Kratak odgovor
Molio se jer nije bio Bog. Evanđelja ga iznova i iznova prikazuju kako se moli Bogu. Luka kaže da se povlačio u pustinju da se moli i da je jednom proveo svu noć “u molitvi Bogu”. U Getsemaniju je pao ničice i tri puta se molio za čašu koju je trebao popiti. Svaki put je popustio: “ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš”. Hebrejima kaže da se molio “s jakim vapajem i suzama, onome koji ga je mogao spasiti od smrti”. Onaj ko moli drugoga za pomoć i predaje svoju volju ima Boga iznad sebe. Islam uči da je Isus bio Allahov (﷾) rob i vjerovjesnik. Kur'an bilježi njegove riječi: “naredit će mi da dok sam živ namaz obavljam”.
Potpuno objašnjenje
Čovjek molitve
Evanđelja (četiri kazivanja o Isusovom životu na početku Novog zavjeta) prikazuju Isusa kako napušta mnoštvo da bi se molio sam. Molio se u pustinji, na gori i prije zore. Jednom je cijelu noć proveo “u molitvi Bogu”. Molio se Bogu kao i svaki vjerovjesnik prije njega: kao onaj kome treba Bog, a ne kao onaj kome ništa ne treba. Kada je upitan za prvu zapovijed, dao je vjerovanje u jednog Boga: “Gospod Bog naš jedan je Gospod”. Vjerovanje je izjava vjere.
“A on se povlačio u pustinju i molio se.”
“A u te dane ode na goru da se pomoli i provede svu noć u molitvi Bogu.”
“A ujutro, ustavši još za mraka, izađe i ode na pusto mjesto i tamo se moljaše.”
“I otpustivši narod, popne se sam na goru da se pomoli; i kad nastade večer, bijaše tamo sam.”
“A Isus mu odgovori: Prva je od svih zapovijedi: Čuj, Izraele! Gospod Bog naš jedan je Gospod.”
Getsemani: tri molitve, jedan odgovor
Getsemani je mjesto izvan Jerusalema gdje se Isus molio u noći kada je, kažu Evanđelja, uhapšen. Pao je ničice i molio svog Oca da ga mimoiđe čaša. Čaša je slika teškog iskušenja pred njim. Vratio se i pomolio drugi put: “ako me ova čaša ne može mimoići da je ne pijem, neka bude volja tvoja”. Zatim se pomolio treći put, govoreći iste riječi. Nije mogao sam učiniti da čaša prođe. Molio je Onoga Koji je mogao i svaki put prihvatio Njegovu volju. Bog Koji sve zna i sve može nema koga moliti.
“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”
“Opet ode drugi put i pomoli se govoreći: Oče moj, ako me ova čaša ne može mimoići da je ne pijem, neka bude volja tvoja.”
“I ostavi ih, ode opet i pomoli se treći put govoreći iste riječi.”
Prva molitva
Pada ničice i traži da čaša prođe mimo njega.
Druga molitva
“ako me ova čaša ne može mimoići da je ne pijem, neka bude volja tvoja”
Treća molitva
Opet iste riječi.
Svaki put njegova volja popušta pred Očevom
Vapaj i suze onome koji ga je mogao spasiti
Poslanica Hebrejima je knjiga Novog zavjeta, a kršćani je smatraju Pismom. Njegove molitve opisuje kao jaki vapaj i suze prinesene onome “koji ga je mogao spasiti od smrti”. Nije se spasio vlastitom moći. Molio je Onoga Koji je mogao. Hebrejima dodaje da je “bio uslišen”. To je bila molitva roba, koju je uslišao njegov Gospodar.
“On je u dane tijela svoga, prinijevši molitve i molbe, s jakim vapajem i suzama, onome koji ga je mogao spasiti od smrti, i bio uslišen zbog svoje bogobojaznosti;”
Dvije volje, a jedna popušta
Kur'an kaže da bi, kad bi pored Allaha (﷾) bilo drugih bogova, nastao nered, a svaki bi bog radio sa svojim stvorenjem. Razmišljanje je jednostavno. Kad bi se dvije božanske volje ikada mogle ne slagati, jedna bi morala popustiti. Ona koja popušta nikada nije bila Bog. Kršćani kažu da je Isus Bog. Ipak, u Lukinom kazivanju o noći kada se molio za čašu, volja koju Isus naziva ‘moja volja’ popušta pred Očevom. Onaj čija volja popušta pred Božijom nije Bog.
“Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onog što Mu pripisuju!”
“Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njime nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Uzvišen neka je Allah Koji je daleko od onog što oni iznose,”
“Govoreći: Oče, ako hoćeš, ukloni ovu čašu od mene; ali neka ne bude moja volja, nego tvoja.”
Kršćanski odgovor: molio se kao čovjek
Kršćani odgovaraju da je vječni Sin uzeo “obličje sluge” i postao potpuno čovjek. Po ovom čitanju molio se u svojoj ljudskoj naravi, kao pravi čovjek, ostajući Bog. Njegove molitve pokazuju da je bio istinski čovjek, a ne da je bio manji od Boga. Godine 681. jedan crkveni sabor dodao je da on ima dvije volje, božansku i ljudsku. Rekao je da je njegova ljudska volja podložna božanskoj. Kršćani Getsemani čitaju u tom svjetlu.
“Nego je sebe učinio bez ugleda, uzevši obličje sluge, postavši sličan ljudima;”
Sabor je ispovijedio dvije naravne volje i dva naravna djelovanja u Kristu i naučavao da njegova ljudska volja slijedi njegovu božansku i svemoćnu volju i da joj je podložna.
Ko se molio?
Narav se ne moli; moli se osoba. Sabor u Halkedonu, crkveni sabor, 451. je Krista definirao kao jednu osobu, koja “nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe”. Dakle, po vlastitim uslovima vjerovanja, onaj koji se molio bio je Bog Sin. To znači da je Bog Sin molio za ono što sam sebi nije mogao dati i odrekao se vlastite volje. Sveznajući, svemoćni Bog to ne može činiti. Ako se molio samo čovjek, u Kristu su dvije osobe, a isti sabor je to odbacio. Evanđelja nikada ne razvrstavaju njegove riječi na taj način. Prikazuju jednog čovjeka koji se moli svom Bogu.
Sabor je ispovijedio jednog te istog Krista u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, i izjavio da on ‘nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe, nego je jedan te isti Sin’.
“Govoreći: Oče, ako hoćeš, ukloni ovu čašu od mene; ali neka ne bude moja volja, nego tvoja.”
Priroda se ne moli; moli se osoba
Kalcedon: Krist je jedna osoba, “nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe”
Dakle, onaj koji je preklinjao i odrekao se svoje volje bio je onaj kojeg kršćani nazivaju Bogom Sinom
Sveznajući, svemoćni Bog nema koga preklinjati
Šta Kur'an kaže
Kur'an bilježi da Isus kaže da je Allahov (﷾) rob kojeg je Allah (﷾) učinio vjerovjesnikom. Kaže da mu je Allah (﷾) naredio da obavlja namaz dok je živ. Kaže i da se Mesih nikada nije sustezao da bude Allahov (﷾) rob.
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
“i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ namaz obavljam i zekat udjeljujem,”
“Mesih se neće sustezati da bude Allahov rob, pa ni meleki, Njemu bliski. A one koji se budu sustezali da Njemu ibadet čine, i one koji se budu oholili, Allah će pred Sobom sakupiti.”
Stih po stih
Luka 22:42 — poglavlje 22, stih 42
“Govoreći: Oče, ako hoćeš, ukloni ovu čašu od mene; ali neka ne bude moja volja, nego tvoja.”
Navedeno za
Popustila je samo Kristova ljudska volja. Njegova božanska volja ostala je netaknuta.
Odgovor
Volja nekome pripada, a vjerovanje kaže da je Krist jedna osoba, koja “nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe”. Kasniji odgovor crkve došao je na Trećem saboru u Carigradu 681. Rekao je da jedan Sin ima dvije volje i da je njegova ljudska volja popustila božanskoj, koja je također njegova. Ali Isus nije rekao ‘ne moja ljudska volja, nego moja božanska’. Rekao je “neka ne bude moja volja, nego tvoja”. Volju pred kojom je popustio nazvao je Očevom, a ne svojom. Lukino kazivanje ne pokazuje takvu podjelu. Pokazuje jednog čovjeka koji se moli svom Bogu.
Zaključak — Odgovor o dvije naravi ne uklanja problem: onaj koji se molio i popustio nije Bog.
Matej 26:39 — poglavlje 26, stih 39
“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”
Navedeno za
Isus se molio da svojim sljedbenicima da primjer molitve.
Odgovor
Primjeru ne trebaju tri molitve za istu čašu. Ne treba mu molitva “s jakim vapajem i suzama” onome “koji ga je mogao spasiti od smrti”. To su bile stvarne molbe upućene Bogu iznad njega.
Zaključak — Njegove molitve bile su molitve roba svom Gospodaru, a ne prikaz.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Isus se molio kao pravi čovjek. Vječni Sin uzeo je punu ljudsku narav. U toj naravi molio se, zavisio od Oca i pokoravao se Njegovoj volji. Svojim sljedbenicima ostavio je primjer.
Filipljanima 2:7 kaže da je uzeo obličje sluge i postao sličan ljudima. Kršćani njegove molitve stavljaju u taj ljudski život.
Pobijanje
Stih kaže da je uzeo obličje sluge, ali narav se ne moli; moli se osoba. Halkedon kaže da je Krist jedna osoba, pa je onaj koji je molio bio Bog Sin. Bog Koji sve može nema koga moliti.
Crkva uči da je Krist jedna osoba u dvije naravi, pa se mogao moliti kao čovjek, a biti Bog.
Pobijanje
To Crkva uči, ali isti sabor kaže da Krist “nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe”. Dakle, onaj koji se molio bio je Bog Sin, koji moli i odriče se svoje volje. Svemoćni Bog to ne može činiti.
Crkva uči da Krist ima dvije volje, božansku i ljudsku, s ljudskom podložnom božanskoj. Kršćani Getsemani čitaju kao tu podložnost.
Pobijanje
Volja nekome pripada, a vjerovanje kaže da je Krist jedna osoba. Isus nije rekao ‘ne moja ljudska volja, nego moja božanska’. Rekao je “neka ne bude moja volja, nego tvoja”, a volju pred kojom je popustio nazvao je Očevom.
Islamsko gledište
Isus se molio jer je bio Allahov (﷾) rob i vjerovjesnik. Njegove molitve pokazuju Boga iznad njega, kojeg je molio, kojem se pokoravao i kojeg je obožavao.
Isus se često povlačio da se moli, a jednom je cijelu noć proveo u molitvi Bogu. Vjerovanje u jednog Boga dao je kao prvu zapovijed.
U Getsemaniju je pao ničice i tri puta se molio za čašu. Prvo je tražio da ga mimoiđe.
Svoju volju ostavio je po strani za volju drugoga: “neka ne bude moja volja, nego tvoja”.
Pretpostavimo da se dvije božanske volje mogu ne slagati. Tada bi jedna morala popustiti, a ona koja popušta nije Bog.
Hebrejima kaže da se molio s jakim vapajem i suzama onome koji ga je mogao spasiti od smrti.
Vjerovanje Krista čini jednom osobom. Zato odgovor o dvije naravi ostavlja Boga Sina koji se moli Bogu i predaje svoju volju.
Kur'an uči da je Isus bio Allahov (﷾) rob, kojem je naređeno da obavlja namaz dok je živ.