Kratak odgovor
Ne, ne kao put do Boga. Gita vedske žrtve bogovima zadržava kao dužnost. Ali njihovo obožavanje stavlja ispod predanosti jednom Gospodu. Krišna kaže da se drugim bogovima okreću ljudi kojima su želje oduzele znanje. Priznaje da oni zapravo obožavaju njega, ali “nepravilno”. Njihova nagrada je prolazna: oni koji obožavaju bogove idu bogovima. Ne poznaju ga istinski, zato padaju. Predanost koju najviše hvali daje se samo njemu, “ni prema kome osim meni”. Tri velika učitelja vedante, Šankara, Ramanudža i Madhva, svi kažu da obožavanje drugih bogova nije dovoljno i da njegov plod ne traje. Krišna čak kaže da dobra koja se traže od bogova zapravo daje on. Kur'an izvodi jasan zaključak: obožavajte samo Davaoca i tražite izravno od Njega.
Potpuno objašnjenje
Poglavlja 7 i 9 uče jednu pouku
Bhagavad Gita dio je Mahabharate, velikog hinduističkog epa. U njoj Krišna, za kojeg hinduisti smatraju da je Vrhovni Gospod, govori ratniku Ardžuni. Dva odlomka koja se o ovom pitanju najčešće navode ne proturječe jedan drugom. Drugi objašnjava prvi. U poglavlju 7 ljudi kojima su želje oduzele znanje pristupaju drugim božanstvima (anya-devatah). Krišna čini njihovu vjeru postojanom, i oni dobijaju ono što traže, iako to zapravo daje on. Ali njihov plod je prolazan. Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a njegovi vjernici idu njemu. K. T. Telang, hinduistički učenjak i sudija koji je 1882. preveo Gitu, dodaje da božanstva nisu vječna. Tako je plod kratkotrajan. U poglavlju 9 poklonici drugih božanstava doista obožavaju Krišnu, ali nepravilno (avidhi-purvakam, ne prema pravilu). Telang daje razlog: po obliku obožavaju druga božanstva. Ne poznaju ga istinski, zato padaju. Telang to objašnjava kao povratak u svijet smrtnika. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima. Čitana zajedno, poglavlja ovo obožavanje stavljaju ispod obožavanja Jednog.
“Oni koji su raznim željama lišeni znanja pristupaju drugim božanstvima, držeći se raznih propisa, vođeni vlastitom naravi. Koji god oblik (božanstva) neki vjernik želi obožavati s vjerom, tom obliku ja činim njegovu vjeru postojanom. Imajući tu vjeru, on nastoji umilostiviti (božanstvo u) tom (obliku) i od njega dobija one korisne stvari koje želi, (iako ih) zapravo dajem ja. Ali plod koji tako (dobiju) oni koji imaju malo rasuđivanja prolazan je. Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a i moji vjernici idu meni.”
“A božanstva nisu vječna, pa je dobijeni plod kratkotrajan.”
“Čak i oni, o sine Kuntî! koji su poklonici drugih božanstava i obožavaju s vjerom, obožavaju samo mene, (ali) nepravilno. Jer ja sam uživalac kao i gospodar svih žrtava. Ali oni me istinski ne poznaju, zato padaju. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima; oni koji čine zavjete precima idu precima; oni koji obožavaju Bhûte idu Bhûtama; a oni koji isto tako obožavaju mene idu meni.”
“Zato što po obliku obožavaju druga božanstva.”
“Tj. vraćaju se u svijet smrtnika.”
Obožavanje koje Gita hvali
Gita predanost samo jednom stavlja iznad svakog obožavanja učinjenog radi nagrade. Oni koji slijede obrede tri Vede (hinduističkih spisa obreda i molitve) jer žele stvari dosežu nebo. Ali kad im se zasluga iscrpi, vraćaju se u svijet smrti: odlaženje i dolaženje. Krišna više obećava onima koji ga obožavaju “razmišljajući o meni i ni o kome drugom” (ananyah). Daje im nove darove i čuva ono što su stekli. U poglavlju 12 daje obećanje onima koji ga obožavaju “s predanošću ni prema kome osim meni” (ananyena yogena). Izbavit će ih iz okeana ovog svijeta smrti. Pri svom kraju Gita traži od Ardžune da uzme Krišnu kao svoje jedino utočište. Krišna također podsjeća na Stvoriteljevu zapovijed da se bogovima ugađa žrtvom i kaže da dobri ljudi obožavaju bogove. Ali traži da se takva žrtva čini bez vezanosti, a kasnije da se svaka žrtva prinese njemu. Njegove riječi o tri vrste vjere odgovor su na pitanje o ljudima koji obožavaju zanemarujući propise Pisma. Obožavanje koje Gita stavlja najviše jeste obožavanje samo jednog.
“Oni koji znaju tri (grane) znanja, koji piju sok Some, čiji su grijesi oprani, prinose žrtve i mole mi se za prolaz u nebo; i dosežući sveti svijet gospodara bogova, uživaju u nebeskim predjelima u nebeskim užicima bogova. I nakon što su uživali u tom velikom nebeskom svijetu, ulaze u svijet smrtnika kad se (njihova) zasluga iscrpi. Tako oni koji žele predmete želje i pribjegavaju propisima tri (Vede) dobijaju (kao plod) odlaženje i dolaženje. Onim ljudima koji me obožavaju, razmišljajući o meni i ni o kome drugom, i koji su stalno predani, dajem nove darove i čuvam ono što su stekli.”
“A što se tiče onih, o sine Prithâ! koji, posvećujući sva svoja djela meni i (držeći) mene svojim najvišim (ciljem), obožavaju me, razmišljajući o meni s predanošću ni prema kome osim meni, i čiji su umovi usmjereni na mene, ja im, bez odgađanja, dolazim kao izbavitelj iz okeana ovog svijeta smrti.”
“Napuštajući sve dužnosti, dođi k meni kao (svom) jedinom utočištu. Oslobodit ću te svih grijeha. Ne tuguj.”
“Ovaj svijet je okovan svakim djelovanjem osim djelovanja radi žrtve. Zato, o sine Kuntî! odbacujući vezanost, djeluj u tu svrhu. Stvoritelj, stvorivši u davna vremena ljude zajedno sa žrtvom, rekao je: ‘Razmnožavajte se ovim. Neka vam to daje stvari koje želite. Ugađajte ovim bogovima, i neka vam ti bogovi ugađaju. Ugađajući jedni drugima, postići ćete najviše dobro. Jer, zadovoljni žrtvama, bogovi će vam dati užitke koje želite. A onaj ko uživa ne dajući im ono što su dali doista je lopov.’”
“Šta god činiš, o sine Kuntî! šta god jedeš, koju god žrtvu prineseš, šta god daš, koju god pokoru izvršiš, čini to kao prinos meni.”
“Kakvo je stanje onih, o Krishna! koji obožavaju s vjerom, (ali) napuštajući propise Pisma: dobrota, strast ili tama?”
“Oni osobine dobrote obožavaju bogove; oni osobine strasti Yakshe i Rakshase; a ostali, ljudi osobine tame, obožavaju preminule (duhove) i mnoštva Bhûta.”
| U Giti | Obožavanje drugih bogova | Predanost samo jednom |
|---|---|---|
| Ko mu se okreće | Oni ‘lišeni znanja raznim željama’ | Oni koji ga obožavaju “s predanošću ni prema kome osim meni” |
| Kako ga Krišna računa | Obožavaju ga “nepravilno”, i ‘ne poznaju me istinski’ | Obožavanje koje stavlja najviše |
| Kamo vodi | ‘Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima’ | ‘Moji obožavatelji također idu meni’ |
| Plod | ‘Prolazan’: “zato padaju”, natrag u smrtni svijet | Spašava ih iz ‘okeana ovog svijeta smrti’ |
Kako Šankara, Ramanudža i Madhva čitaju ove stihove
Gita pripada smritiju, zapamćenoj predaji, kao dio Mahabharate. Ipak je tradicija vedante ubraja među svoja tri temeljna teksta. Učitelji njene tri najpoznatije škole svaki su napisali komentar na nju. Ne slažu se o najosnovnijim pitanjima, čak ni o tome da li je duša Bog. Ali o obožavanju koje ovi stihovi opisuju se slažu. Šankara, učitelj iz oko 8. stoljeća i učitelj škole advaita, kaže da je napor isti u oba slučaja. Kaže da ljudi ne obožavaju samo Gospoda zbog svog neznanja, i tako dobijaju veoma male rezultate. To naziva Gospodovim žaljenjem. Ramanudža, učitelj iz oko 11. i 12. stoljeća i učitelj škole višištadvaita, priznaje da bogovi čine Gospodovo tijelo. Ali oni koji ih obožavaju ne znajući da je Gospod stvarni predmet dobijaju ograničenu nagradu i padaju. Kad se završi sretno stanje samih bogova, njihovi vjernici padaju s njima. Madhva je bio učitelj iz oko 13. stoljeća i učitelj škole dvaita. On oblike iz 7.21 uzima kao Brahmu i druge bogove. Navodi tekst da njihovi poklonici dolaze do kraja. Pregled njegovog sistema iz 14. stoljeća navodi tekst da se oni koji nastoje umilostiviti božanstva ne oslobađaju. Kasniji sljedbenik objašnjava pad: ovi vjernici ne vide da su bogovi samo Gospodova pratnja.
“Iako postoji jednaka količina napora (u dvije vrste obožavanja), ljudi ne pribjegavaju Meni da bi postigli beskonačne rezultate. Avaj! To je veoma bijedno. Tako Gospod izražava Svoje žaljenje.”
“Moji vjernici, tj. Višnuovi privrženici, dolaze Meni. Uprkos jednakosti truda, ljudi ne obožavaju samo Mene, zbog svog neznanja. Zato postižu veoma male rezultate.”
“I oni koji obožavaju Indru i druga niža božanstva, kao sljedbenici trovedskih puteva, i koji prinose žrtve upućene Indri itd., zapravo ih upućuju Meni. Jer, iz prethodno navedenih razloga, svi (Indra itd.) čine Moje tijelo, čija sam Ja Duša. I svaki izraz, Indra itd., svoje krajnje značenje nalazi u upućivanju na Mene. Oni, međutim, prinose žrtve ne znajući za ovaj oblik ili zakon.”
“Stoga privrženici Traividye (ili Karma-Kāṇḍe Veda) ne razumiju da su obredi samo služba obožavanja samog Paramapurushe, koji ima Indru itd. kao Svoje tijelo, i da je sam Paramapurusha stvarni Predmet tog obožavanja. Stoga imaju pravo na ograničenu nagradu i imaju svojstvo da padnu (s postignutog mjesta ili stanja).”
“Blaženo stanje Indre itd. doista je ograničeno i, osim toga, traje samo neko vrijeme. Vjernici postižu samo ono blaženo stanje koje je u ravni s onim Indre itd., ali kad Indra i druga božanstva dosegnu kraj svog sretnog stanja, padaju; s njima nužno padaju i njihovi vjernici.”
Madhva ‘oblik’ koji bilo koji vjernik može izabrati da obožava u 7.21 objašnjava kao oblik Brahme i drugih bogova. To potkrepljuje redom koji navodi iz Naradiye. Za poklonike Brahme i ostalih postoji kraj, kaže, a za Gospodove vlastite poklonike ga nema. Njegov komentator Jayatirtha dodaje da ti oblici ne mogu biti Gospodovi vlastiti oblici, kao što su Rama ili Krishna. Razlog koji daje je to što 7.23 kaže da plod ovih vjernika dolazi do kraja.
“A oslobođenje se ne postiže bez Vishṇuove milosti, prema tekstu Náráyaṇa Upanišade: Čijom se milošću doseže najviše stanje, čijom se suštinom oslobađa seljenja duše, dok se niži ljudi koji umilostivljuju božanstva ne oslobađaju; vrhovni predmet razlučivanja za one koji žele biti oslobođeni ove zamke djela.”
Objašnjavajući Gitu po Madhvinim komentarima, Subba Rau kaže da bi žrtve ovih vjernika trebale biti namijenjene samo Gospodu. Oni ih umjesto toga namjenjuju drugim bogovima, a njemu ih prinose samo formalno na kraju. Tako njihovo obožavanje nije ono što Pismo zahtijeva. Ne poznaju ga istinski, jer ne razumiju da su Brahma i drugi bogovi samo njegova pratnja. Zato padaju. Zatim iznosi gledište da su drugi bogovi vrijedni obožavanja. Njihov ograničen plod lahko dolazi, kaže to gledište, dok je Gospodovo obožavanje preteško za slabe. Kaže da ga Krishna pobija u 9.26: Gospod prima čak i list, cvijet, plod ili vodu prinesene s predanošću.
Šta kažu mnogi hinduisti: svako obožavanje stiže do Jednog
Mnogi hinduisti Gitu čitaju kao dobrodošlicu svakom vjerniku. Krišna kaže da služi ljude na način na koji mu pristupaju i da na svaki način ljudi slijede njegov put. U Chicagu 1893. Svami Vivekananda, hinduistički monah 19. stoljeća, naveo je ovo obećanje vlastitim riječima. Dao ga je kao učenje da svaki put na kraju vodi Gospodu koji govori u Giti. Krišna također kaže da poklonici drugih bogova koji obožavaju s vjerom obožavaju njega. Telang objašnjava da je svako obožavanje, kome god bilo upućeno, obožavanje Krišne. Ramanudža dodaje da Indra i drugi bogovi čine Gospodovo tijelo. Indra je glavni bog Veda. Tako su žrtve prinesene njima u stvarnosti prinesene njemu. Gita zadržava i vedsku žrtvu, prinose starih vedskih obreda. Stvoritelj ju je, kaže, dao ljudima: ugađajte njome bogovima, i oni će ugađati vama. Krišna sebe naziva Indrom među bogovima. A Gita obožavanje bogova ubraja u put ljudi u kojima prevladava dobrota (sattva). Hinduisti upućuju i na poglavlje 12. Tu Krišna najpredanijima smatra one koji ga obožavaju umom usmjerenim na njega. Kaže da utjelovljena bića neopaženi cilj teško dosežu. Po ovom čitanju, obožavanje bogova stvaran je, iako niži, put do Boga, i Gita ga nikada ne zabranjuje. Poglavlja iznad odgovaraju na ovo: Gita ne zabranjuje obožavanje, ali ga stavlja niže i kaže da njegova nagrada prolazi.
“Služim ljude na način na koji mi pristupaju. Na svaki način, o sine Prithâ! ljudi slijede moj put.”
“Ova konvencija, koja je jedan od najuzvišenijih skupova ikada održanih, sama je po sebi opravdanje, objava svijetu čudesnog učenja propovijedanog u Giti. ‘Ko god dođe k meni, kroz koji god oblik ga dosegnem, svi se bore putevima koji na kraju uvijek vode meni.’”
“Čak i oni, o sine Kuntî! koji su poklonici drugih božanstava i obožavaju s vjerom, obožavaju samo mene, (ali) nepravilno. Jer ja sam uživalac kao i gospodar svih žrtava. Ali oni me istinski ne poznaju, zato padaju. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima; oni koji čine zavjete precima idu precima; oni koji obožavaju Bhûte idu Bhûtama; a oni koji isto tako obožavaju mene idu meni.”
“Izvorne riječi upotrijebljene ovdje javljaju se ranije u drugačijem smislu (vidi str. 55). Ovdje je značenje da je, kome god bilo direktno upućeno, svako obožavanje obožavanje mene (vidi str. 84). U cijelom odlomku Krishna kaže da se Božanstvu ne može pripisati pristranost zbog raznolikosti ljudskih osobina i stanja.”
“I oni koji obožavaju Indru i druga niža božanstva, kao sljedbenici trovedskih puteva, i koji prinose žrtve upućene Indri itd., zapravo ih upućuju Meni. Jer, iz prethodno navedenih razloga, svi (Indra itd.) čine Moje tijelo, čija sam Ja Duša. I svaki izraz, Indra itd., svoje krajnje značenje nalazi u upućivanju na Mene. Oni, međutim, prinose žrtve ne znajući za ovaj oblik ili zakon.”
“Ovaj svijet je okovan svakim djelovanjem osim djelovanja radi žrtve. Zato, o sine Kuntî! odbacujući vezanost, djeluj u tu svrhu. Stvoritelj, stvorivši u davna vremena ljude zajedno sa žrtvom, rekao je: ‘Razmnožavajte se ovim. Neka vam to daje stvari koje želite. Ugađajte ovim bogovima, i neka vam ti bogovi ugađaju. Ugađajući jedni drugima, postići ćete najviše dobro. Jer, zadovoljni žrtvama, bogovi će vam dati užitke koje želite. A onaj ko uživa ne dajući im ono što su dali doista je lopov.’”
“Ja sam Višnu među Âdityama, blistavo Sunce među sjajnim (tijelima); ja sam Marîki među Marutima i Mjesec među Mjesečevim stanicama. Među Vedama ja sam Sâma-veda. Ja sam Indra među bogovima. I ja sam um među osjetilima. Ja sam svijest u (živim) bićima.”
“Oni osobine dobrote obožavaju bogove; oni osobine strasti Yakshe i Rakshase; a ostali, ljudi osobine tame, obožavaju preminule (duhove) i mnoštva Bhûta.”
“Oni koji su stalno predani i imaju najvišu vjeru, obožavaju me umom usmjerenim na mene, smatram najpredanijima. Ali oni koji, obuzdavajući (cijelu) skupinu osjetila, i umom u svako vrijeme ujednačenim, razmišljaju o neopisivom, neuništivom, neopaženom (načelu) koje je sveprožimajuće, nezamislivo, ravnodušno, nepokretno i stalno, oni, usmjereni na dobro svih bića, nužno dosežu mene. Za one čiji su umovi vezani za neopaženo, teškoća je mnogo veća. Jer utjelovljena (bića) neopaženi cilj postižu s teškoćom.”
Tražite izravno od Davaoca
Krišna kaže da dobra koja ljudi traže od bogova zapravo daje on. Gita hvali one koji obožavaju samo njega, a ipak čini postojanom vjeru onih koji idu preko drugih bogova. Kur'an ide do kraja: ako je Davalac Jedan, tražite izravno od Njega. U svakom namazu muslimani govore Allahu (﷾) da samo Njega obožavaju i samo od Njega pomoć traže. Kur'an odgovara na istu nadu, da će obožavanje upućeno nižim bićima stići do Boga. Ljudi koji su pored Allaha (﷾) uzimali druge zaštitnike govorili su da ih obožavaju samo da bi ih približili Njemu. Njegov odgovor je da iskrena predanost pripada samo Allahu (﷾). Mjesta obožavanja su radi Njega, pa se niko ne smije pozivati zajedno s Njim. Nije potreban posrednik da bi On čuo. Allah (﷾) kaže da je blizu i da se odaziva molbi svakoga ko Ga zamoli.
“Oni koji su raznim željama lišeni znanja pristupaju drugim božanstvima, držeći se raznih propisa, vođeni vlastitom naravi. Koji god oblik (božanstva) neki vjernik želi obožavati s vjerom, tom obliku ja činim njegovu vjeru postojanom. Imajući tu vjeru, on nastoji umilostiviti (božanstvo u) tom (obliku) i od njega dobija one korisne stvari koje želi, (iako ih) zapravo dajem ja. Ali plod koji tako (dobiju) oni koji imaju malo rasuđivanja prolazan je. Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a i moji vjernici idu meni.”
“Oni koji znaju tri (grane) znanja, koji piju sok Some, čiji su grijesi oprani, prinose žrtve i mole mi se za prolaz u nebo; i dosežući sveti svijet gospodara bogova, uživaju u nebeskim predjelima u nebeskim užicima bogova. I nakon što su uživali u tom velikom nebeskom svijetu, ulaze u svijet smrtnika kad se (njihova) zasluga iscrpi. Tako oni koji žele predmete želje i pribjegavaju propisima tri (Vede) dobijaju (kao plod) odlaženje i dolaženje. Onim ljudima koji me obožavaju, razmišljajući o meni i ni o kome drugom, i koji su stalno predani, dajem nove darove i čuvam ono što su stekli.”
“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!”
“Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu! A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: “Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili”, Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik.”
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli.”
“Gospodar je vaš rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.””
Robovi se ne smiju obožavati
Ramanudža bogove naziva Gospodovim tijelom, a Madhvina škola njegovim slugama. Sami hinduistički učitelji kažu da ti bogovi ne traju. Telang bilježi da bogovi nisu vječni. Ramanudža kaže da njihovo sretno stanje traje samo neko vrijeme, a onda padaju. Kur'an kaže da oni koje ljudi mole mimo Allaha (﷾) ništa ne stvaraju i sami su stvoreni. Upravo bića koja ljudi mole sama traže put do svog Gospodara, nadaju se Njegovoj milosti i boje se Njegove kazne. Čak su i meleki poštovani robovi koji djeluju samo po Njegovoj naredbi. A nijedan vjerovjesnik ne bi ljudima rekao da meleke uzmu za gospodare. Ibrahim je gledao zvijezdu, Mjesec i Sunce. Okrenuo se od svega što zalazi Onome ko je stvorio nebesa i Zemlju. Kur'an ljudima govori da ne padaju ničice ni pred Suncem ni pred Mjesecom. Neka padaju ničice pred Onim ko ih je stvorio, ako samo Njemu žele služiti.
“A božanstva nisu vječna, pa je dobijeni plod kratkotrajan.”
“Blaženo stanje Indre itd. doista je ograničeno i, osim toga, traje samo neko vrijeme. Vjernici postižu samo ono blaženo stanje koje je u ravni s onim Indre itd., ali kad Indra i druga božanstva dosegnu kraj svog sretnog stanja, padaju; s njima nužno padaju i njihovi vjernici.”
Objašnjavajući Gitu po Madhvinim komentarima, Subba Rau kaže da bi žrtve ovih vjernika trebale biti namijenjene samo Gospodu. Oni ih umjesto toga namjenjuju drugim bogovima, a njemu ih prinose samo formalno na kraju. Tako njihovo obožavanje nije ono što Pismo zahtijeva. Ne poznaju ga istinski, jer ne razumiju da su Brahma i drugi bogovi samo njegova pratnja. Zato padaju. Zatim iznosi gledište da su drugi bogovi vrijedni obožavanja. Njihov ograničen plod lahko dolazi, kaže to gledište, dok je Gospodovo obožavanje preteško za slabe. Kaže da ga Krishna pobija u 9.26: Gospod prima čak i list, cvijet, plod ili vodu prinesene s predanošću.
“A oni koje oni mjesto Allaha mole – ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni;”
“Reci: “Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima – ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti.” Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svom približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvog svako se treba čuvati.”
“Oni govore: “Milostivi ima dijete!” Uzvišen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onog kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni.”
“On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate. Zar da vam naređuje nevjerovanje, nakon što ste postali muslimani?!”
“I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze!” A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, on reče: “Ako me Gospodar moj ne uputi, bit ću sigurno jedan od ljudi koji su zalutali.” A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je veće!” A pošto zađe, on reče: Narode moj, ja zaista nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju, bez prethodnog primjera, stvorio; ja u višebošce ne spadam!”
“Među znamenjima Njegovim jesu noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite.”
Nevidljivi Bog, blizu svima koji Ga pozivaju
Poglavlje 12 kaže da utjelovljena bića neopaženi cilj teško dosežu. Načelo na koje misli neopisivo je i nezamislivo. Telang drugu riječ koja se za njega koristi, kutastha, prevodi kao “ravnodušno”: ono pasivno gleda šta se događa na zemlji. Bog Kur'ana je nevidljiv, ali ne gleda samo. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti i ništa nije kao On, a ipak je svakoj osobi bliži od vratne žile. Govori ljudima da Ga pozivaju i obećava da će se odazvati. Tako Ga muslimani obožavaju bez ikakvog kipa, kao Gospodara koji čuje i odaziva se. Stotine miliona njih klanja Mu pet puta dnevno.
“Oni koji su stalno predani i imaju najvišu vjeru, obožavaju me umom usmjerenim na mene, smatram najpredanijima. Ali oni koji, obuzdavajući (cijelu) skupinu osjetila, i umom u svako vrijeme ujednačenim, razmišljaju o neopisivom, neuništivom, neopaženom (načelu) koje je sveprožimajuće, nezamislivo, ravnodušno, nepokretno i stalno, oni, usmjereni na dobro svih bića, nužno dosežu mene. Za one čiji su umovi vezani za neopaženo, teškoća je mnogo veća. Jer utjelovljena (bića) neopaženi cilj postižu s teškoćom.”
“Pasivno gleda ono što se događa na zemlji; nepokretno = nepromjenjivo; stalno = vječno.”
“Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je Dobrostiv i Onaj Koji sve u potpunosti zna.”
“Stvoritelj nebesa i Zemlje bez prethodnog primjera! Učinio vam je od vaše vrste parove i od stoke parove. Tako vas rasprostire. Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.”
“Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova šapće, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.”
“Gospodar je vaš rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Me obožavaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.””
Odgovori, i odgovor na njih
Bhagavad Gita 9:23-25 — poglavlje 9, stihovi 23-25
“Čak i oni, o sine Kuntî! koji su poklonici drugih božanstava i obožavaju s vjerom, obožavaju samo mene, (ali) nepravilno. Jer ja sam uživalac kao i gospodar svih žrtava. Ali oni me istinski ne poznaju, zato padaju. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima; oni koji čine zavjete precima idu precima; oni koji obožavaju Bhûte idu Bhûtama; a oni koji isto tako obožavaju mene idu meni.”
Navedeno za
Krišna kaže da poklonici drugih bogova koji obožavaju s vjerom obožavaju njega. Tako obožavanje prineseno bilo kojem bogu stiže do Vrhovnog, a Gita ga odobrava.
Odgovor
Ista rečenica kaže da ga obožavaju nepravilno (avidhi-purvakam, ne prema pravilu), a Telang daje razlog: po obliku obožavaju druga božanstva. Sljedeći stih kaže da ga ne poznaju istinski, “zato padaju”, što Telang objašnjava kao povratak u svijet smrtnika. Zatim: oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima, a oni koji obožavaju Krišnu idu njemu. Poglavlje 7 kaže da je njihov plod prolazan, a Telang objašnjava zašto: božanstva nisu vječna. Tako odlomak priznaje da je ovo obožavanje stvarno obožavanje Vrhovnog, a ipak ga naziva nepravilnim i kaže da se završava niže.
Zaključak — 9.23-24 obožavanje drugih bogova nazivaju nepravilnim obožavanjem Vrhovnog i kažu da njegovi vjernici padaju. To ga stavlja ispod obožavanja Jednog; ne odobrava ga.
Bhagavad Gita 7:20-23 — poglavlje 7, stihovi 20-23
“Oni koji su raznim željama lišeni znanja pristupaju drugim božanstvima, držeći se raznih propisa, vođeni vlastitom naravi. Koji god oblik (božanstva) neki vjernik želi obožavati s vjerom, tom obliku ja činim njegovu vjeru postojanom. Imajući tu vjeru, on nastoji umilostiviti (božanstvo u) tom (obliku) i od njega dobija one korisne stvari koje želi, (iako ih) zapravo dajem ja. Ali plod koji tako (dobiju) oni koji imaju malo rasuđivanja prolazan je. Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a i moji vjernici idu meni.”
Navedeno za
Sam Krišna čini postojanom vjeru onih koji obožavaju druge bogove i daje ono što traže. Gita ovo obožavanje nikada ne zabranjuje, a ono što Bog podržava ne osuđuje.
Odgovor
Isti odlomak kaže ko su ovi vjernici: ljudi kojima su želje oduzele znanje i čiji je plod prolazan. Šankara kaže da Gospod ovdje izražava svoje žaljenje: napor je isti, a ipak mu se ljudi ne okreću radi beskonačne nagrade. Učiniti osobu postojanom u obožavanju koje je izabrala nije isto što i odobriti ga. A Krišna kaže da darove koje traže zapravo daje on, pa sama Gita upućuje mimo bogova na Davaoca.
Zaključak — Gita čini postojanom vjeru ljudi koje vode želje, ali njihovu nagradu naziva prolaznom, a u Šankarinom čitanju Gospod žali zbog njihovog izbora. To nije odobravanje.
Bhagavad Gita 4:11 — poglavlje 4, stih 11
“Služim ljude na način na koji mi pristupaju. Na svaki način, o sine Prithâ! ljudi slijede moj put.”
Navedeno za
Krišna kaže da služi ljude na način na koji mu pristupaju i da na svaki način ljudi slijede njegov put. Vivekananda je to dao kao obećanje da svaki put na kraju vodi Gospodu. Tako je svaki oblik obožavanja valjan put.
Odgovor
Telang, hinduistički sudija koji je preveo stih, objašnjava ga: “svakom vjerniku dajem ono što mu priliči”. To je uzvrat primjeren svakom putu, a ne jedno odredište za sve. Već sljedeći stih imenuje jedan takav put: ljudi obožavaju božanstva jer uspjeh od njihovog djelovanja brzo dolazi na ovom svijetu. Poglavlje 7 imenuje njegov kraj: oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a njegovi vjernici idu njemu. U poglavlju 9 oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima. Po vlastitim riječima Gite putevi se završavaju na različitim mjestima.
Zaključak — 4.11 svakom vjerniku obećava primjeren uzvrat. Sama Gita kaže da se obožavanje bogova završava kod bogova.
Bhagavad Gita 3:9-12 — poglavlje 3, stihovi 9-12
“Ovaj svijet je okovan svakim djelovanjem osim djelovanja radi žrtve. Zato, o sine Kuntî! odbacujući vezanost, djeluj u tu svrhu. Stvoritelj, stvorivši u davna vremena ljude zajedno sa žrtvom, rekao je: ‘Razmnožavajte se ovim. Neka vam to daje stvari koje želite. Ugađajte ovim bogovima, i neka vam ti bogovi ugađaju. Ugađajući jedni drugima, postići ćete najviše dobro. Jer, zadovoljni žrtvama, bogovi će vam dati užitke koje želite. A onaj ko uživa ne dajući im ono što su dali doista je lopov.’”
Navedeno za
Gita čini više od pukog trpljenja bogova. Krišna kaže da je Stvoritelj ljudima dao žrtvu: ugađajte njome bogovima, i oni će ugađati vama. Onaj ko uživa u njihovim darovima ne prinoseći im “doista je lopov”. Poglavlje 17 kaže da ljudi u kojima prevladava dobrota obožavaju bogove. Tako Gita odobrava njihovo obožavanje.
Odgovor
Poglavlje 3 doista zadržava vedsku žrtvu kao dužnost. Poglavlje 17 obožavanje bogova stavlja iznad obožavanja jakša i rakšasa (dvije vrste duhova) i preminulih duhova. Ali darovi koje bogovi daju za žrtvu su, kaže, “užitke koje želite”. Poglavlje 9 kaže kamo vodi žrtva radi željenih stvari: na nebo, i natrag u svijet smrtnika kad se zasluga potroši. Sam odlomak počinje traženjem djelovanja radi žrtve, “odbacujući vezanost”. Šankara kaže da je žrtva na koju se tu misli “Îsvara, Vrhovni Gospod”. Kasnije Krišna traži da mu se prinese svaka žrtva. Što se tiče dobrote, Gita kaže da sve tri osobine prirode, među njima i dobrota, vezuju dušu. Onaj ko Krišnu obožava “nepokolebljivom predanošću” nadilazi ih. Kur'an čini posljednji korak. Allah (﷾) je Taj koji spušta kišu i izvodi plodove kao opskrbu ljudima, zato Mu ne pripisujte ortake.
Zaključak — Gita žrtvu bogovima zadržava kao dužnost, ali užici koje bogovi za nju daju prolaze. Njen najviši put je predanost samo jednom, a Kur'an traži samo to.
Bhagavad Gita 4:12 — poglavlje 4, stih 12
“Želeći uspjeh djela, ljudi na ovom svijetu obožavaju božanstva, jer se na ovom svijetu smrtnika uspjeh proizveden djelovanjem brzo postiže.”
Navedeno za
Obožavanje bogova odgovara ljudima koji žele rezultate na ovom svijetu. Svako obožava na svom nivou (adhikara, njegova spremnost za stupanj) i s vremenom se uzdiže do Vrhovnog. Sama Gita kaže da ugađanje bogovima žrtvom vodi u “najviše dobro”. Šankara to objašnjava kao znanje o Brahmanu, postignuto u pravo vrijeme, a Ramanudža kao oslobođenje (mokša). Gita susreće ljude tamo gdje jesu.
Odgovor
Gita obožavanje bogova radi njihovih nagrada opisuje kao krug, a ne kao korak naviše. Oni koji slijede obrede tri Vede radi svojih želja dosežu nebo, a zatim se vraćaju kad im se zasluga potroši: “odlaženje i dolaženje”. Ramanudža među njih ubraja obožavatelje Indre i ostalih. Oslobođenje koje nalazi u poglavlju 3 jeste za obožavanje bogova kao tijela Gospoda, koji je njihova duša. Oni koji to promaše, kaže, dobijaju ograničenu nagradu i padaju s bogovima. Šankara dopušta da žrtva može voditi znanju o Brahmanu “u pravo vrijeme” ili pak na nebo. Ali u Giti onaj ko dosegne Krišnu “Na kraju mnogih života” jeste čovjek znanja. Njegovo je obožavanje “(upućeno) samo jednom (Biću)”. Krišna kaže da se ne može vidjeti kao što ga je vidio Ardžuna pomoću Veda, pokore, dara ili žrtve, nego predanošću isključivo njemu. Gita to obožavanje ne čuva za malobrojne. Čak i veoma loše vladan čovjek koji obožava Krišnu, “ne obožavajući nikog drugog”, mora se smatrati dobrim. Tako, gdje Gita govori o uzdizanju, put vodi mimo bogova do Jednog. Kur'an otvara ista vrata svima: Allah (﷾) je blizu i odaziva se svakome ko Ga poziva.
Zaključak — Po vlastitom kazivanju Gite, obožavanje bogova radi njihovih nagrada ide u krug, a ne naviše. Gdje govori o uzdizanju, onaj ko se uzdiže obožava samo jedno Biće.
Ramanuja, komentar Bhagavad Gite 9:23 — prijevod A. Govindacharye, 1898., str. 305
“I oni koji obožavaju Indru i druga niža božanstva, kao sljedbenici trovedskih puteva, i koji prinose žrtve upućene Indri itd., zapravo ih upućuju Meni. Jer, iz prethodno navedenih razloga, svi (Indra itd.) čine Moje tijelo, čija sam Ja Duša. I svaki izraz, Indra itd., svoje krajnje značenje nalazi u upućivanju na Mene. Oni, međutim, prinose žrtve ne znajući za ovaj oblik ili zakon.”
Navedeno za
Ramanudža uči da Indra i drugi bogovi čine Gospodovo tijelo i da se svako ime boga konačno odnosi na njega. Tako su obredi prineseni bogovima u stvarnosti prineseni Gospodu. Učinjeno s tim znanjem, obožavanje bogova jeste obožavanje Boga.
Odgovor
Ramanudža to doista uči. Kaže da Gospodovi vlastiti vjernici izvršavaju iste činove obožavanja, znajući da su to činovi obožavanja njega, i dosežu ga. Ali kaže da vedski obrednici koji obožavaju Indru i ostale to ne znaju. Oni “imaju pravo na ograničenu nagradu i imaju svojstvo da padnu”. Kad se završi sretno stanje samih bogova, njihovi vjernici padaju s njima. Tako čak i za Ramanudžu čovjeka do Boga dovodi obožavanje koje zna Gospoda kao “stvarni Predmet tog obožavanja”. Kur'an traži to obožavanje, a On Sam čuje svakog pozivatelja. Iskrena predanost pripada samo Allahu (﷾), a On kaže da je blizu i da se odaziva svakome ko Ga poziva. Ako je Gospod stvarni predmet, može se obožavati izravno.
Zaključak — Ramanudža obožavanje bogova učinjeno bez znanja da je Gospod njegov stvarni predmet smatra ograničenim i osuđenim na pad. Kur'an traži da se stvarni Predmet obožava bez posrednika.
Svami Vivekananda, Referat o hinduizmu, Svjetski parlament religija, Chicago, 19. septembar 1893.
“Odmah na početku mogu vam reći da u Indiji nema politeizma. U svakom hramu, ako čovjek stane i sluša, naći će da vjernici sve atribute Boga, uključujući sveprisutnost, pripisuju slikama.”
Navedeno za
Hinduisti ne obožavaju više bogova. Kao što je Vivekananda 1893. rekao Parlamentu religija, “u Indiji nema politeizma”. U svakom hramu vjernici sve atribute Boga pripisuju slici pred sobom. U Giti Krišna kaže da je Indra među bogovima. On je i Sunce među sjajnim tijelima i Mjesec među Mjesečevim stanicama. Šankara kaže da neki obožavaju Gospoda Višnua kao onog koji postoji u Suncu, Mjesecu i slično. Čak odgovara “Upravo tako, doista” na tvrdnju da su drugi bogovi sam Gospod i da njihovi poklonici obožavaju njega. Tako obožavati Indru znači obožavati Krišnu u jednom od njegovih oblika.
Odgovor
Gita doista Indru, Sunce i Mjesec naziva Krišninim očitovanjima, a Šankara doista kaže “Upravo tako”. Poglavlje 10 ih sažima: sve što je moćno, slavno ili sjajno dolazi iz dijelova njegove energije. Ali ni jedno ni drugo obožavanje bogova ne izjednačava s obožavanjem Gospoda. Isto poglavlje kaže da mudri obožavaju samog Krišnu, “vjerujući da sam ja porijeklo svega”. Šankara kaže da ljudi ne obožavaju samo Gospoda “zbog svog neznanja”, i tako “postižu veoma male rezultate”. Oni koje opisuje kao one koji vide Višnua u Suncu i Mjesecu štuju Gospoda “napustivši sve druge oblike obožavanja”. A poglavlje 7 i dalje kaže da oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima. Tako, šta god bogovi bili, obožavanje koje se kod njih zaustavlja kod njih se i završava. I Kur'an Sunce i Mjesec naziva Allahovim (﷾) znamenjima. Ljudima govori da ne padaju ničice pred njima, nego pred Allahom (﷾) koji ih je stvorio.
Zaključak — Čak i ako su bogovi očitovanja Jednog, Gita njihovom obožavanju daje niži kraj. Kur'an Sunce i Mjesec naziva Njegovim znamenjima, a sve obožavanje daje Njemu.
S. Subba Rau, komentar Bhagavad Gite 9:23-26 — prema Madhvinim Bhashyama, 1906., str. 206-207
Objašnjavajući Gitu po Madhvinim komentarima, Subba Rau kaže da bi žrtve ovih vjernika trebale biti namijenjene samo Gospodu. Oni ih umjesto toga namjenjuju drugim bogovima, a njemu ih prinose samo formalno na kraju. Tako njihovo obožavanje nije ono što Pismo zahtijeva. Ne poznaju ga istinski, jer ne razumiju da su Brahma i drugi bogovi samo njegova pratnja. Zato padaju. Zatim iznosi gledište da su drugi bogovi vrijedni obožavanja. Njihov ograničen plod lahko dolazi, kaže to gledište, dok je Gospodovo obožavanje preteško za slabe. Kaže da ga Krishna pobija u 9.26: Gospod prima čak i list, cvijet, plod ili vodu prinesene s predanošću.
Navedeno za
Madhva je učio da je samo Višnu vrhovni i da su Brahma i drugi bogovi njegove sluge. Obožavanje koje se konačno prinosi Višnuu stiže do njega. Gita kritikuje samo one koji zaboravljaju da su bogovi njegove sluge, a ne one koji ih kao takve poštuju.
Odgovor
Madhvina škola se slaže da su bogovi sluge i smatra da obožavanje koje se završava kod njih nije dovoljno. Objašnjavajući 9.23 po njegovim komentarima, Subba Rau kaže da bi žrtve trebale biti namijenjene samo Gospodu. Namjenjivati ih bogovima, a Gospodu ih prinositi samo formalno na kraju, jeste ono što obožavanje čini nepravilnim. Sam Madhva oblike iz 7.21 uzima kao Brahmu i druge bogove i navodi tekst da njihovi poklonici dolaze do kraja. Pregled njegovog sistema navodi tekst da se oni koji nastoje umilostiviti božanstva ne oslobađaju. Kur'an isto kaže o bićima koja ljudi mole mimo Allaha (﷾): ona sama traže put do svog Gospodara. Čak se i meleki, poštovani robovi, zauzimaju samo za one kojima je On zadovoljan. Rob se poštuje time što se naziva robom, a ne time što se obožava.
Zaključak — Madhvina škola bogove čini Višnuovim slugama i kaže da njihovo obožavanje nije dovoljno. Allahovi (﷾) robovi ne smiju se obožavati pored Njega.
Bhagavad Gita 12:2-5 — poglavlje 12, stihovi 2-5
“Oni koji su stalno predani i imaju najvišu vjeru, obožavaju me umom usmjerenim na mene, smatram najpredanijima. Ali oni koji, obuzdavajući (cijelu) skupinu osjetila, i umom u svako vrijeme ujednačenim, razmišljaju o neopisivom, neuništivom, neopaženom (načelu) koje je sveprožimajuće, nezamislivo, ravnodušno, nepokretno i stalno, oni, usmjereni na dobro svih bića, nužno dosežu mene. Za one čiji su umovi vezani za neopaženo, teškoća je mnogo veća. Jer utjelovljena (bića) neopaženi cilj postižu s teškoćom.”
Navedeno za
Krišna kaže da utjelovljena bića neopaženi cilj dosežu samo s teškoćom. Najpredanijima smatra one koji ga obožavaju umom usmjerenim na njega. Ljudima je potreban oblik Boga da bi obožavali; obožavanje Jednog bez ikakvog oblika jeste za malobrojne.
Odgovor
Poglavlje 12 poredi dvije vrste obožavatelja Vrhovnog: poklonike ličnog Gospoda i one koji razmišljaju o neopisivom, neopaženom načelu. To se načelo naziva nezamislivim, a Telang drugu riječ koja se za njega koristi, kutastha, prevodi kao “ravnodušno”: ono pasivno gleda šta se događa na zemlji. Čak i za njih Krišna kaže da “nužno dosežu mene”; njihov put je samo teži. Poglavlje ne kaže ništa u korist drugih bogova: predanost koju hvali jeste “ni prema kome osim meni”. Bog Kur'ana je nevidljiv, a ipak ne gleda samo: čuje i odaziva se svakome ko Ga poziva. Tako obožavanje bez ikakvog oblika nije samo za malobrojne. Stotine miliona muslimana klanja pet puta dnevno nevidljivom Jednom, bez ikakvog kipa.
Zaključak — 12.5 tiče se razmišljanja o neličnom načelu, a ne obožavanja više bogova. Predanost koju poglavlje hvali daje se samo jednom.
Bhagavad Gita 18:46-47 — poglavlje 18, stihovi 46-47
“Obožavajući, (izvršavanjem) svoje dužnosti, onoga iz kojeg sve stvari proizlaze i kojim je sve ovo prožeto, čovjek postiže savršenstvo. Vlastita dužnost, iako manjkava, bolja je od tuđe dužnosti dobro izvršene. Izvršavajući dužnost propisanu prirodom, čovjek ne navlači grijeh.”
Navedeno za
Poruka Gite je dužnost: činite svoj posao i ne vežite se za njegov plod. “Vlastita dužnost, iako manjkava, bolja je od tuđe dužnosti dobro izvršene.” To nije knjiga o tome kojeg boga obožavati, i nikoga ne isključuje.
Odgovor
Učenje Gite o dužnosti završava se obožavanjem jednog Gospoda. Čovjek postiže savršenstvo, kaže, obožavajući svojom dužnošću “onoga iz kojeg sve stvari proizlaze”. Krišna govori Ardžuni da mu prinese šta god čini, jede, žrtvuje, daje ili podnosi kao pokoru: “čini to kao prinos meni”. Kaže da se čak i veoma loše vladan čovjek koji ga obožava, “ne obožavajući nikog drugog”, mora smatrati dobrim. Telang objašnjava šta je taj čovjek odlučio: “da treba poštovati samo vrhovno Biće”. Dobrodošlica Gite upućena je svakoj osobi koja se okreće Jednom, a ne svakom obožavanju. A pri svom kraju Gita traži od Ardžune da uzme Krišnu kao svoje jedino utočište. Musliman isto može reći za svoje dužnosti. Kur'an govori Poslaniku (ﷺ) da kaže da su njegov namaz, obredi, život i smrt svi radi Allaha (﷾), koji nema saučesnika.
Zaključak — U Giti se dužnost prinosi jednom Gospodu, a hvali se onaj ko ne obožava nikog drugog. Kur'an isto traži od svakog vjernika.
Bhagavad Gita 18:66 — poglavlje 18, stih 66
“Napuštajući sve dužnosti, dođi k meni kao (svom) jedinom utočištu. Oslobodit ću te svih grijeha. Ne tuguj.”
Navedeno za
Kada Gita kaže ‘ni prema kome osim meni’ i ‘jedino utočište’, Krišna misli na sebe. Jedan Gospod Gite jeste Krišna, Bog koji je došao kao čovjek. Tako je isključiva predanost Gite predanost Krišni, a hinduisti koji obožavaju Krišnu slušaju je.
Odgovor
U Giti Krišna doista govori kao Vrhovni Gospod, i njeni veliki komentatori ga tako čitaju. Prihvatimo to za ovo pitanje. Onda se najviša predanost Gite daje samo jednom Gospodu. Obožavanje više bogova i dalje je stavljeno ispod nje, što je poenta ove stranice. Da li je jedan Bog postao čovjek, rođen kao Krišna, zasebno je pitanje. Na njega odgovara stranica “Da li je Bog postao čovjek kao Rama ili Krišna?”. Odgovor Kur'ana na njega je da Allah (﷾) nije rodio i rođen nije i da Mu niko ravan nije.
Zaključak — Ko god bio ‘ja’ iz Gite, ona traži predanost samo jednom, kao i Kur'an. Kur'an dodaje da se taj Jedan ne rađa: nije rodio i rođen nije.
Kur'an 33:56 — sura El-Ahzab, ajet 56
“Zaista, Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i njemu selam šaljite!”
Navedeno za
I muslimani poštuju meleke i vjerovjesnike. U svojim namazima donose salavate na Muhammeda (ﷺ) i nadaju se njegovom zauzimanju. Hinduisti na isti način poštuju bogove, kao Gospodove sluge. Razlika je samo u imenu.
Odgovor
Muslimani poštuju meleke i vjerovjesnike, ali nijednog ne obožavaju. Kur'an kaže da nijedan vjerovjesnik ne bi ljudima rekao da meleke i vjerovjesnike uzmu za gospodare. U svakom namazu muslimani govore Allahu (﷾): “Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!” Salavat na Poslanika (ﷺ) jeste molitva Allahu (﷾) za njega: on je onaj za koga se moli, a ne onaj kome se moli. Rekao je svojim sljedbenicima da ga ne hvale pretjerano kao što su kršćani pretjerano hvalili sina Merjemina. Bio je samo rob, rekao je, kojeg treba zvati Allahovim (﷾) robom i Njegovim Poslanikom. Niko se ne može zauzimati kod Allaha (﷾) osim koliko On dopusti, a meleki se zauzimaju samo za one kojima je On zadovoljan. Ono što Gita opisuje za bogove jeste obožavanje: žrtve, zavjeti i prinosi radi onoga što vjernik želi. Islam takvo obožavanje daje samo Allahu (﷾). Više o tome kaže stranica o tome da li muslimani obožavaju Muhammeda (ﷺ).
Zaključak — Islam poštuje Allahove (﷾) robove ne obožavajući ih. Obožavanje koje Gita prinosi bogovima islam daje samo Allahu (﷾).
Gledišta
Svako obožavanje stiže do Jednog (uključivo čitanje)
Krišna prihvata svakog iskrenog vjernika i služi svakog na način na koji mu pristupa. Obožavanje prineseno bilo kojem bogu stiže do Vrhovnog, uzeli se bogovi kao njegovi oblici ili, s Ramanudžom, kao njegovo tijelo. Sam Stvoritelj dao je ljudima žrtvu bogovima. Krišna čini postojanom vjeru svakog vjernika i daje ono što svaki traži. Svako obožava na svom nivou. Gita rangira puteve, ali nijedan ne zabranjuje, a za većinu ljudi neopaženog Boga preteško je obožavati bez oblika.
Svami Vivekananda; bilješke K. T. Telanga; Ramanudžino učenje da su bogovi Gospodovo tijelo
Krišna kaže da ljudima odgovara na način na koji mu dolaze. I na svaki način ljudi slijede njegov put.
Pobijanje
Telang stih objašnjava kao uzvrat primjeren svakom putu, a ne jedno odredište za sve. Sljedeći stih imenuje kraj jednog takvog puta: brz uspjeh na ovom svijetu. Poglavlje 7 kaže da oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima.
Krišna kaže da oni koji su predani drugim bogovima i obožavaju s vjerom zapravo obožavaju njega. Telang objašnjava da je svako obožavanje, kome god bilo upućeno, obožavanje Krišne.
Pobijanje
Ista rečenica kaže da ga obožavaju nepravilno, ne prema pravilu. Sljedeći stih kaže da ga ne poznaju istinski, zato padaju. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima.
Krišna čini postojanom vjeru svakoga ko želi obožavati drugi oblik božanstva i daje ono što taj vjernik traži.
Pobijanje
Isti odlomak kaže da su to ljudi kojima su želje oduzele znanje i čiji je plod prolazan. Šankara u tome čuje Gospodovo žaljenje. Učiniti osobu postojanom u obožavanju koje je izabrala nije isto što i odobriti ga.
Stvoritelj je ljudima dao žrtvu. Rekao je: ugađajte njome bogovima, i oni će ugađati vama, i postići ćete najviše dobro.
Pobijanje
Prihvatimo da Gita žrtvu zadržava kao dužnost. Ali žrtva radi željenih stvari vodi na nebo i natrag u svijet smrtnika. Krišna kasnije traži da mu se prinese svaka žrtva.
Krišna kaže da je Indra među bogovima i da sve slavno dolazi iz dijela njegove moći. Tako su bogovi njegovi oblici.
Pobijanje
Prihvatimo to. Isto poglavlje kaže da mudri obožavaju samog Krišnu, vjerujući da je on porijeklo svega. Poglavlje 7 i dalje kaže da oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima.
Gita obožavanje bogova ubraja u put ljudi u kojima prevladava dobrota (sattva).
Pobijanje
Poglavlje 17 obožavanje bogova stavlja iznad obožavanja nižih duhova. Ali Gita kaže da sve tri osobine prirode, među njima i dobrota, vezuju dušu. Onaj ko Krišnu obožava nepokolebljivom predanošću nadilazi ih.
Ramanudža uči da Indra i drugi bogovi čine Gospodovo tijelo. Tako su žrtve prinesene njima zapravo prinesene Gospodu.
Pobijanje
Prihvatimo to. Ramanudža dodaje da oni koji bogove obožavaju ne znajući Gospoda kao stvarni predmet dobijaju ograničenu nagradu i padaju. Ako je Gospod stvarni predmet, može se obožavati izravno.
Krišna najpredanijima smatra one koji ga obožavaju umom usmjerenim na njega. Kaže da utjelovljena bića neopaženi cilj dosežu samo s teškoćom.
Pobijanje
Poglavlje 12 poredi dvije vrste obožavatelja Vrhovnog. Ne kaže ništa u korist drugih bogova. Predanost koju hvali jeste “ni prema kome osim meni”.
Svako iskreno obožavanje na kraju stiže do Gospoda, kojem god obliku bilo upućeno.
Pobijanje
To je moderno čitanje. Vlastite riječi Gite su da oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a da Gospodovi vjernici idu njemu.
Šankara, Ramanudža i Madhva
Obožavanje drugih bogova pogrešno je usmjereno obožavanje Vrhovnog. Čini se u neznanju o tome ko je Gospod i šta su bogovi. Donosi malu i prolaznu nagradu, a njegovi vjernici padaju natrag s bogovima kojima su služili. Gospodovi vlastiti poklonici, koji obožavaju samo njega, dosežu ga.
Škole vedante advaita, višištadvaita i dvaita
Šankara kaže da se, iako je napor isti, ljudi ne okreću Gospodu radi beskonačne nagrade. To naziva Gospodovim žaljenjem.
Pobijanje
Islam se slaže da obožavanje učinjeno samo radi prolazne nagrade nije dovoljno. Ide dalje: svaku osobu poziva da traži izravno od Davaoca.
Šankara kaže da ljudi ne obožavaju samo Gospoda zbog svog neznanja, i tako dobijaju veoma male rezultate.
Pobijanje
Islam se slaže da je obožavanje koje se ne okreće samo Gospodu gubitak. Ide dalje: iskrena predanost pripada samo Allahu (﷾).
Ramanudža kaže da su žrtve prinesene Indri i drugim bogovima u stvarnosti upućene Gospodu. Ali oni koji ih prinose to ne znaju.
Pobijanje
Islam se slaže da gube oni koji obožavaju ne znajući koga stvarno obožavaju. I ide dalje. Ako je Gospod Onaj koji se stvarno obožava, može se obožavati izravno, jer On Sam čuje svakoga ko Ga poziva.
Ramanudža kaže da takvi vjernici dobijaju samo ograničenu nagradu, a zatim padaju. A kad se završi sretno stanje samih bogova, njihovi vjernici padaju s njima.
Pobijanje
Islam se slaže da se ovo obožavanje završava padom. Ide dalje: oni koje ljudi mole mimo Allaha (﷾) ništa ne stvaraju i sami su stvoreni.
Madhva oblike iz 7.21 uzima kao Brahmu i druge bogove. Navodi tekst da njihovi poklonici dolaze do kraja, a Gospodovi poklonici ne.
Pobijanje
Islam se slaže da obožavanje koje se završava kod bilo koga ispod Gospoda nije dovoljno. Ide dalje: ono što ljudi mole mimo Allaha (﷾) u najboljem je slučaju “robovi, kao i vi”, ili “samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli”. Robovi se ne smiju obožavati pored Njega.
Pregled Madhvinog učenja navodi tekst o bogovima. Oni koji nastoje umilostiviti bogove, kaže, ne oslobađaju se.
Pobijanje
Islam se slaže da traženje naklonosti nižih sila ne oslobađa čovjeka. Ide dalje: Allah (﷾) je blizu i odaziva se svakome ko Ga poziva.
Madhvin sljedbenik objašnjava zašto ovi vjernici padaju. Ne vide da su Brahma i drugi bogovi samo Gospodove sluge.
Pobijanje
Islam se slaže da se obožavanje ne smije zaustaviti ni kod jednog roba. Ide dalje: ono što se moli mimo Allaha (﷾) nije ništa više od roba ili je samo ime koje su ljudi nadjenuli. Čak ni Njegovi poštovani robovi, meleki, ne primaju obožavanje. Rob se poštuje time što se naziva robom, a ne time što se obožava.
Islamsko gledište
Obožavanje pripada samo Allahu (﷾), jer samo On stvara i daje. Bogovi o kojima govore ovi stihovi, Indra i drugi, ne traju, po vlastitom kazivanju hinduističkih učitelja. Gita njihovo obožavanje stavlja ispod predanosti Jednom. Kur'an ga zabranjuje i traži od svake osobe da se izravno okrene Jednom, koji je blizu i odaziva se.
Gita kaže da ljudi idu drugim bogovima jer su im želje oduzele znanje. Njihovo obožavanje naziva nepravilnim, a njegov plod kratkotrajnim. I kaže da njegovi vjernici padaju.
Kur'an svako obožavanje i svaku molbu za pomoć usmjerava samo Allahu (﷾).
Kur'an odbacuje služenje drugim bićima kao način približavanja Allahu (﷾). Kaže da iskrena predanost pripada samo Allahu (﷾).
Kur'an kaže da oni koje ljudi mole mimo Allaha (﷾) ništa ne stvaraju i sami su stvoreni. Bića koja ljudi mole sama traže put do svog Gospodara.
Allah (﷾) je blizu i odaziva se svakome ko Ga poziva, bez posrednika.
Pogledi do Allaha (﷾) ne mogu doprijeti i ništa nije kao On, pa se obožava bez ikakvog kipa.