Da li kršćanstvo počiva na ljudskoj žrtvi?

“I živite u ljubavi, kao što je i Krist ljubio nas i predao sebe za nas kao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris.”

“Očistite dakle stari kvasac, da budete novo tijesto, kao što ste beskvasni. Jer i Krist, naša Pasha, žrtvovan je za nas;”

“Jer bi inače morao često stradati od postanka svijeta: ali sada se jednom, na kraju svijeta, javio da ukloni grijeh žrtvom samoga sebe.”

“Sutradan Ivan vidje Isusa kako dolazi k njemu i reče: Evo Jagnjeta Božijeg, koje uzima grijeh svijeta.”

“Njega je Bog postavio za pomirilište, kroz vjeru u krv njegovu, da pokaže svoju pravednost za oproštenje prijašnjih grijeha po Božijem strpljenju;”

Molina, pišući za biskupa Cuzca, opisuje Ccapac-cochu, žrtvu koju je započeo inkanski vladar Pachacutec. Svaka provincija dovodila je u Cuzco po jednog ili dvoje dječaka i djevojčica od oko deset godina iz svake loze, s tkaninom, stadima, zlatom i srebrom. Nakon što bi obišli kipove Stvoritelja, Sunca, Groma i Mjeseca, Inka bi dao da se žrtve podijele među glavnim svetištima provincija: “Tako su djeca zadavljena i pokopana sa srebrnim likovima ovaca”. U dalekim svetištima “djeca su, nakon što su najprije zadavljena, spaljena kao žrtva, s ovcama, jagnjadima i tkaninom.” Vladar je prinosio ove žrtve kada bi počeo vladati, da bi mu svetišta dala zdravlje i održala njegove zemlje u miru.

Landa, franjevački fratar u Jukatanu, piše da je, pored svetkovina na kojima su se žrtvovale životinje, svećenik naređivao da se žrtvuju osobe zbog neke nevolje ili potrebe. Svi su davali prilog da bi se mogli kupiti robovi, ili su neki iz pobožnosti davali svoju malu djecu, koju su mazili do dana svetkovine i pomno čuvali da ne pobjegnu. Opisuje žrtvu položenu na leđa na okrugli kamen, koju drže četiri čovjeka, i njeno srce istrgnuto živo i dato svećeniku. Opisuje i bunar u Chichen Itzi u koji su bacali žive ljude kao žrtvu.

“Koji ne poštedje svoga Sina, nego ga predade za sve nas, kako nam neće s njim i sve darovati?”

“Jer Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da nijedan koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.”

“I nemoj dopustiti da iko od potomstva tvoga prođe kroz vatru Moleku, niti oskvrni ime Boga svoga: ja sam GOSPOD.”

“Nemoj tako činiti GOSPODU Bogu svome: jer svaku gadost GOSPODU, koju on mrzi, činili su bogovima svojim; jer su čak i sinove svoje i kćeri svoje spaljivali u vatri bogovima svojim.”

“I sagradili su uzvišice Tofeta, koji je u dolini sina Hinomova, da spaljuju sinove svoje i kćeri svoje u vatri; što im ja nisam zapovjedio, niti mi je došlo na srce.”

“A ako ne može donijeti dvije grlice ili dva golubića, onda neka onaj koji je sagriješio donese kao prinos desetinu efe finog brašna kao žrtvu za grijeh; neka ne stavlja na nju ulja, niti neka stavlja na nju tamjana: jer je žrtva za grijeh. Zatim neka je donese svećeniku, a svećenik neka uzme od nje šaku punu, kao spomen, i neka je spali na oltaru, na žrtvama paljenim GOSPODU: to je žrtva za grijeh. I svećenik će učiniti pomirenje za njega zbog grijeha kojim je sagriješio u jednom od ovoga, i oprostit će mu se: a ostatak neka pripadne svećeniku, kao žrtva od brašna.”

“I reče: Ne stavljaj ruku svoju na dječaka, niti mu išta čini; jer sada znam da se bojiš Boga, kad nisi uskratio sina svoga, sina svoga jedinca, od mene.”

“Hoće li GOSPOD biti zadovoljan hiljadama ovnova ili desetinama hiljada rijeka ulja? Hoću li dati prvorođenog svoga za prijestup svoj, plod tijela svoga za grijeh duše svoje? Pokazao ti je, čovječe, šta je dobro; i šta GOSPOD traži od tebe, osim da činiš pravdu, da ljubiš milost i da ponizno hodiš s Bogom svojim?”

“A vi idite i naučite šta znači: Milost hoću, a ne žrtvu. Jer nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”

“I Jiftah učini zavjet GOSPODU i reče: Ako sigurno predaš sinove Amonove u moje ruke, Tada će ono što izađe na vrata kuće moje da me dočeka, kad se vratim u miru od sinova Amonovih, sigurno biti GOSPODNJE, i prinijet ću to kao žrtvu paljenicu.”

“A ona mu reče: Oče moj, ako si otvorio usta svoja GOSPODU, učini mi po onome što je izašlo iz usta tvojih; jer ti je GOSPOD dao osvetu nad neprijateljima tvojim, nad sinovima Amonovim.”

“I dogodi se na kraju dva mjeseca da se vrati ocu svome, koji učini s njom po zavjetu koji se zavjetovao; a ona nije poznala muškarca. I bijaše običaj u Izraelu,”

“Tada uze sina svoga najstarijeg, koji je trebao vladati umjesto njega, i prinese ga kao žrtvu paljenicu na zidu. I bi veliki gnjev protiv Izraela: i odoše od njega i vratiše se u svoju zemlju.”

“Nemoj tako činiti GOSPODU Bogu svome: jer svaku gadost GOSPODU, koju on mrzi, činili su bogovima svojim; jer su čak i sinove svoje i kćeri svoje spaljivali u vatri bogovima svojim.”

“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”

“I kurbanom ga velikim iskupismo,”

“Mnogim su mušricima isto tako šejtani njihovi ubijanje vlastite djece lijepim prikazali, da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato, i njih i njihove izmišljotine ostavi!”

“Gubitnici su oni koji iz lahkoumnosti i ne znajući šta rade djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah opskrbio zabranjenim smatraju, izmišljajući o Allahu laži. Oni su zalutali i neupućeni.”

“Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići bogobojaznost vaša. Tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!”

“Duša koja griješi, ona će umrijeti. Sin neće nositi bezakonje oca, niti će otac nositi bezakonje sina: pravda pravednika bit će na njemu, i bezbožnost bezbožnika bit će na njemu.”