Kratak odgovor
Nije. U Giti Krišna kaže da je nerođen, a ipak rođen iz doba u doba svojom vlastitom moći. Hinduistički učitelji ne slažu se o tome šta to znači. Šankara kaže da je rođenje samo izgledalo stvarno. Ramanudža kaže da je bilo stvarno, u božanskom tijelu. Epovi govore o božanskim znakovima, ali pokazuju i čovjekove granice. U Ramajani Rama govori bogovima da sebe smatra smrtnim čovjekom i pita ko je. U Mahabharati lovčeva strijela probija Krišninu petu, a Ardžuna kasnije daje da mu se tijelo spali. Kur'an kaže da se Allah (﷾) ne rađa i da ništa nije kao On. On živi i nikada ne umire, i zna sve. Isti odgovor daje o Isusu: njegovo rođenje bilo je čudo, ali on je bio Allahov (﷾) rob.
Potpuno objašnjenje
Hinduističko učenje: Gospodovi silasci
Hinduisti Gospodove dolaske na svijet nazivaju avatarima ili silascima. U Giti Krišna govori Ardžuni, ratniku kojeg poučava, da je nerođen i gospodar svih bića. Ipak se rađa svojom vlastitom moći. Kad god pobožnost zamire, rađa se iz doba u doba, da zaštiti dobre, uništi zločince i uspostavi pobožnost. Ko istinski zna njegovo božansko rođenje i djelo, kaže, ne rađa se ponovo. Bhagavata purana, sveta hinduistička knjiga o Višnuovim silascima, prije svega Krišni, nabraja dvadeset i dva takva silaska. Idu od vepra i ribe do Balarame i Krišne, a kaže da su bezbrojni. Svi ostali, kaže, dijelovi su ili emanacije, ali Krišna je sam Gospod. Ramanudža, hinduistički učitelj jedanaestog i dvanaestog stoljeća, objašnjava zašto Gospod dolazi lično. Njegovi poklonici ne mogu živjeti a da ga ne vide, pa dolazi da im dopusti da ga vide, gledaju njegova djela i razgovaraju s njim.
“Iako sam nerođen i neiscrpan u (svojoj) suštini, iako sam gospodar svih bića, ipak preuzimam upravljanje vlastitom prirodom i rađam se svojom varljivom moći.”
“Kad god, o potomče Bharate! pobožnost zamire, a bezbožnost je u usponu, ja stvaram sebe. Rađam se iz doba u doba, za zaštitu dobrih, za uništenje zločinaca i uspostavljanje pobožnosti.”
“Ko tako istinski zna moje božansko rođenje i djelo, odbacuje (ovo) tijelo i ne rađa se ponovo. On dolazi k meni, o Arguna!”
Poglavlje po redu broji Gospodova silaženja. Među dvadeset i dva koja imenuje su vepar koji je podigao Zemlju iz voda, riba koja je spasila Manua u potopu, kornjača koja je na leđima nosila planinu Mandara, Mohini (ženski oblik koji je očarao demone), čovjek-lav Narasimha i patuljak. Imenuje i mudrace i kraljeve, među njima boga-kralja (Dutt: ‘Naradeva’) koji je ukrotio more, kojeg njegovi komentatori poistovjećuju s Ramom, a zatim Balaramu i Krishnu, rođene među Vrishnijima. Najavljuje Budu i, posljednjeg, Kalkija.
“Utjelovljenja, o Brāhmane, Harija, izvora čistoće, bezbrojna su; kao što hiljadu rijeka izvire iz jednog jezera, čije vode ipak ostaju neiscrpljene. Mudraci, Manui, bogovi, sinovi Manua, sva ova moćna bića s Prajāpatijima dijelovi su Boga. Svi su oni ili dijelovi ili emanacije Osobe; ali Krishna je sam Gospod. Iz ciklusa u ciklus olakšavaju svijetu, koji dahće pod ugnjetavanjem demona.”
“Sādhui su dobri i čestiti, pobožni, ugledni vaishṇave (ili obožavatelji Sveprožimajućeg Duha = Vishṇua), koji traže Mene kao svoje Utočište. To su oni koji osjećaju da bez gledanja Mene, Čija imena i čudesna djela nadilaze moći govora i uma, ne mogu živjeti i kretati se, ne mogu održavati samo svoje biće. To su oni kojima je jedan trenutak Moje odsutnosti iz njihovog sjećanja kao kalpa. Za zaštitu ovih svetih ljudi, da se ne bi, u svojoj agoniji što Me ne vide, istopili, dajem im povlasticu (ili pravo) da Me mogu vidjeti, i Moja djela, i razgovarati sa Mnom i tako dalje.”
Kako učitelji objašnjavaju rođenje
Gita Krišnu naziva nerođenim, a ipak rođenim. Njeni veliki komentatori to objašnjavaju na različite načine. Šankara, učitelj advaite, živio je oko osmog stoljeća. Kaže da Gospod izgleda rođen i utjelovljen kroz svoju mayu (svoju moć iluzije), ali ne u stvarnosti, kao drugi. K. T. Telang, hinduistički sudija koji je preveo Gitu u devetnaestom stoljeću, piše da se moć naziva varljivom jer je on i dalje zapravo nerođen. Priroda koju preuzima, dodaje Telang, jeste ono što ulazi u oblikovanje materijalnog oblika u kojem se rađa. Ramanudža, učitelj višištadvaite (kvalificirane nedvojnosti: jedan Bog, s dušama i svijetom kao Njegovim tijelom), čita odlomak na drugi način. Krišnine riječi o njegovim mnogim rođenjima, kaže, potvrđuju da su utjelovljenja stvarna, a ne iluzija ili magija, stvarna kao i Ardžunino vlastito rođenje. Ipak, Gospod nikada ne odlaže svoje božanske osobine. Preuzima oblike poput oblika bogova i ljudi, kao da je njihove naravi. Njegova utjelovljenja su božanska, nematerijalna i jedinstvena.
“Prošao sam kroz mnoga rođenja, o Arguna! a i ti. Ja ih sve znam, ali ti, o strahu (svojih) neprijatelja! ih ne znaš.”
“Iako sam nerođen i neiscrpan u (svojoj) suštini, iako sam gospodar svih bića, ipak preuzimam upravljanje vlastitom prirodom i rađam se svojom varljivom moći.”
“Iako sam nerođen, iako je po prirodi moja moć viđenja (jnâna-sakti) neprolazna, iako sam po prirodi Gospodar svih stvorenja od Brahmâ do trave, ipak vladajući Svojom Prirodom, Prakriti, Mâyom Višnua, koja se sastoji od tri energije Sattve, Rajasa i Tamasa, kojoj je podložan cijeli ovaj svemir i kojom zavaran cijeli svijet ne poznaje Vâsudevu, svoje vlastito Ja, izgledam rođen i utjelovljen, kroz Svoju Mâyu, ali ne u stvarnosti, za razliku od drugih.”
“Priroda je ono što ulazi u oblikovanje materijalnog oblika u kojem se rađa; ‘moć’ uključuje znanje, svemoć itd. Varljiva je jer je on i dalje zapravo ‘nerođen’.”
“Ova izjava: ‘Mnoga rođenja prošla su za Mene’ potvrda je stvarnosti Utjelovljenja (i stoga nije iluzija ili magija). Primjer (ili analogija) Arjune, na koji se misli izrazom ‘tavacha’ (i za tebe), dokaz je te stvarnosti. (To znači: Moje sadašnje Utjelovljenje stvarno je kao što je stvarno tvoje sadašnje rođenje, pa su i prošla Utjelovljenja nas obojice stvarna).”
“Svojom (slobodnom) voljom, dakle, rađam se, ali ne odlažući Svoje suštinske (božanske) osobine, tj. da sam suprotan zlu, da sam Prebivalište Slavnih Savršenstava, da sam Gospodar svega itd. Preuzimam oblike koji pripadaju devama (nebeskim bićima), ljudima (zemaljskim stvorenjima) i tako dalje: i ispoljavam Se kao da sam njihove naravi, Svojim vlastitim slobodnim izborom.”
“Ko uistinu shvati božansku, nematerijalnu i jedinstvenu narav Mojih Utjelovljenja i Mojih Djela (povezanih s njima), koja su namijenjena isključivo dobrobiti onih koji Me traže kao svoj Počinak i koja su namijenjena zaštiti dobrih (sādhu); ko razumije stvarnu narav Utjelovljenih ispoljavanja (tj. ispoljavanja Vibhava, br. 3 od Para) i njihovih Djela, kao različitu od prisilnih rođenja koja bićima dolaze kao posljedica njihovih prošlih djela (karma), proizašlih iz sjedinjenja čistog ātmāna (duha) i trostruke nečiste prakṛiti (materije); ko zna da Utjelovljenja pripadaju Onome Ko ima takve Slavne Osobine, kao što su Gospodstvo nad svim, Sveznanje, Čvrsta volja itd., takav čovjek se ne vraća ponovnom rođenju nakon odlaska iz svog sadašnjeg tijela. On doseže samo Mene.”
| Učitelj | Da li je rođenje bilo stvarno? | Šta to znači |
|---|---|---|
| Šankara (oko 8. stoljeća) | Ne. Gospod se samo čini rođenim, kroz svoju mayu. | Sam Bog nikada nije bio rođen. |
| Ramanudža (11. i 12. stoljeće) | Da, jednako stvarno kao Ardžunino vlastito rođenje. | Gospod je zadržao svako božansko svojstvo i uzeo oblik samo kao da je ljudske prirode. |
Nijedno od ova dva čitanja ne kaže da je Bog postao čovjek kao što smo mi ljudi.
Nerođen, a ipak rođen
Sama Gita otvara problem. Kada Krišna kaže da je ovom učenju poučio Sunce, Ardžuna prigovara da je Krišnino rođenje kasnije od rođenja Sunca. Krišna odgovara da je prošao kroz mnoga rođenja i da je nerođen, a ipak rođen svojom vlastitom moći. Nijedno od dva velika čitanja tog odgovora ne kaže da je Bog postao čovjek kao što smo mi ljudi. Po Šankarinom čitanju, rođenje se samo prividno dogodilo. Ono što su ljudi vidjeli bio je privid, a Sam Bog nikada nije rođen. Po Ramanudžinom čitanju, rođenje je bilo stvarno, ali je Gospod zadržao svaku božansku osobinu i samo preuzeo oblik kao da je ljudske naravi. Epovi, međutim, opisuju sam život. Govore o božanskim znakovima, a sljedeća dva odjeljka ih navode. Ali pored tih znakova pokazuju čovjekove granice. Rama, rođen kao sin Dašarathe, sebe smatra smrtnim čovjekom i pita bogove ko je. Brahma mu to kaže. Krišnu, rođenog kasnije od Sunca, probija lovčeva strijela, a u Mahabharati mu se tijelo spaljuje.
“Ovu vječnu (metodu) predanosti objavio sam Suncu, Sunce ju je objavilo Manuu, a Manu ju je prenio Ikshvâkuu. Dolazeći tako korak po korak, postala je poznata kraljevskim mudracima. Ali, o strahu (svojih) neprijatelja! ta predanost izgubila se svijetu dugim (protokom) vremena. Tu istu prastaru predanost objavio sam ti danas, vidjevši da si moj poklonik i prijatelj, jer je to najviša tajna.”
“Kasnije je tvoje rođenje; rođenje Sunca je ranije. Kako onda da razumijem da si (ovo) prvi objavio?”
“Prošao sam kroz mnoga rođenja, o Arguna! a i ti. Ja ih sve znam, ali ti, o strahu (svojih) neprijatelja! ih ne znaš.”
“Iako sam nerođen i neiscrpan u (svojoj) suštini, iako sam gospodar svih bića, ipak preuzimam upravljanje vlastitom prirodom i rađam se svojom varljivom moći.”
“Iako sam nerođen, iako je po prirodi moja moć viđenja (jnâna-sakti) neprolazna, iako sam po prirodi Gospodar svih stvorenja od Brahmâ do trave, ipak vladajući Svojom Prirodom, Prakriti, Mâyom Višnua, koja se sastoji od tri energije Sattve, Rajasa i Tamasa, kojoj je podložan cijeli ovaj svemir i kojom zavaran cijeli svijet ne poznaje Vâsudevu, svoje vlastito Ja, izgledam rođen i utjelovljen, kroz Svoju Mâyu, ali ne u stvarnosti, za razliku od drugih.”
“Ova izjava: ‘Mnoga rođenja prošla su za Mene’ potvrda je stvarnosti Utjelovljenja (i stoga nije iluzija ili magija). Primjer (ili analogija) Arjune, na koji se misli izrazom ‘tavacha’ (i za tebe), dokaz je te stvarnosti. (To znači: Moje sadašnje Utjelovljenje stvarno je kao što je stvarno tvoje sadašnje rođenje, pa su i prošla Utjelovljenja nas obojice stvarna).”
“Svojom (slobodnom) voljom, dakle, rađam se, ali ne odlažući Svoje suštinske (božanske) osobine, tj. da sam suprotan zlu, da sam Prebivalište Slavnih Savršenstava, da sam Gospodar svega itd. Preuzimam oblike koji pripadaju devama (nebeskim bićima), ljudima (zemaljskim stvorenjima) i tako dalje: i ispoljavam Se kao da sam njihove naravi, Svojim vlastitim slobodnim izborom.”
“Tako oslovljen od Indre, Brahmá i drugih bogova, Ráma, potomak Raghua, gospodar svijeta i najbolji od čestitih, obratio se poglavaru bogova. ‘Kako sebe smatram čovjekom po imenu Ráma i sinom Daśarathe, zato, gospodine, molim te reci mi ko sam i odakle sam došao.’ ‘O ti čija moć nikada ne jenjava’, rekao je Brahmá Kákutsthi, najistaknutijem od onih koji temeljito znaju Brahmá, ‘Ti si Náráyaṇa, svemoćni, sretni, naoružan diskom.”
“Prije toga je razmišljao o svemu što su nagovijestile riječi koje je Gāndhāri izrekla u ranijim danima. Sjetio se i riječi koje je Durvāsas izrekao u vrijeme kad mu je taj Rishi tijelo namazao ostatkom Pāyase koju je pojeo (dok je bio gost u Krishninoj kući). Visokoumni, razmišljajući o uništenju Vrishnija i Andhaka, kao i o ranijem pokolju Kurua, zaključio je da je došao čas (za njegov vlastiti odlazak sa svijeta). Zatim je obuzdao svoja osjetila (u Yogi). Upućen u istinu svake teme, Vāsudeva, iako je bio Vrhovno Božanstvo, želio je umrijeti da otkloni sve sumnje i utvrdi izvjesnost rezultata (u pitanju ljudskog postojanja), samo da podrži tri svijeta i da riječi Atrijevog sina učini istinitim. Obuzdavši sva svoja osjetila, govor i um, Krishna je legao u visokoj Yogi. Tada je ondje došao žestoki lovac po imenu Jarā, u želji za jelenom. Lovac je, zamijenivši Keçavu, koji je bio ispružen na zemlji u visokoj Yogi, za jelena, probio mu petu strijelom i brzo došao na to mjesto da uhvati svoj plijen. Prišavši, Jarā je ugledao čovjeka odjevenog u žutu odjeću, zanesenog u Yogi i obdarenog mnogim rukama. Smatrajući se prijestupnikom i ispunjen strahom, dotakao je Keçavine noge. Visokoumni ga je utješio, a zatim se uspeo uvis, ispunjavajući cijeli nebeski svod sjajem.”
“Pronašavši tada tijela Rāme i Vāsudeve, Arjuna je dao da ih spale osobe vješte u tom poslu.”
Šta Ramajana kaže o Rami
Ramajana je ep o Rami. Nakon smrti demonskog kralja Ravane, bogovi dolaze Rami i pitaju ne prepoznaje li još svoju nebesku narav. Rama odgovara da sebe smatra smrtnim čovjekom, iz loze Ikšvaku, potomkom Dašarathe, kralja Kosale. U doslovnom prijevodu štampanom u Griffithovim bilješkama, traži od njih da mu kažu ko je i odakle je došao. Brahma, bog stvoritelj hinduističkog vjerovanja, tada mu kaže da je Narajana, Višnuovo ime. Brahma kaže da je preuzeo oblik čovjeka da ubije Ravanu. Sanskrtske riječi atmanam manusham manye znače ‘smatram se ljudskim bićem’. Tekst ne kaže da Rama glumi ili da zna više nego što govori. On govori kao čovjek, a bogovi mu odgovaraju.
“Zar još, o premudri, ne prepoznaješ svoju nebesku narav? Prestali su: a Ráma je tako započeo: ‘Smatram se smrtnim čovjekom. Iz stare loze Ikshváku potičem, od Daśarathe, kralja Kosale.’ Prestao je: a sam Brahmá je odgovorio: ‘O, odbaci tu ispraznu misao. Ti si Gospodar Náráyaṇ, ti, Bog kojem se sva stvorenja klanjaju.”
“Tako oslovljen od Indre, Brahmá i drugih bogova, Ráma, potomak Raghua, gospodar svijeta i najbolji od čestitih, obratio se poglavaru bogova. ‘Kako sebe smatram čovjekom po imenu Ráma i sinom Daśarathe, zato, gospodine, molim te reci mi ko sam i odakle sam došao.’ ‘O ti čija moć nikada ne jenjava’, rekao je Brahmá Kákutsthi, najistaknutijem od onih koji temeljito znaju Brahmá, ‘Ti si Náráyaṇa, svemoćni, sretni, naoružan diskom.”
“Sítá (tvoja žena) je Lakshmí; a ti si bog Vishṇu, Krishṇa i Prajápati. Da ubiješ Rávaṇa, preuzeo si oblik čovjeka; zato si, o najbolji od čestitih, izvršio ovaj zadatak koji smo ti (mi bogovi) nametnuli.”
Šta Mahabharata kaže o Krišninoj smrti
Mahabharata je veliki ep koji sadrži Gitu. Njena šesnaesta knjiga, Mausala parva, govori kako se Krišnin život završio. Njegov vlastiti narod bio je uništen. Razmišljao je o riječima koje je jednom izgovorila Gandhari, kraljica koja je izgubila sinove u velikom ratu. Zaključio je da je došao njegov čas. Tekst kaže da je, iako je bio Vrhovno Božanstvo, želio umrijeti. Navodi njegove razloge: da otkloni sve sumnje, da održi tri svijeta i da obistini riječi Durvasasa, Atrijevog sina. Njegov prevodilac, Ganguli, objašnjava da je Durvasas Krišnino tijelo učinio neranjivim svuda osim na tabanima. Krišna je legao u jogi (dubokoj samokontroli). Lovac po imenu Džara, zamijenivši ga za jelena, probio mu je petu strijelom. Prišavši, lovac je vidio čovjeka u žutim haljinama, zanesenog u jogi i s mnogo ruku. Krišna ga je utješio i uzdigao se, ispunjavajući nebo sjajem. Ep kaže da je stigao u svoje nezamislivo područje. Poslije, kaže, Ardžuna je pronašao tijela Krišne i njegovog brata Balarame i dao ih spaliti.
“Prije toga je razmišljao o svemu što su nagovijestile riječi koje je Gāndhāri izrekla u ranijim danima. Sjetio se i riječi koje je Durvāsas izrekao u vrijeme kad mu je taj Rishi tijelo namazao ostatkom Pāyase koju je pojeo (dok je bio gost u Krishninoj kući). Visokoumni, razmišljajući o uništenju Vrishnija i Andhaka, kao i o ranijem pokolju Kurua, zaključio je da je došao čas (za njegov vlastiti odlazak sa svijeta). Zatim je obuzdao svoja osjetila (u Yogi). Upućen u istinu svake teme, Vāsudeva, iako je bio Vrhovno Božanstvo, želio je umrijeti da otkloni sve sumnje i utvrdi izvjesnost rezultata (u pitanju ljudskog postojanja), samo da podrži tri svijeta i da riječi Atrijevog sina učini istinitim. Obuzdavši sva svoja osjetila, govor i um, Krishna je legao u visokoj Yogi. Tada je ondje došao žestoki lovac po imenu Jarā, u želji za jelenom. Lovac je, zamijenivši Keçavu, koji je bio ispružen na zemlji u visokoj Yogi, za jelena, probio mu petu strijelom i brzo došao na to mjesto da uhvati svoj plijen. Prišavši, Jarā je ugledao čovjeka odjevenog u žutu odjeću, zanesenog u Yogi i obdarenog mnogim rukama. Smatrajući se prijestupnikom i ispunjen strahom, dotakao je Keçavine noge. Visokoumni ga je utješio, a zatim se uspeo uvis, ispunjavajući cijeli nebeski svod sjajem.”
“Aluzija je na neprobojnost svakog dijela Krishninog tijela osim njegovih stopala. Atrijev sin, Durvāsas, učinio je Krishnu neranjivim osim na tabanima. Krishna je želio umrijeti na način koji bi Rishijeve riječi učinio istinitim.”
“Kad je stigao na Nebo, Vāsava i blizanci Açwini i Rudra i Adityi i Vasui i Viçwedeve, i Muniji i Siddhe i mnogi najistaknutiji među Gandharvama, s Apsarama, istupili su da ga prime. Tada je, o kralju, slavni Nārāyana žestoke energije, Stvoritelj i Uništitelj svega, taj učitelj Yoge, ispunjavajući Nebo svojim sjajem, stigao u svoje nezamislivo područje.”
“Pronašavši tada tijela Rāme i Vāsudeve, Arjuna je dao da ih spale osobe vješte u tom poslu.”
Dva izvještaja o Krišninom tijelu
Bhagavata purana kraj pripovijeda drugačije. I ona kaže da je lovac Džara zamijenio Krišnino stopalo za jelena i probio ga strijelom, a zatim vidio četverorukog Gospodara. Ali kaže da je Krišna ušao u svoje prebivalište ne spalivši svoje tijelo yogijskom vatrom. Poklonici to uzimaju u značenju da je Gospod uzeo svoje tijelo sa sobom. Tako tijelo koje je Ardžuna spalio nije bilo njegovo. Dva spisa ne mogu oba biti u pravu o istom tijelu. Ipak, oba pokazuju oblik koji je rođen i koji je probila lovčeva strijela. A ako je ono što su ljudi vidjeli u šumi bilo samo prikazivanje, isto se može reći za rođenje i cijeli život. To je Šankarino čitanje. Po njemu, Sam Bog nikada nije rođen kao čovjek.
Lovac Jara, zamijenivši Krishnino stopalo za jelena, probio ga je strijelom načinjenom od posljednjeg željeznog komada toljage. U sljedećem stihu vidi četverorukog Gospodara i pada mu pred noge u strahu.
Stih kaže da je Krishna ušao u svoje prebivalište ne spalivši svoje tijelo yogijskom koncentracijom na vatru. To tijelo naziva radošću svjetova i blagoslovljenim predmetom meditacije.
“Pronašavši tada tijela Rāme i Vāsudeve, Arjuna je dao da ih spale osobe vješte u tom poslu.”
“Kasnije je tvoje rođenje; rođenje Sunca je ranije. Kako onda da razumijem da si (ovo) prvi objavio?”
“Iako sam nerođen, iako je po prirodi moja moć viđenja (jnâna-sakti) neprolazna, iako sam po prirodi Gospodar svih stvorenja od Brahmâ do trave, ipak vladajući Svojom Prirodom, Prakriti, Mâyom Višnua, koja se sastoji od tri energije Sattve, Rajasa i Tamasa, kojoj je podložan cijeli ovaj svemir i kojom zavaran cijeli svijet ne poznaje Vâsudevu, svoje vlastito Ja, izgledam rođen i utjelovljen, kroz Svoju Mâyu, ali ne u stvarnosti, za razliku od drugih.”
| Šta se dogodilo | Mahabharata | Bhagavata purana |
|---|---|---|
| Strijela | Lovac Džara, misleći da je jelen, probada mu petu. | Lovac Džara misli da mu je stopalo jelen i probada ga. |
| Šta je lovac vidio | Čovjeka u žutoj odjeći, zanesenog u jogi, s mnogo ruku. | Četveroručnog Gospoda. |
| Tijelo | Ardžuna pronalazi tijelo i daje ga spaliti. | Krišna ulazi u svoje vlastito boravište; njegovo tijelo nije predato jogijskoj vatri. |
Oba ne mogu biti u pravu o istom tijelu. Oba prikazuju oblik koji je rođen i koji je probola lovčeva strijela.
Bog koji se ne rađa
Kur'an izravno odgovara na pitanje. Allah (﷾) nije rodio i rođen nije, i ništa nije kao On. On je stvorio nebesa i Zemlju, stvorio sve i sve u potpunosti zna. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire. Kad nešto odluči, On za to samo kaže ‘Budi!’, i ono bude. Tako Mu rođenje nije potrebno da bi djelovao u Svom svijetu. Isti ajet koji kaže da On nad svime ima moć naziva nevjerstvom reći da je Bog Mesih. Pita ko bi mogao spriječiti Allaha (﷾) ako bi htio uništiti Mesiha, njegovu majku i sve na Zemlji. Moć nad svime jeste moć stvaranja, a ne postajanja stvorenjem.
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“Stvoritelj nebesa i Zemlje bez prethodnog primjera! Učinio vam je od vaše vrste parove i od stoke parove. Tako vas rasprostire. Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.”
“On je nebesa i Zemlje, bez prethodnog primjera, Stvoritelj. Otkud Njemu dijete kad nema žene?! On sve stvara, i samo On sve zna.”
“Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je Dobrostiv i Onaj Koji sve u potpunosti zna.”
“Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to samo rekne: “Budi!”, i ono bude.”
“Nevjernici su oni koji govore: “Doista je Bog Mesih, sin Merjemin!” Reci: “Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji?” Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara šta hoće, i Allah nad svime ima moć.”
Obilježja stvorenja
Kur'an Stvoritelja odvaja od Njegovih stvorenja po rođenju, potrebi, znanju i smrti. Allahovi (﷾) poslanici bili su ljudi koji su jeli hranu i hodali po trgovima. Isus i njegova majka morali su jesti svakodnevnu hranu. Allah (﷾) je, nasuprot tome, Živi, kojeg ne obuzima ni drijemež ni san. On je Onaj koji živi i ne umire, a kada sve na Zemlji prođe, ostaje Njegovo Lice. On nikada ne griješi i nikada ne zaboravlja. Vjerovjesniku Muhammedu (ﷺ) rečeno je da kaže da je samo čovjek kao i njegovi slušaoci. Ono što ga je izdvajalo bila je objava da je njihov Bog jedan Bog. Zabranio je svojim sljedbenicima da ga pretjerano hvale kao što su kršćani pretjerano hvalili Isusa. Rekao im je da ga zovu Allahovim (﷾) robom i Njegovim Poslanikom.
“Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.”
“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je iskreno srcem vjerovala; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću!”
“Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. Njegova Kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!”
“Ti se pouzdaj u Živog, Koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna.”
“Sve što je na njoj – Zemlji prolazno je, a ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito,”
““Znanje o njima kod Gospodara je moga, u Knjizi”, reče Musa, “Gospodaru mome ništa skriveno nije i On ne zaboravlja.””
“Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje.””
Omer prenosi da je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže: ne hvalite me pretjerano kao što su kršćani pretjerano hvalili sina Merjemina; ja sam samo rob, zato me zovite Allahovim robom i Njegovim Poslanikom.
Čovjek kao primjer
Bhagavata daje još jedan razlog za Ramin ljudski život. U njoj Hanuman, Ramin predani sluga, pjeva himnu. Himna kaže da je Gospod došao kao smrtnik ne samo da ubije Rakšasu (demonskog kralja Ravanu), nego i da pouči čovječanstvo. Kur'an se slaže da ljudima treba ljudski primjer. Zato Allah (﷾) šalje ljude kao Svoje poslanike. Kada su ljudi pitali zašto je Allah (﷾) poslao čovjeka, Kur'an je odgovorio: kada bi meleki hodali Zemljom, poslao bi im meleka. Poslanik se može slijediti jer je ono što su i njegovi sljedbenici: Allahov (﷾) rob. Poslanik (ﷺ) se naziva “divan uzor” za svakoga ko nadu polaže u Allaha (﷾). Primjer koji je Bog koji glumi čovjeka pokazuje samo ono što bi Bog učinio. Nijedan čovjek to ne može oponašati.
U himni Rami koju pjeva njegov poklonik Hanuman, Bhagavata kaže da Gospodov silazak kao smrtnika nije bio samo da ubije Rakshasu, nego i da pouči čovječanstvo. Inače, pita, zašto bi tuga zapala onoga ko je duša svemira? Tri stiha kasnije (5.19.8) poziva svakoga, nebeskog, Asuru, čovjeka ili majmuna, da obožava Harija u ljudskom obliku Rame.
“A ljude je, kad im je dolazila uputa, odvraćalo od vjerovanja samo to što su govorili: “Zar je Allah kao poslanika čovjeka poslao?” Reci: “Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali.””
“A da ga melekom učinimo, opet bismo ga kao čovjeka stvorili i opet bismo im učinili nejasnim ono što im jasno nije.”
“Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji nadu polaže u Allaha i Posljednji dan, i koji često Allaha spominje.”
“Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje.””
Isti odgovor za Isusa
Muslimani daju isti odgovor kada kršćani kažu da je Bog postao čovjek u Isusu. Kur'an poštuje Isusa i potvrđuje njegovo djevičansko rođenje, ali ga naziva činom stvaranja. Kada Merjema pita kako može imati sina, kaže joj se da Allah (﷾) stvara šta hoće: kaže ‘Budi!’, i to biva. Pred Allahom (﷾) Isus je kao Adem, kojeg je Allah (﷾) stvorio od prašine. Kur'an govori i o njegovim čudima: govorio je iz bešike, oživio ptičicu od ilovače i oživljavao mrtve. Svako od njih veže za Allaha (﷾). Allah (﷾) ga je ojačao da govori u bešici, a ptica i oživljavanje mrtvih bili su Njegovom dozvolom. Njegove prve riječi iz bešike bile su da je Allahov (﷾) rob. Kur'an naziva nevjerstvom reći da je Bog Mesih. Stranice ove lokacije o Isusu postavljaju tri pitanja. Može li biti i Bog i čovjek? Zašto niko nije vidio Boga? Kako je mogao biti gladan i iskušavan? Isti argument važi za svaku tvrdnju da se Bog rodio kao čovjek.
“Ona reče: “Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije dodirnuo?!” “Eto, tako”, reče, “Allah stvara šta On hoće. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' i to biva.””
“Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od prašine ga je stvorio, a zatim mu rekao: “Budi!” i on bi!”
“A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?”, rekoše.”
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
“I poslat će ga kao poslanika sinovima Israilovim: Donio sam vam znak od Gospodara vašega: oblikovat ću vam od ilovače nešto poput ptice, i u nju puhnuti, pa će, Allahovom dozvolom, ptica biti; iscijelit ću slijepa od rođenja i gubava, i oživljavat ću mrtve dozvolom Allahovom; i kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima vašim pohranjujete. U svemu tome ima dokaza za vas, ako vjernici budete.”
“Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj kada sam te Duhom Blagoslovljenim pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo čovjek, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, dozvolom Mojom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, dozvolom Mojom, postala ptica; i kada si, dozvolom Mojom, od rođenja slijepa i gubava iscijelio; i kada si, dozvolom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ”Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina,”
“Nevjernici su oni koji govore: “Bog je, doista, Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi lsrailovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nepravednima neće niko moći pomoći.”
Blizu sada, viđen poslije
Ramanudža kaže da Gospod dolazi da bi ga mogli vidjeti poklonici koji ne mogu podnijeti da budu bez njega. Kur'an odgovara na tu čežnju ne čineći Allaha (﷾) stvorenjem. Allah (﷾) je blizu. Odaziva se molbi svakoga ko Ga doziva i bliži je svakoj osobi od vratne žile. Srca nalaze smiraj u spominjanju Njega. On se ne vidi na ovom svijetu. Kada je Musa tražio da Ga vidi, Allah (﷾) je Svoju slavu pokazao brdu, i ono je sravnjeno sa zemljom. Ali vjernicima je obećano samo viđenje. Na Sudnji dan njihova lica će blistati, gledajući u svog Gospodara. Ibn Kesir, muslimanski komentator Kur'ana iz četrnaestog stoljeća, objašnjava da će Ga vidjeti vlastitim očima. Poslanik (ﷺ) je pogledao pun Mjesec. Rekao je da će vjernici vidjeti svog Gospodara kao što vide taj Mjesec.
“Sādhui su dobri i čestiti, pobožni, ugledni vaishṇave (ili obožavatelji Sveprožimajućeg Duha = Vishṇua), koji traže Mene kao svoje Utočište. To su oni koji osjećaju da bez gledanja Mene, Čija imena i čudesna djela nadilaze moći govora i uma, ne mogu živjeti i kretati se, ne mogu održavati samo svoje biće. To su oni kojima je jedan trenutak Moje odsutnosti iz njihovog sjećanja kao kalpa. Za zaštitu ovih svetih ljudi, da se ne bi, u svojoj agoniji što Me ne vide, istopili, dajem im povlasticu (ili pravo) da Me mogu vidjeti, i Moja djela, i razgovarati sa Mnom i tako dalje.”
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli.”
“Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova šapće, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.”
“One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju.”
“I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: “Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” “Nećeš Me vidjeti”, reče, “ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjet ćeš Me!” I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa izgubi svijest i strovali se. Čim se osvijesti, reče: “Uzvišen si Ti! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!””
“Taj dan neka lica blistava će biti, u Gospodara svoga će gledati.”
Džerir prenosi da je Poslanik (ﷺ) jedne noći pogledao pun Mjesec i rekao: vidjet ćete svog Gospodara kao što vidite ovaj Mjesec, bez poteškoće da Ga vidite; zato, ako možete, nemojte dopustiti da vam išta promakne namaz prije izlaska Sunca i namaz prije zalaska Sunca. El-Buhari to stavlja u poglavlje o ajetima o licima koja gledaju u svog Gospodara (75:22-23).
Odgovori, i odgovor na njih
Bhagavata Purana 1.3.26-28 — knjiga 1, poglavlje 3, stihovi 26-28
“Utjelovljenja, o Brāhmane, Harija, izvora čistoće, bezbrojna su; kao što hiljadu rijeka izvire iz jednog jezera, čije vode ipak ostaju neiscrpljene. Mudraci, Manui, bogovi, sinovi Manua, sva ova moćna bića s Prajāpatijima dijelovi su Boga. Svi su oni ili dijelovi ili emanacije Osobe; ali Krishna je sam Gospod. Iz ciklusa u ciklus olakšavaju svijetu, koji dahće pod ugnjetavanjem demona.”
Navedeno za
Bog je svemoćan i slobodan. Bhagavata kaže da su silasci Harija bezbrojni. Među njih ubraja vepra, ribu, kornjaču, ženu, čovjeka-lava i patuljka, kao i Krišnu. Reći da Bog ne može uzeti oblik, pa ni ljudski, znači postaviti Bogu granicu.
Odgovor
Pitanje nije šta Allah (﷾) može učiniti, nego šta On jeste. Kur'an u jednom ajetu kaže da Allah (﷾) ima moć nad svime i da je nevjerstvo reći da je Bog Mesih. Njegova moć pokazuje se u onome što stvara: kad nešto odluči, On za to samo kaže ‘Budi!’, i ono bude. Rađati se, rasti, trebati hranu i umirati nisu dodatne moći. To je stanje stvorenja, a Bog koji bi ga preuzeo odrekao bi se onoga što Ga čini Bogom. Nije rodio i rođen nije, i ništa nije kao On. Gita se slaže u najvažnijoj tački. Čak i kada govori o svom rođenju, Krišna kaže da je nerođen i neiscrpan u svojoj suštini. Tako pitanje nije može li se Božija suština roditi, nego da li je oblik koji je rođen bio Bog. Ova lokacija isti argument iznosi o Isusu. Njene stranice pitaju može li biti i Bog i čovjek, zašto niko nije vidio Boga i kako je mogao biti gladan i iskušavan.
Zaključak — Allah (﷾) stvara svaki oblik koji hoće. Njegova moć ne čini Ga jednim od onoga što stvara.
Kur'an 28:30 — sura El-Kasas, ajet 30
“A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!”
Navedeno za
Muslimani vjeruju da je Allah govorio Musau iz stabla i pokazao Svoju slavu brdu. On dolazi i na Sudnji dan sa Svojim melekima. Ako Bog može govoriti i djelovati unutar Svog stvaranja, može u njega i ući u nekom obliku. Uzeti tijelo nije teže od govora iz stabla.
Odgovor
Kur'an doista govori o glasu iz stabla: “O Musa, Ja sam, zbilja, Allah, Gospodar svjetova!” Ali stablo nije postalo Bog, i niko nije padao ničice pred stablom. Glas je rekao Musau: “Meni ibadet čini”. Kada je Allah (﷾) Svoju slavu pokazao brdu, ono je sravnjeno sa zemljom, a Musa je izgubio svijest. Kur'an također kaže kako Allah (﷾) govori čovjeku: objavom, iza zastora ili preko izaslanika. U svakom slučaju Allah (﷾) djeluje na Svoje stvaranje i ostaje odvojen od njega. Muslimani potvrđuju da “dođe Gospodar tvoj” (89:22), kako On kaže, ne upoređujući Njegov dolazak ni sa čim. Nijedan ajet ne kaže da se On rađa, jede ili umire. Govoriti stvorenju jeste čin Stvoritelja. Roditi se i umrijeti znači postati stvorenje. Prvo je Njegova moć; drugo bi promijenilo ono što On jeste. Zato ništa nije kao On.
Zaključak — Allah (﷾) govori Svom stvaranju iza zastora, i ono ne postaje On. Govor je Njegov čin; rođenje bi Ga učinilo stvorenjem.
Bhagavad Gita 4:6 — poglavlje 4, stih 6
“Iako sam nerođen i neiscrpan u (svojoj) suštini, iako sam gospodar svih bića, ipak preuzimam upravljanje vlastitom prirodom i rađam se svojom varljivom moći.”
Navedeno za
Krišna preuzima upravljanje “vlastitom prirodom” i rađa se svojom vlastitom moći. Njegovo rođenje nije kao naše, uzrokovano prošlim djelima i načinjeno od materije. Ramanudža Gospodova utjelovljenja naziva božanskim, nematerijalnim i jedinstvenim. Krišnini poklonici njegov oblik nazivaju sat-chit-ananda, načinjen od bića, znanja i blaženstva, kako kaže Brahma Samhita. Gita upozorava da zavedeni ljudi zanemaruju Krišnu jer je preuzeo ljudsko tijelo. Tako prigovori iz gladi, neznanja ili smrti promašuju poentu: tijelo avatara bilo je božansko.
Odgovor
Hinduistički učitelji ne slažu se o tome šta znači ‘vlastita priroda’. Telang, hinduistički sudija koji je preveo Gitu, objašnjava je kao ono što ulazi u oblikovanje “materijalnog oblika u kojem se rađa”. Šankara kaže da Gospod samo izgleda rođen i utjelovljen. Ramanudža kaže da je rođenje stvarno, a tijelo božansko. Vlastiti stih Gite protiv onih koji zanemaruju Krišnu naziva ga “ljudsko tijelo”. A Mahabharata kaže šta se dogodilo s tim tijelom. Lovčeva strijela probila mu je petu, a poslije je Ardžuna pronašao tijela Balarame i Krišne i dao ih spaliti. Ili je to tijelo bilo Bog, i onda je Bog bio ranjen, umro i bio spaljen. Ili nije bilo Bog, i onda se Bog nije rodio kao čovjek kojeg su ljudi vidjeli. Kur'an kaže da Allah (﷾) nije rođen i da ništa nije kao On.
Zaključak — Kako god se tijelo nazivalo, tekstovi kažu da je bilo ranjeno, umrlo i spaljeno. Jedan Bog nije ništa od toga.
Mahabharata, Mausala Parva, odjeljak 4 — Krishnina smrt (Gangulijevo numerisanje)
“Prije toga je razmišljao o svemu što su nagovijestile riječi koje je Gāndhāri izrekla u ranijim danima. Sjetio se i riječi koje je Durvāsas izrekao u vrijeme kad mu je taj Rishi tijelo namazao ostatkom Pāyase koju je pojeo (dok je bio gost u Krishninoj kući). Visokoumni, razmišljajući o uništenju Vrishnija i Andhaka, kao i o ranijem pokolju Kurua, zaključio je da je došao čas (za njegov vlastiti odlazak sa svijeta). Zatim je obuzdao svoja osjetila (u Yogi). Upućen u istinu svake teme, Vāsudeva, iako je bio Vrhovno Božanstvo, želio je umrijeti da otkloni sve sumnje i utvrdi izvjesnost rezultata (u pitanju ljudskog postojanja), samo da podrži tri svijeta i da riječi Atrijevog sina učini istinitim. Obuzdavši sva svoja osjetila, govor i um, Krishna je legao u visokoj Yogi. Tada je ondje došao žestoki lovac po imenu Jarā, u želji za jelenom. Lovac je, zamijenivši Keçavu, koji je bio ispružen na zemlji u visokoj Yogi, za jelena, probio mu petu strijelom i brzo došao na to mjesto da uhvati svoj plijen. Prišavši, Jarā je ugledao čovjeka odjevenog u žutu odjeću, zanesenog u Yogi i obdarenog mnogim rukama. Smatrajući se prijestupnikom i ispunjen strahom, dotakao je Keçavine noge. Visokoumni ga je utješio, a zatim se uspeo uvis, ispunjavajući cijeli nebeski svod sjajem.”
Navedeno za
Krišna nije ubijen protiv svoje volje. Ep kaže da je, iako je bio Vrhovno Božanstvo, želio umrijeti. Legao je u jogi, a nakon lovčeve strijele uzdigao se, ispunjavajući nebo sjajem. Kao Narajana, Stvoritelj i Uništitelj svega, stigao je u svoje nezamislivo područje. Bog je izabrao da napusti svijet; nije umro kao što umiru stvorenja.
Odgovor
Tekst to doista naziva izborom: “želio je umrijeti”. Navodi i njegove razloge: da otkloni sve sumnje, da održi tri svijeta i da obistini riječi Durvasasa, ‘Atrijevog sina’. Prije toga, razmišljajući o riječima koje je izgovorila Gandhari, zaključio je da je došao njegov čas. Prevodilac objašnjava da je Durvasas Krišnino tijelo ostavio ranjivim samo na tabanima. Tako je Krišna legao, a lovčeva strijela probila mu je petu. Poslije je, kaže ep, Ardžuna pronašao njegovo tijelo i dao ga spaliti. Izabrana smrt ipak je smrt, a tijelo koje je spaljeno bilo je smrtno. Ako je umrlo samo tijelo dok se Gospod uzdigao, onda tijelo koje su ljudi vidjeli i slijedili nije bilo Gospod. U svakom slučaju, ono što je umrlo u šumi nije bio Onaj koji nikada ne umire. Kur'an Allaha (﷾) naziva “Živog, Koji ne može umrijeti”, Živim kojeg ne obuzima drijemež. Sve na Zemlji će proći, a Lice Gospodara ostaje.
Zaključak — Ep opisuje izabranu smrt, ali smrt: tijelo je probijeno i spaljeno. Bog Kur'ana živi i nikada ne umire.
Bhagavata Purana 11.31.6 — knjiga 11, poglavlje 31, stih 6
Stih kaže da je Krishna ušao u svoje prebivalište ne spalivši svoje tijelo yogijskom koncentracijom na vatru. To tijelo naziva radošću svjetova i blagoslovljenim predmetom meditacije.
Navedeno za
Tijelo avatara nije načinjeno od materije, pa ne može umrijeti kao naše. Bhagavata kaže da Krišna nije spalio svoje tijelo yogijskom vatrom, nego je ušao u svoje prebivalište. Ono što je svijet vidio u šumi bilo je dio njegove igre. Sam Gospod nikada nije bio povrijeđen.
Odgovor
Onda dva hinduistička spisa pričaju različite priče. Mahabharata, koja sadrži Gitu, kaže da je Ardžuna pronašao tijela Balarame i Krišne i dao ih spaliti. Bhagavata kaže da je Krišna ušao u svoje prebivalište ne spalivši svoje tijelo. Svaki se smatra spisom, i ne mogu oba biti u pravu o istom tijelu. Ipak se u tački koja je važna slažu. I Bhagavata kaže da je lovčeva strijela probila Krišnino stopalo. Oba govore o obliku koji je rođen, i oba kažu da ga je ranio lovac. Odgovor također košta više nego što donosi. Ako je smrt koju su ljudi vidjeli bila samo pokazana, isto se može reći za rođenje, djetinjstvo i cijeli život. To je Šankarino čitanje: Gospod samo izgleda rođen i utjelovljen, “ali ne u stvarnosti”. Onda je ono što su ljudi vidjeli bio privid, a Sam Bog nije rođen kao čovjek. Kur'anu ne treba nijedan odgovor. Njegov Bog živi i nikada ne umire, a pogledi do Njega ne mogu doprijeti.
Zaključak — Spisi se ne slažu o tome šta je bilo s tijelom, ali oba pokazuju oblik koji je rođen i ranjen. Po oba izvještaja, Sam Bog nije rođen kao čovjek. Bog Kur'ana živi i nikada ne umire.
Bhagavata Purana 1.3.35-37 — knjiga 1, poglavlje 3, stihovi 35-37
“Tako su mudraci opisali Njegova rođenja i djela čvrsto ugrađena u Vede, Onoga Koji nema djela, nema rođenja i Koji se budi u našim srcima. To Božanstvo čija razigrana volja ima neodoljivu moć stvara, čuva i proždire ovaj svijet, a ipak ne osjeća brigu za njega; Koje je obavijeno stvaranjem, a ipak prebiva u nezavisnosti, kuša užitke šest osjetila, upravljajući njihovim djelovanjem. Nijedno stvorenje tupog uma ne može nikakvim vještim rasuđivanjem razumjeti razigrane puteve Gospoda, Koji riječju i mišlju razlikuje imena i boje; kao što neuki gledalac ne može prodrijeti kroz prerušavanja i govore glumca.”
Navedeno za
Ramine riječi bile su lila, Gospodova igra. Sam Brahma govori Rami da je preuzeo oblik čovjeka da ubije Ravanu. Bhagavata kaže da nikakvo vješto rasuđivanje ne može razumjeti Gospodovu igru. Neuki gledalac, kaže, ne može prozreti glumčeve maske i govore. Rama je igrao ulogu čovjeka i govorio je kako je uloga zahtijevala.
Odgovor
Brahma navodi svrhu oblika: da ubije Ravanu. Ne kaže da su Ramine riječi o sebi bile pretvaranje, a ne kaže ni ovo pjevanje. Kada ga bogovi pitaju ne prepoznaje li svoju nebesku narav, odgovara da sebe smatra smrtnim čovjekom, Dašarathinim sinom. U doslovnom prijevodu traži: “molim te reci mi ko sam i odakle sam došao”. Tek mu tada Brahma kaže da je Narajana. Tekst ne daje znak da je Rama znao i skrivao to. Ovdje čitalac mora birati. Ramanudža uči da Gospod u svojim rođenjima zadržava svaku božansku osobinu, među njima sveznanje. Ako ga je Rama zadržao, već je znao odgovor na vlastito pitanje, a ovo pjevanje to nikada ne kaže. Ako ga nije zadržao, onda u Rami Bog nije znao ko je, što sam Ramanudža poriče. Slika glumca također priznaje glavnu poentu. Ako je Rama bio uloga, onda su oni koji su ga vidjeli i čuli vidjeli ulogu, a ne Boga kakav jeste. To je ono što Kur'an uči: pogledi do Allaha (﷾) ne mogu doprijeti, i čak Ga ni Musa nije mogao vidjeti na ovom svijetu. Viđenje Njega obećano je za sljedeći život (75:22-23). Bog Kur'ana u potpunosti sve zna, i On niti griješi niti zaboravlja.
Zaključak — Tekst pokazuje Ramu kako govori kao čovjek koji pita ko je. Ako je to bila uloga, onda je uloga ono što su ljudi vidjeli, a Sam Bog nije viđen.
Bhagavata Purana 5.19.5 — knjiga 5, poglavlje 19, stih 5
U himni Rami koju pjeva njegov poklonik Hanuman, Bhagavata kaže da Gospodov silazak kao smrtnika nije bio samo da ubije Rakshasu, nego i da pouči čovječanstvo. Inače, pita, zašto bi tuga zapala onoga ko je duša svemira? Tri stiha kasnije (5.19.8) poziva svakoga, nebeskog, Asuru, čovjeka ili majmuna, da obožava Harija u ljudskom obliku Rame.
Navedeno za
Rama je došao kao čovjek namjerno. Bhagavata kaže da Gospodov silazak kao smrtnika nije bio samo da ubije Rakšasu, nego da pouči čovječanstvo. Da je Rama postupao kao Bog, niko ga ne bi mogao slijediti. Zato je živio i govorio kao idealan čovjek, uzor dharme.
Odgovor
Kur'an se slaže da ljudima treba ljudski primjer. Zato Allah (﷾) šalje ljude kao Svoje poslanike. Kada su ljudi pitali zašto je Allah (﷾) poslao čovjeka, Kur'an je odgovorio da bi im, kada bi meleki hodali Zemljom, poslao meleka. Čak bi i melek poslan ljudima bio učinjen čovjekom. Poslanik se može slijediti jer je istinski ono što su i njegovi sljedbenici: čovjek koji služi Allahu (﷾). Poslanik (ﷺ) se naziva “divan uzor” za svakoga ko nadu polaže u Allaha (﷾). Rečeno mu je da kaže: “Ja sam čovjek kao i vi”. Vlastiti stih Bhagavate pokazuje cijenu drugog gledišta. Pita zašto bi inače tuga zapala dušu svemira. Tako je tuga koju su ljudi vidjeli kod Rame bila pokazana da ih pouči, a ne pretrpljena kao što je oni trpe. Primjer koji je Bog koji glumi čovjeka pokazuje samo ono što bi Bog učinio, i nijedan čovjek to ne može oponašati. Poslanici Kur'ana pokazuju ono što se traži od svake osobe da bude: Allahov (﷾) rob.
Zaključak — Ljudski primjer najbolje daje čovjek koji služi Allahu (﷾), kao što čine poslanici Kur'ana. Bogu ne treba da igra ulogu čovjeka da bi poučio ljude.
Bhagavad Gita 10:8 — poglavlje 10, stih 8
“Mudri, puni ljubavi, obožavaju me, vjerujući da sam ja porijeklo svega i da se sve kreće kroz mene.”
Navedeno za
U Giti govori sam Gospod. Krišna kaže da je porijeklo svega i da se sve kreće kroz njega. Kaže da je ovom učenju poučio Sunce na početku i traži od Ardžune da se utekne samo njemu. To su Božije vlastite riječi, pa je Krišna Bog.
Odgovor
Da li je govornik Bog upravo je pitanje, pa ga njegove riječi same ne mogu riješiti. Tvrdnja da su to Božije riječi dolazi iz epa koji sadrži Gitu, a isti ep izvještava više o njenom govorniku. Sam Ardžuna je pitao kako je Krišna, rođen kasnije od Sunca, mogao poučiti Sunce. Krišna je odgovorio da je prošao kroz mnoga rođenja. Nakon rata, u Anugiti, Ardžuna ga je zamolio da ponovi učenje, koje mu je nestalo iz uma. Anugita je kasniji dio istog epa. Krišna je odgovorio da mu sjećanje na to sada nije moguće i da ga ne može u cijelosti ponoviti. Objavio ga je tada, rekao je, uz svoju mističnu moć. Sanskrt kaže da ga je izgovorio ‘spojen u jogi’ (yoga-yuktena). Ako se učenje moglo dati samo u tom stanju, onda ga izvan njega govornik nije mogao ponovo dati. Telang, hinduistički prevodilac, ovo čita u značenju da Krišna nije bio dorastao ponavljanju riječ po riječ i da je isto učenje dao drugim riječima. U svakom slučaju, govornik nije mogao ponovo dati vlastite riječi. Kur'an opisuje Gospodara koji niti griješi niti zaboravlja. On ne traži da mu se vjeruje na riječ. Traži da se provjeri: sačinite jednu suru sličnu njemu i tražite protivrječnost u njemu (2:23, 4:82). Niti svog poslanika čini božanskim. On kaže: “Ja sam čovjek kao i vi” (18:110). Daje i obećanje koje se može provjeriti: Sam Allah (﷾) će čuvati njegovu poruku. Njegov tekst stigao je do nas nepromijenjen, kako iznosi stranica o tome kako je Kur'an sačuvan.
Zaključak — Tvrdnja Gite počiva na tome da je njen govornik Bog, što je sporna tačka. Isti ep kaže da je govornik rođen mnogo puta i da Gitu poslije nije mogao ponoviti.
Kur'an 3:47 — sura Ali Imran, ajet 47
“Ona reče: “Gospodaru moj, kako ću ja imati dijete kada me muškarac nije dodirnuo?!” “Eto, tako”, reče, “Allah stvara šta On hoće. Kada nešto odredi, On samo kaže: 'Budi!' i to biva.””
Navedeno za
Muslimani vjeruju da je Isus rođen od djevice po Allahovoj naredbi. Isus Kur'ana također je govorio iz bešike, oživio ptičicu od ilovače i oživljavao mrtve. To su djela Božija. Čak ga naziva Allahovom Riječju i “duh Njegov”. Muslimani sve to prihvataju za Isusa, a odbacuju Gospodovo rođenje kao Krišne.
Odgovor
Kur'an govori o djevičanskom rođenju da pokaže Allahovu (﷾) moć stvaranja, a ne da kaže da se Bog rodio. Merjema pita kako može imati sina kada je muškarac nije dodirnuo. Odgovor jeste da Allah (﷾) stvara šta hoće: kaže ‘Budi!’, i to biva. Kur'an Isusa poredi s Ademom, kojeg je Allah (﷾) stvorio od prašine. Adem nije imao ni oca ni majku, i to ga nije učinilo Bogom. Ibn Kesir “duh Njegov” (4:171) objašnjava kao stvoreni duh, nazvan Allahovim (﷾) da mu se ukaže čast, kao što se Kaba naziva “Kuću Moju”. ‘Od Njega’ znači da je došao od Njega, a ne da je dio Njega. Kur'an svako Isusovo čudo veže za Allaha (﷾). Allah (﷾) kaže da ga je ojačao da govori u bešici. Glineni lik će “Allahovom dozvolom, ptica biti”, a mrtve oživljava “dozvolom Allahovom”. Njegove prve riječi, izgovorene iz bešike, bile su “Ja sam Allahov rob”. Kur'an kaže da su on i njegova majka morali jesti svakodnevnu hranu. Tvrdnju da je Bog Mesih naziva nevjerstvom. Tako islam Isusa i Krišnu drži po jednom pravilu. Čudesno rođenje pokazuje moć Stvoritelja; ono rođenog ne čini Stvoriteljem.
Zaključak — Islam Isusovo djevičansko rođenje prihvata kao stvaranje i znak, a poriče da je on bio Bog. Isto pravilo primjenjuje na svaku tvrdnju da se Bog rodio.
Ramanuja, komentar Bhagavad Gite 4:8 — prijevod A. Govindacharye, 1898., str. 141
“Sādhui su dobri i čestiti, pobožni, ugledni vaishṇave (ili obožavatelji Sveprožimajućeg Duha = Vishṇua), koji traže Mene kao svoje Utočište. To su oni koji osjećaju da bez gledanja Mene, Čija imena i čudesna djela nadilaze moći govora i uma, ne mogu živjeti i kretati se, ne mogu održavati samo svoje biće. To su oni kojima je jedan trenutak Moje odsutnosti iz njihovog sjećanja kao kalpa. Za zaštitu ovih svetih ljudi, da se ne bi, u svojoj agoniji što Me ne vide, istopili, dajem im povlasticu (ili pravo) da Me mogu vidjeti, i Moja djela, i razgovarati sa Mnom i tako dalje.”
Navedeno za
Gospod silazi iz ljubavi. Ramanudža kaže da njegovi poklonici ne mogu živjeti a da ga ne vide i da im se jedan trenutak bez njega čini kao vijek. Da ne bi svenuli, dopušta im da vide njega i njegova djela i da razgovaraju s njim. Bog koji nikada ne dolazi dovoljno blizu da se vidi ostavlja one koji Ga vole bez utjehe.
Odgovor
Čežnja je stvarna, i islam je poštuje. Ali Kur'an na nju odgovara ne čineći Allaha (﷾) stvorenjem. Allah (﷾) je blizu: odaziva se molbi svakoga ko Ga doziva i bliži je svakoj osobi od vratne žile. Srca nalaze smiraj u spominjanju Njega. On se ne vidi na ovom svijetu: kada je Musa tražio da Ga vidi, Allah (﷾) je Svoju slavu pokazao brdu, i ono je sravnjeno sa zemljom. Ali vjernicima je obećano samo viđenje. Na Sudnji dan njihova lica će blistati, gledajući u svog Gospodara. Poslanik (ﷺ) je pogledao pun Mjesec i rekao da će vjernici vidjeti svog Gospodara kao što vide taj Mjesec, bez poteškoće. To je susret za kojim poklonik čezne, sa Samim Bogom, a ne s oblikom koji se rađa i umire.
Zaključak — Islam nudi Allahovu (﷾) blizinu sada i viđenje Samog Allaha (﷾) u životu koji dolazi. Ni za jedno ni za drugo nije potrebno da se Bog rodi.
Šankara, komentar na Brahma sutru 2.1.33 — Sacred Books of the East 34, str. 357
“Slično tome, može se pretpostaviti da je i djelovanje Gospodara puka igra, koja proizlazi iz Njegove vlastite prirode bez obzira na bilo kakvu svrhu. Jer ni na osnovu razuma ni na osnovu Spisa ne možemo izvesti nikakvu drugu svrhu Gospodara.”
Navedeno za
Bogu ništa ne treba. U Svom veličanstvu (aishvarya) On je potpun, a u Svojoj slatkoći (madhurya) želi se igrati s onima koji Ga vole. Krišnino rođenje, djetinjstvo i porodica bili su lila, Gospodova igra, a ne potreba. Brahma sutra Gospodovo stvaranje naziva igrom. Šankara kaže o njoj: “koja proizlazi iz Njegove vlastite prirode bez obzira na bilo kakvu svrhu”.
Odgovor
Poenta nije riječ ‘igra’, nego Šankarino “bez obzira na bilo kakvu svrhu”. Kur'an kaže da Allah (﷾) nije stvorio nebesa i Zemlju “igrajući se”. Stvorio ih je “s Istinom” i imenuje cilj. “Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu.” Stvorio je smrt i život “da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati”. Ipak Mu iz toga ništa ne treba: “Ja ne tražim od njih opskrbu”. Stvaranje radi pravednih ciljeva nije isto što i imati potrebu. Niti Allahovoj (﷾) ljubavi treba rođenje. Kur'an onima koji slijede Poslanika obećava: “vas će Allah voljeti”. A nazivanje rođenja igrom ne mijenja ono što epovi opisuju: tijelo koje je ranjeno, umrlo i spaljeno.
Zaključak — Bog Kur'ana stvara radi pravednih ciljeva koje je imenovao i ništa Mu ne treba. Nazivanje rođenja igrom ne uklanja obilježja stvorenja koja epovi opisuju.
Bhagavad Gita 9:26 — poglavlje 9, stih 26
“Ko god mi s predanošću ponudi list, cvijet, plod, vodu, to, predano s predanošću, primam od onoga čije je sopstvo čisto.”
Navedeno za
Krišna je jeo, ali ne iz potrebe. Kaže da prihvata “list, cvijet, plod, vodu” ponuđene s predanošću. Sve što ga dotakne postaje duhovno, kao što željezo ostavljeno u vatri postaje vatra. Tako hrana koja mu se ponudi postaje prasadam, blagoslovljeni dar.
Odgovor
Pitanje nije šta hrana postaje, nego ko je jede. Jesti iz ljubavi, a ne iz potrebe, ipak je jesti. Kur'an o Allahu (﷾) kaže: “On hrani, a hranjen ne biva!” Allah (﷾) o Svojim robovima kaže: “niti želim da me hrane”. O žrtvama kaže: “Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići bogobojaznost vaša”. Jedenje navodi kao obilježje stvorenja. O Isusu i njegovoj majci kaže: “i oboje su hranu jeli”. Tijelo koje jede i koje lovčeva strijela ranjava nosi obilježja stvorenja, što god dotakne.
Zaključak — Hrana se može ponuditi radi Allaha (﷾), ali Allah (﷾) se ne hrani. Onaj koji sve hrani ne jede.
Gledišta
Gospod istinski silazi
Vrhovni Gospod rađa se na svijetu svojom vlastitom voljom, iz doba u doba. Dolazi da zaštiti dobre, uništi zločince i obnovi dharmu. Dolazi i da bi ga mogli vidjeti njegovi poklonici, koji ne mogu podnijeti da budu bez njega. Njegova rođenja su stvarna, stvarna kao naša, ali ih ne uzrokuju prošla djela. Njegovo tijelo je božansko, nije načinjeno od materije, i on nikada ne odlaže svoje božanske osobine. Dolazi kao čovjek i da svojim primjerom pouči ljude. Kada ode, uzima svoje tijelo sa sobom. Od svih njegovih silazaka Krišna je sam Gospod. Ono što čini jeste njegova igra (lila), koju nikakvo vješto rasuđivanje ne može prozreti.
Ramanudžina višištadvaita i višnuističke tradicije koje slijede Gitu i Bhagavata puranu
Krišna kaže da je nerođen i gospodar svih bića. Ipak se rađa iz doba u doba da zaštiti dobre.
Pobijanje
Prihvatimo da Krišna to kaže. Vlastiti učitelji Gite ne slažu se o tome šta to znači, i nijedno čitanje ne čini Boga čovjekom kao što smo mi ljudi. Kur'an kaže da Allah (﷾) nije rodio i rođen nije i da ništa nije kao On.
Krišna kaže da se onaj ko istinski zna njegovo božansko rođenje i djelo ne rađa ponovo.
Pobijanje
Prihvatimo da Krišna obećava slobodu od preporoda. Islam uči jedan život, a zatim sud, pa nema povratka na ovaj svijet (23:99-100). Kur'an traži vjerovanje i dobra djela, obožavanje samo Gospodara, a ne poznavanje božanskog rođenja.
Bhagavata purana kaže da su Gospodovi silasci bezbrojni i da je Krišna sam Gospod.
Pobijanje
Prihvatimo da Bhagavata to kaže. Ona govori i da je lovčeva strijela probila Krišnino stopalo. Oblik koji se može raniti jeste oblik stvorenja, a Kur'an kaže da Allah (﷾) živi i ne umire.
Ramanudža Krišnina mnoga rođenja čita kao stvarna utjelovljenja, a ne iluziju ili magiju.
Pobijanje
Prihvatimo da Ramanudža rođenja smatra stvarnim. Šankara, drugi veliki učitelj, kaže da je rođenje samo izgledalo stvarno. Ako je bilo stvarno, i Mahabharata i Bhagavata kažu da ga je probila lovčeva strijela. Bog Kur'ana živi i ne umire (25:58).
Ramanudža utjelovljenja naziva božanskim, nematerijalnim i jedinstvenim, za razliku od rođenja uzrokovanih prošlim djelima.
Pobijanje
Prihvatimo da Ramanudža tijelo naziva božanskim. Sama Gita ga naziva “ljudsko tijelo”. Bhagavata, koju višnuisti poštuju, kaže da je lovčeva strijela probila njegovo stopalo. Tijelo koje strijela može raniti jeste tijelo stvorenja, a ništa nije kao Allah (﷾) (42:11).
Ramanudža kaže zašto Gospod dolazi. To je zato da bi ga poklonici koji ne mogu živjeti a da ga ne vide mogli vidjeti i razgovarati s njim.
Pobijanje
Islam poštuje ovu čežnju. Na nju odgovara ne čineći Allaha (﷾) stvorenjem. Allah (﷾) je blizu sada, bliži od vratne žile, a vjernici će Ga vidjeti u sljedećem životu.
U Ramajani Brahma govori Rami da je Višnu. Kaže da je Rama preuzeo oblik čovjeka da ubije Ravanu.
Pobijanje
Prihvatimo da Brahma to kaže. Ali Ramine vlastite riječi dolaze prve: sebe smatra smrtnim čovjekom i pita ko je. Tekst nikada ne kaže da je Rama znao i sakrio to. Bog Kur'ana zna sve.
Bhagavata purana kaže da nikakvo vješto rasuđivanje ne može razumjeti Gospodovu igru. Ona je poput glumčeve maske, koju neuki gledalac ne može prozreti.
Pobijanje
Prihvatimo da Bhagavata život naziva igrom. Onda su oni koji su gledali vidjeli ulogu, a ne Boga kakav jeste. Kur'an kaže da pogledi do Njega ne mogu doprijeti. Viđenje koje obećava, vjernika koji gledaju u svog Gospodara, pripada sljedećem životu (6:103, 75:22-23).
Bhagavata kaže da je Gospodov silazak kao smrtnika bio da pouči smrtnike, a ne samo da ubije Rakšasu.
Pobijanje
Islam se slaže da ljudima treba ljudski učitelj, pa Allah (﷾) šalje ljude kao Svoje poslanike. Čovjek koji služi Allahu (﷾) može se slijediti. Bog koji glumi čovjeka ne može se oponašati.
Bhagavata kaže da je Krišna ušao u svoje prebivalište ne spalivši svoje tijelo.
Pobijanje
Prihvatimo da Bhagavata to kaže. Mahabharata kaže da je Ardžuna dao spaliti tijela, pa se dva spisa razlikuju. Oba kažu da ga je probila lovčeva strijela.
Rođenje je samo privid
Gospod je zapravo nerođen. Kroz svoju mayu, moć koja zavarava cijeli svijet, izgleda rođen i utjelovljen. Ali to nije u stvarnosti, kao što je kod drugih. Rođenje je privid, i Gospod nikada nije njime vezan.
Šankarina advaita vedanta; bilješke K. T. Telanga o Giti
Šankara kaže da Gospod izgleda rođen i utjelovljen kroz svoju mayu, ali ne u stvarnosti.
Pobijanje
Onda, po Šankarinom vlastitom čitanju, Bog nikada nije rođen kao čovjek. O toj jednoj tački, da se Bog ne rađa, islam kaže isto, iako ne uči mayu. Ali onda je Krišna kojeg su ljudi vidjeli bio privid, a ne Sam Bog. Ramanudža to čita na drugi način. Islamu ne treba nijedna teorija: Allah (﷾) nije rodio i rođen nije, i ništa nije kao On.
Telang objašnjava da se moć naziva varljivom jer je Gospod i dalje zapravo nerođen.
Pobijanje
Prihvatimo Telangovu bilješku da je Gospod i dalje zapravo nerođen. O toj tački ona kaže ono što kaže islam: Bog se ne rađa. Ali ista bilješka govori o materijalnom obliku koji se rađa, a ono što se rađa i umire jeste stvorenje.
Islamsko gledište
Allah (﷾) se ne rađa i ne postaje nijedno od Svojih stvorenja. Ništa nije kao On. Upućuje šaljući poslanike, koji su ljudi, i djeluje na svijetu Svojom naredbom. Sami epovi pokazuju Ramu kako govori kao čovjek koji pita ko je. Pokazuju Krišnino tijelo probijeno strijelom i spaljeno. Vlastiti učitelji Gite ne slažu se je li rođenje bilo stvarno. Na čežnju da se vidi Allah (﷾) odgovara Njegova blizina u ovom životu i viđenje Njega u sljedećem.
Kur'an kaže da Allah (﷾) nije rodio i rođen nije i da ništa nije kao On.
Kur'an kaže da Allah (﷾) u potpunosti sve zna i nikada ne zaboravlja.
Kur'an kaže da Allah (﷾) živi i nikada ne umire.
Veliki komentatori Gite ne slažu se o tome je li Krišnino rođenje bilo stvarno.
U Ramajani Rama kaže da sebe smatra smrtnim čovjekom i pita bogove ko je.
U Mahabharati Krišna želi umrijeti, a lovčeva strijela probija mu petu. Kasnije Ardžuna daje da mu se tijelo spali.
Kur'an Isusovo djevičansko rođenje naziva stvaranjem, poput Ademovog, a Isusa Allahovim (﷾) robom koji je jeo hranu.
Poslanik (ﷺ) je rekao da će vjernici u sljedećem životu vidjeti svog Gospodara kao što vide pun Mjesec.