Kratak odgovor
Ne. Sama Biblija kaže da Bog nije čovjek i da se ne mijenja. Kod Hošee Bog kaže: “sam Bog, a ne čovjek”. Kod Malahije kaže: “ja sam GOSPOD, ne mijenjam se”. Jedna osoba ne može imati suprotna svojstva u isto vrijeme. Bog ne može umrijeti, a ipak kršćani kažu da je Isus umro. Bog ne može biti kušan, a ipak je đavao kušao Isusa. Bog zna sve, a ipak je Isus rastao u mudrosti i nije znao čas kraja. Bog ne ovisi ni o kome, a ipak je Isus rekao da njegovo učenje nije njegovo. Niko nije vidio Boga, a ipak su hiljade vidjele Isusa. Crkve odgovaraju da Krist ima dvije prirode, što je pravilo postavljeno u Halkedonu 451. godine. Ali samo osoba zna ili pati, a ne priroda. To što se ovo naziva tajnom ne uklanja protivrječnost. Odgovor islama odgovara svakom od ovih stihova: Isa je bio čovjek i Božiji poslanik.
Potpuno objašnjenje
Šta Biblija kaže da je Bog
Proroci kažu da se Bog ne mijenja i da nije čovjek. Novi zavjet dodaje tri stvari. Bog ne može biti kušan zlom. Samo On ima besmrtnost, što znači da ne može umrijeti. I niko Ga nikada nije vidio.
“Jer ja sam GOSPOD, ne mijenjam se; zato vi, sinovi Jakovljevi, niste uništeni.”
“Neću izvršiti žestinu gnjeva svoga, neću se vratiti da uništim Efrajima; jer sam Bog, a ne čovjek; Svetac usred tebe; i neću ući u grad.”
“Niko neka ne kaže kad je iskušan: Bog me iskušava; jer Bog ne može biti iskušan zlom, niti on ikoga iskušava.”
“Koji jedini ima besmrtnost, koji stanuje u svjetlosti kojoj se ne može prići, koga niko od ljudi nije vidio niti može vidjeti: njemu čast i sila vječna. Amin.”
“Boga niko nikada nije vidio; jedinorođeni Sin, koji je u krilu Očevu, on ga objavi.”
“Boga niko nikada nije vidio. Ako ljubimo jedni druge, Bog prebiva u nama i ljubav njegova savršena je u nama.”
Šta kršćani uče: dvije prirode
Godine 451. crkveni sabor sastao se u Halkedonu. Krista je odredio kao jednu osobu s dvije potpune prirode, božanskom i ljudskom. Priroda je vrsta bića, a božanska znači Božija vrsta bića. Po ovom gledištu bio je gladan, kušan, učio je i umro u svojoj ljudskoj prirodi, ostajući potpuno Bog. Kršćani navode i Poslanicu Hebrejima, novozavjetno pismo. Ona kaže da je bio kušan u svemu, ali bez grijeha.
Sabor je ispovijedio jednog te istog Krista u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, i izjavio da on ‘nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe, nego je jedan te isti Sin’.
“Jer nemamo velikog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima, nego je iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha.”
Kako su to crkve odredile
Početkom trećeg stoljeća Tertulijan, kršćanski pisac u sjevernoj Africi, pisao je o dvije tvari spojene u jednoj osobi. Godine 431. Efeški sabor smijenio je Nestorija, carigradskog biskupa, zato što je Krista dijelio na dvoje. Godine 451. Halkedonski sabor napisao je svoju odredbu da riješi ogorčen spor među crkvama. Ni tada se nisu složile sve crkve. Koptska i armenska crkva, među ostalima, odbacile su halkedonsku formulaciju, iako i one Krista ispovijedaju kao Boga.
Pišući početkom 3. stoljeća, Tertulijan govori o dvije supstancije u Kristu, ljudskoj i božanskoj, koje nisu pomiješane nego spojene u jednoj osobi, Isusu, Bogu i čovjeku. To je jedan od najranijih jasnih iskaza ideje koja je kasnije postala učenje o dvije naravi.
Efeški sabor, održan 431., osudio je Nestorija, carigradskog biskupa, i smijenio ga s položaja. Učenje osuđeno pod njegovim imenom bilo je da je Krist podijeljen na dvoje, na božanskog Sina i ljudskog sina.
Sabor je ispovijedio jednog te istog Krista u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, i izjavio da on ‘nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe, nego je jedan te isti Sin’.
- Početak trećeg stoljeća
Tertulijan
Dvije supstancije spojene u jednoj osobi.
- 431.
Efeški sabor
Nestorije je smijenjen zbog dijeljenja Krista na dvojicu.
- 451.
Kalcedonski sabor
Jedna osoba u dvije prirode.
- Nakon 451.
Crkve koje su odbile
Koptska i armenska crkva, između ostalih, odbacuju kalcedonsku formulaciju.
Nije pitanje koja narav, nego ko
Priroda ne zna, ne pati i ne biva kušana. To čini samo osoba. Halkedon kaže da postoji samo jedna osoba, Bog Riječ, naslov koji kršćani daju vječnom Sinu. Dakle, ako Sin nije znao čas i bio je kušan, onda Bog Sin nije znao i bio je kušan. Ipak, Jakov kaže da Bog ne može biti kušan. Stranica o tome kako je bio kušan ide dalje u tome.
“A o tom danu i o tom času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebu, ni Sin, nego Otac.”
“Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskušava.”
“Niko neka ne kaže kad je iskušan: Bog me iskušava; jer Bog ne može biti iskušan zlom, niti on ikoga iskušava.”
Sabor je ispovijedio jednog te istog Krista u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, i izjavio da on ‘nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe, nego je jedan te isti Sin’.
Priroda ne zna i ne pati
To čini samo osoba.
Kalcedon: samo jedna osoba
Bog Riječ, vječni Sin.
Sin nije znao čas
Dakle, Bog Sin nije znao
a Jakov kaže da Bog ne može biti iskušan, a ipak je Sin bio iskušan.
Šta evanđelja kažu o Isusu
Evanđelja pokazuju Isusa sa suprotnošću svakog gornjeg svojstva. Odveden je u pustinju da ga đavao kuša i bio je gladan. Rastao je u mudrosti. Rekao je da ne zna ni dan ni čas. Rekao je da njegovo učenje nije njegovo. Rekao je da mjesta u njegovom kraljevstvu ne daje on, nego njegov Otac. Isus nikada ne kaže ‘sada govorim kao čovjek’ i ‘sada kao Bog’. Ideje o razvrstavanju njegovih riječi između dvije prirode nema u Bibliji.
“Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskušava.”
“I pošto je postio četrdeset dana i četrdeset noći, naposljetku ogladnje.”
“A Isus napredovaše u mudrosti i rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.”
“A o tom danu i o tom času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebu, ni Sin, nego Otac.”
“Isus im odgovori i reče: Moje učenje nije moje, nego onoga koji me posla.”
“I reče im: Čašu moju doista ćete piti i krstit ćete se krštenjem kojim se ja krstim; ali sjesti meni s desne i s lijeve strane nije moje da dam, nego će se dati onima kojima je pripravio Otac moj.”
| Tačka | Bog | Isus |
|---|---|---|
| Iskušenje | ‘Bog ne može biti iskušan zlom’ (Jakov 1:13). | Odveden je u pustinju ‘da ga đavao iskušava’ (Matej 4:1). |
| Znanje | Zna sve. | ‘Napredovao je u mudrosti’ (Luka 2:52) i nije znao dan ni čas (Marko 13:32). |
| Smrt | On ‘jedini ima besmrtnost’ (1 Timoteju 6:16). | Kršćani kažu da je umro na krstu. |
| Viđenje | ‘Boga niko nikada nije vidio’ (Ivan 1:18). | Hiljade su ga vidjele. |
| Zavisnost od drugog | Ne zavisi ni od koga. | ‘Moja nauka nije moja, nego onoga koji me posla’ (Ivan 7:16). |
Bog kaže: Ja “sam Bog, a ne čovjek” (Hošea 11:9). Nazivanje toga tajnom ne uklanja protivrječnost.
U Pavlovim pozdravima Bog je Otac
Pavle je bio kršćanski misionar iz prvog stoljeća. Gotovo svaka Pavlova poslanica počinje pozdravom milosti i mira. U svakom od njih riječ Bog pripada Ocu. Isus je imenovan pored njega kao drugi lik: “Boga Oca našega i Gospoda Isusa Krista”. Pavle nikada ne zamjenjuje ta dva imena. Nikada ne šalje pozdrave od ‘Boga Sina’. Pri Isusovom krštenju u rijeci Jordan glas s neba nazvao ga je ljubljenim Sinom, u kojem je Bogu ugodno. Kao i u Pavlovim pozdravima, Bog je Otac, a Isus je neko drugi.
“Svima koji su u Rimu, ljubljenima Božijim, pozvanim svetima: Milost vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Krista.”
“Svetima i vjernoj braći u Kristu koji su u Kolosi: Milost vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Krista.”
“Pavle i Silvan i Timotej crkvi solunskoj u Bogu Ocu i Gospodu Isusu Kristu: Milost vam i mir od Boga Oca našega i Gospoda Isusa Krista.”
“Timoteju, ljubljenom sinu: Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Gospoda našega.”
“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. Ali ga Ivan odvraćaše govoreći: Meni treba da se krstim od tebe, a ti dolaziš k meni? A Isus odgovori i reče mu: Pusti sada, jer nam tako treba ispuniti svu pravednost. Tada ga pusti.”
“I gle, glas s neba govori: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji.”
Kako ih Novi zavjet rangira
Pavle piše da je Kristu glava Bog i da je Krist sebe dao kao žrtvu Bogu. Petar, jedan od Isusovih najbližih sljedbenika, održao je prvu propovijed u knjizi Djela. Isusa naziva čovjekom od Boga potvrđenim, preko kojeg je Bog činio čuda.
“Ali hoću da znate da je svakom muškarcu glava Krist, a ženi je glava muškarac, a Kristu je glava Bog.”
“I živite u ljubavi, kao što je i Krist ljubio nas i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.”
“Ljudi Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđenog među vama silama i čudesima i znakovima, koje Bog učini preko njega među vama, kao što i sami znate,”
Jednostavniji izvještaj Kur'ana
Kur'an kaže da je Isa bio poslanik, stvoren poput Adema, i da su on i njegova majka jeli hranu. Evanđelja se slažu. Jeo je i pio, spavao je i plakao. Bogu ništa od toga ne treba. Kur'an Boga opisuje kao Onoga koji nije rodio i nije rođen, kojem niko nije ravan.
“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je iskreno srcem vjerovala; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću!”
“Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od prašine ga je stvorio, a zatim mu rekao: “Budi!” i on bi!”
“Dođe Sin čovječiji, jede i pije, i govore: Evo čovjeka izjelice i pijanice, prijatelja carinika i grešnika! Ali mudrost se opravdava od djece svoje.”
“I gle, nasta velika bura na moru, tako da su valovi pokrivali lađu; a on je spavao.”
“Isus zaplaka.”
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
Stih po stih
Hebrejima 4:15 — poglavlje 4, stih 15
“Jer nemamo velikog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima, nego je iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha.”
Navedeno za
Isus je bio kušan kao čovjek, a kao Bog nije mogao sagriješiti, pa su obje prirode sačuvane.
Odgovor
Jakov kaže da Bog ne može biti kušan zlom. Ako je jedna osoba koja je bila kušana Bog Sin, Jakovu se proturječi. Ako je kušani bio neko drugi, a ne Bog Sin, u Kristu su dvije osobe, što vjerovanja poriču.
Zaključak — Ili je Bog bio kušan, protivno Jakovu, ili je Krist dvije osobe, protivno vjerovanjima.
Marko 13:32 — poglavlje 13, stih 32
“A o tom danu i o tom času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebu, ni Sin, nego Otac.”
Navedeno za
Krist ima božanski um i ljudski um; čas je znao u jednom, a u drugom nije.
Odgovor
Um ne zna ništa sam po sebi; to je ono čime osoba zna. Krist je jedna osoba, pa je ta jedna osoba znala čas i nije ga znala u istom trenutku. To je protivrječnost, a ne tajna. A neposredno prije nego što je uznesen, u Djelima, on i dalje kaže da je vremena Otac “stavio u svoju vlast”. Otkrivenje, posljednja knjiga Biblije, počinje riječima da je Bog dao Isusu njegovu objavu o onome što će doći.
Zaključak — Granica se može staviti u prirodu ili u um. U oba slučaja jedna osoba koja je Krist i znala bi i ne bi znala čas. A Biblija kaže da mu je čak i na nebu znanje o budućnosti dao Bog.
Kalcedonska definicija, 451. n. e. — o jednoj osobi Krista
Sabor je ispovijedio jednog te istog Krista u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, i izjavio da on ‘nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe, nego je jedan te isti Sin’.
Navedeno za
Krist je umro u svojoj ljudskoj prirodi; njegova božanska priroda nije umrla.
Odgovor
Priroda ne umire; umire osoba. Ćiril Aleksandrijski bio je crkveni vođa iz petog stoljeća. Godine 553. Carigradski sabor potvrdio je njegova formalna prokletstva, zvana anateme. Dvanaesta osuđuje svakoga ko neće ispovijediti da je Riječ Božija “okusila smrt tijelom”. Riječ Božija je naslov koji kršćani daju Bogu Sinu. Ipak, 1. Timoteju kaže da samo Bog ima besmrtnost. Ako je umro samo čovjek, žrtva je bila čovjekova, a ne Božija.
Zaključak — Ili je Bog umro, protivno 1. Timoteju, ili je žrtva bila samo čovjekova, protivno vlastitom crkvenom nauku o pomirenju.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Krist je jedna osoba u dvije potpune prirode, božanskoj i ljudskoj, kako je odredio Halkedon. Ono što priliči čovjeku kaže se o njegovoj ljudskoj prirodi, a njegovo božanstvo ostaje netaknuto. To jedinstvo je tajna iznad razuma, a ne protiv njega.
Krist je jedna osoba s potpunom božanskom prirodom i potpunom ljudskom prirodom, spojenim bez miješanja.
Pobijanje
To je učenje Crkve, ali Biblija kaže da Bog nije čovjek i da se ne mijenja. Onaj ko nije bio čovjek, a zatim je to postao, promijenio se. To što se ovo naziva tajnom ne uklanja protivrječnost.
Poslanica Hebrejima kaže da je Isus bio kušan u svemu, ali bez grijeha. Kršćani to čitaju kao kušnju samo u njegovoj ljudskoj prirodi.
Pobijanje
Jakov kaže da Bog ne može biti kušan zlom. Ako je onaj koji je bio kušan Bog Sin, Jakovu se proturječi. Ako je to bio neko drugi, u Kristu su dvije osobe, što vjerovanja poriču.
Islamsko gledište
Bog je jedan, nepromjenjiv i nije čovjek. Isa je bio savršen čovjek i Božiji poslanik, a svaki stih o njemu odgovara toj slici bez druge prirode.
U Bibliji Bog kaže da se ne mijenja i da nije čovjek.
Jakov kaže da Bog ne može biti kušan zlom, a Matej kaže da je đavao kušao Isusa.
Isus je rastao u mudrosti i rekao da ne zna ni dan ni čas. Ipak, Bog zna sve.
Isus je rekao da njegovo učenje nije njegovo i da neke stvari ne može dati on.
Novi zavjet kaže da samo Bog ima besmrtnost i da Ga niko nije vidio, a ipak su Isusa vidjeli mnogi.
Ćiril Aleksandrijski, crkveni vođa iz petog stoljeća, napisao je formalna prokletstva (anateme). Dvanaesta osuđuje svakoga ko neće ispovijediti da je Riječ Božija, naslov koji kršćani daju Bogu Sinu, okusila smrt tijelom. Ipak, 1. Timoteju kaže da samo Bog ima besmrtnost.
Pozdravi kojima počinju Pavlove poslanice ime Bog daju Ocu, a pored njega imenuju Gospoda Isusa Krista. Nikada ih ne koriste kao zamjenjive.
Novi zavjet stavlja Boga iznad Krista, a Petar Isusa naziva čovjekom od Boga potvrđenim.
Kur'an uči da je Isa bio poslanik kojem je, kao i njegovoj majci, trebala hrana, pa nije bio Bog.
Samo osoba zna ili ne zna. Ako je Sin koji nije znao čas Bog Sin, onda ga Bog nije znao.
Efeški sabor 431. godine smijenio je Nestorija zato što je Krista dijelio na dvoje.
Dakle, crkve koje prihvataju Efes ne smiju reći da je drugi, ljudski ‘on’ bio taj koji nije znao.