Kratak odgovor
Ne. Isus kaže “Ja i Otac jedno smo” dok govori o svojim ovcama, to jest o svojim sljedbenicima. Niko ih ne može oteti iz njegove ruke i niko ih ne može oteti iz Očeve ruke. U stihu prije Oca naziva: “veći je od svih”. Dakle, jedinstvo je u svrsi, a ne u biću. U Ivanu 17 moli se da svi vjernici “da budu jedno kao što smo i mi jedno”. To ne može značiti da je svaki vjernik Bog. Kad je mnoštvo reklo da od sebe pravi Boga, ukazao je na psalam koji ljude naziva bogovima. Ono što je tvrdio, rekao je, bilo je “Sin sam Božiji”. Kasnije kaže da je “moj Otac veći od mene”. Odgovor islama je onaj koji Isa daje u Kur'anu: “Allah je, doista, i moj i vaš Gospodar”.
Potpuno objašnjenje
Pročitajte stihove oko njega
Isus govori o svojim ovcama, to jest o svojim sljedbenicima. Kaže da ih niko ne može oteti iz njegove ruke. Kaže da ih niko ne može oteti ni iz Očeve ruke. U istom dahu kaže da je Otac, koji mu ih je dao, veći od svih. Dakle, njih dvojica su jedno u čuvanju ovaca, a Otac je veći.
“I ja im dajem vječni život; i neće propasti nikada, i niko ih neće oteti iz ruke moje.”
“Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih; i niko ih ne može oteti iz ruke Oca moga.”
“Ja i Otac jedno smo.”
10:28
‘Niko ih neće oteti iz ruke moje.’
10:29
‘Otac moj, koji mi ih je dao,’ “veći je od svih”.
10:30
“Ja i Otac jedno smo”: jedno u čuvanju ovaca.
Isto ‘jedno’ za svakog vjernika
U Ivanu 17 Isus se moli za svoje učenike i za svakoga ko će preko njih povjerovati. Traži da budu jedno kao što su on i Otac jedno. Grčka riječ za ‘jedno’ tu je hen, ista riječ kao u Ivanu 10:30. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, također koristi hen, za onoga koji sadi i onoga koji zalijeva. Isus govori i o tome da je u svojim sljedbenicima: “Ja u njima i ti u meni”. Kad bi ta riječ činila Isusa Bogom, činila bi Bogom i svakog vjernika.
“Ali ne molim samo za njih, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u mene;”
“Da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao.”
“I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo i mi jedno;”
“Ja u njima i ti u meni, da budu savršeni u jedno, i da svijet spozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si ljubio mene.”
“A onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su; i svaki će primiti svoju plaću prema svome trudu.”
| Stih | Ko su jedno |
|---|---|
| Ivan 10:30 | Isus i Otac. |
| Ivan 17:21-22 | Svi koji vjeruju: “da budu jedno kao što smo i mi jedno”. |
| 1 Korinćanima 3:8 | ‘Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su’. |
Kad bi ta riječ Isusa činila Bogom, svakog vjernika bi činila Bogom.
Jedno u volji, a ne u biću
Drugdje u Ivanu Isus objašnjava zašto je Bog s njim. Bog je s njim jer on uvijek čini ono što Mu je ugodno. Kaže da ne može ništa činiti sam i da traži volju Onoga koji ga je poslao. To je jedinstvo u svrsi između pošiljaoca i onoga koga šalje.
“I onaj koji me posla sa mnom je; Otac me nije ostavio samog, jer ja uvijek činim ono što je njemu po volji.”
“Ja ne mogu sam od sebe činiti ništa: kako čujem, tako sudim; i sud je moj pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me posla.”
“moj Otac veći od mene”
U istom evanđelju Isus jasno kaže da je Otac veći od njega. Kad bi njih dvojica bili jedno u biću, nijedan ne bi mogao biti veći. Kršćani kažu da je govorio samo kao čovjek. Ali ne govore naravi, nego osobe. Jedno ‘ja’ koje je to reklo stavlja Oca iznad sebe. Petar, jedan od njegovih učenika, kasnije je propovijedao da je Isus bio čovjek od Boga potvrđen, preko kojeg je Bog činio čuda.
“Čuli ste da vam rekoh: Odlazim i opet dolazim k vama. Kad biste me ljubili, obradovali biste se što rekoh: Idem k Ocu; jer je moj Otac veći od mene.”
“Ljudi Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđenog među vama silama i čudesima i znakovima, koje Bog učini preko njega među vama, kao što i sami znate,”
Sabor je ispovijedio jednog te istog Krista u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, i izjavio da on ‘nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe, nego je jedan te isti Sin’.
Kako kršćani čitaju Ivana 10:30
Kršćani ‘jedno’ čitaju kao jedno po naravi. Kažu da Sin ima Očevo biće, a ostaje zasebna osoba. Ističu da je mnoštvo odmah uzelo kamenje. Mnoštvo je reklo da je to zato što on, čovjek, od sebe pravi Boga.
“Ja i Otac jedno smo.”
“Jevreji mu odgovoriše govoreći: Zbog dobrog djela ne kamenujemo te, nego zbog huljenja, i zato što ti, čovjek budući, sebe činiš Bogom.”
Njegov odgovor na optužbu
Kad ga je mnoštvo optužilo da od sebe pravi Boga, Isus nije prihvatio optužbu. Naveo je Psalam 82, psalam (hebrejsku svetu pjesmu) u kojem su ljudske sudije nazvane bogovima i sinovima Svevišnjega. Zatim je rekao da je njegova tvrdnja bila da je Sin Božiji.
“Jevreji mu odgovoriše govoreći: Zbog dobrog djela ne kamenujemo te, nego zbog huljenja, i zato što ti, čovjek budući, sebe činiš Bogom.”
“Isus im odgovori: Zar nije napisano u zakonu vašem: Ja rekoh: bogovi ste? Ako je bogovima nazvao one kojima je došla riječ Božija, a Pismo se ne može pokvariti, kako onda vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: Huliš, zato što rekoh: Sin sam Božiji?”
“Ja rekoh: Bogovi ste; i svi ste sinovi Svevišnjega.”
Šta Kur'an kaže da je Isa učio
Kur'an bilježi da je Isa govorio svom narodu da je Allah (﷾) njegov i njihov Gospodar. Govori im da samo Njemu čine ibadet. To je ista poruka na koju ukazuju gornji stihovi.
“Allah je, doista, i moj i vaš Gospodar i Njemu ibadet činite. To je Pravi put!”
“Nevjernici su oni koji govore: “Bog je, doista, Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi lsrailovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nepravednima neće niko moći pomoći.”
Stih po stih
Ivan 10:30 — poglavlje 10, stih 30
“Ja i Otac jedno smo.”
Navedeno za
Kršćani napominju da je grčka riječ za ‘jedno’ (hen) srednjeg roda, ‘jedna stvar’, a ne ‘jedna osoba’. Čitaju je kao jednu božansku narav koju dijele dvije osobe.
Odgovor
Ivan koristi istu riječ kad se Isus moli za svoje sljedbenike “da budu jedno kao što smo i mi jedno”. Pavle je koristi za onoga koji sadi i onoga koji zalijeva. Ni na jednom mjestu ne znači jednu narav.
Zaključak — Riječ vjernicima daje isto jedinstvo koje daje Isusu, pa ne može značiti da je Isus Bog.
Ivan 10:33 — poglavlje 10, stih 33
“Jevreji mu odgovoriše govoreći: Zbog dobrog djela ne kamenujemo te, nego zbog huljenja, i zato što ti, čovjek budući, sebe činiš Bogom.”
Navedeno za
Mnoštvo je razumjelo da Isus tvrdi da je Bog, a on to nije porekao.
Odgovor
Odgovorio im je. Naveo je Psalam 82, gdje su ljudi nazvani bogovima, i rekao da je njegova tvrdnja bila da je Sin Božiji. To je ispravljanje njihove optužbe, a ne priznanje.
Zaključak — Isus je na optužbu odgovorio pozivanjem na naslov Sin Božiji, koji Pismo daje ljudima, a ne tvrdnjom da je Bog.
Ivan 10:38 — poglavlje 10, stih 38
“Ali ako činim, iako meni ne vjerujete, vjerujte djelima, da spoznate i povjerujete da je Otac u meni i ja u njemu.”
Navedeno za
Kršćani “Otac u meni i ja u njemu” čitaju kao dvije božanske osobe koje su jedna u drugoj.
Odgovor
Isus isti jezik koristi za vjernike. Kaže “Ja u njima i ti u meni” (Ivan 17:23). Kaže i “vi u meni, i ja u vama” (Ivan 14:20). Tu bliskost dijeli sa svakim vjernikom.
Zaključak — Jezik ‘u meni i ja u njemu’ dat je svim vjernicima, pa Isusa ne čini Bogom.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Kršćani kažu da su Isus i Otac jedno u biću, a ipak zasebne osobe. Grčka riječ za ‘jedno’ (hen) srednjeg je roda i znači ‘jedna stvar’, a ne ‘jedna osoba’. Kršćani je čitaju kao jednu narav.
U Ivanu 10:30 Isus kaže da su on i Otac jedno, što kršćani čitaju kao jedinstvo naravi.
Pobijanje
Isus zaista kaže ‘jedno’, a grčka riječ znači ‘jedna stvar’. Ali Ivan 17:22 istu riječ daje vjernicima, koji nisu Bog. U samom Ivanu 10 jedinstvo se tiče čuvanja ovaca, a za Oca koji mu je dao ovce stoji: “veći je od svih”.
Mnoštvo je te riječi razumjelo kao tvrdnju da je Bog i uzelo je kamenje.
Pobijanje
Mnoštvo ga je zaista optužilo da od sebe pravi Boga. Ali Isus im je odgovorio. Naveo je Psalam 82, gdje su ljudi nazvani bogovima, i rekao da je ono što je tvrdio bilo “Sin sam Božiji”.
Islamsko gledište
Isa je bio jedno s Allahom (﷾) u svrsi i pokornosti, kao i svaki pravi vjerovjesnik. Nikada nije tvrdio da je Bog i jasno je rekao da je Otac veći od njega.
U kontekstu, Isus i Otac jedno su u čuvanju ovaca, a za Oca stoji: “veći je od svih”.
Isus se moli da svi vjernici budu jedno kao što su on i Otac jedno, koristeći istu riječ.
Isus je optužen da od sebe pravi Boga. Odgovorio je iz Psalma 82 da je ono što je rekao bilo “Sin sam Božiji”.
U istom evanđelju Isus kaže da je “moj Otac veći od mene”.
Isus je rekao da uvijek čini ono što je ugodno Ocu i da traži volju Onoga koji ga je poslao. To je jedinstvo volje.
Kur'an uči da je Isa govorio svom narodu da je Allah (﷾) njegov i njihov Gospodar.