Kratak odgovor
Ne. Bog nema sina, a Kur'an Isaa nikada ne naziva Božijim sinom. U Bibliji je ‘sin Božiji’ naslov Božije naklonosti, a ne tvrdnja da je neko Bog. Bog Izrael naziva: “sin moj, prvenac moj”. Kralju Izraela kaže: “Ti si Sin moj; ja te danas rodih”. O Salomonu kaže: “on će mi biti sin”. Luka Adama naziva: “sina Božijeg”. Čak se i ‘jedinorođeni’ koristi za Izaka, iako je Jišmael bio stariji i još živ. Kad ga je mnoštvo optužilo da sebe čini Bogom, Isus je odgovorio iz Psalama. Njegova tvrdnja, rekao je, bila je: “Sin sam Božiji”, u istom smislu časti. Odgovor islama je u Kur'anu: “Nije rodio i rođen nije”.
Potpuno objašnjenje
Božiji sinovi i prvenci prije Isusa
Da bismo vidjeli šta naslov znači, pogledajmo kako ga Biblija koristi. Hebrejska Biblija (Stari zavjet) daje ga mnogima. Bog narod Izraela naziva svojim sinom i prvencem. Efraima, jedno pleme Izraela, naziva svojim prvencem. Kralju kaže: “Ti si Sin moj”, a o Salomonu: “on će mi biti sin”. Lukino Isusovo rodoslovlje završava Adamom: “sina Božijeg”. Ni za jednog od njih se ne misli da dijeli Božiju prirodu.
“I reci faraonu: Ovako govori GOSPOD: Izrael je sin moj, prvenac moj:”
“Doći će s plačem, i s molitvama ću ih voditi; provest ću ih pored rijeka voda pravim putem, na kojem se neće spoticati; jer sam Izraelu otac, a Efrajim je prvorođeni moj.”
“Objavit ću odluku: GOSPOD mi reče: Ti si Sin moj; ja te danas rodih.”
“I kad se navrše dani tvoji i usneš s ocima svojim, podići ću potomstvo tvoje poslije tebe, koje će izaći iz utrobe tvoje, i utvrdit ću kraljevstvo njegovo. On će sagraditi kuću imenu mome, a ja ću utvrditi prijesto kraljevstva njegovog zauvijek. Ja ću mu biti otac, a on će mi biti sin. Ako učini bezakonje, karat ću ga šibom ljudskom i udarcima sinova ljudskih;”
“Sina Enosova, sina Setova, sina Adamova, sina Božijeg.”
‘Prvorođeni’ je čin, a ne rođenje
Čak ni ‘prvorođeni’ ne znači uvijek onaj ko je prvi rođen. David je bio najmlađi od sinova svog oca, a ipak Bog kaže: “ja ću ga učiniti prvorođenim”. Isti psalam Davida naziva Božijim slugom i kaže da on Boga zove: “otac moj, Bog moj”. Najmlađi sin ne može postati prvi rođeni. Dakle, ovdje je ‘prvorođeni’ čin koji Bog daje. Kad Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, Isusa naziva: “prvorođeni svega stvorenja”, koristi isti jezik časti.
“I Samuel reče Jišaju: Jesu li ovdje sva tvoja djeca? A on reče: Ostao je još najmlađi, i gle, čuva ovce. I Samuel reče Jišaju: Pošalji po njega: jer nećemo sjesti dok on ne dođe ovamo.”
“On će me zvati: Ti si otac moj, Bog moj i stijena spasenja moga. I ja ću ga učiniti prvorođenim, višim od kraljeva zemaljskih.”
“Nađoh Davida, slugu svoga; svetim uljem svojim pomazah ga:”
“Koji je slika nevidljivoga Boga, prvorođeni svega stvorenja:”
‘Jedinorođeni’ se kaže i za Izaka
Isto važi za ‘jedinorođeni’. Poslanica Hebrejima, pismo u Novom zavjetu, Izaka naziva Abrahamovim: “svoga jedinorođenog sina”. Koristi istu grčku riječ, monogenes, koju Ivan koristi za Isusa. Ipak, Izak nije bio Abrahamov jedini sin, a ni prvi. Abraham je imao osamdeset šest godina kad se rodio Jišmael i stotinu kad se rodio Izak. Obojica sinova su ga sahranila. Ta riječ označava naklonost i obećanje, a ne prirodu.
“Vjerom Abraham, kad je bio kušan, prinese Izaka; i onaj koji je primio obećanja prinosio je svoga jedinorođenog sina,”
“A Abramu bijaše osamdeset i šest godina kad mu Hagara rodi Jišmaela.”
“A Abrahamu bijaše stotina godina kad mu se rodi sin njegov Izak.”
“I ukopaše ga sinovi njegovi Izak i Jišmael u pećini Makpeli, na njivi Efrona, sina Sohara Hetita, koja je prema Mamri;”
“Jer Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da nijedan koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.”
“Ja te danas rodih”
Riječi koje Poslanica Hebrejima primjenjuje na Isusa prvi put su izgovorene kralju Izraela u Psalmu 2. Djela apostolska, knjiga koja govori o ranoj crkvi, primjenjuju ih na to što je Bog podigao Isusa. To je bio događaj u vremenu. U Bibliji se ovo rađanje događa na određeni dan. To je postavljenje, kao što je bilo i za kralja Izraela. Nije vječno rođenje iz Božije vlastite prirode.
“Objavit ću odluku: GOSPOD mi reče: Ti si Sin moj; ja te danas rodih.”
“Jer kome od anđela reče ikada: Ti si Sin moj, ja te danas rodih? I opet: Ja ću mu biti Otac, a on će mi biti Sin?”
“Tako ni Krist nije sam sebe proslavio da postane veliki svećenik, nego onaj koji mu reče: Ti si Sin moj, ja te danas rodih.”
“Bog je to ispunio nama, njihovoj djeci, uskrsnuvši Isusa, kao što je i napisano u drugom psalmu: Ti si Sin moj, ja te danas rodih.”
| Ko | Šta Bog kaže o njemu |
|---|---|
| Izrael, narod | Izrael je “sin moj, prvenac moj” (Izlazak 4:22). |
| Efraim | ‘Efraim je prvenac moj’ (Jeremija 31:9). |
| Kralj Izraela | “Ti si Sin moj; ja te danas rodih” (Psalam 2:7). |
| David, najmlađi sin | “ja ću ga učiniti prvorođenim” (Psalam 89:27). |
| Salomon | “on će mi biti sin” (2 Samuelova 7:14). |
| Isus | “prvorođeni svega stvorenja” (Kološanima 1:15). Poslanica Hebrejima daje mu riječi Psalma 2:7, prvo izgovorene kralju. |
Ni za koga od ostalih se ne misli da dijeli Božiju prirodu. U Bibliji je ‘sin Božiji’ naziv Božije naklonosti, a ne tvrdnja da je neko Bog.
Sin Božiji, sin Davidov, Sin čovječiji
Evanđelja Isusa nazivaju i sinom Davidovim i sinom Abrahamovim. On sebe najčešće naziva Sinom čovječijim. To što je nazvan sinom Davidovim nije Isusa učinilo jednakim Davidu. To što je nazvan sinom Abrahamovim nije ga učinilo jednakim Abrahamu. U Bibliji ‘sin’ nekoga označava odnos porijekla ili časti. Samo po sebi ne čini sina jednakim onome ko je imenovan.
“Knjiga rodoslova Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.”
“A Isus mu reče: Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječiji nema gdje glavu nasloniti.”
To što nema oca ne čini nekoga Božijim sinom
Neki kažu da je Isus Sin Božiji jer nije imao ljudskog oca. Ali Adam nije imao ni oca ni majku, a Luka ga naziva: “sina Božijeg”. Poslanica Hebrejima kaže da je Melkisedek, svećenik-kralj u Abrahamovo vrijeme, bio: “Bez oca, bez majke”. Nijedan od njih nije Bog. Kur'an iznosi istu poentu: Isa je poput Adema, stvoren Božijom naredbom.
“Sina Enosova, sina Setova, sina Adamova, sina Božijeg.”
“Bez oca, bez majke, bez rodoslova, nemajući ni početka dana ni kraja života, nego sličan Sinu Božijem, ostaje svećenik zauvijek.”
“Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od prašine ga je stvorio, a zatim mu rekao: “Budi!” i on bi!”
| Ko | Otac | Majka | Šta kaže Biblija |
|---|---|---|---|
| Isus | Bez ljudskog oca | Marija | Naziva ga Sinom Božijim. Neki kažu da je to zato što nije imao ljudskog oca. |
| Adem | Nema ga | Nema je | Luka ga naziva “sina Božijeg”. |
| Melkisedek | Nije naveden | Nije navedena | Poslanica Hebrejima naziva ga “Bez oca, bez majke”. |
Nemati oca nikoga ne čini Bogom: Biblija Adema ni Melkisedeka ne naziva Bogom. Kur'an kaže da je Isus poput Adema, stvoren Allahovom (﷾) naredbom.
Isusov vlastiti odgovor
Kad je mnoštvo reklo da sebe čini Bogom, Isus je odgovorio iz Psalma 82. Tamo se ljudske sudije nazivaju bogovima i djecom Svevišnjeg. Zatim je rekao da je njegova tvrdnja bila da je Sin Božiji. Upotrijebio je vlastiti biblijski jezik časti da pokaže da naslov nije bogohuljenje (uvreda Bogu).
“Jevreji mu odgovoriše govoreći: Zbog dobrog djela ne kamenujemo te, nego zbog huljenja, i zato što ti, čovjek budući, sebe činiš Bogom.”
“Isus im odgovori: Zar nije napisano u zakonu vašem: Ja rekoh: bogovi ste? Ako je bogovima nazvao one kojima je došla riječ Božija, a Pismo se ne može pokvariti, kako onda vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: Huliš, zato što rekoh: Sin sam Božiji?”
“Ja rekoh: Bogovi ste; i svi ste sinovi Svevišnjega.”
Šta kršćani misle pod ‘Sinom’
Kršćani naslov čitaju drugačije. Ivana 3:16 čitaju kao učenje da je Isus Božiji jedini Sin u jedinstvenom smislu. Godine 325. crkvene vođe u Nikeji složile su se oko vjerovanja (izjave vjere). Ono ga određuje kao rođenog od Oca, pravog Boga od pravog Boga, iste biti s Ocem. Po ovom čitanju ‘Sin Božiji’ znači dijeliti Božiju vlastitu prirodu.
“Jer Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da nijedan koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.”
Vjerovanje počinje riječima: ‘Vjerujemo u jednog Boga, Oca Svemogućeg, stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog’. Sabor je ispovijedio Sina kao rođenog od Oca, pravog Boga od pravog Boga, i ‘jedne biti’ (homoousios) s Ocem, a osudio je one koji su govorili da je bilo vrijeme kad njega nije bilo.
Šta Kur'an kaže
Kur'an kaže da Bog ne rađa i da nije rođen i da ništa nije kao On. Tvrdnju da je Bog uzeo sina naziva strašnom stvari. Jer svako na nebesima i na zemlji dolazi Njemu kao rob. Isaa upoređuje s Ademom: obojica su stvoreni Božijom naredbom i nijedan nije Njegov sin. Bilježi i da kršćani Mesiha nazivaju Allahovim (﷾) sinom. Kaže da u tome oponašaju nevjernike od prije. To je odgovor islama: Bog je Jedan, a Isa je Njegov rob i poslanik.
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“Oni govore: “Milostivi je uzeo dijete!” Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete. Svi će, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!”
“Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njime nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Uzvišen neka je Allah Koji je daleko od onog što oni iznose,”
“Primjer Isaov doista je kod Allaha isti kao i primjer Ademov: od prašine ga je stvorio, a zatim mu rekao: “Budi!” i on bi!”
“Jevreji govore: “Uzejr je Allahov sin, kršćani kažu: Mesih je Allahov sin.” To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?”
Stih po stih
Ivan 3:16 — poglavlje 3, stih 16
“Jer Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da nijedan koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.”
Navedeno za
Kršćani ‘jedinorođeni’ (monogenes) čitaju kao ‘jedan jedini’: Isus je jedinstveni Sin koji dijeli Božiju prirodu.
Odgovor
Poslanica Hebrejima istu riječ koristi za Izaka, iako je Jišmael bio stariji i još živ. Izak je bio ‘jedini’ kao sin obećanja, onaj koji je izabran i kojem je data naklonost. Ta riječ označava jedinstveno mjesto u Božijem planu. Ne govori ništa o dijeljenju Božije prirode.
Zaključak — Ako monogenes ne čini Izaka božanskim, ne čini ni Isusa božanskim.
Hebrejima 1:5 — poglavlje 1, stih 5
“Jer kome od anđela reče ikada: Ti si Sin moj, ja te danas rodih? I opet: Ja ću mu biti Otac, a on će mi biti Sin?”
Navedeno za
Kršćani smatraju da je Sin vječno rođen od Oca, pa ‘danas’ govori o vječnom odnosu.
Odgovor
Te riječi dolaze iz Psalma 2, izgovorene kralju Izraela. Djela ih primjenjuju na to što je Bog podigao Isusa, na događaj u vremenu. U Bibliji je ovo rađanje na određeni dan i ono je postavljenje. Ideje o rađanju prije svih vjekova nema u ovim stihovima.
Zaključak — Vlastita biblijska upotreba riječi “ja te danas rodih” je kraljevsko postavljenje, a ne vječno božansko rođenje.
Ivan 10:33 — poglavlje 10, stih 33
“Jevreji mu odgovoriše govoreći: Zbog dobrog djela ne kamenujemo te, nego zbog huljenja, i zato što ti, čovjek budući, sebe činiš Bogom.”
Navedeno za
Mnoštvo je ‘Sin Božiji’ razumjelo kao tvrdnju da je on Bog i htjelo ga je zbog toga kamenovati.
Odgovor
Isus nije prihvatio njihovu optužbu. Odgovorio je iz Psalma 82, gdje se ljudi nazivaju bogovima i djecom Svevišnjeg. Rekao je da je njegova tvrdnja bila da je Sin Božiji. Ispravio ih je biblijskim jezikom časti. Mnoštvo je čulo i: “Ja i Otac jedno smo”. Ali ‘jedno’ ne mora značiti jedno biće: Isus moli da njegovi učenici “budu jedno kao što smo i mi jedno”.
Zaključak — Isusov vlastiti odgovor pokazuje da ‘Sin Božiji’ nije tvrdnja da je on Bog.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Isus je vječni Sin Božiji, rođen od Oca, pravi Bog od pravog Boga i iste biti s Njim. Njegovo sinovstvo je jedinstveno i po vrsti različito od sinovstva Izraela ili kraljeva.
Ivan Isusa naziva Božijim: “jedinorođenog Sina”, što kršćani čitaju kao jedinstveno sinovstvo koje dijeli Božiju prirodu.
Pobijanje
Priznato: Ivan Isusa zaista naziva Božijim: “jedinorođenog Sina”. Ali Poslanica Hebrejima istu grčku riječ koristi za Izaka, iako je Jišmael bio stariji i još živ. Ta riječ označava jedinstveno mjesto u Božijem planu, a ne udio u Božijoj prirodi.
Poslanica Hebrejima Sina stavlja iznad anđela primjenjujući na njega riječi: “Ti si Sin moj”.
Pobijanje
Priznato: Poslanica Hebrejima zaista primjenjuje “Ti si Sin moj” na Isusa. Ali te riječi dolaze iz Psalma 2, rečene kralju Izraela, a Djela ih primjenjuju na događaj u vremenu. Čak je i njegov čin dat: u istom poglavlju, “zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje”.
1. Ivanova 2:22 kaže: “On je antikrist, koji poriče Oca i Sina.” Muslimani poriču da je Isus Sin Božiji, dakle islam je antikrist.
Pobijanje
Isti stih najprije imenuje lašca: “onaj koji poriče da je Isus Krist”. Muslimani to ne poriču. Kur'an ga naziva: “Mesih, Isa, sin Merjemin” (3:45). Muslimani poriču da Bog ima sina koji dijeli Njegovu prirodu. U samoj Bibliji sin Božiji ne mora značiti to. Ona Izrael naziva Božijim sinom (Izlazak 4:22), a i Adama (Luka 3:38).
Islamsko gledište
‘Sin Božiji’ u Bibliji je počasni naslov dat onima koje je Bog izabrao: Izraelu, Davidu, Salomonu, Adamu i drugima. Dat Isusu, čini ga izabranim Božijim slugom, a ne Bogom. Bog niti rađa niti je rođen. Kur'an Isaa nikada ne naziva Božijim sinom i odbacuje tvrdnju da je Bog uzeo sina.
Biblija Izrael, Efraima, Davida, Salomona i Adama naziva Božijim sinom ili prvencem.
Bog Davida ‘čini’ svojim prvorođenim, iako je David bio najmlađi sin, dakle ‘prvorođeni’ je čin.
Poslanica Hebrejima Izaka naziva Abrahamovim: “svoga jedinorođenog sina” (monogenes), iako je Jišmael bio četrnaest godina stariji i još živ.
“Ja te danas rodih” prvi put je rečeno kralju Izraela. U Bibliji to označava postavljenje na određeni dan, a ne vječno božansko rođenje.
Isus je bio optužen da sebe čini Bogom. Odgovorio je iz Psalma 82 da je ono što je rekao to da je Sin Božiji.
Kur'an uči da Bog ne rađa i da nije rođen. Uzimanje sina ispod je Njegovog veličanstva.