Kratak odgovor
Da. Isus je sebe nazivao prorokom. Na putu u Jerusalem rekao je: “ne može biti da prorok pogine izvan Jerusalema”. Kad ga je rodni grad odbacio, rekao je: “Nema proroka bez časti osim u svom zavičaju”. Mase su ga nazivale: “Isus, prorok iz Nazareta”. U posljednjem poglavlju Luke dvojica njegovih sljedbenika i dalje ga nazivaju: “prorok silan u djelu i riječi”. Nikada nikoga nije ispravio što ga je nazvao prorokom. Rekao je da njegovo učenje nije njegovo, nego da je došlo od onoga koji ga je poslao. Petar, njegov vodeći učenik, propovijedao ga je kao “čovjeka od Boga potvrđenog”. Kršćani kažu da je bio više od proroka, a na te odgovore odgovara se u nastavku. Islam se slaže s Isusovim vlastitim riječima. U Kur'anu on kaže: “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti”, a Kur'an ga naziva poslanikom, poput poslanika prije njega.
Potpuno objašnjenje
Isus se ubrajao među proroke
Neki farizeji, pripadnici stroge jevrejske vjerske stranke, upozorili su Isusa da ga Herod, vladar Galileje, želi ubiti. Odgovorio je da će nastaviti svojim putem, jer prorok ne gine izvan Jerusalema. Odmah zatim oplakuje grad koji ubija proroke i kamenuje one koji su mu poslani. Ubrajao se među proroke protiv kojih se Jerusalem okrenuo. Kur'an kaže da ga njegovi neprijatelji zapravo nisu ubili. Ranije, kad su ga stanovnici njegovog rodnog grada Nazareta odbacili, odgovorio je izrekom o prorocima. Bilježe je Evanđelja po Mateju, Marku i Luki, a Ivanovo Evanđelje kaže da je to sam Isus ‘posvjedočio’.
“Ali meni valja danas i sutra i prekosutra hoditi: jer ne može biti da prorok pogine izvan Jerusalema.”
“O Jerusaleme, Jerusaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi; koliko sam puta htio sabrati djecu tvoju, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htjedoste!”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“I sablazniše se o njega. A Isus im reče: Nema proroka bez časti osim u svom zavičaju i u svojoj kući.”
“A Isus im reče: Prorok nije bez časti osim u svom zavičaju, i među svojom rodbinom, i u svojoj kući.”
“A on reče: Zaista vam kažem: Nijedan prorok nije primljen u svom zavičaju.”
“Jer sam Isus posvjedoči da prorok nema časti u svom zavičaju.”
Drugi su ga nazivali prorokom, a on je to ostavio tako
Mnogi drugi nazivali su ga prorokom: mase u Jerusalemu, masa u selu Nain i žena iz Samarije. Tako i slijepac kojeg je iscijelio. U posljednjem poglavlju Luke dvojica sljedbenika opisuju ga strancu kao proroka, a Luka kaže da je stranac bio Isus. On ih kori što su spori da vjeruju prorocima, a ne što su ga tako nazvali. Nigdje u Evanđeljima ne ispravlja nikoga zbog tog naziva.
“A narod govoraše: Ovo je Isus, prorok iz Nazareta Galilejskog.”
“I strah obuze sve: i slavljahu Boga govoreći: Veliki prorok ustade među nama; i: Bog pohodi narod svoj.”
“Žena mu reče: Gospodine, vidim da si ti prorok.”
“Rekoše opet slijepcu: Šta ti kažeš o njemu, kad ti je otvorio oči? A on reče: Prorok je.”
“A on im reče: Šta? A oni mu rekoše: O Isusu iz Nazareta, koji bijaše prorok silan u djelu i riječi pred Bogom i svim narodom:”
“Tada im on reče: O bezumni i sporog srca da vjerujete sve što govoriše proroci:”
| Ko | Gdje |
|---|---|
| Sam Isus | Luka 13:33; Matej 13:57 |
| Mnoštvo u Jerusalemu | Matej 21:11 |
| Mnoštvo u Nainu | Luka 7:16 |
| Žena iz Samarije | Ivan 4:19 |
| Slijepac kojeg je izliječio | Ivan 9:17 |
| Dva sljedbenika, govoreći njemu | Luka 24:19 |
Nigdje u Evanđeljima on nikoga ne ispravlja zbog tog naziva.
Petar je propovijedao čovjeka od Boga potvrđenog
Knjiga Djela, u Novom zavjetu, priča priču o prvim kršćanima. U njoj je Petar, vodeći Isusov učenik, propovijedao Isusa kao “čovjeka od Boga potvrđenog”. Preko njega je, rekao je Petar, Bog činio čuda. U istoj propovijedi rekao je da je Isusa “Bog učinio i Gospodom i Kristom”. (‘Krist’ znači ‘pomazanik’: onaj koga je Bog izabrao za neki zadatak.) Dakle, čak su mu i najviši naslovi dati od Boga. U Hramu u Jerusalemu Petar je Isusa nazvao Božijim slugom, kojeg je Bog proslavio. Onaj koga Bog potvrđuje, čini Gospodom i slavi Božiji je sluga, a ne Bog.
“Ljudi Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđenog među vama silama i čudesima i znakovima, koje Bog učini preko njega među vama, kao što i sami znate,”
“Neka dakle sav dom Izraelov pouzdano zna da je Bog učinio i Gospodom i Kristom ovoga Isusa koga ste vi razapeli.”
“Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog naših otaca, proslavio je svog Slugu Isusa, kojeg ste vi predali i kojeg ste se odrekli pred Pilatom, kad je on bio odlučio da ga pusti.”
Govorio je kao poslani
Isus je o svojoj poruci govorio kao i svaki poslanik. Njegovo učenje, rekao je, nije njegovo, nego pripada onome koji ga je poslao. Riječi koje su njegovi slušaoci čuli bile su Očeve. U molitvi je govorio o Ocu kao o “jedinoga istinitog Boga”, a o sebi kao o onome koga je Bog poslao.
“Isus im odgovori i reče: Moje učenje nije moje, nego onoga koji me posla.”
“Ko mene ne ljubi, ne drži riječi moje: a riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.”
“A ovo je život vječni: da poznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.”
Šta kršćani odgovaraju
Kršćani se slažu da je Isus bio prorok, ali kažu da je bio više. Nazivaju ga prorokom, svećenikom i kraljem. Poslanica Hebrejima, od neimenovanog ranog kršćanskog pisca, kaže da je Bog govorio preko proroka, a na kraju preko svog Sina. Isus je rekao da je tu nešto veće od proroka Jone i kralja Salomona, i: “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.” Mnogi kažu i da je on prorok poput Mojsija kojeg je sam Mojsije prorekao. Na svaki odgovor odgovara se stih po stih u nastavku.
“Bog, koji je nekada mnogo puta i na mnoge načine govorio ocima preko proroka, u ove posljednje dane progovori nama po Sinu, kojeg je postavio za nasljednika svega, po kojem je i svjetove načinio;”
“Ljudi iz Ninive ustat će na sudu s ovim naraštajem i osudit će ga: jer se pokajaše na propovijed Jonino; i gle, ovdje je veći od Jone. Kraljica južna ustat će na sudu s ovim naraštajem i osudit će ga: jer dođe s kraja zemlje da čuje mudrost Salomonovu; i gle, ovdje je veći od Salomona.”
“Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.”
“Jer Mojsije je rekao ocima: Proroka će vam podići Gospod Bog vaš između braće vaše, kao mene; njega slušajte u svemu što god vam kaže.”
Slijediti Isusa znači vjerovati u ono što je rekao o sebi
Isus je sebe više puta nazvao prorokom. Rekao je: “Nema proroka bez časti osim u svom zavičaju”. Rekao je i: “ne može biti da prorok pogine izvan Jerusalema”. O sebi je govorio kao o poslanom. Njegovo učenje, rekao je, jeste “onoga koji me posla”, a u molitvi je govorio o: “Isusa Krista, koga si poslao”. Nikada nije rekao ‘ja sam Bog’ ili ‘obožavajte me’. Rekao je sotoni: “Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi”. I većina crkava naziva ga prorokom. Ali vjerovanje iz Nikeje izjava je vjere koju su napisali crkveni biskupi 325. godine. U svoje središte stavlja naslov koji on nikada nije tvrdio: “pravog Boga od pravog Boga”. Kršćani časte Isusa i kažu da ga slijede. Muslimani drže da slijediti ga znači vjerovati u ono što je rekao o sebi. U Kur'anu on to sam kaže: “Ja sam Allahov rob”, “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti”.
“I sablazniše se o njega. A Isus im reče: Nema proroka bez časti osim u svom zavičaju i u svojoj kući.”
“Ali meni valja danas i sutra i prekosutra hoditi: jer ne može biti da prorok pogine izvan Jerusalema.”
“Isus im odgovori i reče: Moje učenje nije moje, nego onoga koji me posla.”
“A ovo je život vječni: da poznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.”
“Tada mu reče Isus: Idi od mene, sotono! Jer je pisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi.”
Vjerovanje počinje riječima: ‘Vjerujemo u jednog Boga, Oca Svemogućeg, stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog’. Sabor je ispovijedio Sina kao rođenog od Oca, pravog Boga od pravog Boga, i ‘jedne biti’ (homoousios) s Ocem, a osudio je one koji su govorili da je bilo vrijeme kad njega nije bilo.
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
Kur'an kaže isto
Kur'an se slaže s onim što Evanđelja pokazuju. Govoreći kao beba u kolijevci, Isa kaže da ga je Allah (﷾) učinio vjerovjesnikom. Kur'an ga naziva poslanikom, poput poslanika koji su prošli prije njega. Prikazuje ga i kako sinovima Israilovim govori da im je Allahov (﷾) poslanik. Donosi im radosnu vijest o poslaniku koji će doći poslije njega, po imenu Ahmed, a muslimani to znaju kao ime Muhammeda (ﷺ).
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je iskreno srcem vjerovala; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću!”
“A kada Isa, sin Merjemin, reče: “O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći”, i kad im je donio jasne dokaze, oni rekoše: “Ovo je očita vradžbina!””
Stih po stih
Hebrejima 1:1-2 — poglavlje 1, stih 1-2
“Bog, koji je nekada mnogo puta i na mnoge načine govorio ocima preko proroka, u ove posljednje dane progovori nama po Sinu, kojeg je postavio za nasljednika svega, po kojem je i svjetove načinio;”
Navedeno za
Bog je govorio preko proroka, a posljednje preko svog Sina. Dakle, Sin stoji iznad svakog proroka.
Odgovor
Hebrejima je pismo neimenovanog pisca, a ne Isusova izreka. U Bibliji je ‘sin’ naslov Božije naklonosti. Bog Izrael naziva: “sin moj, prvenac moj”, a Luka Adama naziva “sina Božijeg”. Pavle, kršćanski misionar prvog stoljeća, kaže da su svi koje vodi Božiji Duh “sinovi Božiji”. Ista poslanica Isusa naziva ‘Apostolom’ (poslanim), vjernim onome koji ga je postavio, “kao i Mojsije”. Stih 8 Sina naziva ‘Bože’, ali navodi Psalam 45, svadbenu pjesmu za izraelskog kralja. Sljedeći stih govori Sinu: “te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje”.
Zaključak — Sama poslanica Hebrejima Isusa stavlja uz Mojsija, kao onoga koga je Bog postavio. Naslov ‘Sin’ ne izdiže ga iz reda poslanih.
Matej 16:16 — poglavlje 16, stih 16
“A Šimun Petar odgovori i reče: Ti si Krist, Sin Boga živoga.”
Navedeno za
Ljudi su govorili da je Isus ‘jedan od proroka’. Petar je rekao više: “Krist, Sin Boga živoga”. Isus ga je za to blagoslovio.
Odgovor
‘Krist’ znači pomazanik, to jest onaj koga je Bog odredio za neki zadatak. Luka Petrov odgovor bilježi kao: “Krist Božiji”. Petar je kasnije propovijedao kako “Bog pomaza Isusa Nazarećanina”, “jer Bog bijaše s njim”. Biblija čak i Kira, perzijskog kralja, naziva Gospodnjim ‘pomazanikom’.
Zaključak — Petar je ispovjedio ulogu koju je Bog dao Isusu. Pomazani i Bog koji ga pomazuje dvojica su.
Matej 12:41-42 — poglavlje 12, stih 41-42
“Ljudi iz Ninive ustat će na sudu s ovim naraštajem i osudit će ga: jer se pokajaše na propovijed Jonino; i gle, ovdje je veći od Jone. Kraljica južna ustat će na sudu s ovim naraštajem i osudit će ga: jer dođe s kraja zemlje da čuje mudrost Salomonovu; i gle, ovdje je veći od Salomona.”
Navedeno za
Isus je rekao da je tu nešto “veći od Jone”, proroka Jone. Rekao je da je tu i nešto “veći od Salomona”, mudrog kralja. Nijedan običan prorok to ne bi mogao reći.
Odgovor
Isus je rekao da je Ivan Krstitelj “više od proroka”. Rekao je i da je najmanji u kraljevstvu Božijem veći od Ivana. Niko to ne shvata tako da su Ivan ili najmanji vjernik Bog.
Zaključak — Biti veći među Božijim poslanicima čovjeka ostavlja među njima. Veći među poslanima i dalje je poslan.
Otkrivenje 17:14 — poglavlje 17, stih 14
“Oni će ratovati s Jagnjetom, i Jagnje će ih pobijediti: jer je Gospod nad gospodarima i Kralj nad kraljevima: i oni koji su s njim pozvani su, i izabrani, i vjerni.”
Navedeno za
Isus je prorok, svećenik i kralj. Poslanica Hebrejima naziva ga Prvosvećenikom, a Otkrivenje: “Kralj nad kraljevima”. Nijedan običan prorok nema sve tri službe.
Odgovor
Biblija svaki naslov daje ljudima. Melkisedek, koji je sreo Abrahama, bio je kralj Salema i “svećenik Boga svevišnjega”. Perzijski kralj Artakserkso naziva se “kralj nad kraljevima”. Nabukodonosor, kralj Babilona, također je “kralj nad kraljevima”, jer mu je Bog dao kraljevstvo. Otkrivenje kaže da su vjernici učinjeni “kraljevima i svećenicima”. Hebrejima Isusa naziva ‘Apostolom’, riječju koja znači poslani, i kaže da ga je Bog postavio prvosvećenikom. U Otkrivenju Isus govori s neba i kaže “moj Bog” četiri puta u jednom stihu.
Zaključak — Prorok, svećenik i kralj: svaki od ovih naslova dijeli se s ljudima. Naslovi dodaju čast, a ne božanstvo.
Ivan 8:58 — poglavlje 8, stih 58
“Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.”
Navedeno za
Isus je rekao: “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.” Nijedan običan prorok nije postojao prije Abrahama.
Odgovor
‘Ja jesam’ svakodnevni je izraz. U Ivanu 9:9 iscijeljeni slijepac o sebi izgovara iste grčke riječi, ego eimi (‘ja sam’). U Ivanu 8 Isus kaže: “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.” U tom istom poglavlju kaže i: “ništa ne činim sam od sebe, nego govorim kako me je Otac moj naučio”. Sebe naziva: “čovjeka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga”. Bog je rekao Jeremiji: “Prije nego što te sazdah u utrobi, poznah te”, i postavio ga prorokom.
Zaključak — Prorok može postojati u Božijem planu prije svog rođenja. Govornik iz Ivana 8 sebe naziva čovjekom kojeg je poučio Bog.
Ivan 1:14 — poglavlje 1, stih 14
“I Riječ postade tijelo i nastani se među nama (i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorođenoga od Oca), puna milosti i istine.”
Navedeno za
Kršćani kažu da je Isus bio istinski prorok u svojoj ljudskoj naravi, a Bog Sin u svojoj božanskoj naravi. Ivan piše: “Riječ postade tijelo”, to jest postala je čovjek, a kršćani smatraju da je ta Riječ Bog Sin.
Odgovor
Ivan 1:14 vlastiti je komentar pisca, a ne Isusova izreka. ‘Dvije naravi’ jezik je Sabora u Kalcedonu, skupa crkvenih biskupa 451. godine, a ne ijednog novozavjetnog Evanđelja. Kalcedon kaže da je Krist jedna osoba: “jedan te isti Sin”. Taj jedan Sin kaže: “moj Otac veći od mene”. Sebe naziva: “čovjeka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga”. Neposredno prije nego što je uznesen na nebo, on i dalje kaže da su vremena u Očevoj vlasti.
Zaključak — Jedna osoba koja govori u Evanđeljima Boga stavlja iznad sebe, od početka do kraja. Prorok koji to kaže o sebi nije Bog.
Djela apostolska 3:22 — poglavlje 3, stih 22
“Jer Mojsije je rekao ocima: Proroka će vam podići Gospod Bog vaš između braće vaše, kao mene; njega slušajte u svemu što god vam kaže.”
Navedeno za
Petar kaže da je prorok poput Mojsija Isus, pa je Ponovljeni zakon 18 već ispunjen i ne upućuje ni na kojeg kasnijeg proroka.
Odgovor
Knjiga Djela bilježi kako je Petar čitao obećanje. Ali Tora, pet Mojsijevih knjiga, daje vlastiti test: prorok mora biti poput Mojsija. Isus je u tački za tačkom različit od Mojsija. U Ivanovom Evanđelju Jevreji Isusovog vremena ‘onog proroka’ i ‘Krista’ tretirali su kao dva različita čovjeka. Kršćani i muslimani slažu se da je Isus Krist.
Zaključak — Prorok poput Mojsija i Krist očekivali su se kao dva čovjeka. Isus je Krist, a prorok poput Mojsija je Muhammed (ﷺ), kako izlaže stranica o Ponovljenom zakonu 18.
Ivan 9:38 — poglavlje 9, stih 38
“A on reče: Vjerujem, Gospode. I pokloni mu se.”
Navedeno za
Slijepac koji je Isusa nazvao prorokom kasnije je povjerovao u “Sina Božijeg” i poklonio mu se.
Odgovor
Grčka riječ ovdje je proskuneo, što znači pokloniti se. Koristi se i za poklon gospodaru. U priči koju je Isus ispričao, sluga “pade i pokloni mu se”. Biblija Izrael naziva Božijim sinom, Adama “sina Božijeg”, a sve koje vodi Božiji Duh “sinovi Božiji”.
Zaključak — Poklon i naslov ‘Sin Božiji’ u Bibliji se daju ljudima. Ni jedno ni drugo ne čini Bogom onoga ko ih prima.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Isus je bio istinski prorok, ali više od proroka. On je i svećenik i kralj, i Bog Sin koji je postao čovjek.
Isus ima tri službe: proroka, svećenika i kralja. Poslanica Hebrejima naziva ga Prvosvećenikom, a Otkrivenje: “Kralj nad kraljevima”.
Pobijanje
Biblija svaki od ovih naslova daje ljudima. Melkisedek, koji je sreo Abrahama, bio je i kralj i svećenik. Nabukodonosor, kralj Babilona, bio je “kralj nad kraljevima” jer mu je Bog dao kraljevstvo. Vjernici su učinjeni “kraljevima i svećenicima”. Hebrejima kaže da je Bog Isusa postavio prvosvećenikom. U Otkrivenju onaj koji se naziva “Kralj nad kraljevima” govori “moj Bog” četiri puta u jednom stihu.
Poslanica Hebrejima kaže da je Bog govorio preko proroka, a u ove posljednje dane preko svog Sina. Dakle, Sin stoji iznad svakog proroka.
Pobijanje
Stih 8 istog poglavlja Sina naziva ‘Bože’. Ali on navodi Psalam 45, svadbenu pjesmu za izraelskog kralja. Poglavlje kaže i da je Bog Sina ‘postavio’ nasljednikom. Kaže da ga je Bog, “Bog tvoj”, pomazao “više nego drugove tvoje”. Onaj ko ima Boga nije Bog. Ista poslanica Isusa naziva ‘Apostolom’ (poslanim), vjernim onome koji ga je postavio, “kao i Mojsije”.
Ljudi su govorili da je Isus jedan od proroka. Petar ga je nazvao: “Krist, Sin Boga živoga”, a Isus ga je blagoslovio.
Pobijanje
‘Krist’ znači pomazanik, to jest onaj koga je Bog odredio za neki zadatak. Luka Petrove riječi daje kao: “Krist Božiji”, a Petar je kasnije propovijedao da je Bog pomazao Isusa. Biblija čak i perzijskog kralja Kira naziva Gospodnjim pomazanikom. ‘Sin Božiji’ naslov je koji Biblija daje i Izraelu, Adamu i svima koje vodi Božiji Duh. I Kur'an Isaa naziva Mesihom i u istom dahu: “Allahov poslanik”.
Isus je rekao: “ovdje je veći od Jone”, misleći na proroka Jonu, i “ovdje je veći od Salomona”. Dakle, on je više od proroka.
Pobijanje
Isus je Ivana Krstitelja nazvao “više od proroka” i rekao da je najmanji u kraljevstvu Božijem veći od Ivana. Biti veći od proroka ne čini Ivana, ni najmanjeg vjernika, Bogom. Veći među poslanima i dalje je poslan.
Prorok može biti i Bog. Krist je jedna osoba u dvije naravi, jednoj ljudskoj i jednoj božanskoj. Dakle, bio je prorok kao čovjek i Bog kao vječni Sin.
Pobijanje
Nijedno novozavjetno Evanđelje ne kaže ‘dvije naravi’. To je rekao Sabor u Kalcedonu, skup crkvenih biskupa, 451. godine. Sabor Krista naziva: “jedan te isti Sin”. Taj jedan Sin kaže: “moj Otac veći od mene”. U Marku 13:32 ‘Sin’, nasuprot ‘Ocu’, ne zna čas. Sebe naziva ‘čovjekom’ koji je čuo istinu od Boga. U Djelima, neposredno prije nego što je uznesen, on i dalje vrijeme događaja prepušta Ocu, kao što čini prorok.
Isus je prorok poput Mojsija kojeg je prorekao Ponovljeni zakon 18, kako je Petar propovijedao u Djelima 3:22. Dakle, kažu oni, obećanje ne predviđa kasnijeg proroka.
Pobijanje
Knjiga Djela bilježi kako je Petar čitao obećanje. Ali Tora, pet Mojsijevih knjiga, daje vlastiti test: prorok mora biti poput Mojsija. Isus je u tački za tačkom različit od Mojsija. U Ivanovom Evanđelju Jevreji Isusovog vremena ‘onog proroka’ i ‘Krista’ tretirali su kao dva različita čovjeka. Ivan Krstitelj poricao je da je ijedan od njih, a mase su se podijelile oko toga koji je Isus. Kršćani i muslimani slažu se da je Isus Krist. Dakle, prorok poput Mojsija, podignut “između braće njihove”, drugi je čovjek, kako izlaže stranica o Ponovljenom zakonu 18.
Isus je rekao: “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.”, tvrdeći da je postojao prije Abrahama, što nijedan običan prorok ne može.
Pobijanje
‘Ja jesam’ svakodnevni je izraz. U Ivanu 9:9 iscijeljeni slijepac o sebi izgovara iste grčke riječi, ego eimi (‘ja sam’). U Ivanu 8 njegovo ‘ja sam’ dolazi s riječima “ništa ne činim sam od sebe”, a sebe naziva ‘čovjekom’ kojeg je poučio Bog. Bog je poznavao Jeremiju prije nego što ga je sazdao u utrobi i postavio ga prorokom. Dakle, prorok može postojati u Božijem planu prije rođenja.
Kod Ivana oni koji Isusa prvo nazivaju prorokom idu dalje i vide više. Čovjek rođen slijep kasnije vjeruje u “Sina Božijeg” i klanja mu se.
Pobijanje
Grčka riječ za ‘pokloni se’ ovdje je proskuneo, što znači pokloniti se. To je i poklon gospodaru. U priči koju je Isus ispričao, sluga “pade i pokloni mu se”. ‘Sin Božiji’ naslov je koji Biblija daje i Izraelu, Adamu i svima koje vodi Božiji Duh.
Kršćani kažu da je Isus prorok, a i Bog. Dakle, kažu oni, vjerovanja ne ostavljaju po strani ono što je rekao o sebi.
Pobijanje
Vjerovanje iz Nikeje riječi su biskupa, napisane 325. godine, a ne njegove. U Evanđeljima on sebe naziva prorokom i poslanim. Nikada ne kaže ‘ja sam Bog’ ili ‘obožavajte me’. Govori sotoni: “Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi”. Muslimani drže da slijediti ga znači vjerovati mu na riječ.
Islamsko gledište
Isus je bio Božiji prorok i poslanik, kako je i sam rekao. Evanđelja i Kur'an u tome se slažu.
Isus je sebe nazvao prorokom, u Luki 13:33 i u izreci o proroku u njegovom zavičaju.
Mase i njegovi vlastiti sljedbenici nazivali su ga prorokom, a Evanđelja nikada ne prikazuju da ih je ispravio.
Petar je propovijedao Isusa kao “čovjeka od Boga potvrđenog”, kojeg je “Bog učinio i Gospodom i Kristom”. Propovijedao ga je i kao Božijeg slugu.
Isus je rekao da njegovo učenje i njegove riječi dolaze od Oca koji ga je poslao.
Isus je sebe nazvao prorokom i poslanim. Evanđelja nikada ne kažu da je rekao ‘ja sam Bog’ ili ‘obožavajte me’.
Kur'an uči da je Isa bio Allahov (﷾) vjerovjesnik i poslanik, poput poslanika prije njega.