Kratak odgovor
Hinduistički spisi daju oba odgovora, pa to ne mogu riješiti. U Bhagavad Giti Krišna kaže da nema ničeg višeg od njega. Ipak Mahabharata, ep koji sadrži Gitu, kaže da je Krišna proveo hiljadu godina u pokori da zadovolji Šivu. Dodaje da niko nije viši od Šive. Višnu purana, sveta hinduistička knjiga, kaže da se Rudra, jedno od Šivinih imena, pojavio kao Brahmin sin. Linga purana kaže da su Brahma i Višnu potekli od Šive. Treća tradicija kaže da je Boginja učinila da sva trojica preuzmu tijela. Čak i odlomci koji Šivu i Višnua nazivaju jednim rangiraju ih na suprotne načine. Odgovor Kur'ana je Jedan Bog, koji se ne rađa i nema suparnika. Kur'an o sebi kaže da bi, da je od nekog drugog, a ne od Allaha (﷾), sadržavao mnoge protivrječnosti. Uči jednom Bogu, kojem ništa nije potrebno.
Potpuno objašnjenje
Višnuistički odgovor: Višnu je vrhovni
Višnuisti obožavaju Višnua i njegove oblike, poput Krišne i Rame, i smatraju da je Višnu Vrhovni Gospod. U Bhagavad Giti, hinduističkom spisu u kojem govori Krišna, Krišna kaže da stvara i uništava cijeli svemir. Kaže da nema ničeg višeg od njega. Među Rudrama, skupinom bogova, kaže da je Sankara, jedno od Šivinih imena. Višnu purana, stara hinduistička knjiga svete historije, govori kako je Rudra nastao. Brahma je želio sina poput sebe. Pojavio se mladić, a Brahma mu je dao ime Rudra. Kasnije u istoj knjizi Šiva naziva Krišnu vrhovnim gospodarom, iznad svih stvari, i traži njegovu naklonost. Bhagavata purana druga božanska bića naziva dijelovima Boga, a Krišnu samim Gospodom. Škola Madhve, učitelja trinaestog stoljeća, navodi stihove koji kažu da Brahma i Šiva propadaju sa svojim tijelima. Hari, to jest Višnu, veći je od njih, kažu stihovi, i svi bogovi mu se pokoravaju. Navodi Narajana upanišadu za učenje da se niko ne oslobađa preporoda bez Višnuove milosti.
“Znaj da sve stvari imaju ove (kao svoj) izvor. Ja sam stvaratelj i uništitelj cijelog svemira. Nema ničeg drugog, o Dhanañgaya! višeg od mene; sve je ovo nanizano na mene, kao niz bisera na konac.”
“I ja sam Saṅkara među Rudrama, gospodar bogatstva među Yakshama i Rakshasima. I ja sam vatra među Vasuima i Meru među (planinama) visokih vrhova.”
“Na početku Kalpe, kad je Brahmá namjeravao stvoriti sina koji bi bio poput njega, pojavio se mladić purpurne boje, plačući tihim plačem i trčeći uokolo. Brahmá mu je, kad ga je vidio tako ožalošćenog, rekao: ‘Zašto plačeš?’ ‘Daj mi ime’, odgovorio je dječak. ‘Neka ti ime bude Rudra’, uzvratio je veliki otac svih stvorenja: ‘smiri se; prestani plakati.’”
“Krishńa, Krishńa, gospodaru svijeta, znam te, prvi od duhova, vrhovni gospodaru, beskonačno blaženstvo, bez početka i kraja i iznad svih stvari. Ova igra sveopćeg bitka, u kojoj preuzimaš osobe boga, životinja i ljudi, podređena je osobina tvoje energije. Budi mi stoga naklonjen, o gospodaru.”
“Utjelovljenja, o Brāhmane, Harija, izvora čistoće, bezbrojna su; kao što hiljadu rijeka izvire iz jednog jezera, čije vode ipak ostaju neiscrpljene. Mudraci, Manui, bogovi, sinovi Manua, sva ova moćna bića s Prajāpatijima dijelovi su Boga. Svi su oni ili dijelovi ili emanacije Osobe; ali Krishna je sam Gospod. Iz ciklusa u ciklus olakšavaju svijetu, koji dahće pod ugnjetavanjem demona.”
“Brahmá, Śiva i najveći od bogova propadaju s propadanjem svojih tijela; veći od njih je Hari, nepropadljiv, jer je njegovo tijelo za održavanje Lakshmí. Zbog svih njegovih osobina, nezavisnosti, moći, znanja, užitka i ostalog, svi oni, sva božanstva, u neograničenoj su mu poslušnosti.”
“A oslobođenje se ne postiže bez Vishṇuove milosti, prema tekstu Náráyaṇa Upanišade: Čijom se milošću doseže najviše stanje, čijom se suštinom oslobađa seljenja duše, dok se niži ljudi koji umilostivljuju božanstva ne oslobađaju; vrhovni predmet razlučivanja za one koji žele biti oslobođeni ove zamke djela.”
Šivaistički odgovor: Šiva je vrhovni
Šivaisti, koji obožavaju Šivu, smatraju da je Šiva Vrhovni Gospod. Nalaze ga u samoj šruti, to jest u Vedama i upanišadama, koje hinduisti smatraju objavljenim. Švetašvatara upanišada kaže da postoji samo jedan Rudra, bez drugog, koji vlada svim svjetovima. Naziva ga najvišim velikim gospodarom gospodara. U Anušasana parvi, knjizi pouke u Mahabharati, Bhišma kaže da je Mahadeva (Šiva) stvoritelj i gospodar Brahme, Višnua i Indre. Sva božanstva, kaže, obožavaju ga. Bhišma dodaje da je Krišna upravo predanošću Rudri uspio savladati cijeli svemir. Hiljadu godina Krišna je podnosio pokore da zadovolji Šivu, i činio je to u svakom dobu. Bhišma zaključuje da ne vidi nikoga višeg od Mahadeve. Linga purana ide dalje. U njoj Višnu hvali Šivu himnom, a Šiva govori Brahmi i Višnuu da su obojica potekli od njega. Sebe naziva nepodijeljenim vrhovnim gospodarom, podijeljenim na tri načina pod imenima Brahma, Višnu i Bhava (Šivino ime).
“Jer postoji samo jedan Rudra, ne dopuštaju drugog, koji vlada svim svjetovima svojim moćima. On stoji iza svih osoba i nakon što je stvorio sve svjetove, on, zaštitnik, namota ih na kraju vremena.”
“Upoznajmo tog najvišeg velikog gospodara gospodara, najviše božanstvo božanstava, gospodara nad gospodarima, najvišeg gore, kao boga, gospodara svijeta, dostojnog obožavanja.”
“Potpuno sam nesposoban nabrojati vrline Mahādeve velikog razuma. On prožima sve stvari u svemiru, a ipak se nigdje ne vidi. On je stvoritelj Brahmana, Višnua i Indre i njihov je gospodar. Sva božanstva, od Brahmana do Piçācha, štuju ga i obožavaju.”
“Zbog svoje predanosti slavnom Rudri, kojeg je, o Bhārata, u utočištu Vadari zadovoljio pokorama, visokoumni Krishna uspio je savladati cijeli svemir.”
“Punih hiljadu godina ovaj Mādhava podnosio je najstrože pokore i na kraju uspio zadovoljiti slavnog Civu koji daruje blagodati, tog Gospodara cijelog pokretnog i nepokretnog svemira. U svakoj novoj Yugi Krishna je (takvim pokorama) zadovoljavao Mahādevu. U svakoj Yugi Mahādeva je bio zadovoljen velikom predanošću visokoumnog Krishne. Kakva je moć visokoumnog Mahādeve, tog izvornog uzroka svemira, vidio je vlastitim očima Hari, koji sam nadilazi svako propadanje, prilikom svojih pokora u utočištu Vadari, podnesenih da dobije sina. Ne vidim, o Bhārata, nikoga ko je iznad Mahādeve.”
“Osamnaesti odjeljak iste Purane sadrži himnu koju Vishṇu upućuje Rudri, koja nabraja popis osobina ovog božanstva. Mahādeva je zadovoljan ovom himnom i kaže Brahmi i Vishṇuu da su obojica potekli od njega, nudi im blagodat i dotiče ih svojim blagotvornim rukama.”
“dijete moje, dijete moje, Hari, Vishṇu, čuvaj sav ovaj pokretni i nepokretni svijet. Ja, nepodijeljeni vrhovni gospodar, dijelim se na trostruk način pod imenima Brahmā, Vishṇu i Bhava, s osobinama stvaranja, čuvanja i uništavanja.”
Treći odgovor i odgovor da su jedno
Šakte, koji obožavaju Boginju (Devi ili Šakti), daju treći odgovor. Devi-mahatmya, Slava Boginje, široko se uči kao Durga Saptašati. U njoj Brahma hvali Boginju: ona je učinila da Višnu, sam Brahma i Šiva preuzmu tijela. Mnogi hinduisti umjesto toga odgovaraju da je pitanje pogrešno, jer su Šiva i Višnu jedno. Upućuju na Hariharu, kip koji je pola Višnu (Hari), a pola Šiva (Hara). Čini se da se Višnu purana slaže: Krišna govori Šivi da njih dvojica nisu različiti i da ljudi vide razlike zbog neznanja. Drugi drže do Trimurtija: jedan Bog koji stvara kao Brahma, čuva kao Višnu i uništava kao Šiva. Linga purana govori o jednom vrhovnom gospodaru podijeljenom na tri načina. Višnu purana kaže da jedini bog, Džanardana, uzima sva tri imena prema tome stvara li, čuva ili uništava. U šruti, Maitri upanišada kaže da jedno biće postaje tri: Rudra, Brahma i Višnu. Smarte slijede učitelja Šankaru, koji je živio oko osmog stoljeća. Oni obožavaju Šivu, Višnua, Boginju, Ganešu i Surju jedno pored drugog, kao oblike jednog Brahmana. A Rig Veda kaže da mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno.
“Budući da si Vishṇua, mene i S'ivu ti učinila da preuzmemo tijela, ko onda može biti dovoljno moćan da te uzvisi?”
“Ti si sposoban shvatiti da nisi različit od mene. Ono što sam ja, to si ti; i to je i ovaj svijet, s njegovim bogovima, demonima i ljudima. Ljudi razmatraju razlike jer su zaglupljeni neznanjem.”
“dijete moje, dijete moje, Hari, Vishṇu, čuvaj sav ovaj pokretni i nepokretni svijet. Ja, nepodijeljeni vrhovni gospodar, dijelim se na trostruk način pod imenima Brahmā, Vishṇu i Bhava, s osobinama stvaranja, čuvanja i uništavanja.”
“Tako jedini bog, Janárddana, uzima naziv Brahmá, Vishńu i Śiva, prema tome stvara li, čuva ili uništava.”
“Onaj njegov dio koji pripada tami, to je, o učenici, onaj koji se zove Rudra. Onaj njegov dio koji pripada mraku, to je, o učenici, onaj koji se zove Brahmâ. Onaj njegov dio koji pripada dobroti, to je, o učenici, onaj koji se zove Višnu. On, budući jedan, postaje tri, postaje osam, postaje jedanaest, postaje dvanaest, postaje beskonačan.”
“Zovu ga Indra, Mitra, Varuṇa, Agni, a on je nebeski Garutmân plemenitih krila. Onome što je Jedno mudraci daju mnogo naziva: zovu ga Agni, Yama, Mâtariṣvan.”
Jedan ep, dva vrhovna boga
Najoštriji sukob je unutar jedne knjige. Gita je dio Mahabharate, i tu Krišna kaže da nema ničeg višeg od njega. U drugoj knjizi istog epa Bhišma kaže da je Krišna proveo hiljadu godina u pokori da zadovolji Šivu. Isto je, kaže Bhišma, činio u svakom dobu. Kaže da je upravo tom predanošću Krišna uspio savladati cijeli svemir. I ne vidi nikoga višeg od Mahadeve. Oboje ne može biti jasna istina. Ako je Krišna Vrhovni, ep prikazuje Vrhovnog kako obožava drugo biće radi blagodati, sina. Ako je Šiva Vrhovni, onda Krišnine riječi u Giti nisu istinite onakve kakve stoje. Čitalac može zadržati jedan odlomak, a drugi objasniti tako da nestane. Ali sam ep ne kaže koji da zadrži.
“Znaj da sve stvari imaju ove (kao svoj) izvor. Ja sam stvaratelj i uništitelj cijelog svemira. Nema ničeg drugog, o Dhanañgaya! višeg od mene; sve je ovo nanizano na mene, kao niz bisera na konac.”
“Punih hiljadu godina ovaj Mādhava podnosio je najstrože pokore i na kraju uspio zadovoljiti slavnog Civu koji daruje blagodati, tog Gospodara cijelog pokretnog i nepokretnog svemira. U svakoj novoj Yugi Krishna je (takvim pokorama) zadovoljavao Mahādevu. U svakoj Yugi Mahādeva je bio zadovoljen velikom predanošću visokoumnog Krishne. Kakva je moć visokoumnog Mahādeve, tog izvornog uzroka svemira, vidio je vlastitim očima Hari, koji sam nadilazi svako propadanje, prilikom svojih pokora u utočištu Vadari, podnesenih da dobije sina. Ne vidim, o Bhārata, nikoga ko je iznad Mahādeve.”
“Zbog svoje predanosti slavnom Rudri, kojeg je, o Bhārata, u utočištu Vadari zadovoljio pokorama, visokoumni Krishna uspio je savladati cijeli svemir.”
Knjige se ne slažu ko je rođen od koga
Ovi tekstovi ne hvale samo različite bogove. Ne slažu se o jasnim događajima. U Višnu purani Rudra se pojavljuje kada Brahma poželi sina, i Brahma mu daje ime. U Mahabharati Mahadeva je stvoritelj Brahme i Višnua. U Linga purani Šiva govori Brahmi i Višnuu da su obojica potekli od njega. U Devi-mahatmyi Boginja je učinila da sva trojica preuzmu tijela. Ovi izvještaji ne mogu svi biti istiniti. Knjige su i sudile jedna drugoj. Padma purana, kako prenosi H. H. Wilson (britanski učenjak koji je 1840. preveo Višnu puranu), razvrstava purane po osobini. Višnuističke purane, poput Višnu i Bhagavata purane, čiste su. Šivaističke, poput Linga, Šiva i Skanda purane, jesu purane tame. Tako jedan hinduistički spis cijelu skupinu drugih hinduističkih spisa naziva tamom.
“Na početku Kalpe, kad je Brahmá namjeravao stvoriti sina koji bi bio poput njega, pojavio se mladić purpurne boje, plačući tihim plačem i trčeći uokolo. Brahmá mu je, kad ga je vidio tako ožalošćenog, rekao: ‘Zašto plačeš?’ ‘Daj mi ime’, odgovorio je dječak. ‘Neka ti ime bude Rudra’, uzvratio je veliki otac svih stvorenja: ‘smiri se; prestani plakati.’”
“Potpuno sam nesposoban nabrojati vrline Mahādeve velikog razuma. On prožima sve stvari u svemiru, a ipak se nigdje ne vidi. On je stvoritelj Brahmana, Višnua i Indre i njihov je gospodar. Sva božanstva, od Brahmana do Piçācha, štuju ga i obožavaju.”
“Osamnaesti odjeljak iste Purane sadrži himnu koju Vishṇu upućuje Rudri, koja nabraja popis osobina ovog božanstva. Mahādeva je zadovoljan ovom himnom i kaže Brahmi i Vishṇuu da su obojica potekli od njega, nudi im blagodat i dotiče ih svojim blagotvornim rukama.”
“Budući da si Vishṇua, mene i S'ivu ti učinila da preuzmemo tijela, ko onda može biti dovoljno moćan da te uzvisi?”
“Tako se u Uttara Khańd́i Padme kaže da se Purane, kao i druga djela, dijele u tri klase, prema osobinama koje u njima prevladavaju. Tako su Vishńu, Náradíya, Bhágavata, Gárud́a, Padma i Váráha Purane Sátwika, ili čiste, zbog prevlasti u njima osobine Satwa, ili osobine dobrote i čistoće. One su, zapravo, vaišnavske Purane. Matsya, Kúrma, Linga, Śiva, Skanda i Agni Purane su Támasa, ili Purane tame, zbog prevlasti osobine Tamas, ‘neznanja’, ‘mraka’. One su neosporno šivaističke Purane.”
| Knjiga | Šta kaže |
|---|---|
| Višnu purana | Brahma želi sina. Pojavljuje se mladić, a Brahma ga naziva Rudra (Šiva). |
| Mahabharata | Mahadeva (Šiva) je stvoritelj Brahme, Višnua i Indre i njihov gospodar. |
| Linga purana | Šiva govori Brahmi i Višnuu da su obojica nastala od njega. |
| Devi-mahatmja | Boginja je učinila da Višnu, Brahma i Šiva uzmu tijela. |
Ova kazivanja ne mogu sva biti istinita. Padma purana šivaističke purane, među njima i Lingu, naziva puranama tame.
Čak se i ‘oni su jedno’ kaže na suprotne načine
Odlomci koji Šivu i Višnua čine jednim ne čine ih jednakima. U Višnu purani Šiva govori prvi. Krišnu naziva vrhovnim gospodarom, iznad svih stvari, i traži njegovu naklonost; tek tada Krišna kaže da nisu različiti. U Linga purani Višnu hvali Šivu himnom. Zatim Šiva sebe naziva nepodijeljenim vrhovnim gospodarom, a Višnuu se obraća sa “dijete moje”. Svaka knjiga njih dvojicu čini jednim pod uslovima vlastitog boga, s drugim bogom ispod. Šankarini sljedbenici, smarte, prihvataju jednost; na njihovo čitanje odgovara se u nastavku. Druge škole su je potpuno odbacile. Madhvina škola navodi stihove da Brahma i Šiva propadaju sa svojim tijelima, dok Hari ne propada, i da mu se sva božanstva pokoravaju.
“Krishńa, Krishńa, gospodaru svijeta, znam te, prvi od duhova, vrhovni gospodaru, beskonačno blaženstvo, bez početka i kraja i iznad svih stvari. Ova igra sveopćeg bitka, u kojoj preuzimaš osobe boga, životinja i ljudi, podređena je osobina tvoje energije. Budi mi stoga naklonjen, o gospodaru.”
“Ti si sposoban shvatiti da nisi različit od mene. Ono što sam ja, to si ti; i to je i ovaj svijet, s njegovim bogovima, demonima i ljudima. Ljudi razmatraju razlike jer su zaglupljeni neznanjem.”
“Osamnaesti odjeljak iste Purane sadrži himnu koju Vishṇu upućuje Rudri, koja nabraja popis osobina ovog božanstva. Mahādeva je zadovoljan ovom himnom i kaže Brahmi i Vishṇuu da su obojica potekli od njega, nudi im blagodat i dotiče ih svojim blagotvornim rukama.”
“dijete moje, dijete moje, Hari, Vishṇu, čuvaj sav ovaj pokretni i nepokretni svijet. Ja, nepodijeljeni vrhovni gospodar, dijelim se na trostruk način pod imenima Brahmā, Vishṇu i Bhava, s osobinama stvaranja, čuvanja i uništavanja.”
“Brahmá, Śiva i najveći od bogova propadaju s propadanjem svojih tijela; veći od njih je Hari, nepropadljiv, jer je njegovo tijelo za održavanje Lakshmí. Zbog svih njegovih osobina, nezavisnosti, moći, znanja, užitka i ostalog, svi oni, sva božanstva, u neograničenoj su mu poslušnosti.”
Ni šruti to ne rješava
Neki hinduisti purane ostavljaju po strani i okreću se šruti, Vedama i upanišadama, koje svaka pravovjerna hinduistička škola smatra objavljenim. Ali i šivaisti i višnuisti prisvajaju šruti. Švetašvatara upanišada jednog Gospoda naziva Rudrom, Šivinim imenom, i šivaisti je tako čitaju. Katha upanišada cilj naziva “najviše mjesto Višnua”, i višnuisti je tako čitaju. Madhvina škola navodi Narajana upanišadu za učenje da oslobođenje dolazi samo Višnuovom milošću. Rig Veda kaže da mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno, ali ne kaže koje ime pripada najvišem. Tako odgovor ne dolazi iz samog spisa. Dolazi od učitelja kojeg hinduist slijedi, a učitelji se ne slažu.
“Jer postoji samo jedan Rudra, ne dopuštaju drugog, koji vlada svim svjetovima svojim moćima. On stoji iza svih osoba i nakon što je stvorio sve svjetove, on, zaštitnik, namota ih na kraju vremena.”
“Čovjek koji ima razlučujući razum kao vozača i obuzdan um kao uzde doseže kraj putovanja, najviše mjesto Višnua (Sveprožimajućeg i Nepromjenjivog).”
“A oslobođenje se ne postiže bez Vishṇuove milosti, prema tekstu Náráyaṇa Upanišade: Čijom se milošću doseže najviše stanje, čijom se suštinom oslobađa seljenja duše, dok se niži ljudi koji umilostivljuju božanstva ne oslobađaju; vrhovni predmet razlučivanja za one koji žele biti oslobođeni ove zamke djela.”
“Zovu ga Indra, Mitra, Varuṇa, Agni, a on je nebeski Garutmân plemenitih krila. Onome što je Jedno mudraci daju mnogo naziva: zovu ga Agni, Yama, Mâtariṣvan.”
Zašto sve knjige ne mogu biti od Boga
Nijedan šivaist ni višnuist ne vjeruje u dva suparnička vrhovna boga. Svaka škola smatra da postoji jedan Vrhovni, a pitanje je kojim knjigama vjerovati o Njemu. Kur'an se nudi na provjeru: “da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti”. Stranica ove lokacije o tome ima li Kur'an protivrječnosti odgovara na primjere koje daju kritičari. Knjiga od Boga ne proturječi sama sebi o Bogu. Hinduističke knjige ne slažu se o prvom od svih pitanja. Njihovi bogovi rađaju se jedni od drugih i rangiraju jedni iznad drugih, a jedan spis cijelu skupinu drugih naziva tamom. Kur'an također argumentira iz Božije naravi. Kada bi pored Allaha (﷾) bilo drugih bogova, kaže, svaki bi odnio ono što je stvorio. I jedni bi nadvladali druge. Hinduističke knjige doista Božije djelo daju više nego jednom biću. U njima Mahadeva stvara Brahmu i Višnua i njihov je gospodar, dok Višnu purana Rudru čini Brahminim sinom. Vjerovjesnik Jusuf pitao je svoje drugove u tamnici da li su bolji mnogi gospodari koji se međusobno razlikuju ili Jedan Allah (﷾), Vrhovni i Neodoljivi. Prispodoba Kur'ana iznosi istu poentu. Čovjek u vlasti ortaka koji se svađaju nije jednak čovjeku koji pripada jednom gospodaru.
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
“Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa neka je uzvišen Allah, Gospodar Arša, od onog što Mu pripisuju!”
“Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njime nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio, radio što bi htio, i jedan drugog bi pobjeđivao. – Uzvišen neka je Allah Koji je daleko od onog što oni iznose,”
“Potpuno sam nesposoban nabrojati vrline Mahādeve velikog razuma. On prožima sve stvari u svemiru, a ipak se nigdje ne vidi. On je stvoritelj Brahmana, Višnua i Indre i njihov je gospodar. Sva božanstva, od Brahmana do Piçācha, štuju ga i obožavaju.”
“Na početku Kalpe, kad je Brahmá namjeravao stvoriti sina koji bi bio poput njega, pojavio se mladić purpurne boje, plačući tihim plačem i trčeći uokolo. Brahmá mu je, kad ga je vidio tako ožalošćenog, rekao: ‘Zašto plačeš?’ ‘Daj mi ime’, odgovorio je dječak. ‘Neka ti ime bude Rudra’, uzvratio je veliki otac svih stvorenja: ‘smiri se; prestani plakati.’”
“O drugovi moji u tamnici, da li su raznorazna božanstva bolja ili Allah, Jedini i Potčinitelj svega?”
“Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortakā oko koga se oni otimaju i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka – je li položaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali većina njih ne zna.”
Onaj kojem ništa nije potrebno
Bog Kur'ana nema suparnika kojeg bi morao zadovoljiti, niti ikoga iznad Sebe da Mu dodijeli blagodati. Ljudima je potreban On, a Njemu ništa nije potrebno. On je Jedan i Vječni. Nema djece ni roditelja, i ništa nije kao On. Njegova imena se međusobno ne natječu. Može se zvati Allah (﷾) ili Milostivi: kako god Ga zvali, Njegova su imena najljepša. Nijedno od Njegovih imena nije rođeno od drugog, ne obožava drugo niti vlada drugim. Sva imenuju istog Stvoritelja, Tvorca, Oblikovatelja, kojeg slavi sve što je na nebesima i na Zemlji.
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“Reci: “Zovite: ‘Allah!’ ili zovite: ‘Milostivi!’ – a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepša.” Ne izgovaraj na sav glas Kur’an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga,”
“On je Allah, osim Kojeg nema drugog boga, poznavatelj onog što je čulima nedokučivo, a i onog što je pojavno, Svemilosni, Milostivi. On je Allah, osim Kojeg nema drugog boga, Vladar, Sveti i Štovani, Savršeni – Onaj Koji je bez nedostataka, Onaj Koji pruža sigurnost, Onaj Koji nad svim bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Slavljen i Uzvišen je Allah od onoga što mu pridružuju! On je Allah, Kreator, Tvorac, Oblikovatelj, On ima najljepša imena. Njega slavi i veliča sve što je na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri.”
Odgovori, i odgovor na njih
Višnu Purana 5.33 — knjiga 5, poglavlje 33 (Krishna Šivi)
“Ti si sposoban shvatiti da nisi različit od mene. Ono što sam ja, to si ti; i to je i ovaj svijet, s njegovim bogovima, demonima i ljudima. Ljudi razmatraju razlike jer su zaglupljeni neznanjem.”
Navedeno za
Šiva i Višnu su jedno: Harihara, pola Hari, a pola Hara. Sama Višnu purana to kaže. Krišna govori Šivi: “Ono što sam ja, to si ti”, i kaže da ljudi vide razlike zbog neznanja. Pitati ko je vrhovni upravo je to neznanje.
Odgovor
Pročitajte cijeli odlomak. Šiva govori prvi: Krišnu naziva “vrhovni gospodaru”, “iznad svih stvari”, i traži od njega da mu bude naklonjen. Krišna odgovara ispunjavajući molbu. Tako se jednost priča s Krišnom na vrhu. Linga purana to priča obrnuto. Tu je Šiva “nepodijeljeni vrhovni gospodar”, podijeljen na Brahmu, Višnua i Bhavu, a Višnua naziva “dijete moje”. Pretpostavimo da su Šiva i Krišna jedno Biće. Onda Mahabharata prikazuje to Biće kako provodi hiljadu godina u pokori da zadovolji Samo Sebe. Prikazuje Ga i kako čini pokoru Samom Sebi radi blagodati, sina. Neke škole su jednost potpuno odbacile: Madhvina škola navodi stihove da Šiva propada sa svojim tijelom, dok Hari ne propada. Bog Kur'ana ni od koga ne traži blagodat, jer je slobodan od svake potrebe.
Zaključak — Čak i odlomci koji njih dvojicu nazivaju jednim rangiraju ih, i to na suprotne načine. Tako pitanje ostaje otvoreno, a ne odgovoreno.
Mahabharata, Anusasana Parva, odjeljak 14 — Bhishma o Krishninoj pokori Šivi (Gangulijevo numerisanje)
“Punih hiljadu godina ovaj Mādhava podnosio je najstrože pokore i na kraju uspio zadovoljiti slavnog Civu koji daruje blagodati, tog Gospodara cijelog pokretnog i nepokretnog svemira. U svakoj novoj Yugi Krishna je (takvim pokorama) zadovoljavao Mahādevu. U svakoj Yugi Mahādeva je bio zadovoljen velikom predanošću visokoumnog Krishne. Kakva je moć visokoumnog Mahādeve, tog izvornog uzroka svemira, vidio je vlastitim očima Hari, koji sam nadilazi svako propadanje, prilikom svojih pokora u utočištu Vadari, podnesenih da dobije sina. Ne vidim, o Bhārata, nikoga ko je iznad Mahādeve.”
Navedeno za
Krišnina pokora bila je primjer. Kao čovjek, pokazao je kako poklonik treba poštovati Šivu, kao što Vrhovni može ukazati čast vlastitom pokloniku. To Šivu ne čini višim od Krišne.
Odgovor
Bhišma to ne predstavlja kao primjer. Kaže da je Krišna upravo predanošću Rudri “uspio savladati cijeli svemir”. Kaže da je Krišna zadovoljavao Mahadevu u svakom dobu i činio pokoru u Vadariju (svetom mjestu na Himalajima) da dobije sina. Zaključuje da ne vidi nikoga višeg od Mahadeve. Šivaist isti potez može upotrijebiti na Višnu purani: Šiva je Krišnu hvalio samo kao primjer. Kada višnuisti i šivaisti na isti način objašnjavaju tekstove jedni drugih tako da nestanu, sami tekstovi ništa ne rješavaju. Kur'an za to ne ostavlja mjesta. Allah (﷾) nikoga ne obožava i nikoga ne treba: “Allah je nezavisan”.
Zaključak — Ep iznosi pokoru, ono što je njome postignuto i presudu da niko nije viši od Mahadeve. Nazivati to primjerom čitanje je doneseno u tekst, a šivaisti isto čitanje mogu donijeti u Višnu puranu.
Mahabharata, Anusasana Parva, odjeljak 14 — Bhishma o Krishninoj pokori Šivi (Gangulijevo numerisanje)
“Punih hiljadu godina ovaj Mādhava podnosio je najstrože pokore i na kraju uspio zadovoljiti slavnog Civu koji daruje blagodati, tog Gospodara cijelog pokretnog i nepokretnog svemira. U svakoj novoj Yugi Krishna je (takvim pokorama) zadovoljavao Mahādevu. U svakoj Yugi Mahādeva je bio zadovoljen velikom predanošću visokoumnog Krishne. Kakva je moć visokoumnog Mahādeve, tog izvornog uzroka svemira, vidio je vlastitim očima Hari, koji sam nadilazi svako propadanje, prilikom svojih pokora u utočištu Vadari, podnesenih da dobije sina. Ne vidim, o Bhārata, nikoga ko je iznad Mahādeve.”
Navedeno za
Hvalospjev Šivi u Anušasana parvi kasniji je šivaistički dodatak epu. Gita je izvorno učenje, pa njena riječ stoji: ništa nije više od Krišne.
Odgovor
Po toj tvrdnji, jedna sekta je proširila ep koji nosi Gitu da uzdigne vlastitog boga. Sama knjiga ne označava koji su odlomci izvorni. Tako šivaist redak Gite može isto tako nazvati dodatkom. U svakom slučaju, čitalac iz knjige kakva jeste ne može saznati ko je Bog. Prvo mora odlučiti kojim dijelovima da vjeruje, a ta odluka dolazi od njegove sekte. Kur'an traži da se provjeri kao cjelina: “A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
Zaključak — Ako su odlomci o Šivi dodani kasnije, ep je mijenjan da se uzdigne jedan bog, a sam tekst ne može reći kojim riječima vjerovati.
H. H. Wilson, The Višnu Purana, 1840., predgovor, str. xii — klase Purana u Padma Purani
“Tako se u Uttara Khańd́i Padme kaže da se Purane, kao i druga djela, dijele u tri klase, prema osobinama koje u njima prevladavaju. Tako su Vishńu, Náradíya, Bhágavata, Gárud́a, Padma i Váráha Purane Sátwika, ili čiste, zbog prevlasti u njima osobine Satwa, ili osobine dobrote i čistoće. One su, zapravo, vaišnavske Purane. Matsya, Kúrma, Linga, Śiva, Skanda i Agni Purane su Támasa, ili Purane tame, zbog prevlasti osobine Tamas, ‘neznanja’, ‘mraka’. One su neosporno šivaističke Purane.”
Navedeno za
Hvala koju svaka purana daje vlastitom bogu jeste arthavada: hvala namijenjena da nadahne predanost, a ne doslovno rangiranje. Purane su smriti (zapamćena predaja), ispod Veda, i ne treba ih čitati kao tvrdnje o činjenicama o tome ko je najviši.
Odgovor
Onda su purane i epovi nepouzdani o najvažnijem pitanju o kojem govore, ko je Bog. A priče koje se pričaju u hramovima i na svečanostima dolaze uglavnom iz ovih knjiga. Ni sektaške tradicije ih nisu čitale kao puku hvalu. Padma purana, kako je prenosi Wilson, šivaističke purane razvrstava kao purane tame, a višnuističke kao čiste. To je presuda, a ne hvala. Madhvina škola kao učenje navodi da Brahma i Šiva propadaju i da se sva božanstva pokoravaju Hariju. Odgovor također siječe na obje strane. Pretpostavimo da je Bhišmina presuda da niko nije viši od Mahadeve samo hvala. Onda Krišnine riječi u Giti, u istom epu, da ništa nije više od njega mogu također biti samo hvala. Tvrdnje Kur'ana o Allahu (﷾) nisu hvala koja se može zanemariti: “niko Mu ravan nije”.
Zaključak — Nazivanje rangiranja arthavadom ne uklanja ih. Čini knjige nijemim o tome ko je Bog, a same sektaške tradicije rangiranja su smatrale stvarnim.
Višnu Purana 1.8 — knjiga 1, poglavlje 8
“Na početku Kalpe, kad je Brahmá namjeravao stvoriti sina koji bi bio poput njega, pojavio se mladić purpurne boje, plačući tihim plačem i trčeći uokolo. Brahmá mu je, kad ga je vidio tako ožalošćenog, rekao: ‘Zašto plačeš?’ ‘Daj mi ime’, odgovorio je dječak. ‘Neka ti ime bude Rudra’, uzvratio je veliki otac svih stvorenja: ‘smiri se; prestani plakati.’”
Navedeno za
Izvještaji se razlikuju jer govore o različitim dobima. Sama Višnu purana kaže da se Rudra pojavio “Na početku Kalpe” (velikog doba svijeta). U jednom dobu svijeta Rudra dolazi od Brahme; u drugom Brahma i Višnu dolaze od Šive. Priče pripadaju različitim ciklusima, pa si ne proturječe.
Odgovor
Različita doba mogla bi objasniti različite događaje. Ne mogu objasniti različite odgovore na pitanje ko je Bog. Vrhovni nije vrhovni u jednom dobu, a sluga u sljedećem. Šiva Linga purane jeste “nepodijeljeni vrhovni gospodar”, a Brahma i Višnu potekli su od njega. Šiva Višnu purane Krišnu naziva “vrhovni gospodaru”, “iznad svih stvari”. Oboje ne može biti trajna istina. Ni razvrstavanje Padma purane nema nikakve veze s dobima. Jednu skupinu purana naziva čistima, a drugu puranama tame. Pozivanje na druga doba može uskladiti bilo koje dvije priče, pa ne može pokazati da je ijedna od njih istinita. Kur'anu takvo pozivanje nije potrebno: “da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti”.
Zaključak — Različita doba mogu promijeniti događaje, a ne to ko je Bog. Tekstovi i dalje kao Vrhovnog imenuju različite bogove.
Linga Purana 1.19 — dio 1, poglavlje 19 (Šiva Višnuu)
“dijete moje, dijete moje, Hari, Vishṇu, čuvaj sav ovaj pokretni i nepokretni svijet. Ja, nepodijeljeni vrhovni gospodar, dijelim se na trostruk način pod imenima Brahmā, Vishṇu i Bhava, s osobinama stvaranja, čuvanja i uništavanja.”
Navedeno za
Suparništva nema, zbog Trimurtija. Jedan Bog stvara kao Brahma, čuva kao Višnu i uništava kao Šiva. Brahma, Višnu i Šiva tri su uloge, i nijedna nije iznad drugih.
Odgovor
Tekstovi koji uče o tri uloge ne ostavljaju trojicu jednakima, i ne slažu se ko je iznad. U Linga purani onaj koji se dijeli na Brahmu, Višnua i Bhavu jeste sam Šiva, “nepodijeljeni vrhovni gospodar”. Višnu purana kaže suprotno. Tu je “jedini bog” Džanardana, Višnuovo ime. On uzima imena Brahma, Višnu i Šiva prema tome stvara li, čuva ili uništava. H. H. Wilson, njen prevodilac, zabilježio je da sve purane to uče. Razlikuju se samo po tome kojeg boga čine Vrhovnim: Višnua u Višnu purani, Šivu u Linga purani, Krišnu u Brahma-vaivarti. U Devi-mahatmyi Boginja je učinila da sva trojica preuzmu tijela. Čak ni odlomak Maitri upanišade koji svu trojicu čini dijelovima jednog bića ne tretira ih jednako. Rudra je dio “koji pripada tami”, a Višnu dio “koji pripada dobroti”. Tako Trimurti nije neutralna tačka susreta. Tekstovi koji ga uče ne tretiraju trojicu jednako i razlikuju se o tome ko stoji iznad. Kur'an ne poznaje podjelu Jednog na uloge ili osobe: On je Jedan i Vječni, i niko Mu ravan nije.
Zaključak — Svaki od ovih tekstova jednog boga stavlja iznad tri uloge ili trojicu tretira nejednako. Ne slažu se koji je bog najviši. Trimurti pomjera pitanje; ne odgovara na njega.
Maitri Upanišada 5.2 — poglavlje 5, stih 2
“Onaj njegov dio koji pripada tami, to je, o učenici, onaj koji se zove Rudra. Onaj njegov dio koji pripada mraku, to je, o učenici, onaj koji se zove Brahmâ. Onaj njegov dio koji pripada dobroti, to je, o učenici, onaj koji se zove Višnu. On, budući jedan, postaje tri, postaje osam, postaje jedanaest, postaje dvanaest, postaje beskonačan.”
Navedeno za
Smarte, koji slijede Šankaru, obožavaju Šivu, Višnua, Boginju, Ganešu i Surju jedno pored drugog, kao oblike jednog Brahmana. Svaki poklonik može izabrati oblik koji voli. Sama šruti kaže da jedno biće “postaje tri”: Rudra, Brahma i Višnu. Nijedan oblik nije viši od drugog. Odlomci koji uzdižu jednog boga tu su da produbljuju predanost tom obliku.
Odgovor
Onda smarta mora ostaviti po strani ono što knjige kažu o rangu, jer knjige rangiraju. Krišna u Giti kaže da ništa nije više od njega. Bhišma u epu kaže da niko nije viši od Mahadeve. Nijedan ne govori o jednakim oblicima. Tako jednakost ne dolazi iz spisa; dolazi iz škole smarti. Čak ni odlomak koji navodi ne tretira trojicu jednako. Rudra je dio “koji pripada tami”, a Višnu dio “koji pripada dobroti”. Šivaist to ne može prihvatiti, jer njegova Linga purana Šivu naziva “nepodijeljeni vrhovni gospodar”. Tako je odgovor smarti još jedno čitanje među suparničkim čitanjima, a knjige ne presuđuju između njih. Kur'an daje Allahova (﷾) vlastita imena za Njega, i svako od njih imenuje Jednog Boga. “Zovite: ‘Allah!’ ili zovite: ‘Milostivi!’”, kaže. Kako god Ga budete zvali, “Njegova su imena najljepša”.
Zaključak — Jednaki oblici čitanje su jedne škole, koje sami tekstovi ne drže. Čak ni odlomak upanišade koji ujedinjuje trojicu ne tretira ih jednako.
Svetasvatara Upanišada 3.2 — poglavlje 3, stih 2
“Jer postoji samo jedan Rudra, ne dopuštaju drugog, koji vlada svim svjetovima svojim moćima. On stoji iza svih osoba i nakon što je stvorio sve svjetove, on, zaštitnik, namota ih na kraju vremena.”
Navedeno za
Šruti, koja je iznad purana, jednog Gospoda imenuje s oba imena: Rudra u Švetašvatara upanišadi i Narajana u Narajana upanišadi. Oba su imena jednog Brahmana, pa spor pripada samo kasnijim knjigama.
Odgovor
Onda je spor i unutar šrutija. Švetašvatara kaže da postoji samo jedan Rudra i da “ne dopuštaju drugog”. Katha upanišada kraj putovanja naziva “najviše mjesto Višnua”. Madhvina škola također navodi Narajana upanišadu za učenje da se niko ne oslobađa bez Višnuove milosti. Dodaje da se oni koji umilostivljuju božanstva ne oslobađaju. Šivaisti prvu čitaju kao da imenuje Šivu, a višnuisti ostale kao da imenuju Višnua. Spis ne presuđuje između njih; presuđuju učitelji, a oni se ne slažu. Kur'an imenuje Onoga na kojeg misli i kaže da Mu niko ravan nije.
Zaključak — Oba imena su u šruti, i svako prisvaja druga tradicija kao ime Vrhovnog. Tako ni šruti ne rješava ko je vrhovni.
Rig Veda 1.164.46 — mandala 1, himna 164, stih 46
“Zovu ga Indra, Mitra, Varuṇa, Agni, a on je nebeski Garutmân plemenitih krila. Onome što je Jedno mudraci daju mnogo naziva: zovu ga Agni, Yama, Mâtariṣvan.”
Navedeno za
“Onome što je Jedno mudraci daju mnogo naziva.” Šiva i Višnu dva su imena jednog Boga, kao što muslimani Allaha zovu devedeset i devet imena. Nijedan musliman ne pita da li je vrhovni er-Rahman ili er-Rahim. Vaš Bog je također milostiv, a i strog u kažnjavanju: dva vida jednog Boga, kao što Višnu čuva, a Šiva uništava.
Odgovor
Imena u Kur'anu nikada se ne natječu. Zvao se On Allah (﷾) ili er-Rahman, kaže Kur'an, Njegova su imena najljepša. Kur'an doista govori o Njegovoj milosti i Njegovoj kazni zajedno. “Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna!” Oboje pripada Jednom Bogu, koji djeluje i jednim i drugim. Njegova milost nema vlastito rođenje, tijelo, sektu ni spis. Nijedno Njegovo ime nije rođeno od drugog, ne obožava drugo niti je rangirano ispod drugog. Nijedna knjiga jednog imena ne naziva knjige drugog imena tamom. Hinduistički tekstovi sve to čine sa Šivom i Višnuom. Jedna knjiga kaže da se Rudra pojavio kao Brahmin sin, a druga da je Šiva stvorio Brahmu. Jedan bog čini pokoru drugom radi blagodati. Jedna purana purane druge sekte naziva tamom. Mnogo imena za jednog Boga jeste učenje islama. Mnogo bogova s vlastitim rođenjima, djelima i rangovima jeste nešto drugo.
Zaključak — Mnoga imena i svojstva u Kur'anu opisuju jednog Boga bez suparnika. Hinduistički tekstovi Šivi i Višnuu daju odvojena rođenja, djela i rangove, a imena ili vidovi jednog Boga to nemaju.
Bhagavad Gita 7:20-23 — poglavlje 7, stihovi 20-23
“Oni koji su raznim željama lišeni znanja pristupaju drugim božanstvima, držeći se raznih propisa, vođeni vlastitom naravi. Koji god oblik (božanstva) neki vjernik želi obožavati s vjerom, tom obliku ja činim njegovu vjeru postojanom. Imajući tu vjeru, on nastoji umilostiviti (božanstvo u) tom (obliku) i od njega dobija one korisne stvari koje želi, (iako ih) zapravo dajem ja. Ali plod koji tako (dobiju) oni koji imaju malo rasuđivanja prolazan je. Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a i moji vjernici idu meni.”
Navedeno za
Svako ide putem koji odgovara njegovoj naravi i sposobnosti. Za šivaista je ispravan Šiva; za Krišninog poklonika Krišna. Sam Krišna kaže da čini postojanom vjeru svakog poklonika, koji god oblik obožavao. Svako odlučuje za sebe.
Odgovor
Tekstovi ne kažu da je svaki bog ispravan za svog poklonika. Svaki imenuje vlastitog boga kao vrhovnog nad drugima. U Giti Krišna kaže da nema ničeg “višeg od mene”. U Mahabharati Bhišma kaže za Mahadevu: “On je stvoritelj Brahmana, Višnua i Indre”. U Linga purani Šiva sebe naziva “nepodijeljeni vrhovni gospodar”. Ako je Šiva iznad Višnua, Višnu nije iznad Šive. Oboje ne može biti istinito, šta god odgovaralo pokloniku. Sami stihovi navedeni za izbor također rangiraju izbore. Kažu da su takvi poklonici “raznim željama lišeni znanja” i za njihov plod: “prolazan je”. Kur'an jasno postavlja pitanje: “da li su raznorazna božanstva bolja ili Allah, Jedini i Potčinitelj svega?”
Zaključak — Ko je vrhovni pitanje je šta je istina, a ne šta odgovara. Spisi daju suparničke odgovore, a Jedan Bog je rekao ko je On.
Kur'an 4:82 — sura En-Nisa, ajet 82
“A zašto oni ne promišljaju o Kur'anu? Jer, da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
Navedeno za
I muslimani su podijeljeni. Kur'an razumiju na različite načine i ne slažu se o vjerovanju i pravu. Tako neslaganje među hinduistima ne dokazuje ništa protiv hinduističkih spisa.
Odgovor
Ova stranica ne argumentira samo iz neslaganja. Pokazuje da same hinduističke knjige kao vrhovne imenuju različite bogove. Muslimani se doista razlikuju u razumijevanju, ali oko jednog zajedničkog teksta. Svaki musliman ima istu knjigu od 114 sura. Njeni ajeti imenuju jednog Boga, bez suparnika: “Reci: ‘On je Allah – Jedan!’” Razlika u razumijevanju nije razlika u spisu. Kur'an čak poziva na provjeru: “da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
Zaključak — Muslimani se razlikuju o tome kako čitati jednu knjigu, koja imenuje jednog Boga. Same hinduističke knjige kao vrhovne imenuju suparničke bogove.
Gledišta
Višnu je vrhovni (višnuisti)
Višnu, poznat kao Narajana i kao Krišna, jeste Vrhovni Gospod. Ništa nije više od njega. Brahma, Šiva i drugi bogovi ovise o njemu i pokoravaju mu se, a sam Šiva Krišnu poštuje kao vrhovnog gospodara.
Višnuističke tradicije: Višnu i Bhagavata purana te škole Ramanudže i Madhve
U Giti Krišna kaže da stvara i uništava cijeli svemir i da nema ničeg višeg od njega.
Pobijanje
Prihvatimo da Gita to kaže. Ali Bhišma u istom epu kaže da je Krišna proveo hiljadu godina u pokori da zadovolji Šivu. Dodaje da ne vidi nikoga višeg od Mahadeve. Knjige se ne slažu. Kur'an uči o Onome koji je slobodan od svake potrebe i nema nikoga iznad Sebe od koga bi tražio blagodat.
Krišna kaže da je među Rudrama Sankara, jedno od Šivinih imena.
Pobijanje
Prihvatimo da Krišna to kaže. Ali Bhišma u istom epu kaže da je Krišnina moć došla predanošću Rudri. Jedan redak ne može nadjačati drugi, a ep ne kaže koji da se zadrži. Kur'an imenuje Onoga za kojeg kaže “niko Mu ravan nije”.
Višnu purana govori da se Rudra pojavio kada je Brahma poželio sina i da mu je Brahma dao ime.
Pobijanje
Višnu purana to doista govori. Ali Mahabharata kaže da je Mahadeva stvoritelj Brahme i Višnua, a Linga purana da su Brahma i Višnu potekli od Šive. Ovi izvještaji o tome ko je rođen od koga ne mogu svi biti istiniti. U Kur'anu za Allaha (﷾) stoji: “Nije rodio i rođen nije”.
Višnu purana govori o jednom jedinom bogu, Džanardani (Višnuu). On uzima imena Brahma, Višnu i Šiva prema tome stvara li, čuva ili uništava.
Pobijanje
Prihvatimo da Višnu purana to kaže. Njen prevodilac, H. H. Wilson, zabilježio je da svaka purana uči o jednom bogu u tri uloge, ali svaka kao tog jednog imenuje drugog boga. Ovdje je to Višnu, u Linga purani Šiva, a u Brahma-vaivarti Krišna. Tako ta tvrdnja ne može riješiti pitanje. Kur'an ne poznaje podjelu Jednog: On je Jedan i Vječni.
U Višnu purani Šiva Krišnu naziva vrhovnim gospodarom, iznad svih stvari, i traži njegovu naklonost.
Pobijanje
Prihvatimo da Višnu purana to stavlja u usta Šivi. Linga purana to priča obrnuto. Tu Višnu hvali Šivu, a Šiva sebe naziva nepodijeljenim vrhovnim gospodarom, a Višnua “dijete moje”. Svaka knjiga svog boga stavlja na vrh. Bog Kur'ana ni od koga ne traži blagodat, jer je slobodan od svake potrebe.
Bhagavata purana druga božanska bića naziva dijelovima Boga, a Krišnu samim Gospodom.
Pobijanje
Da, Bhagavata purana to kaže. Ali Mahabharata, Linga purana i Devi-mahatmya svaka imenuje drugog Vrhovnog Boga. Tvrdnja iznesena u jednoj knjizi ne može nadjačati istu tvrdnju iznesenu u drugoj. Kur'an se stavlja na provjeru da nema protivrječnosti. Kaže: “da je on od nekoga drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu našli mnoge protivrječnosti”.
Madhvina škola navodi stihove da Brahma i Šiva propadaju sa svojim tijelima i da se sva božanstva pokoravaju Hariju.
Pobijanje
Madhvina škola to doista drži kao učenje. Šivaisti drže suprotno, da niko nije viši od Mahadeve, i obje strane prisvajaju spise. Tako spisi ne presuđuju između njih. Kur'an uči o Onome koji je Vječni i slobodan od svake potrebe.
Madhvina škola navodi Narajana upanišadu za učenje da oslobođenje dolazi samo Višnuovom milošću.
Pobijanje
Madhvina škola to doista navodi. Ali Švetašvatara upanišada govori o samo jednom Rudri, a šivaisti je čitaju kao da imenuje Šivu. Svaka strana u šruti nalazi vlastitog boga, pa šruti ne presuđuje. Kur'an imenuje Onoga na kojeg misli i kaže da Mu niko ravan nije.
Katha upanišada cilj naziva “najviše mjesto Višnua”.
Pobijanje
Prihvatimo da Katha cilj naziva “najviše mjesto Višnua”. Ali Švetašvatara govori o samo jednom Rudri, bez drugog, a šivaisti je čitaju kao da imenuje Šivu. Ne bira među njima spis, nego učitelj kojeg hinduist slijedi. Kur'an jasno kaže da Mu niko ravan nije.
Šiva je vrhovni (šivaisti)
Šiva, Mahadeva, veliki Bog, jeste Vrhovni Gospod. On je jedan Rudra iz upanišade, bez drugog. Stvara sve svjetove, štiti ih i namotava na kraju vremena. Nije samo uništitelj u Trimurtiju. Brahma i Višnu potekli su od njega, a sam Krišna ga je obožavao.
Šivaističke tradicije: Švetašvatara upanišada, Linga purana i Anušasana parva Mahabharate
Švetašvatara upanišada kaže da postoji samo jedan Rudra, bez drugog, koji vlada svim svjetovima.
Pobijanje
Islam se slaže da Vrhovni nema drugog. Ali višnuisti šruti čitaju u korist Višnua, a njihova Višnu purana kaže da se Rudra pojavio kao Brahmin sin. Spis ne rješava čiji se ‘jedan’ misli. U Kur'anu za Allaha (﷾) stoji: “Nije rodio i rođen nije”.
Ista upanišada naziva ga najvišim velikim gospodarom gospodara i najvišim božanstvom božanstava.
Pobijanje
Islam se slaže da je Vrhovni najviši Gospodar, bez ikoga iznad Njega. Ali Kur'an ne poznaje niže bogove ispod Njega: da je bilo drugih bogova pored Allaha (﷾), nastao bi nered (21:22). A knjige kao Vrhovnog imenuju različite bogove.
U Mahabharati Bhišma kaže da je Mahadeva (Šiva) stvoritelj i gospodar Brahme, Višnua i Indre. Svi bogovi, kaže, obožavaju ga.
Pobijanje
Prihvatimo da Bhišma to kaže. Ali Višnu purana to priča obrnuto, a u Giti u istom epu Krišna kaže da ništa nije više od njega. Knjige svoje bogove rangiraju različito. Kur'an kaže da bi, da je bilo drugih bogova, svaki odnio ono što je stvorio.
Bhišma kaže da je Krišna proveo hiljadu godina čineći pokoru da zadovolji Šivu. Svojom predanošću Rudri, kaže, Krišna je savladao cijeli svemir.
Pobijanje
Prihvatimo da ep to kaže. Ali u Giti u istom epu Krišna kaže da ništa nije više od njega. Višnuist pokoru može objasniti kao primjer, a šivaist redak Gite kao pohvalu. Kada svaka strana objašnjava tekst one druge tako da nestane, tekst ništa ne rješava. Bog Kur'ana nikoga ne obožava i slobodan je od svake potrebe.
Bhišma kaže da ne vidi nikoga višeg od Mahadeve.
Pobijanje
Prihvatimo da Bhišma to kaže. Ali u Višnu purani sam Šiva Krišnu naziva “vrhovni gospodaru”, a u Giti Krišna kaže da ništa nije više od njega. Svaka tradicija daje vlastitu presudu, a presude su suprotne. Kur'an uči o Onome za kojeg kaže “niko Mu ravan nije”.
U Linga purani Šiva govori Brahmi i Višnuu da su obojica potekli od njega. Sebe naziva nepodijeljenim vrhovnim gospodarom, podijeljenim na Brahmu, Višnua i Bhavu.
Pobijanje
Prihvatimo da Linga purana to kaže. Višnu purana umjesto toga kaže da je jedini bog Džanardana, Višnuovo ime, koji uzima tri imena. Wilson je zabilježio da svaka purana drugog boga čini tim jednim. Kur'an ne poznaje podjelu Jednog na uloge: On je Jedan i Vječni.
Boginja je vrhovna (šakte)
Boginja, Devi ili Šakti, vrhovna je moć iza svih stvari. Sami Brahma, Višnu i Šiva preuzeli su tijela njenom moći.
Šaktističke tradicije: Devi-mahatmya (Durga Saptašati)
U Devi-mahatmyi Brahma kaže da je Boginja učinila da Višnu, on sam i Šiva preuzmu tijela.
Pobijanje
Prihvatimo da Devi-mahatmya to kaže. Višnuističke i šivaističke knjige kažu da je vrhovni Višnu ili Šiva, pa knjige daju tri različita odgovora. Kur'an uči da bi, da je pored Allaha (﷾) bilo drugih bogova, svaki odnio ono što je stvorio. Jedni bi nadvladali druge.
Oni su jedno (Harihara, Trimurti i smarte)
Šiva i Višnu nisu suparnici, nego jedan Bog. Mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno. Jedan Bog djeluje kao Brahma, Višnu i Šiva u stvaranju, čuvanju i uništavanju. Smarte obožavaju Šivu, Višnua, Boginju, Ganešu i Surju jedno pored drugog kao oblike jednog Brahmana. Pitati ko je vrhovni znači vidjeti razlike koje dolaze iz neznanja.
Smarte, koji slijede Šankaru; mnogi današnji hinduisti; i odlomci purana koji usklađuju
U Višnu purani Krišna govori Šivi da njih dvojica nisu odvojeni. Ljudi vide razlike, kaže, samo zato što ne znaju.
Pobijanje
Prihvatimo da Krišna to govori Šivi. Ali Šiva govori prvi i Krišnu naziva “vrhovni gospodaru”, a u Linga purani jednost se priča sa Šivom na vrhu. Ispričana na suprotne načine, jednost ne okončava rangiranje. Bog Kur'ana ni od koga ne traži blagodat, jer je slobodan od svake potrebe.
Linga purana govori o jednom vrhovnom gospodaru podijeljenom na tri načina, kao Brahma, Višnu i Bhava.
Pobijanje
Prihvatimo da Linga purana to kaže. Ali onaj koji se dijeli jeste sam Šiva, “nepodijeljeni vrhovni gospodar”. Višnu purana to čini Džanardanom, Višnuovim imenom. Obje uče o jednom Bogu u tri uloge, i ne slažu se ko je On. Kur'an uči da je On Jedan i Vječni i da Mu niko ravan nije.
Maitri upanišada kaže da jedno biće postaje tri: Rudra, Brahma i Višnu.
Pobijanje
Maitri upanišada to doista kaže. Ali svakom daje drugu osobinu: tamu (tamas, osobinu tuposti) Rudri, mrak Brahmi i dobrotu Višnuu. Tako trojicu ne tretira jednako, a Linga purana Šivu čini vrhovnim gospodarom. Kur'an ne poznaje podjelu Jednog na dijelove: On je Jedan i Vječni.
Rig Veda kaže da mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno.
Pobijanje
Islam se slaže da jedan Bog ima mnogo imena. Ali imena u Kur'anu nikada se ne natječu, i nijedno ime nije rođeno od drugog. U knjigama Šiva i Višnu imaju odvojena rođenja, djela i rangove, a imena jednog Boga to nemaju. Kur'an kaže da su, kako god Ga zvali, Njegova imena najljepša.
Islamsko gledište
Postoji jedan Bog, bez suparnika, bez ravnog i bez ikoga iznad Njega. Spisi u kojima se bogovi rađaju jedni od drugih, obožavaju jedni druge i rangiraju jedni druge ne mogu svi opisivati Njega. Kur'an uči o Onome kojem ništa nije potrebno i čija se mnoga imena nikada ne natječu.
Hinduistički spisi daju suprotne odgovore na pitanje ko je vrhovni, čak i unutar jednog epa. A njihovi odlomci o jednosti rangiraju bogove na suprotne načine.
Prevodilac Višnu purane zabilježio je da svaka purana uči o jednom bogu u tri uloge. Ali purane se ne slažu koji je to bog.
Kur'an nešto kaže o sebi. Da je od bilo koga drugog, a ne od Allaha (﷾), u njemu bi bile mnoge protivrječnosti.
Kur'an tvrdi da bi suparnički bogovi donijeli nered i da bi svaki odnio ono što je stvorio.
Kur'an pita da li su bolji mnogi gospodari koji se međusobno razlikuju ili Jedan Allah (﷾).
Allah (﷾) je slobodan od svake potrebe, nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.
Mnoga Allahova (﷾) imena sva pripadaju Njemu i nikada se ne natječu.