Kratak odgovor
Nijednom. Prebrojali smo svaki stih četiri Evanđelja: u 95 stihova Isus stavlja Boga iznad sebe, a ni u jednom ne kaže da je Bog. Nikada nikome ne kaže ni da ga obožava. Koristili smo verziju kralja Jakova (KJV) Mateja, Marka, Luke i Ivana i brojali samo Isusove vlastite riječi. On 40 puta kaže da ga je Bog poslao. Boga naziva svojim Bogom ili jedinim Bogom kojeg treba obožavati 14 puta. Kaže da njegove riječi, njegova volja i njegova vlast dolaze od Boga 36 puta. Sebe naziva čovjekom ili prorokom 5 puta. Kršćani navode još oko 30 stihova. Ni u jednom od njih on također ne kaže da je Bog. Dvanaest ih je kod Ivana, posljednjeg napisanog Evanđelja. Nekoliko ih odgovara sami sebi: “Dana mi je sva vlast”. Dakle, rezultat je 95 stihova koji Boga stavljaju iznad Isusa. Ni u jednom on ne kaže da je Bog.
Potpuno objašnjenje
Kako smo brojali
Pročitali smo svaki stih četiri Evanđelja u verziji kralja Jakova. Brojali smo samo stihove u kojima govori sam Isus. Svaki stih se broji jednom. Kad dva Evanđelja donose istu izreku, broji se stih svakog Evanđelja. Nismo brojali prispodobe, niti ono što drugi govore o njemu. Rezultat je 95 stihova koji Boga stavljaju iznad Isusa, a nijedan u kojem on kaže da je Bog. Svaki stih je naveden niže na ovoj stranici, tako da ih svako može provjeriti.
“A sad gledate da ubijete mene, čovjeka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga; Abraham to nije činio.”
“A ovo je život vječni: da poznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.”
- 95Stihova u kojima Isus stavlja Boga iznad sebe
- 0Stihova u kojima Isus kaže ‘Ja sam Bog’
- 0Stihova u kojima Isus o sebi kaže ‘obožavajte me’
“onoga koji me posla”: 40 puta
U 40 stihova Isus kaže da ga je Bog poslao. Kaže to u sva četiri Evanđelja. “a ko mene prima, prima onoga koji me posla.” “Poslan sam samo izgubljenim ovcama doma Izraelova.” “siđoh s neba, ne da činim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.” Onaj koji šalje nije onaj koji je poslan. Isus sam izriče to pravilo: “niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao”.
“Ko vas prima, mene prima; a ko mene prima, prima onoga koji me posla.”
“A on odgovori i reče: Poslan sam samo izgubljenim ovcama doma Izraelova.”
“Jer siđoh s neba, ne da činim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.”
“Zaista, zaista vam kažem: Sluga nije veći od gospodara svoga, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao.”
“Bogu svome i Bogu vašemu”: 14 puta
U 14 stihova Isus Boga naziva svojim Bogom ili jedinim Bogom kojeg treba obožavati. Sotoni kaže: “Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi.” Upitan za prvu zapovijed, kaže: “Gospod Bog naš jedan je Gospod”. Odbija čak i da ga nazovu dobrim: “Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.” Na krstu uzvikuje: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Nakon što je ustao, kaže: “Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu.”
“Tada mu reče Isus: Idi od mene, sotono! Jer je pisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi.”
“A Isus mu odgovori: Prva je od svih zapovijedi: Čuj, Izraele! Gospod Bog naš jedan je Gospod.”
“A Isus mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.”
“A oko devetoga sata povika Isus iza glasa govoreći: Eli, Eli, lama sabahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
“Isus joj reče: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao k Ocu svome; nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu.”
Niko nije dobar osim Boga, u svakoj Bibliji
Isus odbija čak i da ga nazovu dobrim umjesto Boga. Savremeni prijevodi tu izreku kod Mateja formulišu drugačije, slijedeći druge rukopise. Ali svaki prijevod kod Marka i Luke zadržava pitanje i njegov odgovor: niko nije dobar osim Boga.
“A Isus mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.”
“A Isus mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.”
“A on mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog; ali ako hoćeš ući u život, drži zapovijedi.”
New International Version Isusov odgovor kod Mateja prevodi kao ‘Why do you ask me about what is good?’ (Zašto me pitaš o tome šta je dobro?), a NASB, ESV i New World Translation ga izražavaju isto ili gotovo isto, slijedeći drugačiji skup grčkih rukopisa nego King James Version. Te iste verzije zadržavaju ‘Why do you call me good?’ (Zašto me zoveš dobrim?) u Marku 10:18 i Luki 18:19.
“Ja ne mogu sam od sebe činiti ništa”: 36 puta
U 36 stihova Isus kaže da ono što ima dolazi od Boga. Njegovo učenje: “Moje učenje nije moje, nego onoga koji me posla.” Njegove riječi: “ja nisam govorio od sebe”. Njegova vlast: “Ja ne mogu sam od sebe činiti ništa”. Njegova volja: “ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.” Njegovo znanje: o posljednjem danu niko ne zna, “ni Sin, nego Otac.” I jasno kaže: “moj Otac veći od mene.”
“Isus im odgovori i reče: Moje učenje nije moje, nego onoga koji me posla.”
“Jer ja nisam govorio od sebe; nego Otac koji me posla, on mi dade zapovijed šta ću reći i šta ću govoriti.”
“Ja ne mogu sam od sebe činiti ništa: kako čujem, tako sudim; i sud je moj pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me posla.”
“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”
“A o tom danu i o tom času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebu, ni Sin, nego Otac.”
“Čuli ste da vam rekoh: Odlazim i opet dolazim k vama. Kad biste me ljubili, obradovali biste se što rekoh: Idem k Ocu; jer je moj Otac veći od mene.”
“čovjeka”, “proroka”: 5 puta
U 5 stihova Isus sebe naziva čovjekom ili prorokom. Sebe naziva “čovjeka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga”. Kad ga je njegov rodni grad odbacio, rekao je: “Nema proroka bez časti osim u svom zavičaju”. Kod Luke kaže: “ne može biti da prorok pogine izvan Jerusalema.”
“A sad gledate da ubijete mene, čovjeka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga; Abraham to nije činio.”
“I sablazniše se o njega. A Isus im reče: Nema proroka bez časti osim u svom zavičaju i u svojoj kući.”
“Ali meni valja danas i sutra i prekosutra hoditi: jer ne može biti da prorok pogine izvan Jerusalema.”
‘Ja sam Bog’ i ‘klanjaj mi se’: 0 puta
Ni u jednom Evanđelju Isus ne kaže da je Bog. Riječi ‘worship me’ (klanjaj mi se) u KJV pojavljuju se četiri puta. Dva puta ih izgovara sotona, tražeći od Isusa da mu se pokloni. Dva puta Isus navodi Božije riječi kod Izaije, o ljudima koji Boga časte samo usnama. Isus nikada ne kaže ‘klanjaj mi se’ za sebe.
“I reče mu: Sve ću ti ovo dati ako padneš i pokloniš mi se.”
“Ali uzalud me štuju, naučavajući nauke koje su ljudske zapovijedi.”
30 stihova koje kršćani navode
Kršćani ukazuju na stihove koji, kako kažu, pokazuju da je on Bog a da to ne izgovara. “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.” “Ja i Otac jedno smo.” “Ko je vidio mene, vidio je Oca”. “Moj Otac radi do sada, i ja radim.” On oprašta grijehe i sebe naziva “Gospod i od subote”. Sakupili smo 30 stihova koje najčešće navode. Ni u jednom od njih Isus ne kaže da je Bog. Na svaki se odgovara u nastavku, često istim ili sljedećim stihom.
“Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.”
“Ja i Otac jedno smo.”
“Isus mu reče: Toliko sam vremena s vama, i nisi me upoznao, Filipe? Ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti kažeš: Pokaži nam Oca?”
“A Isus im odgovori: Moj Otac radi do sada, i ja radim.”
“Stoga je Sin čovječiji Gospod i od subote.”
Stihovi odgovaraju sami sebi
Isto Evanđelje odgovara na svaki od njih. ‘Ja sam’ kaže i čovjek rođen slijep: “Ja sam”. ‘Jedno’ je ono što Isus u molitvi traži da budu njegovi sljedbenici: “da budu jedno kao što smo i mi jedno”. Nakon “Moj Otac radi do sada, i ja radim” ubrzo slijedi “Sin ne može ništa činiti sam od sebe”. Nakon “Ko je vidio mene, vidio je Oca” slijedi “ne govorim sam od sebe”. On oprašta grijehe kao onaj kome je ta vlast data: narod “proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.” Ispred “tu sam ja među njima” stoji jedan stih. On kaže: “bit će im učinjeno od mog Oca koji je na nebesima”. Njegova najveća tvrdnja o vlasti govori odakle je ona došla: “Dana mi je sva vlast”. Na suđenju je njegovo “Jesam” odgovaralo na pitanje je li on Krist, Mesija, a ne je li on Bog.
“Jedni govorahu: On je; a drugi: Sličan mu je. A on govoraše: Ja sam.”
“I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo i mi jedno;”
“A Isus im odgovori: Moj Otac radi do sada, i ja radim.”
“Tada odgovori Isus i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego samo ono što vidi da Otac čini; jer što god on čini, to isto čini i Sin.”
“Isus mu reče: Toliko sam vremena s vama, i nisi me upoznao, Filipe? Ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti kažeš: Pokaži nam Oca?”
“Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim ne govorim sam od sebe; nego Otac, koji prebiva u meni, on čini djela.”
“A narod, vidjevši to, začudi se i proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.”
“Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam ja među njima.”
“Opet vam kažem: Ako se dvojica od vas slože na zemlji u bilo kojoj stvari za koju zamole, bit će im učinjeno od mog Oca koji je na nebesima.”
“I pristupi Isus i progovori im govoreći: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.”
“A on je šutio, i ništa nije odgovorio. Opet ga upita veliki svećenik i reče mu: Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?”
“A Isus reče: Jesam: i vidjet ćete Sina čovječijeg kako sjedi s desne strane sile i dolazi na oblacima nebeskim.”
| Izreka | Šta kaže samo Evanđelje |
|---|---|
| ‘Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam’ (Ivan 8:58) | Čovjek rođen slijep izgovara iste riječi: ‘Ja jesam’ (Ivan 9:9). |
| ‘Ja i Otac jedno smo’ (Ivan 10:30) | Moli da njegovi sljedbenici ‘budu jedno kao što smo i mi jedno’ (Ivan 17:22). |
| ‘Ko je vidio mene, vidio je Oca’ (Ivan 14:9) | Sljedeći stih: ‘Ne govorim od sebe, nego Otac koji prebiva u meni, on čini djela’. |
| ‘Otac moj radi do sada, i ja radim’ (Ivan 5:17) | Dva stiha dalje: ‘Sin ne može sam od sebe ništa činiti’ (Ivan 5:19). |
| Oprašta grijehe (Marko 2:5-10) | Mnoštvo je ‘proslavilo Boga, koji je dao takvu vlast ljudima’ (Matej 9:8). |
| “Dana mi je sva vlast” (Matej 28:18) | Dana: vlast dolazi od nekog drugog. |
| ‘Tu sam ja među njima’ (Matej 18:20) | Stih prije: ‘učinit će im Otac moj koji je na nebesima’. |
| ‘Ja jesam’ na njegovom suđenju (Marko 14:62) | Pitanje je bilo: ‘Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?’ (Marko 14:61). |
Gdje se stihovi nalaze
Većina učenjaka Marka smatra najranijim Evanđeljem. Kod Marka 9 stihova stavlja Boga iznad Isusa, a 4 se navode u prilog tome da je on Bog. Među te 4 nema “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam”, “Ja i Otac jedno smo” ni “Ko je vidio mene, vidio je Oca”. Te izreke postoje samo kod Ivana. Većina učenjaka Ivana datira posljednjeg, oko 90. do 95. godine. Bart Ehrman je historičar rane crkve. On ističe da se Isus kod Mateja, Marka i Luke nikada ne naziva Bogom. Ipak i kod Ivana ima 64 stiha koja stavljaju Boga iznad njega.
“Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.”
“Ja i Otac jedno smo.”
“Isus mu reče: Toliko sam vremena s vama, i nisi me upoznao, Filipe? Ko je vidio mene, vidio je Oca; pa kako ti kažeš: Pokaži nam Oca?”
Dokazuje da se kod Mateja, Marka i Luke Isus nikada ne naziva Bogom i da se izreke koje kršćani čitaju kao tvrdnje da je Bog pojavljuju samo kod Ivana, posljednjeg od četiri evanđelja koje je napisano.
Standardni udžbenik. Pavlova najranija pisma datira oko 50. n. e., Marka oko 65-70, Mateja i Luku oko 80-85, a Ivana oko 90-95, i napominje da je Isus govorio aramejski, dok su evanđelja na grčkom napisali autori koji se ne imenuju. Kaže i da Pavle nije poznavao Isusa za njegova života i da je do vjere došao tek poslije razapinjanja.
Marko se datira u oko 65. do 70., Matej i Luka u oko 80. do 85., a Ivan u oko 90. do 95.
| Šta Isus kaže | Stihovi |
|---|---|
| Bog me je poslao: 40 | Matej 10:40, 15:24; Marko 9:37; Luka 4:18, 4:43, 9:48, 10:16; Ivan 4:34, 5:24, 5:36, 5:37, 5:38, 6:29, 6:39, 6:40, 6:44, 6:57, 7:18, 7:28, 7:29, 7:33, 8:16, 8:18, 8:26, 8:29, 8:42, 9:4, 10:36, 11:42, 12:44, 12:45, 13:20, 15:21, 16:5, 17:8, 17:18, 17:21, 17:23, 17:25, 20:21 |
| Otac je ‘moj Bog’, Onaj Kojeg treba obožavati: 14 | Matej 4:10, 19:17, 22:37, 27:46; Marko 10:18, 12:29, 12:30, 15:34; Luka 4:8, 18:19; Ivan 4:22, 8:54, 17:3, 20:17 |
| Moje učenje, volja i moć dolaze od Boga: 36 | Matej 12:28, 20:23, 24:36, 26:39, 26:42; Marko 10:40, 13:32, 14:36; Luka 11:20, 22:42; Ivan 5:19, 5:22, 5:26, 5:27, 5:30, 6:38, 7:16, 7:17, 8:28, 8:50, 10:25, 10:29, 10:32, 12:49, 14:10, 14:24, 14:28, 14:31, 15:10, 15:15, 17:2, 17:4, 17:7, 17:22, 17:24, 18:11 |
| Ja sam čovjek, prorok: 5 | Matej 13:57; Marko 6:4; Luka 4:24, 13:33; Ivan 8:40 |
| Stihovi koje kršćani navode: 30 | Matej 9:2, 9:6, 11:27, 12:8, 18:20, 26:64, 28:18, 28:19, 28:20; Marko 2:5, 2:10, 2:28, 14:62; Luka 5:20, 5:24, 6:5, 7:48, 22:70; Ivan 5:17, 5:23, 8:24, 8:58, 10:30, 10:38, 11:25, 13:19, 14:6, 14:9, 17:5, 18:5 |
Slijediti Isusa znači vjerovati mu na riječ
Evanđelja nam daju Isusove vlastite riječi o njemu samom. On nikada ne kaže ‘Ja sam Bog’ i nikada ne kaže ‘klanjaj mi se’. Sotoni kaže: “Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi”. Sebe naziva prorokom: “Nema proroka bez časti osim u svom zavičaju”. O sebi govori kao o poslanom: “Isusa Krista, koga si poslao”. Nicejsko vjerovanje je izjava vjere koju su napisali crkveni biskupi 325. godine. U svoje središte ono stavlja naziv koji on nikada nije tvrdio za sebe: “pravog Boga od pravog Boga”. Kršćani časte Isusa i kažu da ga slijede. Muslimani smatraju da slijediti ga znači vjerovati u ono što je rekao o sebi.
“Tada mu reče Isus: Idi od mene, sotono! Jer je pisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi.”
“I sablazniše se o njega. A Isus im reče: Nema proroka bez časti osim u svom zavičaju i u svojoj kući.”
“A ovo je život vječni: da poznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.”
Vjerovanje počinje riječima: ‘Vjerujemo u jednog Boga, Oca Svemogućeg, stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog’. Sabor je ispovijedio Sina kao rođenog od Oca, pravog Boga od pravog Boga, i ‘jedne biti’ (homoousios) s Ocem, a osudio je one koji su govorili da je bilo vrijeme kad njega nije bilo.
Šta Isus kaže u Kur'anu
Kur'an daje isti odgovor kao i ovo brojanje. Govori o tome kako je Isus upitan je li rekao ljudima da njega i njegovu majku obožavaju kao bogove. On odgovara: “Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo.” Kaže da im je rekao samo: “Ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” U kolijevci su njegove prve riječi bile: “Ja sam Allahov rob”. Islam traži od kršćana da Isusu vjeruju na riječ, kako to bilježe i Evanđelja i Kur'an.
“A kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!' ”, on će reći: “Uzvišen si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta je u meni, a ja ne znam šta je u Tebi; baš Ti, zaista, dobro znaš ono što je čulima nedokučivo.””
“Ja sam im samo govorio ono što si im Ti naredio: “Ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” I ja sam njima svjedok bio dok sam među njima bio, a kad si me Ti k Sebi uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svime bdiješ.”
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Isus nije morao reći ‘Ja sam Bog’ tim riječima. Kršćani kažu da to pokazuju njegove izreke i djela, a da stihovi koji Boga stavljaju iznad njega govore o njegovoj ljudskoj naravi.
U Ivanu 8:58 Isus kaže “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam”, uzimajući Božije ime iz Izlaska 3:14.
Pobijanje
Čovjek rođen slijep za sebe koristi iste riječi: “Ja sam”. U istom poglavlju Isus dodaje: “ništa ne činim sam od sebe”. Onaj koji ništa ne čini sam od sebe nije Bog.
Isus oprašta grijehe, a to može samo Bog.
Pobijanje
Isus kaže da Sin čovječiji ima “vlast na zemlji opraštati grijehe”. Matej kaže da narod “proslavi Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.” Vlast koja je data nije vlast samog Boga.
Stihovi koji Boga stavljaju iznad Isusa govore samo o njegovoj ljudskoj naravi.
Pobijanje
Isus nikada ne kaže da ima dvije naravi. Govori kao jedna osoba, a ta osoba Oca naziva svojim Bogom čak i nakon što je ustala iz mrtvih. U 95 stihova on stavlja Boga iznad sebe, a ni u jednom ne kaže da je Bog.
U Ivanu 10:30 Isus kaže da su on i Otac jedno. Kršćani to čitaju kao tvrdnju da dijeli božansku narav.
Pobijanje
U Ivanu 17:22 Isus moli da njegovi sljedbenici “budu jedno kao što smo i mi jedno”, istom grčkom riječju. Niko to ne čita kao da ih to čini Bogom. A stih prije kaže da je Otac ‘veći od svih’. Optužen da sebe čini Bogom, Isus je ukazao na sudije nazvane “bogovi” i rekao da je tvrdio da je Sin Božiji.
Kršćani kažu da vjerovanja ne dodaju nijedan naziv koji Isus nije tvrdio za sebe. Ona izriču ono što Evanđelja već pokazuju da on jeste.
Pobijanje
Riječi “pravog Boga od pravog Boga” pripadaju saboru i napisane su 325. godine. U Evanđeljima Isus sebe naziva “čovjeka” koji je rekao istinu koju je čuo od Boga. Sotoni kaže: “Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi”. Vjerovanje izriče zaključak; ono ne navodi njega.
Islamsko gledište
Isus je bio poslanik kojeg je poslao Bog. Svojim vlastitim riječima u Evanđeljima on ponovo i ponovo stavlja Boga iznad sebe i nikada ne kaže da je Bog. Kur'an bilježi isto.
Isus u 40 stihova kaže da ga je Bog poslao.
Isus Oca naziva svojim Bogom i “jedinoga istinitog Boga”.
Isus kaže da sam od sebe ne može ništa činiti i da je Otac veći od njega.
Isus ni u jednom Evanđelju za sebe ne kaže ‘Ja sam Bog’ ni ‘klanjaj mi se’.
U Kur'anu Isus kaže da je ljudima rekao samo da obožavaju Allaha (﷾), njegovog i njihovog Gospodara.
Jedan književnik priznaje jednog Boga, pored kojeg nema drugog. Isus mu kaže da nije daleko od kraljevstva Božijeg.
Kod Mateja, Marka i Luke Isus se nikada ne naziva Bogom. Izreke koje kršćani čitaju kao otvorene tvrdnje o božanstvu, poput Ivana 10:30 i 8:58, nalaze se kod Ivana.
Isus je sebe nazvao prorokom i poslanim. Vjerovanja stavljaju naziv koji on nikada nije tvrdio iznad onoga koji jeste.
Poslanik Muhammed (ﷺ) rekao je muslimanima da ga ne hvale pretjerano kao što su kršćani pretjerano hvalili Isusa. Rekao im je da ga zovu Allahovim (﷾) robom i Njegovim Poslanikom.