Kratak odgovor
Na nekim mjestima da. Hinduistički spis, Švetašvatara upanišada, kaže da se niko ne vidi sličan Bogu ili bolji i da nema ni roditelja ni gospodara. Rig Veda, drevne himne, kaže da mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno. Ali iste knjige kažu i više. U Čandogja upanišadi o Jednom stoji: “Pomislilo je: da budem mnogo”, i izaslalo je vatru. Otac kaže sinu: “ti, o Svetaketu, jesi to”. Švetašvatara svog Boga naziva Rudrom i kaže: “Ti si žena, ti si muškarac”. Brihadaranjaka upanišada bogove imenuje kao vatru, Sunce i mjesece i broji ih sve do jednog boga, daha, kojeg naziva Brahmanom. Rig Veda kaže da su bogovi nastali poslije svijeta, a ipak je većina njenih himni upućena njima. Tako iste knjige koje Boga nazivaju jednim uče i da je Jedno postalo mnogo, i ime Boga daju stvorenim stvarima. Kur'an uči ono što uče reci čiste jednosti i nijedno stvorenje ne naziva Bogom. Traži da se jedan Bog obožava sam.
Potpuno objašnjenje
Hinduistički argument: jedan Bog, nazvan mnogim imenima
Hinduisti često odgovaraju da su njihovi spisi oduvijek učili o jednom Bogu. Čandogja upanišada kaže da je u početku bilo samo Biće, “jedno jedino, bez drugog” (ekam evadvitiyam). Upanišada je hinduistički spis dubokog učenja. U istom odlomku otac odbacuje gledište da je Biće rođeno iz nebića. Švetašvatara upanišada kaže da postoji “samo jedan Rudra”, bez drugog. Rudra je bog Veda kojeg šivaisti, Šivini sljedbenici, obožavaju kao Šivu. Švetašvatara za njega kaže: “jedan Bog, skriven u svim bićima” (eko devah). Rig Veda kaže da mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno (ekam sat). U Brihadaranjaka upanišadi mudraca Jadžnavalkju pitaju koliko ima bogova. On broji od 3.306 do jedan i kaže da je mnoštvo “samo njihove razne moći”, moći trideset i trojice. Na Svjetskom parlamentu religija 1893. Svami Vivekananda, hinduistički monah, govorio je o politeizmu (vjerovanju u mnogo bogova). Rekao je svojim slušaocima da ga u Indiji nema. U svakom hramu, rekao je, vjernici slikama pripisuju sve atribute Boga.
“‘U početku’, dragi moj, ‘bilo je samo ono što jest (τὸ ὄν), jedno jedino, bez drugog. Drugi kažu da je u početku bilo samo ono što nije (τὸ μὴ ὄν), jedno jedino, bez drugog; i iz onoga što nije rođeno je ono što jest.”
“‘Ali kako bi to moglo biti, dragi moj?’ nastavio je otac. ‘Kako bi ono što jest moglo biti rođeno iz onoga što nije? Ne, dragi moj, samo je ono što jest bilo u početku, jedno jedino, bez drugog.”
“Jer postoji samo jedan Rudra, ne dopuštaju drugog, koji vlada svim svjetovima svojim moćima. On stoji iza svih osoba i nakon što je stvorio sve svjetove, on, zaštitnik, namota ih na kraju vremena.”
“On je jedan Bog, skriven u svim bićima, sveprožimajući, ja unutar svih bića, koji bdije nad svim djelima, prebiva u svim bićima, svjedok, opažatelj, jedini, slobodan od osobina.”
“Zovu ga Indra, Mitra, Varuṇa, Agni, a on je nebeski Garutmân plemenitih krila. Onome što je Jedno mudraci daju mnogo naziva: zovu ga Agni, Yama, Mâtariṣvan.”
“Tada ga je Vidagdha Sâkalya upitao: ‘Koliko ima bogova, o Yâgñavalkya?’ Odgovorio je upravo ovim Nividom: ‘Koliko ih je spomenuto u Nividu himne hvale upućene Visvedevama, tj. tri i tri stotine, tri i tri hiljade.’ ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Trideset i tri’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Šest’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Tri’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Dva’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Jedan i po (adhyardha)’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Jedan’, rekao je. ‘Da’, rekao je i upitao: ‘Ko su ova tri i tri stotine, tri i tri hiljade?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘To su samo njihove razne moći, u stvarnosti postoji samo trideset i tri boga.’ Upitao je: ‘Ko su ta trideset i tri?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Osam Vasua, jedanaest Rudra, dvanaest Âditya. To čini trideset i jedan, a Indra i Pragâpati čine trideset i tri.’”
“Spustimo li se sada s težnji filozofije na religiju neukih? Odmah na početku mogu vam reći da u Indiji nema politeizma. U svakom hramu, ako čovjek stane i sluša, naći će da vjernici sve atribute Boga, uključujući sveprisutnost, pripisuju tim slikama. To nije politeizam, niti bi naziv henoteizam odgovorio na naše pitanje.”
Reci čiste jednosti
Najjasniji reci o jednom Bogu nalaze se u Švetašvatari. Ona pripada šruti, spisima koje hinduisti smatraju objavljenim. O Bogu kaže da se niko ne vidi sličan njemu ili bolji (na tat-samas cabhyadhikas ca drsyate). Kaže da nema gospodara ni vladara i da nema ‘ni roditelja ni gospodara’ (na casya kascij janita na cadhipah). Kaže: “Nema slike onoga čije je ime Velika Slava” (na tasya pratima asti). Pratima može značiti sliku ili podobije, a poenta stoji u oba slučaja. Kaže da ga niko ne opaža okom. Dva od ovih redaka odgovaraju kraju 112. sure Kur'ana, sure el-Ihlas: “rođen nije, i niko Mu ravan nije”. Kur'an kaže da nikada nije bilo naroda bez opominjača. Sve što se u indijskim spisima slaže s tom jednom porukom može biti odjek učenja nekog poslanika.
“Ne zna se za njega ni učinak ni uzrok, niko se ne vidi sličan njemu ili bolji; njegova visoka moć objavljena je kao mnogostruka, kao svojstvena, djelujući kao sila i znanje.”
“Nema njegovog gospodara na svijetu, nema njegovog vladara, ni znaka od njega. On je uzrok, gospodar gospodara organa, i nema ni roditelja ni gospodara.”
“Niko ga nije obuhvatio iznad, ni popreko, ni u sredini. Nema slike onoga čije je ime Velika Slava. Njegov oblik ne može se vidjeti, niko ga ne opaža okom. Oni koji ga srcem i umom tako znaju kako prebiva u srcu, postaju besmrtni.”
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“Mi smo te poslali s istinom da radosne vijesti donosiš i da opominješ. A nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao.”
Muslimanski svjedok, prije hiljadu godina
Oko 1030. muslimanski učenjak el-Biruni napisao je opsežnu studiju o religiji i učenosti Indije. Svoje poglavlje o vjerovanju hinduista u Boga otvorio je napomenom da u svakom narodu obrazovani i neobrazovani vjeruju različito. Zatim je izvijestio da hinduisti smatraju da je Bog jedan, vječan, svemoćan, svemudar i živ. U njihovom vjerovanju Bog je “iznad svake sličnosti i nesličnosti”, ne liči ni na šta niti išta liči na njega. Naveo je njihove vlastite knjige, rekao je, da nijedan čitalac njegov izvještaj ne bi uzeo za glasinu. Muslimanski učenjak prepoznao je ovo vjerovanje prije hiljadu godina i zabilježio ga pažljivo i s poštovanjem.
“Vjerovanje obrazovanih i neobrazovanih ljudi razlikuje se u svakom narodu; jer prvi nastoje shvatiti apstraktne ideje i definirati opća načela, dok drugi ne idu dalje od poimanja osjetilima i zadovoljavaju se izvedenim pravilima, ne mareći za pojedinosti, naročito u pitanjima religije i prava, o kojima su mišljenja i interesi podijeljeni. Hinduisti o Bogu vjeruju da je jedan, vječan, bez početka i kraja, da djeluje slobodnom voljom, da je svemoćan, svemudar, živ, da daje život, vlada, čuva; jedan koji je u svojoj suverenosti jedinstven, iznad svake sličnosti i nesličnosti, i da ne liči ni na šta niti išta liči na njega. Da bismo to ilustrirali, navest ćemo neke izvode iz njihove književnosti, da čitalac ne bi pomislio da je naš izvještaj samo glasina.”
Šta iste knjige kažu pored toga
Iste knjige kažu i više. U Čandogji o Jednom stoji: “Pomislilo je: da budem mnogo, da izrastem” (bahu syam prajayeya), i izaslalo je vatru. Vatra je zatim izaslala vodu. Kasnije u poglavlju otac sinu kaže iznova i iznova: “To je Ja, i ti, o Svetaketu, jesi to” (tat tvam asi). Ovdje otac korijen svega što postoji naziva ‘Ja’. Švetašvatara svog Boga naziva Rudrom. Kaže da je Sopstvo vatra, Sunce, vjetar i Mjesec. Bogu kaže: “Ti si žena, ti si muškarac” i “rođen si s licem okrenutim svuda”. Ipak kaže i da nema ‘ni roditelja ni gospodara’. Hinduistički učitelji ove retke čitaju na različite načine. Šankara, učitelj advaite (škole koja kaže da je stvarno samo Jedno), živio je oko osmog stoljeća. Ramanudža, učitelj predanosti Gospodu, poučavao je u jedanaestom i dvanaestom stoljeću. Odjeljak Gledišta u nastavku daje svako čitanje, a odgovori odgovaraju na njih.
“‘Pomislilo je: da budem mnogo, da izrastem. Izaslalo je vatru. ‘Ta vatra je pomislila: da budem mnogo, da izrastem. Izaslala je vodu. ‘I zato, kad god je nekome igdje vruće i znoji se, voda se na njemu proizvodi samo od vatre.”
“‘E, ono što je ta tanahna suština (korijen svega), u njoj sve što postoji ima svoje ja. To je Istinito. To je Ja, i ti, o Svetaketu, jesi to.’ ‘Molim, gospodine, obavijestite me još više’, rekao je sin. ‘Neka bude, dijete moje’, odgovorio je otac.”
“To (Ja) je doista Agni (vatra), to je Âditya (Sunce), to je Vâyu (vjetar), to je Kandramas (Mjesec); isto je i zvjezdani svod, to je Brahman (Hiranyagarbha), to je voda, to je Pragâpati (Virâg).”
“Ti si žena, ti si muškarac; ti si mladić, ti si djevojka; ti, kao starac, teturaš na svom štapu; rođen si s licem okrenutim svuda.”
| Knjiga | Redovi čiste jednoće | Redovi pored njih |
|---|---|---|
| Švetašvatara upanišada | ‘Niko se ne vidi sličan njemu ni bolji’; “ni roditelja ni gospodara” nema. | “Ti si žena, ti si muškarac”; Sopstvo je vatra, Sunce, vjetar i Mjesec. |
| Čandogja upanišada | U početku Bitak, “jedno jedino, bez drugog”. | “Pomislilo je: da budem mnogo”; “ti, o Svetaketu, jesi to”. |
| Rig Veda | ‘Onome što je Jedno mudraci daju mnoga imena’. | ‘Bogovi su kasniji od nastanka ovog svijeta’, a ipak mu se većina himni obraća. |
Kur'an uči ono što uče redovi čiste jednoće, i nijedno stvorenje ne naziva Bogom.
Bogovi, po vlastitom kazivanju spisa
Isti spisi kažu i šta su bogovi. U Brihadaranjaki Jadžnavalkju pitaju ko su trideset i tri boga, i on ih imenuje. Osam Vasua su vatra, zemlja, zrak, nebo, Sunce, nebesa, Mjesec i zvijezde. Jedanaest Rudra su deset životnih dahova, to jest osjetila, sa sopstvom kao jedanaestim. Bilješka F. Maxa Müllera, učenjaka devetnaestog stoljeća koji je preveo upanišadu, kaže da se sopstvo ovdje objašnjava kao manas, “zajedničko osjetilo” (um). Dvanaest Aditja su mjeseci u godini. Indra je grom, a Pradžapati žrtva. Jedan bog je dah, “i on je Brahman”. Tako upanišada mnoge bogove svodi na jednog i imenuje ih kao dijelove svijeta. Himna o stvaranju u Rig Vedi kaže: “Bogovi su kasniji od nastanka ovog svijeta” (arvag deva asya visarjanena). Njena himna o kozmičkom Čovjeku kaže da je Mjesec rođen iz njegovog uma, a Sunce iz njegovog oka. Indra i Agni (vatra) rođeni su iz njegovih usta. Po vlastitom kazivanju, dakle, bogovi pripadaju svijetu i nastali su poslije njega. To vrijedi bilo da su oni te stvari, bilo bogovi postavljeni nad njima. Ipak su himne Rig Vede upućene njima: više od četvrtine nje posvećeno je hvali Indre.
“Tada ga je Vidagdha Sâkalya upitao: ‘Koliko ima bogova, o Yâgñavalkya?’ Odgovorio je upravo ovim Nividom: ‘Koliko ih je spomenuto u Nividu himne hvale upućene Visvedevama, tj. tri i tri stotine, tri i tri hiljade.’ ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Trideset i tri’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Šest’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Tri’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Dva’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Jedan i po (adhyardha)’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Jedan’, rekao je. ‘Da’, rekao je i upitao: ‘Ko su ova tri i tri stotine, tri i tri hiljade?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘To su samo njihove razne moći, u stvarnosti postoji samo trideset i tri boga.’ Upitao je: ‘Ko su ta trideset i tri?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Osam Vasua, jedanaest Rudra, dvanaest Âditya. To čini trideset i jedan, a Indra i Pragâpati čine trideset i tri.’”
“Upitao je: ‘Ko su Vasui?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Agni (vatra), Prithivî (zemlja), Vâyu (zrak), Antariksha (nebo), Âditya (Sunce), Dyu (nebesa), Kandramas (Mjesec), Nakshatre (zvijezde), to su Vasui, jer u njima počiva sve što prebiva (ovaj svijet); i zato se zovu Vasui.’ Upitao je: ‘Ko su Rudre?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Ovih deset životnih dahova (prâne, osjetila, tj. pet gñânendriya i pet karmendriya) i Âtman kao jedanaesti. Kad napuste ovo smrtno tijelo, tjeraju nas da plačemo (rodayanti), i zato što nas tjeraju da plačemo, zovu se Rudre.’ Upitao je: ‘Ko su Âditye?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Dvanaest mjeseci godine, a Âditye su zato što se kreću (yanti), uzimajući sve (âdadânâh). Zato što se kreću, uzimajući sve, zovu se Âditye.’ Upitao je: ‘A ko je Indra, a ko je Pragâpati?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Indra je grom, Pragâpati je žrtva.’ Upitao je: ‘A šta je grom?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Munja.’ Upitao je: ‘A šta je žrtva?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘(Žrtvene) životinje.’ Upitao je: ‘Ko je šestero?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Agni (vatra), Prithivî (zemlja), Vâyu (zrak), Antariksha (nebo), Âditya (Sunce), Dyu (nebesa), to je šestero, jer su oni sve ovo, šestero.’ Upitao je: ‘Ko su tri boga?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Ova tri svijeta, jer u njima postoje svi ti bogovi.’ Upitao je: ‘Ko su dva boga?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Hrana i dah.’ Upitao je: ‘Ko je jedan i po bog?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Onaj koji puše.’ Ovdje kažu: ‘Kako to da se onaj koji puše kao samo jedan zove jedan i po (adhyardha)?’ A odgovor je: ‘Zato što je, kad je vjetar puhao, sve raslo (adhyardhnot).’ Upitao je: ‘Ko je jedan bog?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Dah (prâna), i on je Brahman (Sûtrâtman), i zovu ga To (tyad).’”
“Âtman se ovdje objašnjava kao manas, zajedničko osjetilo.”
“Ko zaista zna i ko ovdje može objaviti odakle je rođeno i odakle dolazi ovo stvaranje? Bogovi su kasniji od nastanka ovog svijeta. Ko onda zna odakle je prvo nastalo?”
“Mjesec je začet iz njegovog uma, a iz oka je rođeno Sunce; Indra i Agni rođeni su iz njegovih usta, a Vâyu iz njegovog daha.”
Kaže da deseta knjiga Rig Vede predstavlja jasno kasniji sloj zbirke, da je više od četvrtine Rig Vede posvećeno hvali Indre i da jedva više od trideset njenih himni nije upućeno bogovima ili oboženim predmetima. Ideja da su razni bogovi oblici jednog božanskog bića, piše, nalazi se u kasnijim himnama, kao što je nedavna himna 1.164; takve izjave pokazuju da je do kraja rigvedskog razdoblja politeizam vidjelaca poprimio monoteistički prizvuk. Povremeno himne čak nagovještavaju božanstvo koje je svi bogovi i ujedno priroda; ta klica panteizma izrasla je kroz kasniju vedsku književnost u Vedantu. Teorija henoteizma Maxa Müllera proistekla je iz navike pjesnika da svakog boga prizivaju kao da je vrhovni. Po Macdonellovom mišljenju ta navika jedva da je išta više od pjevačevog prirodnog pretjerivanja o bogu kojeg priziva, jer su vidioci znali tačno mjesto svakog boga u obredu Some. Vedski pjesnici, dodaje, smatrali su da su bogovi imali početak.
| Bogovi | Šta su |
|---|---|
| 8 Vasua | Vatra, zemlja, zrak, nebo, Sunce, nebesa, Mjesec i zvijezde |
| 11 Rudri | Deset životnih dahova (čula), sa sopstvom kao jedanaestim |
| 12 Aditja | Dvanaest mjeseci u godini |
| Indra | Grom |
| Pradžapati | Žrtva |
| Jedan bog | Dah, “i on je Brahman” |
Po vlastitom kazivanju Upanišade, bogovi su dijelovi svijeta.
Jedan Bog, i nijedno stvorenje nazvano Bogom
Kur'an uči o jednom Bogu kojeg ti reci opisuju i nikada stvorenje ne naziva Bogom. On je Jedan; nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije. Ništa nije kao On, a On čuje i vidi. Pogledi do Njega ne mogu doprijeti. On je Prvi i Posljednji. Poslanik (ﷺ) je rekao da je Allah (﷾) bio i da nije bilo ničeg drugog osim Njega i da je stvorio nebesa i Zemlju. Stvorio ih je; nije postao oni. Tako svako biće na nebesima i na Zemlji dolazi Njemu kao rob, i nijedno nije On.
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“Stvoritelj nebesa i Zemlje bez prethodnog primjera! Učinio vam je od vaše vrste parove i od stoke parove. Tako vas rasprostire. Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.”
“Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je Dobrostiv i Onaj Koji sve u potpunosti zna.”
“On je Prvi i Posljednji, i nad svime Dominantni i u bit svega Pronicljivi; i On zna sve!”
Imran ibn Husein prenosi da su ljudi iz Jemena rekli Poslaniku (ﷺ) da su došli da ga pitaju o ovoj stvari. Rekao je: Allah je bio, i nije bilo ničeg drugog osim Njega. Njegov Arš bio je nad vodom, zapisao je sve u Knjizi i stvorio nebesa i Zemlju.
“Svi će, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!”
Sunce, Mjesec i zvijezde klanjaju se svom Tvorcu
Kur'an ne omalovažava Sunce, Mjesec ni zvijezde. Kaže da čine sedždu Allahu (﷾), s planinama, drvećem i životinjama. Ibn Kesir je muslimanski komentator Kur'ana. Objašnjava da su Sunce, Mjesec i zvijezde tu imenovani jer su bili obožavani pored Allaha (﷾). Kur'an također kaže: ne padajte ničice pred Suncem i Mjesecom, nego pred Allahom (﷾) koji ih je stvorio. Ibrahim je nebo upotrijebio da rasuđuje sa svojim narodom. Kada su zvijezda, Mjesec i Sunce zašli, okrenuo se Onome ko je stvorio nebesa i Zemlju. O svima koje ljudi mole mimo Allaha (﷾) Kur'an kaže da ništa ne stvaraju i da su sami stvoreni. Vlastiti popis bogova u upanišadi i himna o stvaranju u Rig Vedi također ih smještaju unutar svijeta. Švetašvatara kaže da je Sopstvo Sunce i Mjesec; Kur'an ih naziva Njegovim znamenjima, koja Mu se klanjaju.
“Zar ne vidiš da Allahu sedždu čine i oni na nebesima i oni na Zemlji, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah, zaista, radi što hoće.”
Objašnjava da samo Allah zaslužuje obožavanje, jer se sve klanja Njegovoj veličini, htjelo ili ne htjelo, a sedžda svake stvari je one vrste koja joj priliči. Sunce, Mjesec i zvijezde imenovani su jer su bili obožavani pored Allaha. Tako ajet pokazuje da se oni klanjaju svom Stvoritelju, da On njima vlada i da su potčinjeni, kao što 41:37 zabranjuje sedždu Suncu i Mjesecu. Zatim navodi hadis Ebu Zerra o Suncu koje čini sedždu ispod Arša. Sedžda planina i drveća, kaže, jest okretanje njihovih sjena desno i lijevo.
“Među znamenjima Njegovim jesu noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite.”
“I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze!” A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, on reče: “Ako me Gospodar moj ne uputi, bit ću sigurno jedan od ljudi koji su zalutali.” A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je veće!” A pošto zađe, on reče: Narode moj, ja zaista nemam ništa s time što vi Njemu pridružujete! Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zemlju, bez prethodnog primjera, stvorio; ja u višebošce ne spadam!”
“To je čvrst dokaz Naš koji dadosmo Ibrahimu protiv naroda njegova. Mi na više stepene uzdižemo one koje hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i Onaj Koji sve zna.”
“A oni koje oni mjesto Allaha mole – ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni;”
“Neki pored Njega prihvataju božanstva koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju od sebe neku štetu otkloniti ni sebi kakvu korist pribaviti i koja nemaju moći život oduzeti, život dati niti oživiti.”
“To (Ja) je doista Agni (vatra), to je Âditya (Sunce), to je Vâyu (vjetar), to je Kandramas (Mjesec); isto je i zvjezdani svod, to je Brahman (Hiranyagarbha), to je voda, to je Pragâpati (Virâg).”
Odgovori, i odgovor na njih
Svetasvatara Upanišada 6.11 — poglavlje 6, stih 11
“On je jedan Bog, skriven u svim bićima, sveprožimajući, ja unutar svih bića, koji bdije nad svim djelima, prebiva u svim bićima, svjedok, opažatelj, jedini, slobodan od osobina.”
Navedeno za
Najviši Brahman je “jedini, slobodan od osobina” (nirguna), izvan ličnosti. Gospod koji govori, zapovijeda i sudi jeste Brahman viđen iznutra iz svijeta mnogih stvari, niži nivo istine. Allah je takav Gospodar, pa se islam zaustavlja na nižem nivou. Staviti Brahmana iz upanišada pored Allaha znači pomiješati dvije različite stvari.
Odgovor
Ova stranica ne kaže da je Brahman Allah (﷾). Kaže da su najviši opisi u upanišadama opisi koje daje i Kur'an: jedan, bez roditelja ili gospodara, bez sličnosti, nevidljiv oku. Traži od čitaoca da ih dosljedno slijedi. Upravo stih koji kaže “slobodan od osobina” naziva ga i “jedan Bog”, “koji bdije nad svim djelima”. Ne suprotstavlja Jedno Gospodu. Lični Gospod također je sasvim hinduistički. Isto poglavlje govori o Bogu kao o gospodaru: “gospodara svijeta, dostojnog obožavanja”. Ramanudža, najpoznatiji učitelj šri višnuista (Višnuovih poklonika), piše da spis uči o jednom vrhovnom uzroku, “Gospodar svih Gospodara, sveznajuće, svemoćno”. Dodaje da iznad Gospoda nema ‘čisto Biće’. U Giti Krišna govori kao Gospod: zapovijeda i obećava: “Oslobodit ću te svih grijeha.” Kur'an obje istine stavlja u jedan ajet: “Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.”
Zaključak — Hinduistički učitelji razlikuju se o tome stoji li išta iznad Gospoda, a Ramanudža kaže da ne stoji ništa. Stranica traži samo da se jedan Bog kojeg ti reci opisuju obožava sam.
Chandogya Upanišada 6.8.7 — poglavlje 6, odjeljak 8, stih 7
“‘E, ono što je ta tanahna suština (korijen svega), u njoj sve što postoji ima svoje ja. To je Istinito. To je Ja, i ti, o Svetaketu, jesi to.’ ‘Molim, gospodine, obavijestite me još više’, rekao je sin. ‘Neka bude, dijete moje’, odgovorio je otac.”
Navedeno za
Tat tvam asi: Sopstvo u vama je jedno Biće. Šankara uči da “Ti jesi to” pokazuje da je Brahman Sopstvo svega. Za njega je jedinstvo jedino istinito postojanje, a mnogostrukost dolazi iz pogrešnog znanja. Obožavanje Gospoda koji je drugi od sebe pripada tom svijetu mnogih stvari.
Odgovor
Redak je u upanišadi, i ova ga stranica navodi. Islam se slaže s prvom tvrdnjom poglavlja, da je Jedan bio prije svih stvari. On je Prvi i Posljednji, a Poslanik (ﷺ) je rekao da je Allah (﷾) bio i da nije bilo ničeg drugog osim Njega. Islam odbacuje ostalo: “Svi će, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!” Sami hinduistički učitelji podijeljeni su oko toga šta ovaj redak znači. Ramanudža ga je čitao u značenju da su duše i materija Gospodovo tijelo i da Ga njihove osobine ne dotiču. Pregled hinduističkih škola iz četrnaestog stoljeća prenosi učenje Madhvine škole, škole predanosti Gospodu. Kaže da oni koji Gospodovu vrhovnu izvrsnost nazivaju fatamorganom, u svojoj žeđi da budu jedno s Njim, vrijeđaju Ga. Takvi ljudi, kaže, moraju ući u “pakao slijepe tame”. Niti upanišade ostavljaju obožavanje iza sebe. Kena o Brahmanu kaže: “Treba ga obožavati pod imenom Tadvanam.” Tekstovi ne rješavaju spor; rješava ga Kur'an.
Zaključak — Hinduistički učitelji spore se između sebe oko “Ti jesi to”. Kur'an Jednog drži prije svih stvari i kaže da svako stvorenje dolazi Allahu (﷾) kao rob.
Chandogya Upanišada 6.2.3 — poglavlje 6, odjeljak 2, stih 3
“‘Pomislilo je: da budem mnogo, da izrastem. Izaslalo je vatru. ‘Ta vatra je pomislila: da budem mnogo, da izrastem. Izaslala je vodu. ‘I zato, kad god je nekome igdje vruće i znoji se, voda se na njemu proizvodi samo od vatre.”
Navedeno za
Jedno je pomislilo “da budem mnogo” i izaslalo vatru, a vatra je izaslala vodu. Svijet je vlastiti izlazak Jednog, pa se Bog može susresti i obožavati jednako u vatri, vodi, Suncu ili slici.
Odgovor
Islam se slaže da je Jedan bio prije svih stvari i da sve dolazi od Njega. Ne slaže se da je On postao one. Poslanik (ﷺ) je rekao da je Allah (﷾) bio i da nije bilo ničeg drugog osim Njega i da je stvorio nebesa i Zemlju. Načinio ih je; nije se pretvorio u njih. Kur'an Tvorca i stvoreno drži odvojenim: “Nije rodio”. On je “Stvoritelj nebesa i Zemlje”, i “Ništa nije kao On”. Vlastiti redak Švetašvatara upanišade upućuje na isto: “niko se ne vidi sličan njemu ili bolji”. Ramanudža duše i materiju naziva Gospodovim tijelom. Obrede prinesene Indri i drugim bogovima računa kao obožavanje Gospoda, koji je “stvarni Predmet tog obožavanja”. Oni koji to ne razumiju, kaže, “imaju svojstvo da padnu”. Ako je Gospod stvarni Predmet, može se obožavati izravno, i On Sam čuje svakog pozivatelja. Kur'an to kaže: “Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu!”
Zaključak — Islam zadržava prvi redak, Jednog prije svih stvari, a odbacuje drugi. Stvoritelj nije postao Svoje stvaranje, a obožavanje ide Njemu, a ne onome što je načinio.
Svetasvatara Upanišada 4.3 — poglavlje 4, stih 3
“Ti si žena, ti si muškarac; ti si mladić, ti si djevojka; ti, kao starac, teturaš na svom štapu; rođen si s licem okrenutim svuda.”
Navedeno za
Jedan Bog Švetašvatare jeste Rudra, to jest Šiva: “postoji samo jedan Rudra, ne dopuštaju drugog”. “Ti si žena, ti si muškarac” nije panteizam (vjerovanje da je sve Bog). To je hvala Gospodu koji prebiva u svakom biću, kao što kaže ista upanišada: “jedan Bog, skriven u svim bićima”. Bog je izvan svih stvari i u svima njima. Sam Kur'an Allaha naziva “nad svime Dominantni i u bit svega Pronicljivi”.
Odgovor
I islam kaže da je Allah (﷾) blizu, ali ne time što je u stvarima. On se “nad Aršom uzvisio”, a ipak je s vama Svojim znanjem, jer “sve što radite Allah vidi”. Ajet poslije “nad svime Dominantni i u bit svega Pronicljivi” kaže: “On je s vama gdje god bili”. Drugi kaže: “Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice”. Ali Kur'an nikada Allahu (﷾) ne kaže ‘ti si žena, ti si muškarac’, niti da je rođen. “Svi će, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!” Švetašvatara kaže više od blizine. Kaže “rođen si s licem okrenutim svuda”, a i da nema ‘ni roditelja ni gospodara’. Kaže “Ti si žena”, a i: “niko se ne vidi sličan njemu”. Hinduistički učitelji to drže zajedno suparničkim teorijama. Za Šankaru mnoštvo dolazi iz pogrešnog znanja; za Ramanudžu duše i materija su Gospodovo tijelo. Kur'anu nije potrebna nijedna teorija: “Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!”
Zaključak — I islam kaže da je Allah (﷾) blizu. Nikada ne kaže da je rođen ili da je žena ili muškarac On.
Svami Vivekananda, referat o hinduizmu, Svjetski parlament religija, Chicago, 19. septembar 1893.
“Spustimo li se sada s težnji filozofije na religiju neukih? Odmah na početku mogu vam reći da u Indiji nema politeizma. U svakom hramu, ako čovjek stane i sluša, naći će da vjernici sve atribute Boga, uključujući sveprisutnost, pripisuju tim slikama. To nije politeizam, niti bi naziv henoteizam odgovorio na naše pitanje.”
Navedeno za
U Indiji nema politeizma. U himnama se svaki bog redom hvali kao najviši. U svakom hramu vjernici slici pripisuju sve atribute Boga, čak i sveprisutnost. Same upanišade bogove čine oblicima Jednog: Sopstvo je vatra, Sunce, vjetar i Mjesec. Nazovite to henoteizmom (obožavanjem jednog boga dok se drugi poštuju) ili bilo kako drugačije: to je obožavanje Jednog.
Odgovor
Kur'an poriče da je ijedna stvorena stvar Bog ili oblik Boga. Sunce i Mjesec naziva Njegovim znamenjima, a ipak zabranjuje padanje ničice pred njima. Padajte ničice pred Allahom (﷾), kaže, “Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite”. “Svi će, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!” Upanišade, nasuprot tome, bogove čine oblicima Jednog. Jadžnavalkja broji bogove sve do jednog boga, daha, i kaže “i on je Brahman”. Švetašvatara kaže da je Sopstvo “doista Agni (vatra), to je Âditya (Sunce)”. Ali vatra, Sunce i dah dijelovi su svijeta, a Rig Veda kaže da su bogovi nastali poslije svijeta. Hvaliti svakog boga redom kao najvišeg i dalje znači obožavati mnoge. Sama Gita najviše stavlja čovjeka “čije je obožavanje (upućeno) samo jednom (Biću)”. Svaki muslimanski namaz izjavljuje to obožavanje: “Samo Tebe obožavamo”.
Zaključak — Upanišade bogove čine oblicima Jednog, a Kur'an poriče upravo to. Vatra, Sunce i dah stvoreni su, a obožavanje pripada Onome ko ih je stvorio.
Rig Veda 1.164.46 — mandala 1, himna 164, stih 46
“Zovu ga Indra, Mitra, Varuṇa, Agni, a on je nebeski Garutmân plemenitih krila. Onome što je Jedno mudraci daju mnogo naziva: zovu ga Agni, Yama, Mâtariṣvan.”
Navedeno za
Ekam sat vipra bahudha vadanti: istina je jedna, a mudri je zovu mnogim imenima. Tako su Allah, Krišna, Šiva i Bog Biblije jedan Bog pod različitim imenima, i svaka religija obožava Njega.
Odgovor
Stih daje vlastiti popis: Indra, Mitra, Varuna, Agni, nebeski Garutman plemenitih krila, Yama i Matarišvan. To su bogovi vedskih himni, nazvani imenima Jednog; stih ne govori ništa o religijama svijeta. Islam se slaže da se Allah (﷾) može zvati bilo kojim od Njegovih najljepših imena. Ali ista Veda kaže da su Indra i Agni rođeni iz usta kozmičkog Čovjeka i da su bogovi nastali poslije svijeta. O Bogu upanišada kaže da nema ‘ni roditelja ni gospodara’. Imena koja pripadaju bićima koja su rođena, s vlastitim himnama i prinosima, nisu imena tog Boga. Kur'an odbacuje bogove koji su samo imena koja su ljudi nadjenuli, o kojima Allah (﷾) nije poslao nikakav dokaz.
Zaključak — Stih vedske bogove čini imenima Jednog. Ne govori ništa o drugim religijama i ne čini obožavanje mnogih bogova ispravnim.
Brihadaranyaka Upanišada 3.9.1-2 — poglavlje 3, odjeljak 9, stihovi 1-2
“Tada ga je Vidagdha Sâkalya upitao: ‘Koliko ima bogova, o Yâgñavalkya?’ Odgovorio je upravo ovim Nividom: ‘Koliko ih je spomenuto u Nividu himne hvale upućene Visvedevama, tj. tri i tri stotine, tri i tri hiljade.’ ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Trideset i tri’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Šest’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Tri’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Dva’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Jedan i po (adhyardha)’, rekao je. ‘Da’, rekao je i ponovo upitao: ‘Koliko zaista ima bogova, o Yâgñavalkya?’ ‘Jedan’, rekao je. ‘Da’, rekao je i upitao: ‘Ko su ova tri i tri stotine, tri i tri hiljade?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘To su samo njihove razne moći, u stvarnosti postoji samo trideset i tri boga.’ Upitao je: ‘Ko su ta trideset i tri?’ Yâgñavalkya je odgovorio: ‘Osam Vasua, jedanaest Rudra, dvanaest Âditya. To čini trideset i jedan, a Indra i Pragâpati čine trideset i tri.’”
Navedeno za
Jadžnavalkja broji bogove sve do jednog: mnoštvo je samo moći nekolicine, a na kraju postoji jedan bog. Deve (bogovi Veda) nisu suparnički bogovi. Oni su moći i sluge Jednog, kao što su meleki u islamu. Agni nije vatra u ognjištu, nego bog koji upravlja vatrom. Poštovati deve znači poštovati Božije sluge.
Odgovor
Prigovor islama nije u tome da hinduisti deve smatraju suparničkim stvoriteljima. Ni Mekelije, vlastiti narod Poslanika (ﷺ), nisu to mislili o svojim. Smatrali su da je Allah (﷾) stvorio nebesa i Zemlju i potčinio Sunce i Mjesec. Ipak su obožavali druge “da bi nas što više Allahu približili”. Meleki u Kur'anu ne primaju obožavanje. Oni su “robovi poštovani”, koji “ne govore dok On ne odobri”, a na Sudnji dan će se odreći onih koji su ih obožavali. Nijedan vjerovjesnik ne bi naredio “da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate”. I islam ima meleke postavljene nad dijelovima stvaranja: Kur'an kaže: “Melek smrti, koji vam je za to određen”. Muslimani vjeruju u njega, a islam mu ne daje nikakvu molitvu ni prinos. Ali himne i prinosi Vede idu devama. Upanišada deve imenuje kao vatru, zemlju, Sunce i mjesece. Bili oni to ili božanstva koja njima upravljaju, nastali su poslije svijeta. Kur'an kaže da se ne pada ničice pred Suncem i Mjesecom, nego pred Allahom (﷾) koji ih je stvorio.
Zaključak — Meleki ne primaju obožavanje, a deve primaju. Bile deve dijelovi svijeta ili božanstva koja njima upravljaju, obožavanje pripada njihovom Tvorcu.
Sahih el-Buhari 2736 — Kitab eš-Šurut (Uslovi), hadis 2736
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: Allah ima devedeset i devet imena, stotinu manje jedno, i ko ih spozna, ući će u Džennet.
Navedeno za
Muslimani Allaha zovu devedeset i devet imena. Hinduisti istog Boga zovu Višnu, Šiva, Boginja, Agni ili Surja. To je ista stvar: mnogo imena, jedan Bog.
Odgovor
Ime Boga opisuje jednog Boga; Njegova slika se ne pravi, i On nikada nije rođen. Devedeset i devet imena takve su vrste: Stvoritelj, Sveti, Svemilosni, Neodoljivi. Mnoga hinduistička imena druge su vrste. Agni i Surja su vatra i Sunce, za koje Rig Veda kaže da su rođeni. Sunce je rođeno iz oka kozmičkog Čovjeka, a Agni iz njegovih usta. I Višnu, Šiva i Boginja imaju imena sa značenjima. Ali svako se obožava i u vlastitim slikama. O svima koje ljudi mole mimo Allaha (﷾) Kur'an kaže da “ništa ne stvaraju; oni su sami stvoreni”. Ime dato biću koje se obožava u vlastitoj slici imenuje to biće. Ne imenuje Boga za kojeg upanišada kaže: “Nema slike onoga čije je ime Velika Slava”.
Zaključak — I islam ima mnogo imena za jednog Boga. Ono što odbija jeste davanje Božijeg obožavanja bićima koja se obožavaju u vlastitim slikama.
Kena Upanišada 1.5-9 — dio 1, stihovi 5-9 (stihovi 4-8 u prijevodu na stranici)
“Ono što govor ne obasjava, ali što obasjava govor: znaj da je samo to Brahman (Vrhovno Biće), a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što se umom ne može misliti, ali čime, kažu, um može misliti: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što oko ne vidi, ali čime oko može vidjeti: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što se uhom ne može čuti, ali čime uho može čuti: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što niko ne diše dahom, ali čime se dah udiše: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju.”
Navedeno za
Bog je izvan definicije. Kena upanišada Brahmana naziva “Ono što govor ne obasjava”. Hinduistički učitelji Brahmana opisuju negacijom, riječima Brihadaranjake: neti neti, ne ovo, ne ovo. Definirati Boga, kao što čine muslimani, znači učiniti Ga malim.
Odgovor
Kur'an kaže: “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti” i “Ništa nije kao On”. Ali Bog izvan potpunog znanja ipak može reći ko je. Imenovao je Sebe: “Reci: ‘On je Allah – Jedan!’” Daje Svoja imena, među njima “Vladar, Sveti”. Zvati Ga imenima koja je dao Sebi ne čini Ga malim. To je Njegova vlastita riječ o Njemu. To što Ga ne obuhvatamo u potpunosti nije razlog da obožavamo išta pored Njega.
Zaključak — Niko Allaha (﷾) ne obuhvata u potpunosti, ali On je o Sebi rekao dovoljno da se obožava sam.
Shankara, komentar Brahma Sutre 2.1.36 — Sacred Books of the East 34, str. 360
“Bespočetnost svijeta preporučuje se razumu. Jer kad bi imao početak, slijedilo bi da bi, budući da svijet nastaje bez uzroka, i oslobođene duše ponovo ušle u krug seljenja; i dalje, kako tada ne bi postojao određujući uzrok nejednakog dodjeljivanja užitka i bola, morali bismo pristati na učenje da se nagrade i kazne dodjeljuju bez obzira na prethodna dobra ili loša djela.”
Navedeno za
Nikada nije bilo vremena kada je postojao samo Bog. Priroda (prakriti) i duše su vječne, iako ovise o Njemu. Svijet se izašilje i povlači u beskrajnim ciklusima. Šankara o bespočetnosti svijeta kaže: “preporučuje se razumu”.
Odgovor
Kur'an kaže drugačije. “On je nebesa i Zemlje, bez prethodnog primjera, Stvoritelj”. “Allah je Stvoritelj svega”. Poslanik (ﷺ) je rekao da je Allah (﷾) bio i da nije bilo ničeg drugog osim Njega. Tako u islamu ništa nije stajalo pored Allaha (﷾) od vječnosti, koliko god ovisno bilo. Šankara daje svoje razloge u istom odlomku. Jedan je da bi se bez bespočetnog svijeta užitak i bol dodjeljivali “bez obzira na prethodna dobra ili loša djela”. Tako karmi, kako je on uči, treba svijet bez početka. Stranica “Da li je karma pravedna?” pokazuje zašto beskrajan lanac ne čini karmu pravednom.
Zaključak — U islamu je sve osim Allaha (﷾) On doveo u postojanje, i ništa nije bilo s Njim prije nego što je stvorio.
Gledišta
Jedno bez drugog: Sopstvo svega (advaita)
Samo je Brahman stvaran. U početku je bilo samo Biće, jedno jedino, bez drugog. Upanišada učeniku govori da je Sopstvo to Biće: “ti, o Svetaketu, jesi to”. Za onoga ko vidi da sve ima svoje Sopstvo u Brahmanu, svijet mnogih stvari, s njegovim djelima i činiocima, nepostojeći je. Mnoge stvari dolaze iz pogrešnog znanja.
Šankara i škola advaita vedante
Čandogja kaže da je u početku bilo samo Biće, jedno jedino, bez drugog.
Pobijanje
Islam se slaže da je Jedan bio prije svih stvari i da ništa nije bilo pored Njega. Islam ide dalje: stvorio je stvaran svijet koji nije On, i svako biće u njemu dolazi Njemu kao rob.
Isto poglavlje govori učeniku da je tanahna suština svih stvari Sopstvo. Kaže: “ti, o Svetaketu, jesi to”.
Pobijanje
Prihvatimo da je redak u upanišadi. Hinduistički učitelji spore se šta znači: Šankara ga čita na jedan način, Ramanudža na drugi. Kur'an to rješava: svako biće na nebesima i na Zemlji dolazi Allahu (﷾) kao rob. Ljudima je potreban Allah (﷾), a On je slobodan od svake potrebe.
Šankara uči da “Ti jesi to” pokazuje da je Brahman Sopstvo svega. Za njega je jedinstvo jedino istinito postojanje, a mnogostrukost dolazi iz pogrešnog znanja.
Pobijanje
To je Šankarino čitanje, a drugi hinduistički učitelji ga odbacuju. Ramanudža iz istih spisa odgovara da iznad Gospoda nema ‘čisto Biće’. Smatra da su duše i materija Gospodovo tijelo. Kur'anu nije potrebna nijedna teorija: ništa nije kao On, i svako stvorenje je Njegov rob.
Jedan Gospodar svih gospodara (Ramanudža i teističke škole)
Jedan vrhovni uzrok jeste Gospod: sveznajući, svemoćan, Gospodar svih gospodara, bez ičega iznad Njega. Duše i bogovi su stvarni, i On vlada njima. Za Ramanudžu duše i materija su Njegovo tijelo, a njihove osobine Ga ne dotiču. Najviše obožavanje jeste predanost samo Njemu. Ramanudža Ga imenuje Narajanom, to jest Višnuom. Švetašvatara Ga imenuje Rudrom, a šivaisti Ga obožavaju kao Šivu.
Ramanudža, Madhva i škole predanosti (bhakti)
Švetašvatara Boga naziva najvišim velikim gospodarom gospodara i najvišim božanstvom božanstava. Naziva Ga gospodarom svijeta, dostojnim obožavanja.
Pobijanje
Islam se slaže da je Allah (﷾) Gospodar nad svim gospodarima, bez ikoga iznad Njega. Traži samo da se On sam obožava. Sam stih za Njega kaže “dostojnog obožavanja”.
Ramanudža piše da spis uči o jednom vrhovnom uzroku, Brahmanu, Gospodaru svih Gospodara, sveznajućem i svemoćnom. Dodaje da iznad Gospoda nema ‘čisto Biće’.
Pobijanje
Islam se slaže da ništa ne stoji iznad Gospodara. Ramanudža obrede prinesene Indri i drugim bogovima računa kao obožavanje Gospoda, koji je “stvarni Predmet tog obožavanja”. Ako je tako, islam ide korak dalje: može se obožavati izravno, i On Sam čuje svakog pozivatelja.
Ramanudža “Ti jesi to” čita na drugi način. Duše i materija, kaže, tijelo su najvišeg Sopstva, a njihove osobine Ga ne dotiču.
Pobijanje
Islam se slaže da je Gospodar visoko iznad duša i da Ga njihove osobine ne dotiču. Kur'an ide dalje i Tvorca i stvoreno drži odvojenim. Ništa nije kao On, i svako stvorenje dolazi Njemu kao rob.
U Giti Krišna najviše stavlja čovjeka znanja čije je obožavanje upućeno samo jednom Biću.
Pobijanje
Islam se slaže da je najviše obožavanje upućeno samo jednom Biću. Kur'an Ga jasno imenuje: nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije. Kaže da je svaki poslanik pozivao ljude ovom obožavanju.
Mnogo imena Jednog (Vivekananda)
Istina je jedna, a mudraci je zovu mnogim imenima. Bogovi su moći i oblici Jednog: sama upanišada kaže da je Sopstvo vatra, Sunce, vjetar i Mjesec. Čak i u narodnom obožavanju vjernici svojim slikama pripisuju sve atribute Boga. Tako hinduizam nije politeizam.
Svami Vivekananda i mnogo modernog hinduističkog učenja
Rig Veda kaže da mudraci daju mnogo naziva onome što je Jedno. Zovu ga Indra, Mitra, Varuna, Agni, Yama i Matarišvan.
Pobijanje
Islam se slaže da se Allah (﷾) može zvati bilo kojim od Njegovih najljepših imena. Ali vlastiti popis stiha jeste Indra, Mitra, Varuna, Agni, Yama i Matarišvan. Ista Veda kaže da su Indra i Agni rođeni iz usta kozmičkog Čovjeka. O Bogu upanišada kaže da nema ‘ni roditelja ni gospodara’. Tako su to imena bića koja su rođena, a ne imena tog Boga.
Jadžnavalkja broji bogove sve do jednog i kaže da je mnoštvo samo razne moći trideset i trojice.
Pobijanje
Prihvatimo da broji bogove sve do jednog. Ali imenuje ih kao vatru, zemlju, zrak, Sunce, Mjesec, mjesece i grom, a to su dijelovi svijeta. Rig Veda kaže da su bogovi nastali poslije svijeta. Kur'an kaže da se ne pada ničice pred Suncem i Mjesecom, nego pred Allahom (﷾) koji ih je stvorio.
Švetašvatara kaže da je Sopstvo vatra, Sunce, vjetar i Mjesec.
Pobijanje
Prihvatimo da upanišada to kaže. Vatra, Sunce, vjetar i Mjesec dijelovi su svijeta. Kur'an poriče da je ijedna stvorena stvar Bog ili oblik Boga. Sunce i Mjesec naziva Njegovim znamenjima i zabranjuje padanje ničice pred njima.
Vivekananda je 1893. rekao Parlamentu religija da u Indiji nema politeizma. U svakom hramu, rekao je, vjernici slikama pripisuju sve atribute Boga.
Pobijanje
Kur'an traži da obožavanje ide samo Jednom: “Samo Tebe obožavamo”. Namjera da se poštuje Jedan nije isto što i obožavati samo Njega. Rig Veda kaže da su bogovi nastali poslije svijeta. A Gita najviše stavlja čovjeka “čije je obožavanje (upućeno) samo jednom (Biću)”.
Stav akademske zajednice
Status: Consensus
Učenjaci Vede slažu se da je njena deseta knjiga kasniji sloj zbirke. Himne poput 1.164 smještaju među kasnije. Starije himne hvale mnoge bogove; više od četvrtine Rig Vede hvali Indru. Ideja da su bogovi oblici jednog božanskog bića javlja se u kasnijim himnama. Macdonell (1900) dodaje da one nagovještavaju panteizam (vjerovanje da je sve Bog). Po njegovom mišljenju on je rastao kroz kasniju vedsku književnost u vedantu. Tako reci o jednom Bogu navedeni ovdje nisu najstariji sloj Vede, i ova stranica to ne tvrdi.
Islamsko gledište
Allah (﷾) je Jedan: bez roditelja ili gospodara, bez sličnosti, izvan domašaja oka. Bio je, i ničeg drugog nije bilo, i stvorio je sve stvari; nije postao one same. Svako stvorenje, uključujući Sunce, Mjesec i meleke, Njegov je rob, a obožavanje pripada samo Njemu. Najviši reci hinduističkih spisa opisuju ovog Boga. Kur'an o Njemu jasno uči i nikada stvorenje ne naziva Bogom.
Sura el-Ihlas završava riječima da Allah (﷾) nije rođen i da Mu niko ravan nije. Dva retka Švetašvatare kažu isto.
Kur'an uči da ništa nije kao Allah (﷾). Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On čuje i vidi.
Allah (﷾) je bio, i ničeg drugog nije bilo; stvorio je nebesa i Zemlju i nije postao oni.
Svako biće na nebesima i na Zemlji dolazi Allahu (﷾) kao rob; nijedno nije Bog.
Jedna upanišada imenuje trideset i tri boga, među njima vatru, zemlju, Sunce, Mjesec, mjesece i grom. Rig Veda kaže da su bogovi nastali poslije svijeta.
Kur'an zabranjuje padanje ničice pred Suncem i Mjesecom i naređuje padanje ničice pred Allahom (﷾) koji ih je stvorio.
Meleki ne primaju obožavanje: oni su poštovani robovi, i odreći će se onih koji su ih obožavali.
Allahova (﷾) imena Njegova su vlastita svojstva, i može se zvati bilo kojim od njih. Imena koja ljudi daju stvorenim stvarima nisu Njegova imena.