Kratak odgovor
Ne. Kur'an kaže da ga njegovi neprijatelji nisu ubili i nisu razapeli. To im se samo pričinilo. Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi, a on će se vratiti prije Sudnjeg dana. Ni Biblija, pažljivo pročitana, ne dokazuje suprotno. U noći hapšenja Isus se tri puta molio da ga čaša mimoiđe. Biblija kaže da se molio Onome koji ga je mogao spasiti od smrti i da je bio uslišen. Musaov zakon obješenog čovjeka naziva prokletim od Boga, a Kur'an kaže da je Isus ugledan i na ovom i na onom svijetu. Četiri Evanđelja se razilaze i oko časa i oko posljednjih riječi. Njegovi učenici su pobjegli, a samo Ivan jednog od njih stavlja blizu krsta. Odgovor islama je odgovor Kur'ana: Allah (﷾) je Isusa živog uzdigao.
Potpuno objašnjenje
Šta Kur'an kaže da se dogodilo
Kur'an kaže da su se njegovi neprijatelji hvalili da su ubili Mesiha. Ali oni ga nisu ubili i nisu ga razapeli. To im se pričinilo, a oni koji se oko toga spore slijede nagađanje. Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi, kako mu je i obećao. Kur'an kaže i da je Allah (﷾) odbio sinove Izraelove da ne naude Isusu. Kur'an ne poriče da su ljudi vidjeli razapinjanje. Kaže da ono što su vidjeli nije bilo ono što su mislili.
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
“I kada Allah reče: Isa, Ja ću te uzeti i k Sebi te uzdignuti! Očistiti te od nevjernika, i učinit ću da oni koji te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Kijametskog dana. Zatim ćete se Meni vratiti, pa ću Ja presuditi o onome u čemu ste se razilazili.”
“Kad Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj kada sam te Duhom Blagoslovljenim pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo čovjek, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, dozvolom Mojom, od blata nešto poput ptice oblikovao i u nju udahnuo, i kada je ona, dozvolom Mojom, postala ptica; i kada si, dozvolom Mojom, od rođenja slijepa i gubava iscijelio; i kada si, dozvolom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ”Ovo nije ništa drugo do jasna vradžbina,”
Zašto bi Kur'an to poricao?
Neki pitaju zašto bi Kur'an poricao jedinu stvar oko koje su se Jevreji i kršćani slagali. On nije štedio ničije ime. Kur'an jasno kaže da su neki od sinova Izraelovih “bez razloga vjerovjesnike ubijali” (4:155). Isto kaže i u 2:61. Ti ajeti govore o nekima u prošlosti, a ne o svakom Jevreju. Dakle, Kur'an ne poriče razapinjanje da bi ikoga zaštitio. Poriče ga zato što se nije dogodilo. U ovoj jednoj tački on se razilazi i s Jevrejima i s kršćanima. “A nisu ga ubili, ni razapeli” (4:157).
“Zato što su zavjet prekršili i što u Allahove ajete i znakove nisu povjerovali, što su bez razloga vjerovjesnike ubijali i što su govorili: “Naša srca su u omotu”, Allah je, zbog nevjerovanja, njihova srca zapečatio, pa ih samo malo vjeruje.”
“I kada ste rekli: “Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti. Zato, moli za nas Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća i krastavaca, pšenice, leće i luka crvenog!” On je rekao: “Zar da ono što je bolje zamijenite onim što je lošije?! Idite u bilo koji grad, imat ćete ono što tražite!” I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu oni na sebe navukoše, zato što u Allahove dokaze vjerovali nisu i što su vjerovjesnike bespravno ubijali, zato što su neposlušni bili i sve granice zla prelazili.”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
Zašto bi Allah (﷾) pustio ljude da u to vjeruju?
Neki pitaju zašto bi Allah (﷾) pustio ljude da vjeruju da je Isus razapet, ako to nije tačno. To vjerovanje izraslo je u cijelu religiju. Ali Allah (﷾) nije kriv za ono što ljudi zaključe iz onoga što vide. Djela govore o čudu učinjenom preko Pavla i Barnabe u Listri. Narod je povikao: “Bogovi su sišli k nama u obličju ljudskom.” Barnabu su nazvali Jupiterom, a Pavla Merkurom, i htjeli su im prinijeti žrtvu. Pavle i Barnaba su odgovorili: “I mi smo ljudi podložni istim strastima kao i vi” (Djela 14:15). Čudo je učinio Allah (﷾), a ljudi su izvukli pogrešnu pouku. Na isti način, Allah (﷾) je spasio Isusa, “već im se pričinilo” (4:157). To što se vidi čovjek kako umire na krstu samo po sebi ga ne čini Bogom, niti žrtvom za grijeh. A Allah (﷾) tu stvar nije ostavio skrivenom. Poslao je Kur'an da kaže šta se zaista dogodilo.
“A narod, kad vidje šta je Pavle učinio, podiže svoj glas govoreći likaonski: Bogovi su sišli k nama u obličju ljudskom. I Barnabu nazvaše Jupiterom, a Pavla Merkurom, jer je on bio glavni govornik. Tada svećenik Jupiterov, koji je bio pred njihovim gradom, dovede volove i vijence do vrata i htjede s narodom prinijeti žrtvu. Kad to čuše apostoli Barnaba i Pavle, razderaše svoje haljine i utrčaše među narod vičući i govoreći: Ljudi, zašto to činite? I mi smo ljudi podložni istim strastima kao i vi, i propovijedamo vam da se od ovih ispraznosti obratite živom Bogu, koji je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima:”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
U šta kršćani vjeruju
Kršćani vjeruju u nešto drugo. Smatraju da je Isus pogubljen na krstu za grijehe svijeta, da je pokopan i da je ustao treći dan. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, to naziva prvim što je predao drugima. Evanđelja pripovijedaju o toj smrti.
“Jer sam vam najprije predao ono što sam i primio: da je Krist umro za grijehe naše po Pismima; i da je pokopan, i da je ustao treći dan po Pismima;”
“A oko devetoga sata povika Isus iza glasa govoreći: Eli, Eli, lama sabahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
“I povikavši iza glasa, Isus reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši to, izdahnu.”
“A kad Isus uze ocat, reče: Svršeno je! I priklonivši glavu, predade duh.”
Odakle Pavle kaže da je to dobio
Pavle je najraniji pisac koji govori o razapinjanju. Kaže da je predao ono što je “primio” (1. Korinćanima 15:3). Kršćani to često čitaju kao učenje predato od prvih učenika. Ali Pavle Galaćanima kaže da njegovo evanđelje nije došlo ni od jednog čovjeka. Piše: “Jer ga niti sam primio od čovjeka niti sam mu naučen”. Došlo je “objavom Isusa Krista”. O Posljednjoj večeri kaže: “ja primih od Gospoda”. Nakon što je povjerovao, nije odmah otišao u Jerusalem. Tri godine kasnije boravio je kod Petra petnaest dana. Od ostalih apostola vidio je samo Jakova, brata Gospodnjeg. Pavle nigdje ne kaže da je vidio Isusa na krstu. Dakle, njegov izvještaj počiva na objavi, kako on kaže, i na onome što su mu drugi rekli. Ni jedno ni drugo ga ne čini svjedokom krsta.
“Jer sam vam prije svega predao ono što sam i primio, da je Krist umro za naše grijehe po Pismima;”
“A javljam vam, braćo, da evanđelje koje sam propovijedao nije po čovjeku. Jer ga niti sam primio od čovjeka niti sam mu naučen, nego objavom Isusa Krista.”
“Jer ja primih od Gospoda ono što vam i predadoh: Da je Gospod Isus iste noći kad je bio izdan uzeo hljeb:”
“Niti odoh u Jerusalem k onima koji su bili apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju i opet se vratih u Damask. Zatim poslije tri godine odoh u Jerusalem da vidim Petra i ostadoh kod njega petnaest dana. A drugog od apostola ne vidjeh, osim Jakova, brata Gospodnjeg. A ovo što vam pišem, evo, pred Bogom, ne lažem. Zatim dođoh u krajeve Sirije i Kilikije; a licem bijah nepoznat crkvama u Judeji koje su u Kristu.”
Sporno od samog početka
Kur'an govori o onima “koji su se o njemu u mišljenju razišli”, koji “zaista su u sumnji” (4:157). Pavlova vlastita pisma pokazuju da su se prvi vjernici sporili oko toga ko je Isus i šta znači njegov krst. On upozorava na propovjednika koji “propovijeda drugog Isusa, kojeg mi nismo propovijedali” (2. Korinćanima 11:4). Čudi se da su se Galaćani okrenuli “k drugom evanđelju”. U Korintu su se vjernici podijelili u tabore: “Ja sam Pavlov; a ja Apolosov; a ja Kefin; a ja Kristov” (1. Korinćanima 1:12). Kefa je Petar. Kaže da je razapeti Krist “Jevrejima sablazan”. I piše, plačući, o mnogima koji su bili “neprijatelji krsta Kristova” (Filipljanima 3:18). Ne znamo tačno šta je svaki od tih ljudi učio. Ali Pavlova pisma pokazuju da su se vjernici od samog početka sporili oko Isusa i značenja njegovog krsta.
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“Jer ako onaj koji dolazi propovijeda drugog Isusa, kojeg mi nismo propovijedali, ili ako primate drugog duha, kojeg niste primili, ili drugo evanđelje, koje niste prihvatili, mogli biste ga dobro podnositi.”
“Čudim se da se tako brzo okrećete od onoga koji vas je pozvao u milost Kristovu k drugom evanđelju; koje nije drugo, nego ima nekih koji vas uznemiravaju i hoće izvrnuti evanđelje Kristovo.”
“A mi propovijedamo Krista razapetoga, Jevrejima sablazan, a Grcima ludost;”
“(Jer mnogi hode, o kojima sam vam često govorio, a sada vam i plačući govorim, da su neprijatelji krsta Kristova:”
“A ovo kažem da svako od vas govori: Ja sam Pavlov; a ja Apolosov; a ja Kefin; a ja Kristov.”
Šta kaže 4:157 i šta pokazuju zapisi
- Oni koji su se o tome razišli puni su sumnje: to odgovara Pavlovim poslanicama, koje pokazuju vjernike kako se spore oko drugog Isusa i drugog evanđelja.
- Bez sigurnog znanja: to odgovara onome što smatra većina kritičkih učenjaka, da nijedno Evanđelje nije napisao očevidac.
- Slijede samo nagađanje: to odgovara Pavlu, najranijem piscu, koji nikada ne kaže da je to vidio. Svoje evanđelje dobio je, kako kaže, objavom.
- Tako im se pričinilo: to odgovara onima koji su to kazivali vjerujući u ono što su mislili da su vidjeli.
Ko je napisao izvještaje
Koliko su onda izvještaji Evanđelja pouzdani? Nijedno od četiri Evanđelja ne navodi svog pisca. Luka kaže da je pisao prema onome što su predali očevici (ljudi koji su to vidjeli), dakle on nije bio jedan od njih. Marko kaže da su ga pri hapšenju svi učenici ostavili i pobjegli. Marko, Matej i Luka njegove sljedbenike stavljaju daleko od krsta. Samo Ivan jednog učenika stavlja pored njega. Većina kritičkih učenjaka (učenjaka koji Bibliju proučavaju kao historiju) smatra da nijedno Evanđelje nije napisao očevidac.
“Budući da su mnogi poduzeli da po redu izlože pripovijest o događajima koji su među nama sasvim utvrđeni, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, učini se i meni, pošto sam sve od početka tačno ispitao, da ti po redu napišem, slavni Teofile,”
“I svi ga ostaviše i pobjegoše.”
Iznosi stav većine kritičkih učenjaka: četiri evanđelja napisana su anonimno, decenijama poslije Isusa, od ljudi koji nisu bili očevici, a imena Matej, Marko, Luka i Ivan dodana su kasnije.
Zašto mnogi historičari kažu da je razapet
Mnogi historičari smatraju da je razapinjanje jedna od najsigurnijih činjenica o Isusu. Bart Ehrman, agnostički učenjak Novog zavjeta, jedan je od njih. Njihova argumentacija počiva na nekoliko testova. Govori li o tome više od jednog izvora? Je li izvor rani? Bi li se njegovi sljedbenici stidjeli da to izmisle? Ti testovi vagaju ono što je napisano, a ne sam događaj. A neki vodeći učenjaci sada sumnjaju u same testove. Knjiga jedne njihove grupe iz 2012. tvrdi da oni ne mogu učiniti ono što se od njih tražilo. Najraniji pisac je Pavle, koji nikada nije sreo Isusa i nije bio kod krsta. Marko je pisao nekih trideset pet do četrdeset godina nakon toga. Matej i Luka gradili su na Marku, tako da četiri Evanđelja nisu četiri odvojena svjedoka. Mnogi učenjaci misle da su Matej i Luka koristili i izgubljenu knjigu Isusovih izreka, nazvanu Q. Kako je oni rekonstruišu, ona ne govori o njegovoj smrti. Neki učenjaci sumnjaju da je Q uopće postojao. Crkvena tradicija smatra da je Jakovljevu poslanicu napisao Isusov brat. Ona Isusa imenuje samo dva puta i ne govori ništa o njegovom krstu ni ustajanju. Šutnja ne dokazuje da je pisac to poricao. Ali krst tu nije u središtu, kao što jeste kod Pavla. Josip Flavije, pišući oko 93. godine, također to spominje, u odlomku koji su kasniji kršćani izmijenili. Tacit, rimski historičar, pisao je oko 116. godine, nekih osamdeset pet godina kasnije. Historija može reći samo šta se čini vjerovatnim. Ona ne može vidjeti sam događaj.
Ehrman, agnostički učenjak Novog zavjeta, tvrdi da je Isus postojao. Jedan od njegova dva ključna podatka jeste da je Isus razapet (poglavlje 5, ‘Dva ključna podatka za historičnost Isusa’). Jevreji su se nadali Mesiji moći, pa nijedan sljedbenik ne bi izmislio razapetog: prvi kršćani vjerovali su da je Isus Mesija, a ipak su znali da je razapet. Knjiga izlaže i kriterije kojima historičari vagaju izvore: više od jednog nezavisnog izvora, rani izvori i detalji koje sljedbenici ne bi izmislili.
Standardni udžbenik. Pavlova najranija pisma datira oko 50. n. e., Marka oko 65-70, Mateja i Luku oko 80-85, a Ivana oko 90-95, i napominje da je Isus govorio aramejski, dok su evanđelja na grčkom napisali autori koji se ne imenuju. Kaže i da Pavle nije poznavao Isusa za njegova života i da je do vjere došao tek poslije razapinjanja.
Iznosi stav većine kritičkih učenjaka: četiri evanđelja napisana su anonimno, decenijama poslije Isusa, od ljudi koji nisu bili očevici, a imena Matej, Marko, Luka i Ivan dodana su kasnije.
Standardna rekonstrukcija Q, izvora izreka za koji mnogi učenjaci misle da su ga Matej i Luka dijelili uz Marka. Q se uglavnom sastoji od Isusovih izreka. Pripovijesti uglavnom nedostaju, a najupadljivije nedostaje pripovijest o muci: ne govori o njegovoj smrti.
Slaže se s većinom učenjaka da je Marko napisan prvi i da je Matej koristio Marka. Ali tvrdi da Q nikada nije postojao: Luka je koristio Mateja kao i Marka, kako je Austin Farrer predložio 1950-ih.
Odlomak o Isusu kako stoji u sačuvanim rukopisima, napisan 90-ih godina n. e. Naziva ga mudrim čovjekom i činiteljem čudesnih djela, kaže da ga je Pilat osudio na krst, naziva ga Kristom i kaže da se trećeg dana živ javio svojim sljedbenicima.
Tvrdi da odlomak Josipa Flavija o Isusu (Starine 18.63-64), kako sada stoji, sadrži tri kršćanska dodatka: sumnju treba li Isusa nazvati čovjekom, tvrdnju da je bio Mesija i tvrdnju da se trećeg dana živ javio svojim sljedbenicima, kako su proroci prorekli. Uklanjanjem tih dodataka ostaje kraća jezgra za koju Meier smatra da potiče od Josipa Flavija. Kratko spominjanje Jakova, Isusovog brata (Starine 20.200), smatra autentičnim.
Napisano oko 116. n. e. Objašnjavajući ime kršćana koje je Neron okrivio za požar Rima, Tacit kaže da je Krist pogubljen za vrijeme Tiberija od prokuratora Poncija Pilata i da je ono što on naziva praznovjerjem, na trenutak suzbijeno, ponovo izbilo. Ne govori ništa o tome da je Isus viđen živ.
Zbornik učenjaka Novog zavjeta, među njima Marka Goodacrea, Dalea Allisona i Scota McKnighta, o ‘kriterijima autentičnosti’ kojima se razvrstava ono što je Isus zaista rekao i učinio: višestruko svjedočanstvo, neugodnost, nesličnost i koherentnost. Njegovi autori tvrde da ti testovi ne mogu učiniti ono što se od njih tražilo i da ih treba napustiti ili temeljno preraditi.
“Jakov, sluga Boga i Gospoda Isusa Krista, dvanaest plemena koja su u rasijanju, pozdrav.”
“Braćo moja, nemojte imati vjeru Gospoda našega Isusa Krista, Gospoda slave, s gledanjem ko je ko.”
- Oko 30.
Događaj
Većina kritičkih učenjaka smatra da nijedno Evanđelje nije napisao neko ko je to vidio.
- Oko 50-60.
Pavlove poslanice
Najraniji pisac. Nije poznavao Isusa za njegovog života.
- Datum je sporan
Q
Izgubljena knjiga izreka, ako je postojala. Kako je rekonstruisana, ne kazuje priču o njegovoj smrti.
- Oko 65-70.
Marko
Prvo Evanđelje.
- Oko 80-85.
Matej i Luka
Oba izgrađena na Marku.
- Oko 90-95.
Ivan
Posljednje od četiri Evanđelja.
- Oko 116.
Tacit
Rimski historičar, koji piše nekih osamdeset pet godina kasnije.
Šta historija može, a šta ne može izvagati
Sam Ehrman postavlja granicu svojoj metodi. U debati 2006. rekao je da historičari mogu utvrditi samo ono što se vjerovatno dogodilo u prošlosti. Dodao je da je čudo po definiciji najmanje vjerovatan događaj. Dakle, po njegovoj metodi, historija ne može pokazati da je Isus ustao iz mrtvih. Ne može pokazati ni da ga je Allah (﷾) živog uzdigao. Oboje su tvrdnje o onome što je Bog učinio.
Kršćani vjeruju u prvo jer to kažu njihovi spisi. Muslimani vjeruju u drugo jer to kaže Kur'an. Dakle, sama historija ne može riješiti ovo pitanje. Pravo pitanje je koja knjiga dolazi od Boga. O samom razapinjanju historija može reći samo šta se čini vjerovatnim, na osnovu pisaca koji nisu bili tamo.
U svom uvodnom izlaganju Ehrman, agnostički učenjak Novog zavjeta, rekao je da historičari mogu utvrditi samo ono što se vjerovatno dogodilo u prošlosti i da je čudo po definiciji najmanje vjerovatan događaj. Stoga, tvrdio je, historičar kao historičar ne može reći da je Bog podigao Isusa iz mrtvih. Craig, kršćanski filozof, to je osporio.
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
“Jer sam vam najprije predao ono što sam i primio: da je Krist umro za grijehe naše po Pismima; i da je pokopan, i da je ustao treći dan po Pismima;”
| Tvrdnja | Šta historija može reći |
|---|---|
| Šta su prvi vjernici napisali | Može odvagati spise |
| Kada su pisali i ko je šta vidio | Može odvagati datume i svjedoke |
| Da je Isus uskrsnuo iz mrtvih | Ne može pokazati čudo |
| Da ga je Allah (﷾) uzdigao živog | Ne može pokazati čudo; muslimani u to vjeruju na osnovu Kur'ana |
Ko bi izmislio razapetog Mesiju?
Ehrman tvrdi da nijedan rani sljedbenik ne bi izmislio Mesiju koji je razapet. Jevreji su se nadali Mesiji koji će pobijediti, a ne onome koji će umrijeti na krstu. Zato, kaže on, taj izvještaj mora biti tačan. Ovaj test pokazuje samo da prvi vjernici nisu izmislili priču. Ne može pokazati da je ono u šta su vjerovali bilo tačno. Kur'an nikada ne kaže da je priča izmišljena. Kaže “već im se pričinilo” (4:157). Ljudi koji su iskreno vjerovali u ono što su mislili da su vidjeli pričali bi o tome, koliko god to bilo teško objasniti. Pavle priznaje da je bilo teško. Razapetog Krista naziva “Jevrejima sablazan”. Ali to nije skrivao. Kaže da je Krist umro “po Pismima”. I piše: “sačuvaj Bože da se ja hvalim, osim krstom Gospoda našega Isusa Krista” (Galaćanima 6:14). Ovaj test pretpostavlja da je krst bio sramota za prve vjernike. Za Pavla, prvog koji je o njemu pisao, on je bio središte njegove poruke.
Ehrman, agnostički učenjak Novog zavjeta, tvrdi da je Isus postojao. Jedan od njegova dva ključna podatka jeste da je Isus razapet (poglavlje 5, ‘Dva ključna podatka za historičnost Isusa’). Jevreji su se nadali Mesiji moći, pa nijedan sljedbenik ne bi izmislio razapetog: prvi kršćani vjerovali su da je Isus Mesija, a ipak su znali da je razapet. Knjiga izlaže i kriterije kojima historičari vagaju izvore: više od jednog nezavisnog izvora, rani izvori i detalji koje sljedbenici ne bi izmislili.
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“A mi propovijedamo Krista razapetoga, Jevrejima sablazan, a Grcima ludost;”
“Jer sam vam prije svega predao ono što sam i primio, da je Krist umro za naše grijehe po Pismima;”
“A sačuvaj Bože da se ja hvalim, osim krstom Gospoda našega Isusa Krista, kojim je svijet razapet meni i ja svijetu.”
Napisano šest stoljeća kasnije?
Neki kažu da Evanđelja moraju biti u pravu jer su došla prva. Kur'an je došao oko šest stotina godina kasnije. Ali to što je neko bliži u vremenu pomaže samo ako je pisac vidio šta se dogodilo ili to čuo od onih koji jesu. Luka kaže da je pisao prema onome što su drugi predali. Marko kaže da su svi učenici pobjegli pri hapšenju. Pavle nikada nije sreo Isusa za njegova života. Nijedan od ove trojice ne kaže da je vidio kako Isus umire. Ivanovo Evanđelje govori o svjedoku kod krsta, ali ga ne imenuje. A njegovi posljednji redovi dolaze od drugih, koji o njemu kažu: “znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito”.
Kur'an ne tvrdi da je najbolja pretpostavka nekog historičara. Kaže da dolazi od Onoga koji je sve vidio. O priči o Merjemi on kaže Poslaniku (ﷺ): “Ti nisi bio među njima kada su pera svoja pobacali” (3:44). Dakle, pitanje nije ko je prvi pisao. Pitanje je ko je znao.
“Budući da su mnogi poduzeli da po redu izlože pripovijest o događajima koji su među nama sasvim utvrđeni, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, učini se i meni, pošto sam sve od početka tačno ispitao, da ti po redu napišem, slavni Teofile,”
“I svi ga ostaviše i pobjegoše.”
Standardni udžbenik. Pavlova najranija pisma datira oko 50. n. e., Marka oko 65-70, Mateja i Luku oko 80-85, a Ivana oko 90-95, i napominje da je Isus govorio aramejski, dok su evanđelja na grčkom napisali autori koji se ne imenuju. Kaže i da Pavle nije poznavao Isusa za njegova života i da je do vjere došao tek poslije razapinjanja.
“I onaj koji je vidio posvjedočio je, i njegovo je svjedočanstvo istinito: i on zna da govori istinu, da biste vjerovali.”
“Ovo je učenik koji svjedoči o ovome i koji je ovo napisao; i znamo da je njegovo svjedočanstvo istinito.”
“To su neke od vijesti o onome što čulima nije dokučivo, a koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja pobacali da bi vidjeli koji će se o Merjemi brinuti, a nisi bio među njima ni kada su se prepirali.”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
Evanđelja se razilaze i oko samog dana
Četiri izvještaja razlikuju se i oko samog dana. Marko razapinjanje stavlja u treći sat. Kod Ivana je Isus oko šestog sata još pred Pilatom (rimskim namjesnikom), još neosuđen. Kod Marka žene samo gledaju izdaleka, a njegove majke nema. Samo kod Ivana ona stoji kod krsta s drugim ženama, dovoljno blizu da joj se može obratiti. Matej, Luka i Ivan navode tri različite posljednje riječi.
“A bijaše treći sat kad ga razapeše.”
“A bijaše petak pred Pashu, oko šestoga sata; i reče Jevrejima: Evo kralja vašega! A oni povikaše: Ukloni ga, ukloni, razapni ga! Pilat im reče: Zar kralja vašega da razapnem? Glavari svećenički odgovoriše: Nemamo kralja osim cara. Tada im ga predade da se razapne. I uzeše Isusa i odvedoše ga.”
“Bijahu i žene koje gledahu izdaleka, među njima Marija Magdalena, i Marija, majka Jakova Mlađeg i Josije, i Saloma;”
“A kod krsta Isusova stajahu majka njegova, i sestra majke njegove, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Isus, vidjevši majku i učenika kojeg je ljubio kako stoji uz nju, reče majci svojoj: Ženo, evo ti sina!”
“A oko devetoga sata povika Isus iza glasa govoreći: Eli, Eli, lama sabahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
“I povikavši iza glasa, Isus reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši to, izdahnu.”
“A kad Isus uze ocat, reče: Svršeno je! I priklonivši glavu, predade duh.”
| Evanđelje | Gdje su stajali | Ko |
|---|---|---|
| Marko 15:40 | ‘gledale izdaleka’ | Žene, među njima Marija Magdalena |
| Matej 27:55 | ‘gledale izdaleka’ | Mnoge žene |
| Luka 23:49 | ‘stajali izdaleka’ | Svi koji su ga poznavali i žene iz Galileje |
| Ivan 19:25-26 | ‘kod krsta’, dovoljno blizu da im se obrati | Njegova majka, Marija Magdalena i učenik kojeg je volio |
Kod Marka su svi učenici pobjegli kad je uhapšen.
Čak i po vlastitom izvještaju Evanđelja
Kur'an je već rekao šta se dogodilo: on nije ni ubijen ni razapet. Ali prihvatimo, radi argumenta, priču samih Evanđelja. Pilat se začudio da je već mrtav nakon nekoliko sati. Vojnici mu nisu prebili golijeni. Dakle, čak ni po vlastitim detaljima Evanđelja ne mogu dokazati da je čovjek na krstu umro.
“A Pilat se začudi da je već umro; i dozvavši stotnika, upita ga je li davno umro.”
“Jevreji pak, budući da je bio petak, da tijela ne ostanu na krstu u subotu (jer ona subota bijaše veliki dan), zamoliše Pilata da im se prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvome i drugome koji bijaše s njim razapet. A kad dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni;”
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
Torinsko platno
Neki ukazuju na Torinsko platno, laneno platno s blijedom slikom čovjeka koji izgleda kao da je bio razapet. Njegova poznata historija počinje oko 1354. u Lireyju u Francuskoj. Godine 1389. lokalni biskup Pierre d'Arcis proglasio ga je krivotvorinom. Godine 1988. tri laboratorije, u Arizoni, Oxfordu i Zürichu, datirale su njegov lan metodom ugljika. Datirale su ga između 1260. i 1390. Katolička crkva ga niti podržava niti odbacuje. A ni pravo pogrebno platno ne bi moglo pokazati ko je bio na krstu.
Dokumentirana historija platna počinje 1354., kada je pokazano u crkvi u Lireyju u Francuskoj. Godine 1389. Pierre d'Arcis, biskup Troyesa, proglasio ga je krivotvorinom. Godine 1988. tri laboratorije datirale su ga između 1260. i 1390. Katolička crkva ga niti podržava niti odbacuje kao Isusovu relikviju.
Uzorke platna datirale su tri laboratorije, u Arizoni, Oxfordu i Zürichu. Lan je datiran između 1260. i 1390., s najmanje 95% pouzdanosti. Laboratorije i kasniji stručnjaci ostali su pri tom rezultatu.
Molio se da bude spašen i bio je uslišen
U noći hapšenja, na mjestu zvanom Getsemani, Isus je tražio da ga čaša mimoiđe, ako je moguće. Čaša je značila patnju koja ga je čekala. Tri puta se vraćao na molitvu. Pred grobom svog prijatelja Lazara rekao je da ga Bog uvijek uslišava. Poslanica Hebrejima kaže da se sa suzama molio Onome koji ga je mogao spasiti od smrti i da je bio uslišen. Tražio je da ga čaša mimoiđe, a ne da bude podignut nakon nje, i njegova molitva je uslišena.
“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”
“Opet ode drugi put i pomoli se govoreći: Oče moj, ako me ova čaša ne može mimoići da je ne pijem, neka bude volja tvoja.”
“I ostavi ih, ode opet i pomoli se treći put govoreći iste riječi.”
“A ja sam znao da me uvijek uslišavaš; ali rekoh radi naroda koji stoji okolo, da vjeruju da si me ti poslao.”
“On je u dane tijela svoga, prinijevši molitve i molbe, s jakim vapajem i suzama, onome koji ga je mogao spasiti od smrti, i bio uslišen zbog svoje bogobojaznosti;”
Proklet po Zakonu ili počašćen od Allaha (﷾)
Musaov zakon kaže da je čovjek obješen na drvetu proklet od Boga. Pavle to ne poriče. Kaže da je Krist postao prokletstvo. Kur'an o Isusu kaže suprotno. On je ugledan i na ovom svijetu i na ahiretu (životu poslije smrti) i jedan je od Allahu (﷾) bliskih.
“Tijelo njegovo neka ne ostane preko noći na drvetu, nego ga svakako ukopaj istog dana (jer je obješeni proklet od Boga); da ne oskvrniš zemlju svoju koju ti GOSPOD, Bog tvoj, daje u baštinu.”
“Krist nas je otkupio od prokletstva zakona, postavši za nas prokletstvo; jer je pisano: Proklet je svaki koji visi na drvetu;”
“I kada meleci rekoše: Merjema, Allah te obveseljava onim koji je Riječ Njegova, čije je ime Mesih, Isa, sin Merjemin, ugledan i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih!”
On je živ i vratit će se
Kur'an Isusa naziva predznakom dolaska Časa (Sudnjeg dana). Poslanik (ﷺ) se zakleo da će sin Merjemin ponovo sići kao pravedan vladar i da će slomiti krst. Odgovor islama je odgovor Kur'ana: Allah (﷾) je Isusa živog uzdigao i on će se vratiti.
“Zaista je on predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u njega i slijedite Mene! Ovo je Pravi put,”
Ebu Hurejre prenosi da se Poslanik (ﷺ) zakleo da će sin Merjemin uskoro sići među muslimane kao pravedan vladar. Slomit će krst, ubiti svinje i ukinuti džizju, a imetka će biti toliko da ga niko neće htjeti primiti. Ebu Hurejre je zatim proučio Kur'an 4:159: nema nikoga od sljedbenika Knjige a da neće povjerovati u njega prije njegove smrti.
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
Stih po stih
Hebrejima 5:7 — poglavlje 5, stih 7
“On je u dane tijela svoga, prinijevši molitve i molbe, s jakim vapajem i suzama, onome koji ga je mogao spasiti od smrti, i bio uslišen zbog svoje bogobojaznosti;”
Navedeno za
Kršćani riječi “bio uslišen” čitaju kao da je Bog Isusu odgovorio podigavši ga nakon što je umro.
Odgovor
U Getsemaniju je Isus tražio da ga čaša mimoiđe i tri puta se vraćao na molitvu. Ivan bilježi njegove riječi da ga Bog uvijek uslišava. Poslanica Hebrejima kaže da se molio Onome koji ga je mogao spasiti od smrti i da je bio uslišen. Tražio je da ga čaša mimoiđe, a ne da bude podignut nakon što je ispije. To je molitva za koju Poslanica Hebrejima kaže da je uslišena.
Zaključak — Riječi Hebrejima 5:7 opisuju molitvu za spas od smrti koju je Bog uslišao. Kur'an kaže kako je uslišena: Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi.
Matej 12:39-40 — poglavlje 12, stih 39-40
“A on odgovori i reče im: Pokvareno i preljubničko pokoljenje traži znak; ali mu se neće dati znak osim znaka proroka Jone. Jer kao što je Jona bio tri dana i tri noći u trbuhu kita, tako će i Sin čovječiji biti tri dana i tri noći u srcu zemlje.”
Navedeno za
Kršćani znak Jone čitaju kao vrijeme koje će Isus provesti u grobu prije nego što ustane.
Odgovor
Isus je svojim kritičarima rekao da je jedini znak koji će dobiti znak proroka Jone. Jona je bio živ kad je progutan, živ kad se molio u ribi i živ kad je izašao. Kršćani smatraju da je Isus bio mrtav u grobu. Znak koji je Isus izabrao je čovjek koji ostaje živ.
Zaključak — Po vlastitim uslovima, znak Jone ukazuje na živog, a ne na mrtvog Isusa.
Galaćanima 3:13 — poglavlje 3, stih 13
“Krist nas je otkupio od prokletstva zakona, postavši za nas prokletstvo; jer je pisano: Proklet je svaki koji visi na drvetu;”
Navedeno za
Kršćani to čitaju tako da je Krist dobrovoljno uzeo na sebe prokletstvo Zakona, da bi drugi bili od njega oslobođeni.
Odgovor
Pavle prihvata da Zakon čovjeka obješenog na drvetu naziva prokletim od Boga. Kur'an kaže da je Allah (﷾) počastio Isusa i na ovom svijetu i na ahiretu. Kršćanskom izvještaju treba da Božiji vlastiti Zakon prokune Njegovog Mesiju. Izvještaju Kur'ana to ne treba.
Zaključak — Prokletstvo pripada kršćanskom izvještaju o krstu. Isus Kur'ana nikada nije bio pod njim.
1 Korinćanima 15:3 — poglavlje 15, stih 3
“Jer sam vam prije svega predao ono što sam i primio, da je Krist umro za naše grijehe po Pismima;”
Navedeno za
Kršćani riječ “primio” čitaju kao rani sažetak vjere, koji su Pavlu predali oni koji su vjerovali prije njega.
Odgovor
Pavle istu riječ koristi za Posljednju večeru: “ja primih od Gospoda”. I kaže da je njegovo evanđelje došlo objavom, a ne ni od jednog čovjeka. U svakom slučaju, Pavle nije bio kod krsta. On predaje ono što mu je dato i ne kaže ko je vidio kako Isus umire.
Zaključak — Riječ “primio” čini Pavla svjedokom onoga što je učeno, a ne onoga što se dogodilo kod krsta. Kur'an kaže da se to pričinilo i da ga je Allah (﷾) uzdigao Sebi.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Kršćani vjeruju da je Isus pogubljen na krstu kao žrtva za grijeh i da je tjelesno ustao treći dan. To je središte kršćanske vjere.
Pavle piše da je Krist umro za naše grijehe, da je pokopan i da je ustao treći dan.
Pobijanje
Prihvaćeno: Pavle je to napisao i to je srce kršćanskog vjerovanja. Ali Pavle kaže da je predao ono što je “primio”. Kaže i da je njegovo evanđelje došlo “objavom Isusa Krista”, a ne ni od jednog čovjeka, i nigdje ne kaže da je vidio razapinjanje. Kur'an kaže da im se to pričinilo i da je Allah (﷾) Isusa uzdigao Sebi.
Evanđelja pripovijedaju o Isusovoj smrti na krstu i bilježe njegove posljednje riječi.
Pobijanje
Prihvaćeno: Evanđelja govore o razapinjanju, a Kur'an ne poriče da su ljudi vidjeli razapinjanje. Ali njegovi učenici su pobjegli, žene su gledale izdaleka, a Evanđelja se razilaze oko časa i oko posljednjih riječi. Ono što su ljudi vidjeli nije bilo ono što su mislili.
Torinsko platno pokazuje rane razapinjanja, uključujući ranu od koplja u boku.
Pobijanje
Tri laboratorije datirale su njegov lan između 1260. i 1390. Zapisi o njemu počinju u Francuskoj oko 1354., a lokalni biskup ga je 1389. nazvao krivotvorinom. Ni pravo pogrebno platno ne bi moglo pokazati ko je bio na krstu.
Ako Isus nije razapet, Bog je obmanuo ljude i pustio da iz toga izraste lažna religija.
Pobijanje
Kad je Allah (﷾) učinio čudo preko Pavla i Barnabe, stanovnici Listre nazvali su ih bogovima (Djela 14:11-12). Čudo nije bilo laž, a greška ljudi bila je njihova vlastita. Allah (﷾) je spasio Svog poslanika, a zatim poslao Kur'an da kaže šta se dogodilo (4:157).
Islamsko gledište
Isus nije ni ubijen ni razapet. To se pričinilo, a Allah (﷾) ga je živog uzdigao Sebi. On će se vratiti prije Sudnjeg dana. Čak ni vlastiti detalji Evanđelja ne mogu dokazati da je čovjek na krstu umro.
Kur'an izričito kaže da ga nisu ubili i nisu razapeli. Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi.
Klasični mufesiri prenose da je Isusov lik bačen na drugog čovjeka, koji je razapet umjesto njega.
Poslanik (ﷺ) je rekao da će sin Merjemin ponovo sići i slomiti krst.
Isus se u Getsemaniju molio da ga čaša mimoiđe. Poslanica Hebrejima kaže da je njegova molitva Onome koji ga je mogao spasiti od smrti uslišena.
Zakon obješenog čovjeka naziva prokletim od Boga. Kur'an Isusa naziva uglednim i bliskim Allahu (﷾).
Čak i po vlastitoj priči Evanđelja, Pilat se začudio da je čovjek na krstu tako brzo umro, a golijeni mu nisu prebijeni. Dakle, njihovi detalji ne mogu dokazati da je umro.
Evanđelja se razilaze oko časa razapinjanja i oko toga gdje su žene stajale. Razilaze se oko posljednjih riječi čovjeka na krstu.
Luka nije bio očevidac, a učenici su pobjegli pri hapšenju. Samo Ivan jednog od njih stavlja kod krsta. Većina kritičkih učenjaka smatra da nijedno Evanđelje nije napisao očevidac.
Kur'an slobodno kaže da su neki od sinova Izraelovih ubijali poslanike. Ipak poriče ovo jedno ubistvo. Dakle, njegovo poricanje nije ničija odbrana: ono kaže šta se dogodilo.