Kratak odgovor
Da. U Ivanovom izvještaju o jutru Uskrsa Isus je rekao učenicima: “Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu”. U Otkrivenju (posljednjoj knjizi Biblije) on govori s neba i u jednom stihu četiri puta kaže ‘moj Bog’. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, pisao je godinama nakon što je Isus napustio zemlju. Oca naziva “Boga i Oca našeg Gospoda Isusa Krista”. Kur'an Isau daje iste riječi: “Allahu, i mome i vašem Gospodaru”. Dakle, Novi zavjet i Kur'an slažu se da Isus ima Boga. Islam dodaje da onaj ko ima Boga nije Bog. Kasnija vjerovanja (izjave vjere usvojene na crkvenim saborima od četvrtog stoljeća) stoje odvojeno: ona samog Isusa nazivaju Bogom. Odgovor islama je činiti ibadet jednom Bogu kojem je ibadet činio i Isa.
Potpuno objašnjenje
‘Moj Bog i vaš Bog’
U Ivanovom izvještaju o jutru Uskrsa Isus šalje učenicima poruku o tome kamo ide. Istog Boga imenuje za sebe i za njih. Ranije, govoreći Samarijanki o bogoštovlju, ubrojio je sebe među one koji se klanjaju: “mi se klanjamo onome što znamo”. Upitan za prvu zapovijed, odgovorio je vjerovanjem Izraela: Gospod Bog naš jedan je Gospod.
“Isus joj reče: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao k Ocu svome; nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu.”
“Vi se klanjate onome što ne znate; mi se klanjamo onome što znamo, jer spasenje dolazi od Jevreja.”
“A Isus mu odgovori: Prva je od svih zapovijedi: Čuj, Izraele! Gospod Bog naš jedan je Gospod.”
Kako kršćani čitaju ‘moj Bog’
Kršćani ovaj stih čitaju drugačije. Uče da Isus ima dvije naravi, božansku i ljudsku. ‘Moj Bog’ čitaju kao Isusa koji govori u svojoj ljudskoj naravi. Napominju i da on kaže “Ocu svome i Ocu vašemu”, a ne ‘našem Ocu’. Kažu da to njegovo sinovstvo označava kao različito od sinovstva njegovih učenika.
“Isus joj reče: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao k Ocu svome; nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu.”
S neba, i dalje ‘moj Bog’
Isto vrijedi i nakon što je otišao na nebo. Knjiga Otkrivenja prikazuje Isusa kako govori poslije uznesenja. U jednom stihu četiri puta kaže ‘moj Bog’. Knjiga počinje riječima da je Bog ovo otkrivenje dao Isusu. Uzvišen na nebu, on i dalje ima Boga koji mu daje.
“Onoga koji pobijedi učinit ću stupom u hramu Boga moga, i više neće izlaziti napolje; i napisat ću na njemu ime Boga moga i ime grada Boga moga, novoga Jerusalema, koji silazi s neba od Boga moga, i ime svoje novo.”
“Otkrivenje Isusa Krista, koje mu dade Bog da pokaže slugama svojim što se ima uskoro dogoditi; i on ga posla i objavi po anđelu svome sluzi svome Ivanu:”
Pavle, nakon što je Isus napustio zemlju
Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, pisao je godinama nakon što je Isus otišao. I dalje Oca naziva Bogom i Ocem našeg Gospoda Isusa Krista. Poslanica Efežanima kaže isto. Pavle kaže da je glava Kristova Bog i da će se na kraju sam Sin pokoriti Bogu. Nikada ne dodaje ‘dok je bio na zemlji’.
“Da vam Bog Gospoda našega Isusa Krista, Otac slave, dade duha mudrosti i otkrivenja da ga poznate;”
“da složno, jednim ustima slavite Boga i Oca našeg Gospoda Isusa Krista.”
“Ali hoću da znate da je svakom muškarcu glava Krist, a ženi je glava muškarac, a Kristu je glava Bog.”
“A kad mu sve bude pokoreno, tada će se i sam Sin pokoriti onome koji mu je sve pokorio, da Bog bude sve u svemu.”
Molio se svom Bogu
Evanđelja pokazuju Isusa kako se moli Bogu, jednom cijelu noć. U Getsemaniju je pao ničice i tražio da bude Božija volja, a ne njegova. U molitvi je Oca nazvao “jedinoga istinitog Boga”. Bog se ne moli i Bog nema Boga kojeg bi zazivao.
“A u te dane ode na goru da se pomoli i provede svu noć u molitvi Bogu.”
“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”
“A ovo je život vječni: da poznaju tebe, jedinoga istinitog Boga, i Isusa Krista, koga si poslao.”
Čak i stih koji ga naziva ‘Bogom’
Kršćani navode Hebrejima 1:8, gdje se Sinu obraća s “Bože”. Sljedeći stih mu kaže “te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Hebrejima gotovo od riječi do riječi navodi Psalam 45, svadbenu pjesmu za izraelskog kralja. Onaj kome je dat naslov ima Boga iznad sebe.
“A Sinu kaže: Prijesto je tvoj, Bože, u vijek vijeka; žezlo pravednosti žezlo je kraljevstva tvoga. Zavolio si pravednost i omrznuo bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.”
“Prijesto tvoj, Bože, vijeka je vječnoga; žezlo kraljevstva tvoga žezlo je pravo. Ljubiš pravdu i mrziš bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više od drugova tvojih.”
| Gdje | Kada | Šta se kaže |
|---|---|---|
| Ivan 20:17 | Nakon uskrsnuća | “Bogu svome i Bogu vašemu” |
| Otkrivenje 3:12 | S neba | ‘Bog moj’, četiri puta u jednom stihu |
| Efežanima 1:17 | Godinama nakon što je napustio Zemlju | ‘Bog Gospoda našega Isusa Krista’ |
| 1 Korinćanima 15:28 | Na kraju | Sam Sin pokorit će se Bogu |
| Hebrejima 1:9 | Stih koji ga naziva ‘Bože’ | “te je Bog, Bog tvoj, pomazao” |
| Kur'an | Njegove riječi njegovom narodu | Allah (﷾) je njegov i njihov Gospodar |
Iste riječi u Kur'anu
Kur'an bilježi kako Isa iznova govori ‘i moj i vaš Gospodar’. Kaže da će to ponoviti pred Allahom (﷾) na Sudnjem danu. Ljudima je govorio samo da čine ibadet Allahu (﷾), njegovom i njihovom Gospodaru. Ivanovo ‘Bogu svome i Bogu vašemu’ i kur'ansko ‘i moj i vaš Gospodar’ isto su učenje. Islam poziva ljude na isti ibadet koji je Isa učio.
“Nevjernici su oni koji govore: “Bog je, doista, Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi lsrailovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nepravednima neće niko moći pomoći.”
“Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato ibadet činite samo Njemu! To je Pravi put.”
“Allah je, doista, i moj i vaš Gospodar i Njemu ibadet činite. To je Pravi put!”
“Ja sam im samo govorio ono što si im Ti naredio: “Ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” I ja sam njima svjedok bio dok sam među njima bio, a kad si me Ti k Sebi uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svime bdiješ.”
Stih po stih
Ivan 20:17 — poglavlje 20, stih 17
“Isus joj reče: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao k Ocu svome; nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu.”
Navedeno za
Kršćani napominju da Isus kaže “Ocu svome i Ocu vašemu”, a ne ‘našem Ocu’. Kažu da je njegovo sinovstvo po naravi, a učenika po milosti (Božijem slobodnom daru). Dodaju da je ‘moj Bog’ izgovoreno u njegovoj ljudskoj naravi.
Odgovor
Stih zaista stavlja ‘moj’ pored ‘vaš’, ali imenuje istog Boga za obje strane. Kakva god bila razlika u položaju, Isus sebe stavlja uz svoju braću, među one koji imaju Boga. Ništa u stihu ne sugerira da govori samo u jednoj od dvije naravi.
Zaključak — Po jasnim riječima, Isus i njegovi učenici imaju jednog Boga, a Isus nije taj Bog.
Otkrivenje 3:12 — poglavlje 3, stih 12
“Onoga koji pobijedi učinit ću stupom u hramu Boga moga, i više neće izlaziti napolje; i napisat ću na njemu ime Boga moga i ime grada Boga moga, novoga Jerusalema, koji silazi s neba od Boga moga, i ime svoje novo.”
Navedeno za
Kršćani smatraju da uskrsli Isus zauvijek zadržava svoju ljudsku narav, pa i dalje kao čovjek može reći ‘moj Bog’.
Odgovor
Biblija nikada ne kaže da Isus ima Boga u jednoj naravi, a da je Bog u drugoj. Isti govornik u jednoj rečenici kaže ‘ja’ i ‘moj Bog’. Otkrivenje također počinje riječima da je Bog ovo otkrivenje dao Isusu. Onaj koji daje je Bog. Onaj koji prima ima Boga.
Zaključak — Na nebu kao i na zemlji, biblijski Isus ima Boga iznad sebe.
Hebrejima 1:8-9 — poglavlje 1, stih 8-9
“A Sinu kaže: Prijesto je tvoj, Bože, u vijek vijeka; žezlo pravednosti žezlo je kraljevstva tvoga. Zavolio si pravednost i omrznuo bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.”
Navedeno za
Kršćani Hebrejima 1:8 čitaju kao Oca koji Sina naziva ‘Bogom’.
Odgovor
Sljedeći stih istoj osobi kaže “te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Te riječi dolaze iz Psalma 45, upućenog ljudskom kralju Izraela. Na oba mjesta onaj ko je nazvan ‘Bogom’ ima Boga koji ga pomazuje.
Zaključak — Naslov u stihu 8 počasni je naslov. Stih 9 pokazuje da onaj ko ga nosi ima Boga.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Isus je potpuno Bog i potpuno čovjek. Kao čovjek moli se, pokorava se i kaže ‘moj Bog’. Kao Bog jednak je Ocu. Oboje je istinito za jednog Krista.
Kad Isus kaže ‘moj Bog’, govori u svojoj ljudskoj naravi, koju, kažu kršćani, zadržava i poslije uskrsnuća.
Pobijanje
Prihvatimo: to kršćani uče. Ali Biblija nikada ne kaže da Isus ima Boga u jednoj naravi, a da je Bog u drugoj. U Otkrivenju onaj koji daje je Bog, a onaj koji prima ima Boga.
Isus kaže “Ocu svome i Ocu vašemu”, a ne ‘našem Ocu’, jer je njegovo sinovstvo jedinstveno.
Pobijanje
Prihvatimo: Isus zaista kaže “Ocu svome i Ocu vašemu”, a ne ‘našem Ocu’. Ali u istom dahu kaže “Bogu svome i Bogu vašemu”, istom Bogu za obojicu. Kakva god bila razlika u položaju, on sebe stavlja među one koji imaju Boga.
Islamsko gledište
Isa je bio Allahov (﷾) rob i poslanik koji je činio ibadet Allahu (﷾) i govorio drugima da čine isto. Njegov Bog je naš Bog, a onaj ko ima Boga nije Bog.
U Ivanovom izvještaju o jutru Uskrsa Isus Oca imenuje kao svog Boga i Boga svojih učenika.
Govoreći s neba u Otkrivenju, Isus u jednom stihu četiri puta kaže ‘moj Bog’.
Pavlova pisma, napisana nakon što je Isus napustio zemlju, Oca nazivaju Bogom našeg Gospoda Isusa Krista.
Nijedan stih to što Isus ima Boga ne ograničava na njegovo vrijeme na zemlji. Pavle kaže da će se Sin na kraju pokoriti Bogu.
Hebrejima 1:9 o onome ko je u stihu 8 nazvan ‘Bože’ kaže da ga je Bog, njegov Bog, pomazao.
Kur'an uči da je Isa pozivao ljude da obožavaju Allaha (﷾), njegovog i njihovog Gospodara.