Kratak odgovor
Ne. Sama Biblija prikazuje Isusa kao Božijeg slugu, a ne kao Boga. U Ivanovom Evanđelju, nakon onoga što ono opisuje kao uskrsnuće, on i dalje govori o “Bogu svome i Bogu vašemu”. Oca je nazvao “jedinoga istinitog Boga” i rekao je da je “moj Otac veći od mene”. Učio je da onaj koji je poslan nije veći od onoga koji ga je poslao. Njegova vlast mu je data, a nije znao ni dan ni čas kraja. Petar, jedan od njegovih učenika, nazvao ga je “čovjeka od Boga potvrđenog”. Poslanica Hebrejima kaže da je bio malo umanjen od anđela. Islam kaže isto: Kur'an Isusa naziva Allahovim (﷾) poslanikom, koji je svom narodu rekao da čini ibadet “i mome i vašem Gospodaru”.
| U Bibliji | Bog | Isus |
|---|---|---|
| Da li je on čovjek? | ||
| Može li biti iskušan? | ||
| Da li ga je iko vidio? | ||
| Da li se moli nekom drugom? | ||
| Da li zna Čas? | ||
| Da li mu je moć data? | ||
| Da li ga je poslao neko drugi? | ||
| Da li ima Boga? |
- Da
- Ne
Potpuno objašnjenje
On i dalje ima Boga
U Ivanovom izvještaju, nakon onoga što on opisuje kao uskrsnuće, Isus poručuje da uzlazi “Bogu svome i Bogu vašemu”. To je isti Bog kojeg obožavaju njegovi učenici. U Otkrivenju, posljednjoj knjizi Biblije, on govori s neba i u jednom stihu četiri puta kaže ‘moj Bog’. Poslanica Efežanima Oca naziva “Bog Gospoda našega Isusa Krista”. (‘Krist’ je naziv koji znači ‘pomazani’: onaj kojeg je Bog izabrao za neku zadaću.) Onaj koji ima Boga nije Bog.
“Isus joj reče: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao k Ocu svome; nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu.”
“Onoga koji pobijedi učinit ću stupom u hramu Boga moga, i više neće izlaziti napolje; i napisat ću na njemu ime Boga moga i ime grada Boga moga, novoga Jerusalema, koji silazi s neba od Boga moga, i ime svoje novo.”
“Da vam Bog Gospoda našega Isusa Krista, Otac slave, dade duha mudrosti i otkrivenja da ga poznate;”
Jedini istiniti Bog i onaj kojeg je On poslao
U molitvi Isus Oca naziva “jedinoga istinitog Boga”. Sebe navodi odvojeno, kao onoga kojeg je Bog poslao. Kaže da je Otac veći od njega. Ponovo i ponovo kaže da je poslan. Svojim učenicima daje ovo pravilo: onaj koji je poslan nije veći od onoga koji ga je poslao. Po njegovom vlastitom pravilu, Otac koji ga je poslao je veći. Kad ga je jedan čovjek nazvao dobrim, odgovorio je da niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.
“A ovo je život vječni: da poznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.”
“Čuli ste da vam rekoh: Odlazim i opet dolazim k vama. Kad biste me ljubili, obradovali biste se što rekoh: Idem k Ocu; jer je moj Otac veći od mene.”
“Zaista, zaista vam kažem: Sluga nije veći od gospodara svoga, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao.”
“Isus im reče: Kad bi Bog bio Otac vaš, ljubili biste mene, jer ja od Boga izađoh i dođoh; niti sam došao sam od sebe, nego me on posla.”
“A Isus mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.”
Njegova vlast i znanje su mu dati
Isus kaže: “Dana mi je sva vlast”. Bogu se ništa ne daje. Kaže da “o tom danu i o tom času” kraja niko ne zna, “ni Sin, nego Otac”. U Djelima, neposredno prije nego što je uzet na nebo, on i dalje kaže da su vremena u Očevoj vlasti. Knjiga Otkrivenja počinje riječima da mu je Bog dao njenu poruku.
“I pristupi Isus i progovori im govoreći: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.”
“A o tom danu i o tom času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebu, ni Sin, nego Otac.”
“A on im reče: Nije vaše znati vremena ili rokove koje je Otac stavio u svoju vlast.”
“Otkrivenje Isusa Krista, koje mu dade Bog da pokaže slugama svojim što se ima uskoro dogoditi; i on ga posla i objavi po anđelu svome sluzi svome Ivanu:”
Njegovi prvi sljedbenici nazivali su ga čovjekom i slugom
Petar je bio jedan od Isusovih učenika. Propovijedajući u Jerusalemu, on Isusa naziva “čovjeka od Boga potvrđenog” i kaže da je Bog činio čuda preko njega. U sljedećem poglavlju Isusa naziva Božijim slugom. Matej na Isusa primjenjuje Božije riječi “Evo sluge moga”. Prva poslanica Timoteju kaže da postoji jedan Bog i jedan posrednik, “čovjek Krist Isus”. Isus sebe naziva “čovjeka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga”.
“Ljudi Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđenog među vama silama i čudesima i znakovima, koje Bog učini preko njega među vama, kao što i sami znate,”
“Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog naših otaca, proslavio je svog Slugu Isusa, kojeg ste vi predali i kojeg ste se odrekli pred Pilatom, kad je on bio odlučio da ga pusti.”
“Evo sluge moga, koga izabrah, ljubljenog moga, koji je po volji duši mojoj; stavit ću duh svoj na njega, i on će sud neznabošcima objaviti.”
“Jer je jedan Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus;”
“A sad gledate da ubijete mene, čovjeka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga; Abraham to nije činio.”
Krist pod Bogom, sada i na kraju
Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, jasno ih rangira: “Kristu je glava Bog”. Kaže da će se na kraju i sam Sin pokoriti Bogu. On ih drži odvojenima i u svom vjerovanju, svojoj izjavi vjere: jedan Bog, Otac, i jedan Gospod, Isus Krist. Kršćani navode i Titu 2:13. Mnogi savremeni prijevodi formulišu ga tako da su ‘veliki Bog’ i Spasitelj jedna osoba. U KJV stoji ‘the great God and our Saviour Jesus Christ’ (velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista), što se može čitati kao da se Bog i Spasitelj navode odvojeno.
“Ali hoću da znate da je svakom muškarcu glava Krist, a ženi je glava muškarac, a Kristu je glava Bog.”
“A kad mu sve bude pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da Bog bude sve u svemu.”
“Ali mi imamo samo jednog Boga, Oca, od koga je sve, i mi u njemu; i jednog Gospoda Isusa Krista, kroz koga je sve, i mi kroz njega.”
“Očekujući blaženu nadu i slavni dolazak velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista;”
Rangiran u odnosu na anđele
Poslanica Hebrejima je pismo u Novom zavjetu, koje je napisao neimenovani rani kršćanski pisac. Ona kaže da je Isus bio “malo umanjen od anđela” kako bi mogao podnijeti smrt. Bog nikada nije učinjen manjim od bilo čega što je stvorio, makar i privremeno. Ista poslanica kaže da je Isus postao “toliko bolji od anđela” i da je bolje ime dobio nasljedstvom. Petar kaže da su anđeli i sile “pokoreni” njemu s desne strane Boga. Dakle, i njegova vlast nad njima je data. Rang koji se dodjeljuje, umanjuje pa uzdiže prima se od Boga, a Bog ne prima ništa.
“Ali vidimo Isusa, koji je malo umanjen od anđela zbog stradanja smrti, ovjenčanog slavom i čašću, da bi po milosti Božijoj okusio smrt za svakog čovjeka.”
“Postavši toliko bolji od anđela, koliko je uzvišenije ime od njih naslijedio.”
“Koji je otišao na nebo i nalazi se s desne strane Bogu, a pokoreni su mu anđeli i vlasti i sile.”
Šta Biblija kaže da je Bog i šta pokazuje o Isusu
Zakon kaže da Bog nije čovjek. Jakov kaže da Bog ne može biti iskušan, a Isus je odveden u pustinju da bude iskušan. Ivanovo Evanđelje i Prva Ivanova poslanica kažu da Boga niko nikada nije vidio, a Isusa su vidjele hiljade. U Matejevom izvještaju, Isus je pao ničice i molio se svom Ocu: “ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš”. Bog se ne moli i nema volju iznad Svoje volje.
“Bog nije čovjek da laže, niti sin čovječiji da se kaje; je li rekao, a da ne učini? Ili je govorio, a da ne izvrši?”
“Niko neka ne kaže kad je iskušan: Bog me iskušava; jer Bog ne može biti iskušan zlom, niti on ikoga iskušava.”
“Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskušava.”
“Boga niko nikada nije vidio; jedinorođeni Sin, koji je u krilu Očevu, on ga objavi.”
“Boga niko nikada nije vidio. Ako ljubimo jedni druge, Bog prebiva u nama i ljubav njegova savršena je u nama.”
“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”
| Pitanje | Bog u Bibliji | Isus u Bibliji |
|---|---|---|
| Da li je on čovjek? | ‘Bog nije čovjek’ | “čovjeka od Boga potvrđenog” |
| Može li biti iskušan? | ‘Bog ne može biti iskušan zlom’ | Odveden u pustinju ‘da ga đavao iskušava’ |
| Da li ga je iko vidio? | ‘Boga niko nikada nije vidio’ | Hiljade su ga vidjele |
| Da li se moli? | Ne moli se nikome | “ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš” |
| Da li zna Čas? | Otac ga zna | “ni Sin, nego Otac” |
| Da li ima Boga? | Niko nije iznad Njega | “Bogu svome i Bogu vašemu” |
Onaj koji ima Boga nije Bog.
Stihovi na koje se kršćani oslanjaju
Kršćani početak Ivanovog Evanđelja čitaju kao da se Isus, Riječ, naziva Bogom. Tomin uzvik nakon uskrsnuća čitaju kao priznanje da je Isus Bog. Navode i Isusove riječi “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam”. Navode i Hebrejima 1:8, gdje se Sinu obraća sa “Bože”. Na svaki od njih odgovara se stih po stih u nastavku.
“U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ.”
“A Toma odgovori i reče mu: Gospod moj i Bog moj!”
“Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.”
“A Sinu kaže: Prijesto je tvoj, Bože, u vijek vijeka; žezlo pravednosti žezlo je kraljevstva tvoga.”
Ivan 1:1, ‘Bog bijaše Riječ’Najstariji grčki primjerci, svi velikim slovima, ne razlikuju ‘Bog’ od ‘bog’. Goodspeed i Moffatt preveli su to ‘božanska’. Isus istog Evanđelja Oca naziva “jedinoga istinitog Boga”.
Toma: ‘Gospod moj i Bog moj’Jedanaest stihova ranije Isus govori o “Bogu svome i Bogu vašemu”. Ivan kaže da je pisao da bi čitaoci vjerovali da je Isus ‘Krist, Sin Božiji’.
‘Samo njegova ljudska priroda’Marko 13:32 suprotstavlja Sina Ocu, a ne jednu njegovu stranu drugoj. Kalcedon ga naziva ‘jedan te isti Sin’.
Šta Kur'an kaže o Isusu
Kur'an kaže da oni koji govore “Bog je, doista, Mesih” čine bogohuljenje, što znači govoriti protiv Boga. Navodi Isusa kako govori Izraelu da čine ibadet “Allahu, i mome i vašem Gospodaru”. Ivanovo Evanđelje donosi Isusove riječi koje kažu isto: “Bogu svome i Bogu vašemu”. Kur'an Isusa naziva poslanikom, Riječju od Boga i robom. Daje i jasan znak da on nije božanski: on i njegova majka jeli su hranu.
“Nevjernici su oni koji govore: “Bog je, doista, Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi lsrailovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nepravednima neće niko moći pomoći.”
“O vi kojima je data Knjiga, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Njegova Riječ, koju je Merjemi dostavio, i duh Njegov; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, uzvišen neka je On, zar da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.”
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je iskreno srcem vjerovala; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću!”
“Isus joj reče: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao k Ocu svome; nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu.”
Allahov (﷾) poslanik
Riječ od Allaha (﷾)
Allahov (﷾) rob
On i njegova majka jeli su hranu
BožanskiKur'an kaže da je nevjerovanje reći da je Mesih Bog (5:72).
Stih po stih
Ivan 1:1 — poglavlje 1, stih 1
“U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Bog bijaše Riječ.”
Navedeno za
Kršćani riječi “Bog bijaše Riječ” čitaju kao da je Isus, Riječ, Bog.
Odgovor
Najstariji grčki prijepisi napisani su samim velikim slovima, pa ne razlikuju ‘Bog’ od ‘bog’. Hoće li se odštampati ‘Bog’ ili ‘božanski’, stvar je izbora prevodioca. Prevodilac Edgar Goodspeed tu rečenicu preveo je ‘the Word was divine’ (Riječ bijaše božanska). James Moffatt napisao je ‘the Logos was divine’ (Logos bijaše božanski) (Logos je grčka riječ za ‘Riječ’). Biblija i Mojsija naziva ‘bogom’ pred faraonom, a izraelske sudije naziva ‘bogovima’. Sam Isus je ukazao na te sudije kad su ga optužili da sebe čini Bogom.
Zaključak — Naziv koji Biblija daje Mojsiju i sudijama ne čini njegovog nosioca Jednim Bogom.
Ivan 20:28 — poglavlje 20, stih 28
“A Toma odgovori i reče mu: Gospod moj i Bog moj!”
Navedeno za
Toma je Isusa nazvao ‘Bogom mojim’, a Isus je to prihvatio.
Odgovor
Jedanaest stihova ranije u istom poglavlju, Isus kaže da uzlazi “Bogu svome i Bogu vašemu”. Njegov odgovor Tomi blagosilja one koji vjeruju a nisu vidjeli; ne daje nikakav naziv. Nekoliko stihova kasnije Ivanovo Evanđelje navodi zašto je napisano: da čitaoci vjeruju da je Isus “Krist, Sin Božiji”. Ne kaže: da čitaoci vjeruju da je on Bog.
Zaključak — Ivanova vlastita izjava o cilju je da je Isus Krist, a u istom poglavlju Isus ima Boga.
Ivan 8:58 — poglavlje 8, stih 58
“Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.”
Navedeno za
Isus je upotrijebio Božije ime ‘Ja jesam’, dakle tvrdio je da je Bog.
Odgovor
Čovjek rođen slijep za sebe izgovara iste grčke riječi, ego eimi, u Ivanu 9:9 (“Ja sam”). Niko ga ne smatra Bogom. U grčkom Starom zavjetu ime koje Bog daje Mojsiju je ho on, ‘Onaj koji jest’. Isus to ne kaže. Bog je rekao Jeremiji: “Prije nego što te sazdah u utrobi, poznah te”. Dakle, vjerovjesnik može postojati u Božijem planu prije svog rođenja. Njegovi slušaoci uzeli su kamenje, ali to pokazuje šta su oni mislili, a ne šta je on tvrdio. U Ivanu 10, kad ponovo uzimaju kamenje i kažu da sebe čini Bogom, on tu optužbu ispravlja.
Zaključak — ‘Ja jesam’ je u Ivanovom Evanđelju obična fraza, a ne tvrdnja da je neko Bog.
Hebrejima 1:8 — poglavlje 1, stih 8
“A Sinu kaže: Prijesto je tvoj, Bože, u vijek vijeka; žezlo pravednosti žezlo je kraljevstva tvoga.”
Navedeno za
Otac Sinu kaže “Prijesto je tvoj, Bože”, dakle Sin je Bog.
Odgovor
Poslanica Hebrejima navodi Psalam 45, svadbenu pjesmu za jednog izraelskog kralja. Sljedeći stih mu kaže “te je Bog, Bog tvoj, pomazao”, a poslanica Hebrejima navodi i taj stih. Te riječi se mogu čitati i kao ‘Bog je prijesto tvoj’, kako Revidirana standardna verzija napominje na margini.
Zaključak — Onaj kome se obraća ima Boga koji ga je pomazao, pa ga taj stih ne može učiniti tim Bogom.
Hebrejima 2:9 — poglavlje 2, stih 9
“Ali vidimo Isusa, koji je malo umanjen od anđela zbog stradanja smrti, ovjenčanog slavom i čašću, da bi po milosti Božijoj okusio smrt za svakog čovjeka.”
Navedeno za
Isus je bio niži od anđela samo kratko vrijeme, kad je uzeo ljudsku narav da bi umro. Hebrejima 1 pokazuje da je kao Sin iznad anđela.
Odgovor
Sama Hebrejima 1:4 kaže da je on postao “toliko bolji od anđela” i da je svoje ime “naslijedio”. Hebrejima 2:9 kaže da je bio “malo umanjen od anđela”. I niže i više su rangovi koji su mu dati. Bog Biblije kaže “ne mijenjam se”. On nije učinjen ni nižim ni višim od bilo čega što je stvorio.
Zaključak — Poslanica Hebrejima Isusu daje rang koji je dodijeljen i dat, prvo ispod anđela, a zatim iznad njih. Bogu rang nije dat.
Marko 13:32 — poglavlje 13, stih 32
“A o tom danu i o tom času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebu, ni Sin, nego Otac.”
Navedeno za
Isus nije znao za taj dan i taj čas samo u svojoj ljudskoj naravi, dok je bio na zemlji.
Odgovor
Biblija nigdje ne kaže da je to ograničenje uklonjeno. U Djelima, neposredno prije nego što je uzet na nebo, Isus i dalje kaže da su vremena u Očevoj vlasti. Posljednja knjiga Biblije počinje riječima da mu je Bog dao njenu poruku.
Zaključak — Čak i na kraju njegovog vremena na zemlji, ono što Isus zna o budućnosti daje mu Bog.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Isus je Bog Sin, druga osoba Trojstva, potpuno Bog i potpuno čovjek. Ivanovo Evanđelje kaže da je Riječ bila Bog. Vjerovanja, to jest izjave vjere koje su napisali crkveni sabori u Niceji 325. i Kalcedonu 451., to definišu.
Ivan 1:1 kaže da je Riječ bila Bog, što kršćani čitaju kao da je Isus, Riječ, Bog.
Pobijanje
Najstariji grčki prijepisi napisani su samim velikim slovima, pa ne razlikuju ‘Bog’ od ‘bog’. Goodspeed i Moffatt, dvojica prevodilaca iz dvadesetog stoljeća, napisali su ‘divine’ (božanski). Biblija i Mojsija naziva ‘bogom’ pred faraonom, a sudije ‘bogovima’, a Isus tog istog Evanđelja Oca naziva “jedinoga istinitog Boga”.
Toma se uskrslom Isusu obratio riječima “Gospod moj i Bog moj”. Kršćani to čitaju kao priznanje da je Isus Bog.
Pobijanje
Jedanaest stihova ranije Isus govori o “Bogu svome i Bogu vašemu”. Tomi odgovara tako što blagosilja one koji vjeruju a nisu vidjeli. Nekoliko stihova kasnije Ivan kaže da je pisao da bi čitaoci vjerovali da je Isus “Krist, Sin Božiji”, a ne da je Bog.
Stihovi koji prikazuju Isusa kako se moli, ne zna ili je poslan opisuju samo njegovu ljudsku narav.
Pobijanje
Marko 13:32 kaže da Sin ne zna, nasuprot Ocu, i to ne ograničava na njegovu ljudsku stranu. Biblija nigdje ne kaže da je to ograničenje uklonjeno. Neposredno prije nego što je uzet na nebo, Isus i dalje kaže da su vremena u Očevoj vlasti. Kalcedon Krista naziva “jedan te isti Sin”, a taj Sin kaže da je “moj Otac veći od mene”.
Islamsko gledište
Isus je jedan od najvećih Božijih poslanika, rođen od djevice i obdaren čudima, ali je Božiji rob, a ne Bog. Njegove vlastite riječi u Bibliji slažu se s Kur'anom.
U Ivanovom izvještaju Isus govori nakon onoga što taj izvještaj opisuje kao uskrsnuće. On Oca i dalje naziva svojim Bogom, istim Bogom kao i Bogom njegovih učenika.
Isus Oca naziva “jedinoga istinitog Boga”, a sebe navodi odvojeno, kao onoga kojeg je Bog poslao.
Isus kaže da je Otac veći od njega. Uči da poslani nije veći od onoga koji ga šalje.
Isus kaže da Sin ne zna “o tom danu i o tom času”. U Djelima, neposredno prije nego što je uzet na nebo, on i dalje kaže da su vremena u Očevoj vlasti.
Petar je propovijedao Isusa kao “čovjeka od Boga potvrđenog”, preko kojeg je Bog činio čuda.
Pavle stavlja Krista pod Boga, i sada i na kraju.
Poslanica Hebrejima kaže da je Isus bio malo umanjen od anđela i da je postao bolji od njih. Petar kaže da su mu anđeli pokoreni.
Isus je bio iskušavan, vidjele su ga hiljade i molio se da bude volja njegovog Oca. To se ne uklapa u vlastiti biblijski opis Boga.
Kur'an uči da je Isus Allahov (﷾) poslanik i rob. On je svom narodu rekao da obožava samo Allaha (﷾).