Kratak odgovor
Ne. Bog ne može umrijeti. Biblija Boga naziva besmrtnim (1. Timoteju 1:17), Onim “Koji jedini ima besmrtnost” (1. Timoteju 6:16). Kur'an Ga naziva “Živog, Koji ne može umrijeti” (25:58). Ipak kršćani vjeruju da je Isus Bog Sin i da je umro na krstu. Većina crkava kaže da je umro u svojoj ljudskoj naravi, dok njegova božanska narav nije umrla. Ali narav ne umire; umire osoba. Dakle, ili je umro Bog, što Biblija poriče, ili je umro samo čovjek. Odgovor islama je jednostavniji. Allah (﷾) je vječno živ. Isus je bio Njegov poslanik, a Kur'an kaže da nije ubijen (4:157).
Potpuno objašnjenje
U šta kršćani vjeruju
Kršćani vjeruju da je Isus Bog Sin i da je umro na krstu. Knjiga Djela kaže “da pasete crkvu Božiju, koju je stekao svojom krvlju” (Djela 20:28). Učenje Ćirila Aleksandrijskog prevladalo je na Efeškom saboru 431. On je osudio svakoga ko ne ispovijeda da je Riječ Božija patila, bila razapeta i okusila smrt tijelom. Himna Charlesa Wesleyja ‘And Can It Be’ (1738) i danas se pjeva. Ona Kristovu smrt opisuje kao smrt Besmrtnog i naziva je tajnom.
“Pazite dakle na sebe i na svo stado u kojem vas je Sveti Duh postavio nadglednicima, da pasete crkvu Božiju, koju je stekao svojom krvlju.”
Ćiril osuđuje svakoga ko ne ispovijeda da je Riječ Božija patila tijelom, bila razapeta tijelom i okusila smrt tijelom. Ćirilovo učenje prevladalo je na Efeškom saboru 431., koji je svrgnuo Nestorija, carigradskog biskupa, zato što je Krista dijelio na dvoje.
Himna Charlesa Wesleyja, prvi put objavljena 1738. i još uvijek se pjeva u mnogim crkvama. Govori o Kristovoj smrti na krstu kao o smrti Besmrtnog i naziva je tajnom koju ni anđeli ne mogu dokučiti.
Uobičajeni odgovor: dvije naravi
Većina crkava to objašnjava učenjem o dvije naravi u jednoj osobi, definisanim na Kalcedonskom saboru 451. Katolički katekizam kaže da je Kristova smrt bila stvarna smrt: “Uistinu je Sin Božiji koji je postao čovjek umro i bio sahranjen”. Pri smrti su se njegova duša i tijelo razdvojili, ali je njegova božanska osoba zadržala oboje. Dakle, kažu oni, Sin je umro u svojoj ljudskoj naravi, dok njegova božanska narav nije umrla.
O Kristu u grobu: Kristova smrt bila je stvarna smrt, koja je okončala njegovo zemaljsko ljudsko postojanje (627), i “Uistinu je Sin Božiji koji je postao čovjek umro i bio sahranjen” (629). Pri smrti su se njegova duša i tijelo razdvojili, ali je njegova božanska osoba nastavila posjedovati oboje (626, 630).
Sabor je ispovijedio jednog te istog Krista u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, i izjavio da on ‘nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe, nego je jedan te isti Sin’.
Biblija kaže da Bog ne može umrijeti
Vlastite riječi Biblije zatvaraju ta vrata. Pavle odaje čast Bogu kao “Kralju vječnosti, besmrtnom, nevidljivom” (1. Timoteju 1:17) i Onome “Koji jedini ima besmrtnost” (1. Timoteju 6:16). Bog kaže “ja sam GOSPOD, ne mijenjam se” (Malahija 3:6) i “Bog nije čovjek” (Brojevi 23:19). Izaija kaže da se vječni Bog “ne umara niti sustaje” (Izaija 40:28). Bog koji ne može sustati ni promijeniti se ne može umrijeti.
“A Kralju vječnosti, besmrtnom, nevidljivom, jedinom mudrom Bogu, čast i slava u vijek vijeka. Amin.”
“Koji jedini ima besmrtnost, koji stanuje u svjetlosti kojoj se ne može prići, koga niko od ljudi nije vidio niti može vidjeti: njemu čast i sila vječna. Amin.”
“Jer ja sam GOSPOD, ne mijenjam se; zato vi, sinovi Jakovljevi, niste uništeni.”
“Bog nije čovjek da laže, niti sin čovječiji da se kaje; je li rekao, a da ne učini? Ili je govorio, a da ne izvrši?”
“Zar nisi znao? Zar nisi čuo da se vječni Bog, GOSPOD, Stvoritelj krajeva zemlje, ne umara niti sustaje? Njegov razum se ne može istražiti.”
| Izvor | Šta kaže |
|---|---|
| 1 Timoteju 1:17 | “Kralju vječnosti, besmrtnom, nevidljivom”. |
| 1 Timoteju 6:16 | “Koji jedini ima besmrtnost”. |
| Malahija 3:6 | “ja sam GOSPOD, ne mijenjam se”. |
| Izaija 40:28 | On “ne umara niti sustaje”. |
| Kur'an 25:58 | Onaj koji živi i ne umire. |
| Kur'an 2:255 | Ni drijemež ni san Ga ne mogu savladati. |
Nije pitanje koja narav, nego ko
Narav ne umire; umire osoba. Kalcedonski sabor kaže da je u Kristu samo jedna osoba, Bog Sin. Dakle, ako je ta osoba umrla, umro je Bog, a Biblija kaže da samo Bog ima besmrtnost. Ako pak onaj koji je umro nije bio Bog, onda je umro samo čovjek, a Bog ni za koga nije umro. Na krstu je Isus uzviknuo: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27:46). To je čovjek koji doziva svog Boga. Stranica o tome ima li Isus dvije naravi ide dalje s ovim.
Sabor je ispovijedio jednog te istog Krista u dvije naravi, božanskoj i ljudskoj, i izjavio da on ‘nije rastavljen ili podijeljen na dvije osobe, nego je jedan te isti Sin’.
“Koji jedini ima besmrtnost, koji stanuje u svjetlosti kojoj se ne može prići, koga niko od ljudi nije vidio niti može vidjeti: njemu čast i sila vječna. Amin.”
“A oko devetoga sata povika Isus iza glasa govoreći: Eli, Eli, lama sabahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
Priroda ne umire
Umire osoba.
Kalcedon: u Kristu je samo jedna osoba
Bog Sin.
Ako je ta osoba umrla, umro je Bog
a ipak Biblija kaže da samo Bog ima besmrtnost.
Ako on nije bio Bog, umro je samo čovjek
Na krstu je povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
Allah (﷾), Vječno Živi
U Kur'anu Allah (﷾) je “Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!” (2:255). On je Onaj “Koji ne može umrijeti” (25:58), a “Sve će, osim Njegovog Lica, propasti!” (28:88). Poslanik (ﷺ) se obraćao Allahu (﷾) kao Onome koji ne umire, dok džini i ljudska bića umiru (Buhari 7383). Kad je i sam Poslanik (ﷺ) umro, Ebu Bekr je rekao ožalošćenim ljudima: ko je obožavao Muhammeda, Muhammed je mrtav; ko je obožavao Allaha (﷾), Allah (﷾) je živ i nikada ne umire (Buhari 3668).
“Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. Njegova Kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!”
“Ti se pouzdaj u Živog, Koji ne može umrijeti, i veličaj Ga, i hvali! A dovoljno je to što grijehe robova Svojih zna.”
“I ne moli, pored Allaha, drugog boga! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njegovog Lica, propasti! Njemu sud pripada i Njemu ćete se vratiti!”
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik (ﷺ) govorio: Utječem se Tvojoj moći; nema boga osim Tebe, koji ne umireš, dok džini i ljudska bića umiru.
Aiša prenosi da je, kad je Poslanik (ﷺ) umro, Omer tvrdio da nije mrtav. Ebu Bekr je ušao, otkrio mu lice i poljubio ga, zatim izašao i rekao ljudima: ko je obožavao Muhammeda, Muhammed je mrtav; ko je obožavao Allaha, Allah je živ i nikada ne umire. Zatim je proučio Kur'an 39:30 i 3:144.
Isus: poslanik, i nije ubijen
Kur'an kaže: “Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik”. On i njegova majka “oboje su hranu jeli” (5:75), kao i svako ljudsko biće. Pita: “Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji?” (5:17). A o Isusu kaže: “A nisu ga ubili, ni razapeli” (4:157). Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi (4:158).
“Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je iskreno srcem vjerovala; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću!”
“Nevjernici su oni koji govore: “Doista je Bog Mesih, sin Merjemin!” Reci: “Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina, i majku njegovu, i sve one koji su na Zemlji?” Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara šta hoće, i Allah nad svime ima moć.”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
Gledišta
Sin je umro u svojoj ljudskoj naravi
Većina kršćana smatra da je Isus Bog Sin, jedna osoba u dvije naravi. On je, kažu, zaista umro na krstu u svojoj ljudskoj naravi, dok njegova božanska narav nije umrla.
Bog Sin je umro na krstu: crkva je stečena Božijom vlastitom krvlju.
Pobijanje
To bi značilo da je Bog umro. A Pavle Boga naziva Onim “Koji jedini ima besmrtnost” (1. Timoteju 6:16), a Kur'an Ga naziva “Živog, Koji ne može umrijeti” (25:58).
Umrla je samo njegova ljudska narav; njegova božanska narav nije umrla.
Pobijanje
Narav ne umire; umire osoba. A Kalcedon kaže da je jedina osoba u Kristu Bog Sin. Ako onaj koji je umro nije bio Bog, onda Bog ni za koga nije umro, nego je umro čovjek. Na krstu je Isus uzviknuo: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27:46): čovjek koji doziva svog Boga.
Umrlo je samo njegovo tijelo; Bog nije umro.
Pobijanje
Kad čovjek umre, ne kažemo da je umrlo njegovo tijelo; kažemo da je on umro. Sam Katekizam kaže: “Uistinu je Sin Božiji koji je postao čovjek umro i bio sahranjen”. Smrt je kad tijelo prestane raditi i duša ga napusti. Ako je umrlo samo tijelo, Bog ni za koga nije umro. Ako je onaj koji je umro bio Bog, onda je Bog izgubio sav život u svom tijelu, a Biblija kaže da on “ne drijema i ne spava” (Psalam 121:4), a Kur'an kaže “Ne obuzima Ga ni drijemež ni san!” (2:255).
Islamsko gledište
Allah (﷾) je Vječno Živi, koji nikada ne umire. Isus je bio Njegov poslanik, čovjek koji je jeo hranu kao i drugi ljudi; Kur'an kaže da nije ubijen, nego uzdignut Allahu (﷾).
Allah (﷾) je Živi, koji nikada ne umire, a sve drugo propada.
Kad je Poslanik (ﷺ) umro, Ebu Bekr je rekao: ko je obožavao Allaha (﷾), Allah (﷾) je živ i nikada ne umire.
Isus je bio poslanik koji je jeo hranu, a Kur'an kaže da nije ubijen ni razapet.