije jedan Bog pod različitim imenima, i svaka religija je put do Njega.
Odgovor
Stih daje vlastiti popis: Indra, Mitra, Varuna, Agni, nebeski Garutman plemenitih krila, Yama i Matarišvan. To su bogovi vedskih himni, nazvani imenima Jednog; stih ne govori ništa o religijama svijeta. Islam se slaže da Allah (﷾) ima mnogo imena i da se može zvati bilo kojim od njih. Ali ime Boga nije drugo biće s vlastitim himnama, slikom i obožavanjem. Kur'an odbacuje bogove koji su samo imena koja su ljudi nadjenuli. Pitanje nije kako se Bog zove, nego da li se samo On obožava.
Zaključak — Stih vedske bogove čini imenima Jednog. Ne govori ništa o drugim religijama, a ispravno imenovanje Boga ne čini ispravnim obožavanje drugih.
Svami Vivekananda, odgovor na dobrodošlicu, Svjetski parlament religija, Chicago, 11. septembar 1893.
“Ova konvencija, koja je jedan od najuzvišenijih skupova ikada održanih, sama je po sebi opravdanje, objava svijetu čudesnog učenja propovijedanog u Giti. ‘Ko god dođe k meni, kroz koji god oblik ga dosegnem, svi se bore putevima koji na kraju uvijek vode meni.’”
Navedeno za
Krišna obećava da doseže svakoga ko mu dođe, kroz koji god oblik, i da svaki put na kraju vodi njemu. Gita može rangirati puteve, ali i sporiji stižu. Oni koji obožavaju bogove vraćaju se na ovaj svijet i idu dalje, a na kraju mnogih života i oni stižu do njega. Tako svako iskreno obožavanje stiže istom Bogu.
Odgovor
Telang, hinduistički učenjak i sudija, stih prevodi: “Služim ljude na način na koji mi pristupaju”. Objašnjava: “svakom vjerniku dajem ono što mu priliči”. O “ljudi slijede moj put” dodaje da je svako obožavanje, kome god bilo upućeno, obožavanje Krišne, kao što kaže 9.23 u nastavku. Ali poenta cijelog odlomka, kaže, jeste da Bog nije pristran: svako dobija ono što odgovara njegovom putu. Već sljedeći stih kaže da ljudi obožavaju bogove jer uspjeh od takvog djelovanja brzo dolazi na ovom svijetu. U poglavlju 7 Krišna kaže da je taj plod prolazan: oni koji obožavaju bogove idu bogovima, a njegovi vjernici idu njemu. Niti svaki put stiže do njega ‘na kraju’. Oni koji nebo osvoje vedskim obredima vraćaju se u svijet smrtnika kad im se zasluga potroši: dobijaju “odlaženje i dolaženje”. Onaj ko dođe Krišni “Na kraju mnogih života” jeste čovjek znanja, čije je obožavanje upućeno samo jednom Biću. Tako čak ni obožavanje koje je stvarno njegovo ne dovodi vjernika do njega. Kur'an traži obožavanje samo Jednog i daje jedan život, a ne mnogo njih, u kojem se to bira.
Zaključak — Gita svakom vjerniku obećava uzvrat koji odgovara njegovom putu i kaže da se putevi završavaju na različitim mjestima. Oni koji na kraju dosegnu Krišnu dosežu ga obožavajući samo jedno Biće.
Bhagavad Gita 9:23-25 — poglavlje 9, stihovi 23-25
“Čak i oni, o sine Kuntî! koji su poklonici drugih božanstava i obožavaju s vjerom, obožavaju samo mene, (ali) nepravilno. Jer ja sam uživalac kao i gospodar svih žrtava. Ali oni me istinski ne poznaju, zato padaju. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima; oni koji čine zavjete precima idu precima; oni koji obožavaju Bhûte idu Bhûtama; a oni koji isto tako obožavaju mene idu meni.”
Navedeno za
Krišna kaže da poklonici drugih bogova koji obožavaju s vjerom zapravo obožavaju njega. Tako obožavanje bilo kojeg boga stiže do Vrhovnog.
Odgovor
Ista rečenica kaže da ga obožavaju nepravilno (avidhi-purvakam, ne prema pravilu). Telang objašnjava zašto: po obliku obožavaju druge bogove. Sljedeći stih kaže da ga ne poznaju istinski, “zato padaju”, što Telang objašnjava kao povratak u svijet smrtnika. Zatim: oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima, a oni koji obožavaju Krišnu idu njemu. Tako Gita priznaje da je takvo obožavanje obožavanje Krišne i u istom dahu kaže da je nepravilno i da se završava niže. Ako dobra koja ljudi traže od bogova zapravo dolaze od Krišne, kao što kaže 7.22, jasan zaključak je obožavati Davaoca izravno. Kur'an ga izvodi. Neki uzimaju druge zaštitnike i kažu da ih obožavaju samo da bi ih približili Allahu (﷾). Kur'an odgovara da iskrena predanost pripada samo Allahu (﷾).
Zaključak — 9.23-24 obožavanje drugih bogova nazivaju nepravilnim obožavanjem Vrhovnog i kažu da njegovi vjernici padaju. To je rangiranje puteva, a ne njihova jednakost.
Svami Vivekananda, odgovor na dobrodošlicu, Svjetski parlament religija, Chicago, 11. septembar 1893.
“Mi vjerujemo ne samo u opću toleranciju, nego prihvatamo sve religije kao istinite.”
Navedeno za
Hinduisti ne samo da trpe druge religije; prihvataju ih sve kao istinite. Hinduizam nikada nije nazvao drugu vjeru lažnom.
Odgovor
To su Vivekanandine riječi iz 1893., a ne učenje starijih knjiga. Višnu purana kaže da je obmanjujući lik koji je poslao Višnu odveo neprijatelje bogova od Veda. Oni koje je poučio nazvani su Arhate, što je staro ime za džainiste. Bhagavata kaže da će se Višnu roditi kao Buda da bi obmanuo neprijatelje bogova. Hinduisti su doista Budu učinili oblikom Višnua. Ali Buda rođen da obmanjuje nije učitelj čije se učenje prihvata kao istinito. Madhvina škola učila je da advaitisti, također hinduisti, moraju ući u pakao slijepe tame. Ove knjige i učitelji druge puteve nazivali su obmanom ili putem u pakao, čak i druge hinduističke škole.
Zaključak — Prihvatanje svih religija kao istinitih moderno je učenje. Višnu i Bhagavata purana i klasične škole nisu ga držale.
Svami Vivekananda, odgovor na dobrodošlicu, Svjetski parlament religija, Chicago, 11. septembar 1893.
“Navest ću vam, braćo, nekoliko redaka iz himne koju se sjećam da sam ponavljao od najranijeg djetinjstva, koju svakog dana ponavljaju milioni ljudskih bića: ‘Kao što različite rijeke koje imaju izvore na različitim mjestima sve miješaju svoju vodu u moru, tako, o Gospode, različiti putevi kojima ljudi idu kroz različite sklonosti, koliko god izgledali raznoliki, krivi ili pravi, svi vode tebi.’”
Navedeno za
Kao što svaki potok stiže do mora, svaki put, kriv ili prav, vodi jednom Bogu. Milioni hinduista ponavljaju ovu himnu svaki dan.
Odgovor
Reci koje je Vivekananda naveo odgovaraju drugoj polovini sedmog stiha Šiva Mahimna Stotre, himne Šivi. Prva polovina, koju nije naveo, imenuje puteve na koje misli: tri Vede, sankhju, jogu, pašupatsko učenje i višnuistički put. To su škole Indije, a stih Šivu čini njihovim jednim ciljem. To je pobožna himna, a ne šruti (knjige koje hinduisti smatraju objavljenim), i ne govori ništa o religijama izvan Indije. Gita ne dijeli sliku svakog potoka koji stiže do jednog mora. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima, a oni koji čine zavjete precima idu precima.
Zaključak — Potoci iz himne jesu škole Indije koje teku Šivi, a ne religije svijeta koje teku jednom Bogu.
Izvještaj Svamija Vivekanande o Ramakrishni, u F. Max Müller, Râmakrishna: His Life and Sayings, str. 51
“U svojim kasnijim danima razmišljao je o praktikovanju načela kršćanstva. Vidio je Isusa u viziji i tri dana nije mogao misliti ni o čemu ni govoriti ni o čemu osim o Isusu i Njegovoj ljubavi. U svim njegovim vizijama bila je ova osobitost: uvijek ih je vidio izvan sebe, ali kad bi nestale, činilo se da su ušle u njega. To je vrijedilo za Râmu, za Sivu, za Kâlî, za Krishnu, za Isusa i za svakog drugog boga ili boginju ili proroka. Nakon svih ovih vizija i svojih ostvarenja različitih religija došao je do zaključka da su sve religije istinite, iako svaka od njih uzima u obzir samo jedan vid Akhanda Sakkhidânande, tj. nepodijeljenog i vječnog postojanja, znanja i blaženstva. Svaka od ovih različitih religija činila mu se putem da se stigne do tog Jednog.”
Navedeno za
Ramakrišna, Vivekanandin učitelj, nije to samo tvrdio. Sam je prakticirao islam i kršćanstvo, dosegao Boga kroz svako i zaključio da su sve religije istinite, svaka put do istog Jednog.
Odgovor
Biografija koju je objavio njegov red govori kako je to bilo s islamom. Kaže da ga je ostvarenje advaite već dovelo do prihvatanja svih oblika religije kao načina dosezanja savršenstva. Vjerujući da je i islam sredstvo ostvarenja Boga, primio je posvećenje od preobraćenika na islam. Ponavljao je Allahovo (﷾) ime, odijevao se kao muslimani i učio molitvu. Poslije tri dana, kaže knjiga, vidio je blistav lik s bradom. Zatim je njegov um prošao kroz Brahmana s atributima i konačno se utopio u Brahmanu bez atributa. O kršćanstvu Vivekanandin izvještaj govori o viziji Isusa, nalik njegovim vizijama Rame, Šive, Kali i Krišne. Tako je praksa počela u advaiti i završila ciljem advaite. Cilj Kur'ana je drugačiji. Svako biće na nebesima i na Zemlji dolazi Allahu (﷾) kao rob, a rob se ne utapa u Jednom kojem služi. Iskustvo koje završava ciljem advaite pokazuje kako advaita vidi islam, a ne da li je islam istinit. To počiva na onome što je Allah (﷾) rekao preko Svog poslanika, što svako može pročitati i odmjeriti.
Zaključak — Ramakrišna je advaitu donio u islam i našao advaitu u njemu. Njegovo iskustvo pokazuje kako advaita vidi islam; tvrdnja Kur'ana počiva na tekstu koji svako može pročitati i provjeriti.
Kur'an 3:85 — sura Ali Imran, ajet 85
“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.”
Navedeno za
Islam kaže da Allah ne prima nijednu vjeru osim islama. Hinduizam prihvata svaki put, pa je hinduizam tolerantna vjera, a islam isključiva. Tvrdnje da se ima jedina istina upravo su ono što vjernike okreće jedne protiv drugih. Vivekananda je upozorio Parlament da su sektaštvo, zadrtost i fanatizam natapali zemlju ljudskom krvlju.
Odgovor
Vjerovati da je vlastita vjera istinita nije isto što i loše postupati s drugima. Ono što vjerovanje pretvara u zlo jeste nametanje vjere ljudima i grdnja onoga što obožavaju, a Kur'an zabranjuje oboje. Nema prisile u vjeru, i muslimani ne smiju grditi tuđe bogove. Kur'an također dopušta dobrotu i pravednost prema svima koji se ne bore protiv muslimana. Niti iko može izbjeći tvrdnju o istini. Reći da su sve religije istinite znači reći muslimanu, kršćaninu i Madhvinom sljedbeniku da svaki griješi o vlastitoj vjeri. Svaka vjera koja išta uči nešto isključuje. Gita kaže da oni koji obožavaju druge bogove padaju, a Madhvina škola učila je da advaitisti moraju ući u pakao slijepe tame. Stvarna razlika je ko je isključen i zašto. Brahma sutra, jedan od tri temeljna teksta vedante, navodi zabranu zakonskih knjiga da šudra sluša ili proučava Vedu. Šankara objašnjava da šudra, rođen u četvrtoj klasi, zato nije kvalifikovan za znanje o Brahmanu kojem uči Veda. Gita predanost otvara šudrama, ali Veda im je ostala zatvorena. U Kur'anu je pred Allahom (﷾) najugledniji onaj ko Ga se najviše boji, kojeg god naroda ili plemena bio. Muslimanima govori da čak i višebošcu u ratu s njima dopuste da čuje Allahove (﷾) riječi, ako zatraži zaštitu. Stranica o ajetu o maču objašnjava ajet koji dolazi prije njega.
Zaključak — Islam odbacuje lažno obožavanje, ali nikoga ne isključuje po rođenju: svako može čuti Kur'an i ući u vjeru. Klasično hinduističko pravo vlastiti spis zatvaralo je ljudima po rođenju.
Bhagavad Gita 4:11 — poglavlje 4, stih 11
“Služim ljude na način na koji mi pristupaju. Na svaki način, o sine Prithâ! ljudi slijede moj put.”
Navedeno za
Bog susreće svaku osobu na način na koji Mu pristupa. Pravedan Bog ne bi osudio iskrenog hinduista koji obožava kako je poučen samo zato što je rođen u Indiji.
Odgovor
Kur'an se slaže da niko nije osuđen zbog poruke koja do njega nikada nije stigla. Allah (﷾) ne kažnjava nijedan narod dok ne pošalje poslanika, a svakom narodu se pravedno sudi kada dođe njegov poslanik. Nikome se neće učiniti ni najmanja nepravda. Sud o svakoj osobi pripada Allahu (﷾), i muslimani ga ne izriču. Ali iskrenost ne čini vjerovanje istinitim, kao što ni iskren putnik na pogrešnom putu ne stiže kući. Kada su poslanici došli, kaže Kur'an, ljudi nemaju nikakvog opravdanja pred Allahom (﷾). Tako se od svakoga ko je čuo poruku traži da je odmjeri, a ne da je ostavi po strani. Stranica o ljudima koji nikada nisu čuli za islam iznosi ostalo.
Zaključak — Allahova (﷾) pravda obuhvata one do kojih poruka nije stigla. Ne čini svaki put istinitim.
Kur'an 2:62 — sura El-Bekare, ajet 62
“One koji vjeruju, te one koji su bili židovi, kršćani i sabijci, a koji su vjerovali u Allaha i Posljednji dan i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; za njih nema straha i oni neće tugovati.”
Navedeno za
Kur'an kaže da će Jevreji, kršćani i sabijci (još jedna skupina koju imenuje) imati svoju nagradu. Moraju vjerovati u Allaha i Posljednji dan i činiti dobro. Tako sam Kur'an prihvata druge religije.
Odgovor
Ajet imenuje Jevreje, kršćane i sabijce, a ne svaku religiju, i postavlja uslove: vjerovanje u Allaha (﷾) i Posljednji dan i dobra djela. Ibn Kesir objašnjava da hvali one koji su slijedili poslanika svog vremena, prije nego što je došao sljedeći. Kur'an dodaje da se od onoga ko želi drugu vjeru neće primiti nijedna vjera osim predanosti Allahu (﷾). Kaže i da Allah (﷾) ne prašta pridruživanje Mu ortaka. Stranica o tome hoće li Jevreji i kršćani biti spašeni iznosi to u cijelosti.
Zaključak — 2:62 hvali vjernike koji su slijedili vlastite vjerovjesnike. Ne čini obožavanje drugih bogova prihvatljivim.
Ibn Arebi, Terdžuman el-Ešvak, oda XI, stihovi 13-15 — kako ih navodi Nicholsonov predgovor, str. iii
“Sljedeći redovi često se navode. Izražavaju sufijsko učenje da svi putevi vode Jednom Bogu. ‘Moje srce postalo je sposobno za svaki oblik; pašnjak je za gazele i samostan za kršćanske monahe, i hram za idole i Kaba hodočasnika i ploče Tore i knjiga Kur'ana. Slijedim vjeru Ljubavi: kojim god putem idu deve Ljubavi, to je moja vjera i moje vjerovanje.’”
Navedeno za
Vaš vlastiti najveći sufija (muslimanski mistik), Ibn Arebi, napisao je da je njegovo srce moglo primiti svaki oblik. Bilo je hram za idole, Kaba hodočasnika, Tora i Kur'an, jer je slijedio vjeru Ljubavi. Njegov prevodilac kaže da se po njegovom učenju Bog može obožavati u bilo kojem predmetu i da nijedna religija nema više od dijela istine. Muslimanski mistici znali su da svi putevi vode jednom Bogu.
Odgovor
Njegov prevodilac, Nicholson, doista je ove retke čitao kao sufijsko učenje da svi putevi vode jednom Bogu. Ali Ibn Arebi je napisao i komentar na vlastite pjesme, da pokaže šta znače. On vjeru Ljubavi objašnjava ajetom “Slijedite mene, tada će vas Bog voljeti”. U tom ajetu Poslaniku (ﷺ) rečeno je da pozove ljude da ga slijede. Nijedna vjera, dodaje Ibn Arebi, nije uzvišenija od one utemeljene na ljubavi prema Bogu. To naziva povlasticom muslimana, jer savršena ljubav pripada Muhammedu (ﷺ) iznad svakog drugog vjerovjesnika. Tako je pjesnik naveden za ovo gledište svoju vjeru Ljubavi smjestio unutar islama. Nicholson doista prenosi šire učenje: budući da sve stvari ispoljavaju Boga, može se obožavati u zvijezdi ili teletu. Tu odlučuje Kur'an, i nijedan muslimanski pisac, koliko god cijenjen, nije iznad njega. Kaže da je svaki poslanik poslan s jednom porukom: nema boga osim Njega, zato Njega obožavajte. Zabranjuje padanje ničice pred Suncem i Mjesecom: padajte ničice pred Allahom (﷾) koji ih je stvorio, ako samo Njemu želite služiti.
Zaključak — Ibn Arebi je svoju vjeru Ljubavi objasnio naredbom Kur'ana da se slijedi Poslanik (ﷺ). Gdje god neki pisac ide dalje, mjerilo je Kur'an, a on zabranjuje obožavanje ičega osim Allaha (﷾).
Kur'an 5:48 — sura El-Maide, ajet 48
“A tebi objavljujemo Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
Navedeno za
Kur'an kaže da je Allah svakom narodu dao vlastiti zakon i pravac i da bi ih učinio jednim narodom da je htio. Tako je Sam Allah htio mnoge religije.
Odgovor
Ajet dolazi poslije odlomaka o Tevratu datom Musau i Indžilu (Evanđelju koje je Isus propovijedao) datom Isusu. Govori o zakonima koje je Allah (﷾) dao preko Svojih poslanika, a koji su se razlikovali od naroda do naroda. Vjera kojoj su učili nije se razlikovala. Kur'an kaže da je ista vjera naređena Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isusu. Svakom poslaniku rečeno je da nema boga osim Njega, zato Njega obožavajte. Isti ajet govori Poslaniku (ﷺ) da sudi prema onome što je Allah (﷾) objavio i da se ne povodi za njihovim prohtjevima.
Zaključak — Allah (﷾) je vjerovjesnicima dao različite zakone, a nikada različite bogove. Ajet nije o religijama koje pored Njega obožavaju druge.
Kur'an 29:46 — sura El-Ankebut, ajet 46
“I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, ali ne i s onima među njima koji su nepravedni, i recite: “Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jest – jedan, i i Njemu smo mi predani.””
Navedeno za
Kur'an muslimanima govori da kažu Jevrejima i kršćanima: “naš Bog i vaš Bog jest – jedan”. Tako sam Kur'an priznaje da ljudi različitih religija obožavaju istog Boga.
Odgovor
Kur'an doista govori Jevrejima i kršćanima da je naš Bog i njihov jedan. Stranica o tome da li muslimani i kršćani obožavaju istog Boga objašnjava zašto. Ali isti ajet završava: “Njemu smo mi predani”. Drugdje ih Kur'an poziva da ne obožavaju nikoga osim Allaha (﷾) i da Mu ništa ne pridružuju. I mekanski višebošci govorili su da je Allah (﷾) stvorio nebesa i Zemlju. Ipak Kur'an pita kuda se onda odmeću. Znati ko je Stvoritelj i obožavati samo Njega dvije su različite stvari. Drugo je ono što je tražio svaki poslanik.
Zaključak — Mnogi ljudi pod Bogom misle na jednog Stvoritelja. Kur'an traži da se On obožava sam, a tu se religije razilaze.
Gledišta
Mnogo puteva, jedan cilj (Vivekananda)
Istina je jedna, a mudraci je zovu mnogim imenima. Bog odgovara svakom vjerniku na način na koji Mu pristupa. Tako svaki iskreni put, koji god oblik Boga obožavao, na kraju stiže do jednog Vrhovnog, kao što potoci stižu do mora. Zato hinduisti prihvataju sve religije kao istinite.
Rig Veda kaže da mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno.
Pobijanje
Stih daje vlastiti popis imena: Indra, Mitra, Varuna, Agni, Garutman, Yama i Matarišvan. To su bogovi vedskih himni, svaki s vlastitim prinosima. Stih ne govori ništa o religijama svijeta. Kur'an najljepša imena daje Allahu (﷾). Odbacuje bogove koji su samo imena (53:23). I traži da se samo On obožava.
U Giti Krišna kaže da služi ljude na način na koji mu dolaze. I na svaki način ljudi slijede njegov put.
Pobijanje
Telang to objašnjava kao “svakom vjerniku dajem ono što mu priliči”. Kaže da odlomak pokazuje da Bog nije pristran. Ne kaže da je svaki put jednak. Čak i njegovo čitanje, da je svako obožavanje obožavanje Krišne, dolazi s riječju iz 9:23: nepravilno. Sljedeći stih kaže da ljudi obožavaju bogove radi brzog uspjeha. A poglavlje 7 kaže da ono što steknu ne traje.
Krišna kaže da poklonici drugih bogova koji obožavaju s vjerom obožavaju njega. Telang objašnjava da je svako obožavanje, kome god bilo upućeno, obožavanje Krišne.
Pobijanje
Isti odlomak kaže da ga obožavaju nepravilno i da ga ne poznaju istinski, pa zato padaju. Dodaje da oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima. To rangira puteve; ne čini ih jednakima.
Vivekananda je 1893. rekao Svjetskom parlamentu religija da hinduisti prihvataju sve religije kao istinite.
Pobijanje
To su Vivekanandine riječi iz 1893., a ne učenje starijih knjiga. Višnu i Bhagavata purana učenje džainista i Bude nazivaju obmanom. Madhvina škola učila je da advaitisti, također hinduisti, moraju ući u pakao slijepe tame.
Svaki iskreni put na kraju stiže do jednog Boga, kao što svaki potok stiže do mora.
Pobijanje
Himna imenuje puteve na koje misli, škole Indije sa Šivom kao njihovim jednim ciljem, a ne religije svijeta. U Giti oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima. Iskren putnik na pogrešnom putu ipak ne stiže kući.
Ramakrišna, Vivekanandin učitelj, neko vrijeme je prakticirao islam i vidio Isusa u viziji, kažu njegovi biografi. Zaključio je da su sve religije istinite, svaka put do Jednog.
Pobijanje
Njegova biografija kaže da ga je iskustvo advaite već dovelo do prihvatanja svakog oblika religije. A njegova praksa završila je ciljem advaite. Kur'an kaže da svako biće dolazi Allahu (﷾) kao rob, a ne rastopljeno u Njemu. Vizija pokazuje kako advaita vidi islam. Tvrdnja Kur'ana počiva na tekstu koji svako može pročitati i provjeriti (2:23).
Madhvina škola (dvaita)
Samo je Višnu vrhovni Gospod. Duša je njegov sluga i zauvijek je odvojena od njega. Putevi nisu jednaki. Advaitisti Višnuovu vrhovnu veličinu nazivaju fatamorganom, i to ga vrijeđa. Pregled hinduističkih škola iz četrnaestog stoljeća bilježi učenje ove škole da oni koji to čine moraju otići u pakao slijepe tame.
Madhvina škola učila je da advaitisti, koji Višnuovu vrhovnu veličinu nazivaju fatamorganom, vrijeđaju njega. Učila je da moraju otići u pakao slijepe tame.
Pobijanje
To se slaže s poentom stranice: hinduističke škole nisu smatrale svaki put jednakim. Ali Madhvina škola Ramu i Krišnu ubraja u Gospodove vlastite oblike. A u Giti Krišna kaže da se rađa iz doba u doba. Kur'an kaže da Allah (﷾) nije rodio i rođen nije. I svaki poslanik pozivao je ljude da obožavaju samo Njega.
Sikhi: Ram ili Allah, ime nije važno
Guru Ardžan piše da neki Boga zovu Ram, a neki Khuda. Neki Mu služe kao Gusainu, a drugi kao Allahu. Sikhi to čitaju kao učenje da svako iskreno ime stiže do jednog Gospoda.
Guru Ardžan prenosi da Ga ljudi zovu Ram, Khuda, Gusain ili Allah (Ang 885). Tako ime nije važno.
Pobijanje
Da, neka imena su zajednička. Sam Kur'an kaže da se priziva Allah (﷾) ili Rahman. Ali to su Njegova vlastita imena, i On nam govori da Ga prizivamo njima. Zajedničko ime ne čini dva učenja istim. A svaki poslanik donio je jednu poruku: obožavajte samo Allaha (﷾).
Budisti: samo jedan put okončava patnju
Mnogi današnji budisti lijepo govore o svakoj religiji. Ali pred kraj svog života sam Buda rekao je lutajućem tragaocu Subhaddi da se plemeniti osmostruki put nalazi samo u njegovom učenju.
Samo u učenju u kojem se nalazi plemeniti osmostruki put ima istinskih asketa. Druge skupine ih nemaju.
Pobijanje
Onda se Buda slaže s islamom u jednoj stvari: religije nisu sve putevi do istog mjesta. Pitanje je koja dolazi od Onoga koji nas je stvorio. Svaki poslanik kojeg je Allah (﷾) poslao donio je jednu poruku: obožavajte samo Njega. A Kur'an traži da se provjeri prije nego što mu se povjeruje.
Islamsko gledište
Allah (﷾) je jedan i ima mnogo imena. Svaki poslanik učio je da se samo On treba obožavati, a svakom narodu poslao je opominjača. Religije koje proturječe toj poruci i jedna drugoj ne mogu sve biti putevi do Njega. Islam nikome ne nameće vjeru i zabranjuje vrijeđanje tuđih bogova. Sud o svakoj osobi ostavlja Allahu (﷾), koji nikoga ne kažnjava prije nego što do njega stigne poslanik.
Kur'an kaže da najljepša imena pripadaju Allahu (﷾). Može se prizivati bilo kojim od njih.
Svaki poslanik poslan je s jednom porukom: obožavajte samo Allaha (﷾), jer nema boga osim Njega.
Kur'an kaže da nikada nije bilo naroda bez opominjača.
Kur'an odbacuje bogove koji su samo imena koja su ljudi nadjenuli, o kojima Allah (﷾) nije poslao nikakav dokaz.
Religije se ne slažu o tome da li se Bog rađa kao čovjek, da li živimo jednom ili više puta i da li se samo Bog smije obožavati. Ne mogu sve biti u pravu.
Kur'an zabranjuje prisilu u vjeri i grdnju bogova koje drugi prizivaju. Dopušta dobrotu i pravednost prema svima koji se ne bore protiv muslimana.
Allah (﷾) nikoga ne kažnjava dok do njega ne stigne poslanik, i svakom narodu sudi pravedno.
Kur'an ne traži da mu se vjeruje na riječ. Izaziva one koji sumnjaju u njega da sačine suru sličnu njemu. I kaže da ga Allah (﷾) čuva.