Kratak odgovor
Ne. Sami biblijski proroci kažu da svaka osoba odgovara za vlastiti grijeh. Mojsijev zakon kaže da očevi neće umrijeti za djecu, ni djeca za očeve. Ezekiel je napisao da sin neće nositi očev grijeh. Isus je rekao da će svaki čovjek biti nagrađen prema svojim djelima. Kad se Mojsije ponudio da izvrši pomirenje za svoj narod, Bog je rekao da će izbrisati onoga ko je sagriješio. Nijedan sud ne naziva pravdom da se nevin čovjek kazni umjesto krivog. Odgovor islama je isti: nijedan nosilac tereta ne može nositi tuđi teret (Kur'an 6:164 i 53:38). Adem i njegova žena tražili su oprost za vlastiti grijeh i Bog im je oprostio.
Potpuno objašnjenje
Zakon i proroci: svako za svoj grijeh
Mojsijev zakon zabranjuje pogubljenje djece za očeve ili očeva za djecu. Jeremija kaže da će svako umrijeti za svoj grijeh. Ezekiel kaže da će duša koja griješi umrijeti i da sin neće nositi očev grijeh. Isus je rekao da će svakom čovjeku uzvratiti prema njegovim djelima.
“Neka se očevi ne pogubljuju za djecu, niti neka se djeca pogubljuju za očeve: svako neka se pogubi za svoj grijeh.”
“Nego će svaki umrijeti zbog svog bezakonja; svakom čovjeku koji jede kiselo grožđe trnut će zubi.”
“Duša koja griješi, ona će umrijeti. Sin neće nositi bezakonje oca, niti će otac nositi bezakonje sina: pravda pravednika bit će na njemu, i bezbožnost bezbožnika bit će na njemu.”
“Jer će Sin čovječiji doći u slavi Oca svoga s anđelima svojim, i tada će uzvratiti svakome po djelima njegovim.”
| Ko | Riječi |
|---|---|
| Mojsijev zakon | ‘svaki će čovjek biti pogubljen za svoj grijeh’ |
| Jeremija | ‘svaki će umrijeti za svoje bezakonje’ |
| Ezekiel | ‘Sin neće nositi bezakonje oca’ |
| Isus | ‘nagradit će svakog čovjeka prema njegovim djelima’ |
| Kur'an | Niko neće nositi breme drugoga |
Kad se Mojsije ponudio za grijeh svog naroda, Bog je odgovorio da će izbrisati onoga koji je zgriješio.
Bog nije prihvatio zamjenu
Poslije zlatnog teleta Mojsije se popeo da izvrši pomirenje za narod. Tražio je od Boga da im oprosti, a ako neće, da njega izbriše iz Svoje knjige. Bog nije prihvatio ponudu. Odgovorio je da će izbrisati onoga ko je sagriješio protiv Njega.
“I sutradan Mojsije reče narodu: Sagriješili ste veliki grijeh: i sada ću se popeti GOSPODU; možda ću učiniti pomirenje za grijeh vaš.”
“A sada, ako ćeš oprostiti njihov grijeh...; a ako nećeš, izbriši mene, molim te, iz svoje knjige koju si napisao. I reče GOSPOD Mojsiju: Ko je zgriješio protiv mene, njega ću izbrisati iz svoje knjige.”
Oprost bez žrtve, Isusovim vlastitim riječima
U Isusovoj prispodobi o izgubljenom sinu otac vidi sina kako se vraća kući. Trči mu u susret, ljubi ga i odmah mu oprašta. Niko nije kažnjen umjesto sina. U drugoj prispodobi carinik se samo udara u prsa i kaže: “Bože, milostiv budi meni grešniku”. Odlazi kući opravdan, izmiren s Bogom. Nikakva žrtva se ne spominje. Ninive je pošteđena jer su se “odvratili od svog zlog puta”. Isus je dvaput naveo proroka Hošeu: “Milost hoću, a ne žrtvu.” Neki kažu da su ti ljudi dobili oprost unaprijed zbog krsta koji je trebao doći. Ni Jona ni Isus to ne kažu. Svaki navodi vlastiti razlog: oni su se odvratili, a on se ponizio. I islam ima žrtvovanje životinja, na Kurban-bajram i na hadžu, hodočašću u Mekku. Kur'an kaže čemu ono služi: “Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići bogobojaznost vaša.” Životinje su potčinjene ljudima “da biste Allaha veličali zato što vas je uputio”.
“I usta i ode k ocu svome. A dok je još bio daleko, ugleda ga otac njegov i sažali se, i potrča, pade mu oko vrata i poljubi ga.”
“A carinik, stojeći izdaleka, ne htjede ni očiju podići k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: Bože, milostiv budi meni grešniku! Kažem vam: ovaj se vrati kući svojoj opravdan više nego onaj; jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a ko se ponižava bit će uzvišen.”
“I Bog vidje djela njihova, da su se odvratili od svog zlog puta; i Bog se pokaja za zlo koje je rekao da će im učiniti; i ne učini ga.”
“A vi idite i naučite šta znači: Milost hoću, a ne žrtvu. Jer nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”
“Jer milost sam želio, a ne žrtvu; i poznavanje Boga više nego žrtve paljenice.”
“Njega je Bog postavio za pomirilište, kroz vjeru u krv njegovu, da pokaže svoju pravednost za oproštenje prijašnjih grijeha po Božijem strpljenju;”
“Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići bogobojaznost vaša. Tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!”
Bog je zaustavio žrtvovanje sina
Kad je Abraham bio spreman prinijeti sina, Bog mu je zaustavio ruku. Zakon spaljivanje sinova i kćeri drugim bogovima naziva gnusobom koju Bog mrzi. Zakon nikada ne naređuje da se čovjek pogubi za grijeh drugog čovjeka. Zabranjuje to. I Kur'an priča ovu priču. Naredbu naziva: “pravo iskušenje”, a o sinu kaže: “kurbanom ga velikim iskupismo”. Sin nije učinio nikakvo zlo, pa ničiji grijeh nije bio nošen i niko nije bio kažnjen. Iskušenje Ibrahimove poslušnosti bilo je završeno.
“I reče: Ne stavljaj ruku svoju na dječaka, niti mu išta čini; jer sada znam da se bojiš Boga, kad nisi uskratio sina svoga, sina svoga jedinca, od mene.”
“Nemoj tako činiti GOSPODU Bogu svome: jer svaku gadost GOSPODU, koju on mrzi, činili su bogovima svojim; jer su čak i sinove svoje i kćeri svoje spaljivali u vatri bogovima svojim.”
“Neka se očevi ne pogubljuju za djecu, niti neka se djeca pogubljuju za očeve: svako neka se pogubi za svoj grijeh.”
“I njih dvojica poslušaše. I kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime, ti si se objavi u snu odazvao, a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine.” To je, zaista, bilo pravo iskušenje! I kurbanom ga velikim iskupismo,”
Pravda i dobrovoljna žrtva
Zamislite da sud kazni nevinog dobrovoljca, a krivca pusti na slobodu. Niko to ne bi nazvao pravdom. To bi jednom zlu dodalo drugo. Dobrovoljna zamjena to ne mijenja. Mojsije je bio voljan, a Bog nije prihvatio njegovu ponudu. Kršćani odgovaraju da sud ne smije ni pustiti krivca na slobodu. Ali Bog nije sud pod tuđim zakonom. Zakon je Njegov. Preko Ezekiela kaže da će zao čovjek koji se odvrati od svih svojih grijeha živjeti. Nijedan od njih neće mu se spominjati. Onaj ko se odvrati više nije zao čovjek.
“A sada, ako ćeš oprostiti njihov grijeh...; a ako nećeš, izbriši mene, molim te, iz svoje knjige koju si napisao. I reče GOSPOD Mojsiju: Ko je zgriješio protiv mene, njega ću izbrisati iz svoje knjige.”
“Neka se očevi ne pogubljuju za djecu, niti neka se djeca pogubljuju za očeve: svako neka se pogubi za svoj grijeh.”
“Ali ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha koje je počinio, i drži sve uredbe moje, i čini što je zakonito i pravo, sigurno će živjeti, neće umrijeti. Svi prijestupi koje je počinio neće mu se spominjati: u pravdi svojoj koju je činio živjet će.”
“I opet, kad se bezbožnik odvrati od bezbožnosti svoje koju je počinio, i čini što je zakonito i pravo, sačuvat će dušu svoju u životu.”
Šta čini roditelj koji voli
Zamislite roditelja čije se dijete stalno loše ponaša i povređuje sebe i druge. Roditelj koji voli ne kažnjava umjesto njega nevinog brata ili drugog roditelja. Sa svakim djetetom postupa prema onome što je to dijete učinilo. Biblijski proroci Boga opisuju na isti način: onome ko se odvrati od svojih grijeha oprašta se, a svako odgovara za vlastiti grijeh.
“Duša koja griješi, ona će umrijeti. Sin neće nositi bezakonje oca, niti će otac nositi bezakonje sina: pravda pravednika bit će na njemu, i bezbožnost bezbožnika bit će na njemu.”
“Ali ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha koje je počinio, i drži sve uredbe moje, i čini što je zakonito i pravo, sigurno će živjeti, neće umrijeti. Svi prijestupi koje je počinio neće mu se spominjati: u pravdi svojoj koju je činio živjet će.”
Priznati vlastiti grijeh
U biblijskoj priči o vrtu muškarac okrivljuje ženu, a žena okrivljuje zmiju. U Kur'anu Adem i njegova žena nikoga ne okrivljuju. Zajedno kažu da su sami sebi učinili nepravdu i traže oprost od svog Gospodara. Isus je rekao svakom sljedbeniku da uzme vlastiti krst.
“I čovjek reče: Žena koju si mi dao da bude sa mnom, ona mi dade s drveta, i ja jedoh. I GOSPOD Bog reče ženi: Šta si to učinila? A žena reče: Zmija me prevari, i ja jedoh.”
““Gospodaru naš”, rekoše oni, “sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo u redovima gubitnika biti.””
“I ko ne uzme krst svoj i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.”
U šta kršćani vjeruju
Kršćani vjeruju da je Isus, koji je bio bez grijeha, umro umjesto grešnika i da njegova krv opravdava one koji vjeruju. Izaijinog slugu, ranjenog za naše prijestupe, čitaju kao proročanstvo o tome. Navode Isusove riječi da je došao dati svoj život kao otkup za mnoge i da je svoj život položio sam od sebe.
“Ali on bi ranjen za naše prijestupe, smrvljen za naša bezakonja: kazna za mir naš bi na njemu; i ranama njegovim mi smo iscijeljeni.”
“Jer ni Sin čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i da dade život svoj kao otkup za mnoge.”
“Niko mi je ne uzima, nego je ja sam od sebe polažem. Imam vlast položiti je i imam vlast opet je uzeti. Tu sam zapovijed primio od Oca svoga.”
“Mnogo ćemo se dakle više sada, opravdani krvlju njegovom, spasiti od gnjeva po njemu.”
Šta Kur'an kaže
Kur'an na više mjesta kaže da nijedan nosilac tereta ne može nositi tuđi teret, čak ni bliskog rođaka. Adem je tražio oprost za vlastiti grijeh i Bog mu se milošću obratio, pa nijedan grijeh nije prešao na njegovu djecu. Na Sudnjem danu šefa'at koristi samo s Božijim dopuštenjem. On je molba za milost; niko nije kažnjen umjesto drugog.
“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
“I nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi; ako grijesima pretovareni pozove da mu oni budu poneseni, niko mu ih neće ponijeti, pa ni bližnji. A ti ćeš upozoriti samo one koji se Gospodara svoga boje i kada ih niko ne vidi, i koji obavljaju namaz – onaj ko se očisti, očistio se za svoje dobro – a kod Allaha je konačno odredište!”
“da ni jedan grešnik tuđe grijehe neće nositi,”
“I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On je, doista, Onaj Koji mnogo pokajanje prima, Milostivi.”
“Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. Njegova Kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!”
“Taj dan neće biti od koristi zauzimanje osim onoga kome Svemilosni dopusti i čijim riječima je zadovoljan.”
Stih po stih
Marko 10:45 — poglavlje 10, stih 45
“Jer ni Sin čovječiji nije došao da mu služe, nego da služi i da dade život svoj kao otkup za mnoge.”
Navedeno za
Isus je dao svoj život kao otkup, plativši cijenu tuđih grijeha.
Odgovor
Mojsije, prorok, ponudio je sebe za grijeh svog naroda. Bog nije prihvatio. Rekao je: “Ko je zgriješio protiv mene, njega ću izbrisati iz svoje knjige.” Zakon kaže da svaka osoba umire za vlastiti grijeh.
Zaključak — Bog nije prihvatio dobrovoljnu zamjenu, a Zakon je zabranjuje.
Hebrejima 9:22 — poglavlje 9, stih 22
“I gotovo se sve po zakonu krvlju čisti; i bez prolijevanja krvi nema oproštenja.”
Navedeno za
Bez prolijevanja krvi nema oprosta, pa je krvna žrtva za grijeh neophodna.
Odgovor
Mojsijev zakon opraštao je grijeh bez ikakve krvi. Čovjek presiromašan za jagnje ili ptice donosio je fino brašno kao žrtvu za grijeh, desetinu efe (mjere za žito). O tome Zakon kaže: “i oprostit će mu se”. Proroci kažu da Bog oprašta onome ko se odvrati od svojih grijeha, a Isus je naveo Hošeu: “Milost hoću, a ne žrtvu.”
Zaključak — Sam Zakon opraštao je grijeh šakom brašna, pa krv nikada nije bila jedini put.
Ivan 10:18 — poglavlje 10, stih 18
“Niko mi je ne uzima, nego je ja sam od sebe polažem. Imam vlast položiti je i imam vlast opet je uzeti. Tu sam zapovijed primio od Oca svoga.”
Navedeno za
Isus je svoj život položio svojom voljom, pa mu nije učinjena nikakva nepravda.
Odgovor
I Mojsije je dobrovoljno ponudio sebe za svoj narod, a Bog nije prihvatio. Dobrovoljna žrtva ne čini pravednim da se nevini kažnjava umjesto krivog. Bog nije odbio Mojsija zato što je Mojsije bio grešnik. O Mojsiju nije rekao ništa. Dao je pravilo: ko god je sagriješio, njega On briše. A prva tri evanđelja pokazuju samog Isusa kako moli da bude pošteđen: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša”.
Zaključak — Bog nije prihvatio dobrovoljnu zamjenu kad je Mojsije ponudio sebe.
Sahih Muslim 2767b — Kitab et-Tevba (Knjiga o pokajanju), hadis 2767b
Ebu Burde prenosi od svog oca da je Poslanik (ﷺ) rekao da nijedan musliman ne umre a da Allah ne stavi Jevreja ili kršćanina u Vatru umjesto njega.
Navedeno za
Islam ima vlastitu zamjenu: jedan hadis kaže da Allah umjesto svakog muslimana stavlja u Vatru jednog Jevreja ili kršćanina.
Odgovor
Poslanik (ﷺ) učio je da svaka osoba ima mjesto u Džennetu i mjesto u Vatri. Onaj ko umre u nevjerovanju ulazi u Vatru zbog vlastitog nevjerovanja i grijeha i zauzima mjesto koje bi imao vjernik. En-Nevevi je bio učenjak hadisa iz 13. stoljeća. On objašnjava da oni ulaze u nju zbog onoga što su sami učinili, a ne zbog grijeha muslimana.
Zaključak — U islamu niko nije kažnjen za grijeh druge osobe; svako zauzima vlastito mjesto.
Izaija 53:5 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 53, stih 5
“Ali on bi ranjen za naše prijestupe, smrvljen za naša bezakonja: kazna za mir naš bi na njemu; i ranama njegovim mi smo iscijeljeni.”
Navedeno za
Izaija je prorekao slugu ranjenog za prijestupe drugih.
Odgovor
Jeremija i Ezekiel, čije knjige stoje pored Izaijine, jasno kažu da svaka osoba umire za vlastiti grijeh. Čitanje Izaije koje krši to pravilo suprotstavlja proroka proroku.
Zaključak — Jasno pravilo proroka je da svaka duša nosi vlastiti grijeh.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Svi su sagriješili i grijeh mora biti kažnjen. Iz ljubavi je bezgrešni Sin Božiji tu kaznu preuzeo na sebe, da bi onima koji vjeruju bilo oprošteno.
Kršćani Izaiju 53:5 čitaju kao proricanje sluge ranjenog za grijehe drugih.
Pobijanje
Priznajmo da je Izaijin sluga ranjen “za naše prijestupe”. Čitanje po kojem on umire umjesto grešnika krši pravilo koje Jeremija i Ezekiel jasno iznose: svako umire za vlastiti grijeh.
Marko izvještava o Isusovim riječima da je došao dati svoj život kao otkup za mnoge.
Pobijanje
Priznajmo da Marko izvještava o toj izreci. Ali Zakon kaže da svaka osoba umire za vlastiti grijeh, a Bog nije prihvatio Mojsijevu ponudu da zauzme mjesto svog naroda. U prva tri evanđelja sam Isus moli da ga čaša mimoiđe.
Islamsko gledište
Svaka duša odgovara za vlastita djela. Bog oprašta onome ko se pokaje i nikoga ne kažnjava za tuđi grijeh. To su učili Zakon, proroci i Isus, a to potvrđuje i Kur'an.
Mojsijev zakon zabranjuje da iko bude pogubljen za tuđi grijeh.
Jeremija i Ezekiel uče da svaka osoba umire za vlastiti grijeh. Sin ne nosi očev grijeh.
Isus je rekao da će svaki čovjek biti nagrađen prema svojim djelima.
Kad se Mojsije ponudio da izvrši pomirenje za narod, Bog je odgovorio da će izbrisati onoga ko je sagriješio.
Mojsijev zakon opraštao je siromahu grijeh uz prinos brašna, bez ikakve krvi.
U Isusovim prispodobama izgubljeni sin i carinik dobijaju oprost. Nema žrtve i niko nije kažnjen umjesto njih.
Kažnjavanje nevine osobe umjesto krive nije pravda, čak i ako je nevina osoba voljna.
Bog je zaustavio Abrahama da ne žrtvuje sina, a Zakon ljudsku žrtvu naziva gnusobom.
Roditelj koji voli ispravlja svako dijete zbog njegovih vlastitih djela. Ne kažnjava nevino dijete umjesto prijestupnika.
U Postanku muškarac okrivljuje ženu, a žena okrivljuje zmiju. U Kur'anu Adem i njegova žena nikoga ne okrivljuju i kažu da su sami sebi učinili nepravdu.
Kur'an uči da nijedan nosilac tereta ne može nositi tuđi teret.
Kur'an uči da su Adem i njegova žena priznali svoj grijeh i da im je Bog oprostio. Dakle, nijedan grijeh nije prešao na njihovu djecu.