Kratak odgovor
Vjerovanje da je Bog jedan samo po sebi nije dovoljno. Kur'an traži da se samo Njega obožava. Kaže da su i stanovnici Mekke vjerovali da je Allah (﷾) stvorio njih, nebesa i Zemlju. Ipak su obožavali druga bića, govoreći da će ih ona približiti Allahu (﷾) i zauzimati se za njih. Svaki poslanik, kaže Kur'an, donio je jednu poruku: nema boga osim Allaha (﷾), zato Njega obožavajte. Gita, hinduistički spis, ukazuje na isto. Krišna najviše cijeni čovjeka čije je obožavanje upućeno samo jednom Biću. Čak i čovjeka veoma lošeg vladanja naziva dobrim ako obožava njega, “ne obožavajući nikog drugog”. Ipak, mnogo hinduističkog obožavanja, kod kuće i u hramovima, daje se mnogim bogovima i njihovim slikama. Odgovori koje hinduisti daju obrađeni su u nastavku. Islam namaz, sedždu i prinose daje samo Allahu (﷾).
Potpuno objašnjenje
Hinduistički odgovor: već vjerujemo u jednog Boga
Mnogi hinduisti odgovaraju da već vjeruju u jednog Boga: Išvaru, Bhagwana, Paramatmu, što su imena za vrhovnog Boga. Švetašvatara upanišada, hinduistički spis, naziva Ga najvišim bogom bogova, gospodarom nad gospodarima i gospodarom svijeta. Oko 1030. muslimanski učenjak el-Biruni izvijestio je da hinduisti smatraju Boga jednim, vječnim i svemoćnim, iznad svake sličnosti. U Chicagu 1893. Swami Vivekananda, hinduistički monah, rekao je Parlamentu religija da u Indiji nema vjerovanja u mnoge bogove. U svakom hramu, rekao je, vjernici slikama pripisuju sve Božije atribute. Po ovom gledištu, bogovi su moći i sluge Jednoga. Ramanudža je bio hinduistički učitelj jedanaestog i dvanaestog stoljeća. Njegova škola, zvana višištadvaita, smatra da su duše i materija Gospodovo tijelo. Uči da su i Indra i drugi bogovi dio Gospodovog tijela. Tako se ono što se prinosi njima zapravo prinosi Njemu. Pa, pitaju mnogi hinduisti, šta bi postajanje muslimanom dodalo?
“Upoznajmo tog najvišeg velikog gospodara gospodara, najviše božanstvo božanstava, gospodara nad gospodarima, najvišeg gore, kao boga, gospodara svijeta, dostojnog obožavanja.”
“Vjerovanje obrazovanih i neobrazovanih ljudi razlikuje se u svakom narodu; jer prvi nastoje shvatiti apstraktne ideje i definirati opća načela, dok drugi ne idu dalje od poimanja osjetilima i zadovoljavaju se izvedenim pravilima, ne mareći za pojedinosti, naročito u pitanjima religije i prava, o kojima su mišljenja i interesi podijeljeni. Hinduisti o Bogu vjeruju da je jedan, vječan, bez početka i kraja, da djeluje slobodnom voljom, da je svemoćan, svemudar, živ, da daje život, vlada, čuva; jedan koji je u svojoj suverenosti jedinstven, iznad svake sličnosti i nesličnosti, i da ne liči ni na šta niti išta liči na njega. Da bismo to ilustrirali, navest ćemo neke izvode iz njihove književnosti, da čitalac ne bi pomislio da je naš izvještaj samo glasina.”
“Spustimo li se sada s težnji filozofije na religiju neukih? Odmah na početku mogu vam reći da u Indiji nema politeizma. U svakom hramu, ako čovjek stane i sluša, naći će da vjernici sve atribute Boga, uključujući sveprisutnost, pripisuju tim slikama. To nije politeizam, niti bi naziv henoteizam odgovorio na naše pitanje.”
“I oni koji obožavaju Indru i druga niža božanstva, kao sljedbenici trovedskih puteva, i koji prinose žrtve upućene Indri itd., zapravo ih upućuju Meni. Jer, iz prethodno navedenih razloga, svi (Indra itd.) čine Moje tijelo, čija sam Ja Duša. I svaki izraz, Indra itd., svoje krajnje značenje nalazi u upućivanju na Mene. Oni, međutim, prinose žrtve ne znajući za ovaj oblik ili zakon.”
Vjerovanje u Stvoritelja nikada nije bilo sve
Kur'an je ovo vjerovanje susreo među stanovnicima Mekke, kojima je Poslanik (ﷺ) prvo propovijedao. Upitani ko je stvorio nebesa i Zemlju ili ko je stvorio same ljude, odgovorili bi: Allah (﷾). Ipak su pored Njega obožavali druga bića. Govorili su da im služe samo da bi ih približili Allahu (﷾) i nazivali ih svojim zagovornicima (onima koji se kod Njega zauzimaju za druge). Kur'an ne prihvata nijedan od tih razloga. Kaže da se iskrena predanost duguje samo Allahu (﷾) i pita bi li oni Allahu (﷾) rekli nešto što On ne zna. Stvar sažima u jednom retku: većina njih ne vjeruje u Allaha (﷾), osim tako što Mu pridružuju druge. O Allahu (﷾) kao Stvoritelju Mekelije i Kur'an su se slagali. Razišli su se oko obožavanja. Neki hinduisti odgovaraju da je islam samo zadržao visokog boga Arapa, a ostale odbacio. Ali Allah (﷾) je jednostavno arapska riječ za Boga, koju koriste i arapski kršćani. Mekelije nije zapanjilo novo ime. Zapanjio ih je poziv da samo Njega obožavaju: “Zar on da svede bogove na nekakvog Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!”
“A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?”, sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?”
“A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: “Allah!” Pa kuda se, onda, odmeću?!”
“Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu! A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: “Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili”, Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik.”
“Oni, pored Allaha, obožavaju nešto što im ne može ni nauditi niti im može kakvu korist pribaviti, i govore: “Ovo su naši zagovornici kod Allaha.” Reci: “Zar da Allaha obavještavate da na nebesima i na Zemlji postoji nešto što On ne zna da postoji?!” Uzvišen je On i vrlo visoko u odnosu na ono što Njemu u obožavanju pridružuju.”
“Većina njih ne vjeruje u Allaha, osim tako što Mu druge u obožavanju pridružuju.”
Arapska Biblija Smith-Van Dyck, dovršena 1865. i još uvijek standardna Biblija protestanata arapskog govornog područja, otvara Postanak 1:1 riječima ‘U početku stvori Allah nebo i zemlju’. Njena riječ za Boga svugdje je Allah.
“Zar on da svede bogove na nekakvog Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!”
Jedna poruka svakog poslanika: obožavajte samo Njega
Kur'an kaže da je svaki poslanik kojeg je Allah (﷾) poslao dobio jednu poruku: nema boga osim Allaha (﷾), zato Njega obožavajte i Njemu služite. Kaže da je svakom narodu poslan poslanik, s naredbom da se služi Allahu (﷾). Obožavanje je ovdje više od vjerovanja. To su namaz i žrtva, za koje Kur'an govori Poslaniku (ﷺ) da objavi da su samo radi Allaha (﷾), koji nema druga. To je i dozivanje Allaha (﷾) u pomoć. Mjesta obožavanja su Njegova, pa se niko ne smije dozivati zajedno s Njim. U svakom namazu muslimani ponavljaju riječi prve sure Kur'ana: “Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!”
“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!””
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a kumira – taguta se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.”
“Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su zarad Allaha, Gospodara svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.”
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!”
Najviše obožavanje u Giti daje se samo jednom
Gita, najpoznatiji hinduistički spis, povlači istu crtu vlastitim riječima. U njoj Krišna imenuje četiri vrste dobrih ljudi koji ga obožavaju. Najviše cijeni čovjeka znanja čije je obožavanje upućeno samo jednom Biću (eka-bhakti). Kaže da se čak i čovjek veoma lošeg vladanja koji ga obožava, “ne obožavajući nikog drugog” (ananya-bhak), mora smatrati dobrim. Takav čovjek je dobro odlučio. K. T. Telang, hinduistički sudija koji je preveo Gitu, objašnjava tu odluku: da treba poštovati samo vrhovno Biće. Gita obožavanje tretira i kao nešto što se daje, a ne samo vjeruje. Krišna sebe naziva gospodarom svih žrtava i kaže da oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima. Poklonici drugih bogova koji obožavaju s vjerom, kaže, obožavaju njega “nepravilno” (avidhi-purvakam), ne poznaju ga istinski i padaju.
“Od njih se najviše cijeni onaj koji ima znanje, koji je uvijek predan i čije je obožavanje (upućeno) samo jednom (Biću). Jer čovjeku znanja dragi sam iznad svih stvari, a i on je drag meni.”
“Čak i ako me veoma loše vladan čovjek obožava, ne obožavajući nikog drugog, on se svakako mora smatrati dobrim, jer je dobro odlučio.”
“Naime, da treba poštovati samo vrhovno Biće.”
“Čak i oni, o sine Kuntî! koji su poklonici drugih božanstava i obožavaju s vjerom, obožavaju samo mene, (ali) nepravilno. Jer ja sam uživalac kao i gospodar svih žrtava. Ali oni me istinski ne poznaju, zato padaju. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima; oni koji čine zavjete precima idu precima; oni koji obožavaju Bhûte idu Bhûtama; a oni koji isto tako obožavaju mene idu meni.”
Allahove (﷾) sluge se poštuju, a ne obožavaju
Mnogi hinduisti kažu da bogove ne obožavaju kao Boga, nego ih poštuju kao Njegove sluge. I islam vjeruje u počašćene Allahove (﷾) sluge: meleke. Kur'an ih naziva počašćenim robovima, koji postupaju po Njegovoj naredbi i zauzimaju se samo za one kojima je On zadovoljan. Islam im ne daje namaz, sedždu (spuštanje čela na zemlju) ni prinos. Nijedan vjerovjesnik, kaže Kur'an, ne bi rekao ljudima da uzmu meleke i vjerovjesnike za gospodare, a meleki će se odreći onih koji su ih obožavali. O svima koje ljudi dozivaju pored Allaha (﷾) kaže da su robovi kao i oni koji ih dozivaju. To što je neko biće Allahov (﷾) rob upravo je razlog da mu se ne moli. Ramanudža uči da bogovi čine Gospodovo tijelo. Obrede koji im se prinose računa kao obožavanje Gospoda, koji je “stvarni Predmet tog obožavanja”. Ako je Gospod stvarni Predmet, može se obožavati izravno. Allahu (﷾) ne treba posrednik da čuje molitvu, kao što kralju trebaju ministri: On je blizu i sluša molbu svakog molitelja.
“Oni govore: “Milostivi ima dijete!” Uzvišen neka je On! A meleki su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi. On zna šta su radili i šta će uraditi, i oni će se samo za onog kojim On bude zadovoljan zauzimati, a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni.”
“Nije primjereno čovjeku da mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesništvo, a zatim da govori ljudima: “Budite robovi moji, a ne Allahovi!”, nego: “Budite učeni i pobožni, time što Knjizi poučavate i što je i sami proučavate!” On vam ne naređuje da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate. Zar da vam naređuje nevjerovanje, nakon što ste postali muslimani?!”
“A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: “Jesu li ovi vas obožavali?” Oni će odgovoriti: “Slavljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih.””
“Oni kojima se vi, pored Allaha, molite, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi ih molite, i neka vam se odazovu ako istinu govorite!”
“I oni koji obožavaju Indru i druga niža božanstva, kao sljedbenici trovedskih puteva, i koji prinose žrtve upućene Indri itd., zapravo ih upućuju Meni. Jer, iz prethodno navedenih razloga, svi (Indra itd.) čine Moje tijelo, čija sam Ja Duša. I svaki izraz, Indra itd., svoje krajnje značenje nalazi u upućivanju na Mene. Oni, međutim, prinose žrtve ne znajući za ovaj oblik ili zakon.”
“Stoga privrženici Traividye (ili Karma-Kāṇḍe Veda) ne razumiju da su obredi samo služba obožavanja samog Paramapurushe, koji ima Indru itd. kao Svoje tijelo, i da je sam Paramapurusha stvarni Predmet tog obožavanja. Stoga imaju pravo na ograničenu nagradu i imaju svojstvo da padnu (s postignutog mjesta ili stanja).”
“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni Meni odazovu i neka vjeruju u Mene, kako bi ispravnim putem krenuli.”
| Šta se daje | Allah (﷾) | Meleki i vjerovjesnici |
|---|---|---|
| Poštovanje | ||
| Molitva | ||
| Sedžda | ||
| Žrtva i prinosi | ||
| Zazivanje u pomoć |
- Da
- Ne
To što je neko biće Allahov (﷾) rob jeste razlog da mu se ne moli.
Bog u svemu: šta kažu Gita i Kena
Čest odgovor jeste da je Bog u svemu, pa koji god oblik osoba obožava, u njemu obožava Boga. Gita doista kaže da čovjek znanja smatra “da je Vâsudeva sve” (vasudevah sarvam iti). Vâsudeva je Krišnino ime. Ali to je isti čovjek znanja čije je obožavanje, dva stiha ranije, upućeno samo jednom Biću. Već sljedeći stih kaže da drugim božanstvima pristupaju oni koje su želje lišile znanja. U Giti, dakle, viđenje Boga u svemu ide uz obožavanje samo jednog. Kena upanišada, u prijevodu Swamija Paramanande, hinduističkog monaha, povlači istu crtu. Govori o Onome kojim oko vidi i um misli. Pet puta kaže: znaj da je samo to Brahman, “a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju”. Šankara je bio učitelj advaite, škole koja kaže da je samo Brahman stvaran. Živio je oko osmog stoljeća. Pripjev čita na svoj način. Za njega Brahman nije ono što ljudi obožavaju, “kao što je Iswara” (Gospod), nego obožavateljevo vlastito Ja. Drugi hinduistički učitelji odbacuju to čitanje, a sama Kena o Brahmanu kaže: “Treba ga obožavati pod imenom Tadvanam”. Ono što ljudi ovdje obožavaju nije Jedan, a Jednog treba obožavati.
“Na kraju mnogih života čovjek koji ima znanje pristupa meni, (vjerujući) da je Vâsudeva sve. Takvog čovjeka visoke duše veoma je teško naći.”
“Od njih se najviše cijeni onaj koji ima znanje, koji je uvijek predan i čije je obožavanje (upućeno) samo jednom (Biću). Jer čovjeku znanja dragi sam iznad svih stvari, a i on je drag meni.”
“Oni koji su raznim željama lišeni znanja pristupaju drugim božanstvima, držeći se raznih propisa, vođeni vlastitom naravi. Koji god oblik (božanstva) neki vjernik želi obožavati s vjerom, tom obliku ja činim njegovu vjeru postojanom. Imajući tu vjeru, on nastoji umilostiviti (božanstvo u) tom (obliku) i od njega dobija one korisne stvari koje želi, (iako ih) zapravo dajem ja. Ali plod koji tako (dobiju) oni koji imaju malo rasuđivanja prolazan je. Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a i moji vjernici idu meni.”
“Ono što govor ne obasjava, ali što obasjava govor: znaj da je samo to Brahman (Vrhovno Biće), a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što se umom ne može misliti, ali čime, kažu, um može misliti: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što oko ne vidi, ali čime oko može vidjeti: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što se uhom ne može čuti, ali čime uho može čuti: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju. Ono što niko ne diše dahom, ali čime se dah udiše: znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju.”
“Zanemarujući to, znaj da je sam Atman neuvjetovani Brahman. To je značenje. Brahman nije ono što ljudi ovdje obožavaju, kao što je Iswara, koji nije Atman, koji je uslovljen i na kojeg se upućuje kao na ‘ovo’.”
“Jer Pismo, Smriti, Itihâsa i Purâna podjednako uče da postoji jedan vrhovni uzrok, tj. Brahman: biće koje je Gospodar svih Gospodara, sveznajuće, svemoćno, koje trenutno ostvaruje sve svoje naume, slobodno od svake mane, neograničeno ni mjestom ni vremenom, koje uživa vrhovno nenadmašno blaženstvo. Niti se može smatrati da iznad Gospodara postoji ‘čisto Biće’ čiji je Gospodar samo dio.”
“Taj Brahman zove se Tadvanam (predmet obožavanja). Treba ga obožavati pod imenom Tadvanam. Onoga ko tako zna Brahmana vole sva bića.”
Blizu Svojim znanjem, i ništa nije kao On
Islam se slaže da je Allah (﷾) blizu, ali ne tako što je unutar stvari. On se “nad Aršom uzvisio”, a sa svakom osobom je Svojim znanjem: “sve što radite Allah vidi”. On zna šta čovjeku duša šapće i bliži mu je od vratne žile. Ali to ne znači da je išta Allah (﷾) ili da se išta smije obožavati kao On. Ništa nije kao On. Svako biće na nebesima i na Zemlji dolazi Mu kao rob. Sunce i Mjesec su među Njegovim znamenjima, a Kur'an kaže: ne padajte ničice pred njima, nego pred Allahom (﷾) koji ih je stvorio. Kada bi sve bilo Bog, tako da je obožavanje bilo čega obožavanje Njega, nijedno obožavanje nikada ne bi moglo biti pogrešno. Njegova blizina je razlog da se On obožava izravno, a ne razlog da se obožava ono što je On stvorio.
“On je Onaj Koji je i nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio; On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlazi i šta s neba silazi i šta se prema njemu diže, On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi.”
“Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova šapće, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.”
“Stvoritelj nebesa i Zemlje bez prethodnog primjera! Učinio vam je od vaše vrste parove i od stoke parove. Tako vas rasprostire. Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.”
“Svi će, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!”
“Među znamenjima Njegovim jesu noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite.”
Iskreno znači čisto
Mnogi hinduisti kažu da je važna iskrenost, kakav god oblik imala. I islam traži iskrenost. Kur'an govori Poslaniku (ﷺ) da služi Allahu (﷾), iskazujući Mu iskrenu predanost. Kaže da je ljudima naređeno samo da Allaha (﷾) obožavaju s iskrenom predanošću (mukhlisina lahu al-din). Ali arapske riječi iza ‘iskren’ (mukhlis, khalis) dolaze od korijena koji znači čisto i nepomiješano. Kur'an opisuje ljude u lađi koji dozivaju samo Allaha (﷾), a zatim drugima daju udio u svom obožavanju kad se nađu na kopnu. Iste arapske riječi (mukhlisina lahu al-din) koriste se za njih, a Yusuf Ali ih prevodi sa ‘sincerely (and exclusively)’ (iskreno i isključivo). A tamo gdje prijevod ima “Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu!”, arapski glasi: Allahu (﷾) pripada čista vjera (al-din al-khalis). U smislu Kur'ana, predanost podijeljena s drugima još nije iskrena. I Gita kaže da sama vjera nije dovoljna: poklonici drugih bogova koji obožavaju s vjerom, kaže, obožavaju nepravilno i padaju.
“Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato obožavaj samo Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru!”
“a naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera.”
“Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu. A kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju,”
“Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu! A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govoreći: “Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili”, Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik.”
“Čak i oni, o sine Kuntî! koji su poklonici drugih božanstava i obožavaju s vjerom, obožavaju samo mene, (ali) nepravilno. Jer ja sam uživalac kao i gospodar svih žrtava. Ali oni me istinski ne poznaju, zato padaju. Oni koji čine zavjete bogovima idu bogovima; oni koji čine zavjete precima idu precima; oni koji obožavaju Bhûte idu Bhûtama; a oni koji isto tako obožavaju mene idu meni.”
Zauzimanje pripada Allahu (﷾)
Neki hinduisti odgovaraju da i muslimani imaju zagovornika, jer se nadaju Poslanikovom (ﷺ) šefa'atu. Kur'an doista govori o zauzimanju i kaže da zauzimanje pripada samo Allahu (﷾). Niko se ne zauzima kod Njega osim Njegovom dozvolom i samo za one kojima On dopusti i čijim je riječima zadovoljan. Čak ni zauzimanje meleka ne koristi dok On ne dozvoli. Poslanik (ﷺ) je opisao vlastiti šefa'at na Sudnji dan. Tražit će dopuštenje svog Gospodara i past će pred Njim na sedždu. Tek kada mu se kaže da podigne glavu i zauzme se, on će to učiniti, u granici koju Allah (﷾) odredi. Zagovornik je i sam obožavatelj Allaha (﷾) i ne prima nikakvo obožavanje. Poslanik (ﷺ) je rekao da će njegov šefa'at dosegnuti, ako Allah (﷾) da, svakoga iz njegovog ummeta ko umre ne pripisujući ništa Allahu (﷾) kao druga. Upitan ko će njime biti najsretniji, imenovao je onoga ko kaže ‘nema boga osim Allaha’ iskreno, iz srca.
“Reci: “Sve zagovorništvo pripada Allahu, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti.””
“Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Samoopstojeći Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi. Njegova Kursija obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!”
“Taj dan neće biti od koristi zauzimanje osim onoga kome Svemilosni dopusti i čijim riječima je zadovoljan.”
“A koliko na nebesima ima meleka čije zauzimanje nikome neće biti od koristi sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.”
Enes prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: na Sudnjem danu vjernici će se okupiti. Tražit će nekoga da se zauzme za njih kod njihovog Gospodara. Otići će redom Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isau, i svaki će reći da nije podoban za to. Zatim će doći njemu. Zatražit će dopuštenje od svog Gospodara i bit će mu dato. Kad vidi svog Gospodara, past će na sedždu i ostati tako koliko Allah hoće. Zatim će mu biti rečeno da podigne glavu: da traži, i bit će mu dato; da govori, i bit će saslušan. Bit će mu rečeno da se zauzme, i njegov šefa'at bit će primljen. Slavit će svog Gospodara riječima kojima ga Gospodar nauči, a zatim se zauzeti. Allah će mu odrediti granicu i on će one unutar nje uvesti u Džennet. Vratit će se i ponovo će se dogoditi isto.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da svaki vjerovjesnik ima jednu dovu koja je uslišana i da ju je svaki vjerovjesnik učinio rano. On je svoju zadržao, kao šefa'at za svoj ummet na Sudnjem danu. Ona će dosegnuti, ako Allah da, svakoga iz njegovog ummeta ko umre ne pripisujući ništa Allahu kao druga.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik (ﷺ) upitan ko će biti najsretniji od ljudi njegovim šefa'atom na Sudnjem danu. Rekao je Ebu Hurejri da je, vidjevši njegovu revnost za hadis, očekivao da ga niko neće to pitati prije njega. Zatim je rekao da će to biti onaj ko kaže ‘nema boga osim Allaha’ iskreno (halisan), iz srca.
Traženje blizine preko dobrih ljudi (tevessul)
Neki hinduisti ukazuju na muslimane koji traže blizinu Allahu (﷾) preko Poslanika (ﷺ) ili evlija, što muslimani nazivaju tevessul. Tekstovi islama povlače jasnu crtu. Musliman može zamoliti živu osobu da dovi Allahu (﷾) za njega. Omer je bio ashab Poslanika (ﷺ) i drugi vođa muslimana. Kada je nastupila suša nakon Poslanikove (ﷺ) smrti, Omer je zamolio Poslanikovog (ﷺ) živog amidžu el-Abbasa da dovi za kišu. Obratio se živom čovjeku, a nije dozivao Poslanika (ﷺ) u njegovom kaburu. Zabranjeno je moliti se bilo kome pored Allaha (﷾): “ne molite, pored Allaha, nikoga!” Poslanik (ﷺ) je rekao vlastitoj kćeri Fatimi da joj nikako ne može pomoći pred Allahom (﷾). Tako muslimani traže od Allaha (﷾) Poslanikov (ﷺ) šefa'at, a ne mole se njemu. Tamo gdje muslimani dozivaju evliju u pomoć, postupaju protiv vlastitog spisa.
Enes prenosi da je poslije Poslanikove (ﷺ) smrti, kad god bi nastala suša, Omer ibn el-Hattab tražio od Poslanikovog živog amidže el-Abbasa da dovi Allahu za kišu. Omer je govorio: tražili smo od našeg Poslanika da Ti dovi za kišu, a sada tražimo od njegovog amidže.
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
Ebu Hurejre prenosi da je, kad je objavljen ajet ‘opominji rodbinu svoju najbližu’ (Kur'an 26:214), Poslanik (ﷺ) pozvao Kurejšije, svog amidžu el-Abbasa, svoju tetku Safiju i svoju kćerku Fatimu, govoreći svakome od njih da im nikako ne može pomoći pred Allahom; Fatima ga može tražiti šta god želi, ali joj nikako ne može pomoći pred Allahom.
“Reci: “Sve zagovorništvo pripada Allahu, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti.””
Kaburi: za mrtve se moli, a njima se ne moli
Muslimani doista posjećuju kabure, a Poslanik (ﷺ) je poučio šta tamo treba reći. To je selam vjernicima koji su tamo ukopani i dova kojom se od Allaha (﷾) traži zdravlje za žive i mrtve. Za mrtve se moli, a njima se ne moli. Pet dana prije smrti Poslanik (ﷺ) je upozorio na ono što su učinili raniji narodi. Grobove svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi učinili su mjestima obožavanja. Zabranio je muslimanima da čine isto. Njegov vlastiti kabur nije ostavljen na otvorenom iz straha da ne postane mjesto obožavanja. Tamo gdje se muslimani mole onome ko je ukopan u turbetu ili mu donose prinose, postupaju protiv jasnih riječi vlastitog Poslanika (ﷺ). Praksa se ocjenjuje po spisu koji tvrdi da slijedi.
Burejde prenosi da je Poslanik (ﷺ) učio svoje ashabe šta da kažu kad izlaze na groblje. Trebali su selamom pozdraviti vjernike i muslimane koji ondje prebivaju i reći da će im se pridružiti, ako Allah da. Zatim su trebali tražiti od Allaha zdravlje za žive i za mrtve.
Džundub prenosi šta je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže pet dana prije smrti. Poslanik (ﷺ) je rekao da ga je Allah uzeo za Svog prisnog prijatelja, kao što je uzeo Ibrahima. Da je on uzeo ikoga iz svog ummeta za prisnog prijatelja, bio bi to Ebu Bekr. Zatim je upozorio da su narodi prije njih grobove svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi učinili mjestima obožavanja. Zabranio je muslimanima da grobove uzimaju za mjesta obožavanja.
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) u svojoj posljednjoj bolesti rekao da je Allah prokleo Jevreje i kršćane jer su gradili bogomolje na grobovima svojih vjerovjesnika. Dodaje da bi, da nije toga, i njegov grob bio na otvorenom; nije bio, iz straha da se ne uzme kao bogomolja.
Kaba: okreće joj se, a ne obožava se
Neki hinduisti odgovaraju da i muslimani poštuju kamenu građevinu. Muslimani se doista okreću prema Kabi, Allahovoj (﷾) Kući u Mekki, kada klanjaju. Stranica o Kabi na to potpuno odgovara. Kur'an govori stanovnicima Mekke da obožavaju Gospodara ove Kuće; samoj Kući se ne moli. Šesnaest ili sedamnaest mjeseci nakon što je Poslanik (ﷺ) stigao u Medinu, muslimani su klanjali prema Jerusalemu. Zatim je Allah (﷾) okrenuo pravac namaza prema Časnoj džamiji u Mekki. Obožavatelj može promijeniti pravac u koji se okreće a da ne promijeni Onoga koga obožava. I obilaženje Kuće čini se po Allahovoj (﷾) riječi: Ibrahimu je rečeno: “očisti Kuću Moju za one koji će je obilaziti”. Omer je poljubio Crni kamen, postavljen u zid Kabe, i rekao da zna da je to kamen koji ne može ni naškoditi ni koristiti. Poljubio ga je samo zato što je vidio Poslanika (ﷺ) da ga ljubi. Od Kabe ili Kamena ništa se ne traži, i ništa im se ne prinosi.
“neka oni Gospodaru ove Kuće ibadet čine, Koji ih gladne hrani i od straha brani.”
El-Bera ibn Azib prenosi da je Poslanik (ﷺ) po dolasku u Medinu klanjao okrenut prema Jerusalemu šesnaest ili sedamnaest mjeseci, sve dok pravac namaza nije okrenut prema Kabi.
“Mi vidimo kako okrećeš lice svoje prema nebu i Mi ćemo te sigurno okrenuti prema kibli koju ti želiš; pa, okreni lice svoje prema Časnoj džamiji! I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njoj. Doista, oni kojima je data Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova. A Allah nije nemaran prema onome šta oni rade.”
“I kada smo Ibrahimu pokazali mjesto Kuće rekavši: “Meni ništa ne pridružuj, i očisti Kuću Moju za one koji će je obilaziti, koji će stajati i koji će na ruku‘u i sedždi biti.””
Abis ibn Rebia prenosi da je Omer došao do Crnog kamena i poljubio ga. Omer je rekao da zna da je to kamen koji ne može ni naškoditi ni koristiti i da ga ne bi poljubio da nije vidio Poslanika (ﷺ) da ga ljubi.
Zašto ne obožavati jednog Boga i ostati hinduista?
Neki hinduisti odgovaraju da mogu svoju predanost dati samo jednom Bogu i ostati hinduisti, kao što sama Gita hvali. To je ispravan korak, i upravo onaj koji islam traži. Ali Gita tu predanost daje Krišni. On sebe naziva nerođenim u svojoj suštini. Ipak kaže da se rađa, iz doba u doba, svojom vlastitom moći (atma-maya). Upanišada o Bogu kaže da nema ni roditelja ni gospodara. Kur'an kaže da On nema ni djece ni roditelja: Bog se nikada ne rađa, ni na koji način. A ista Gita učvršćuje vjeru onih koji obožavaju druge bogove. Kur'an traži obožavanje samo Allaha (﷾), od svoje prve sure, i govori ljudima da nikoga ne dozivaju pored Njega. Kaže da je to bila poruka svakog poslanika. I predstavlja Muhammeda (ﷺ) kao Allahovog (﷾) poslanika svim ljudima. Islam je obožavanje samo jednog Boga, kako ga uče Kur'an i Njegov poslanik (ﷺ).
“Iako sam nerođen i neiscrpan u (svojoj) suštini, iako sam gospodar svih bića, ipak preuzimam upravljanje vlastitom prirodom i rađam se svojom varljivom moći.”
“Kad god, o potomče Bharate! pobožnost zamire, a bezbožnost je u usponu, ja stvaram sebe. Rađam se iz doba u doba, za zaštitu dobrih, za uništenje zločinaca i uspostavljanje pobožnosti.”
“Nema njegovog gospodara na svijetu, nema njegovog vladara, ni znaka od njega. On je uzrok, gospodar gospodara organa, i nema ni roditelja ni gospodara.”
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“Oni koji su raznim željama lišeni znanja pristupaju drugim božanstvima, držeći se raznih propisa, vođeni vlastitom naravi. Koji god oblik (božanstva) neki vjernik želi obožavati s vjerom, tom obliku ja činim njegovu vjeru postojanom. Imajući tu vjeru, on nastoji umilostiviti (božanstvo u) tom (obliku) i od njega dobija one korisne stvari koje želi, (iako ih) zapravo dajem ja. Ali plod koji tako (dobiju) oni koji imaju malo rasuđivanja prolazan je. Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a i moji vjernici idu meni.”
“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!”
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!””
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
Jedan bezobličan Bog, bez slika
Drugi hinduisti, među njima Arya Samaj (hinduistički reformni pokret iz devetnaestog stoljeća), obožavaju jednog bezobličnog Boga i odbacuju slike. Smatraju, s upanišadom, da “Nema slike onoga čije je ime Velika Slava”. Takav hinduista napravio je prvi korak koji Kur'an traži. Da bi ga napravio, ostavio je po strani mnogo od vlastite tradicije. Dayananda, koji je osnovao Arya Samaj, nazvao je Tantre i Purane (kasnije hinduističke spise) koje nalažu obožavanje slika suprotnim Vedama. Ostaje pitanje koja objava jasno uči ovo obožavanje. Himne Rig Vede upućene su bogovima. Ista Veda kaže da su Indra i Agni rođeni i da su bogovi došli poslije svijeta. Kur'an to jasno uči: “Reci: ‘On je Allah – Jedan!’” To dolazi s poslanikom poslanim svim ljudima. Stranica koja pita da li je Muhammed (ﷺ) zaista bio Allahov (﷾) poslanik iznosi dokaze za njega.
Dayananda Saraswati, osnivač Arya Samaja, u revidiranom drugom izdanju svog Satyarth Prakasha, knjige koja i jedno poglavlje posvećuje napadu na Kur'an, tvrdi da nijedan stih Veda ne govori o prizivanju Boga u sliku, oživljavanju slike ili njenom obožavanju; stihovi koji se recitiraju za te obrede, kaže, dolaze iz Tantri, a ne iz Veda. Na gledište da bog dolazi u sliku kad ga mantre prizovu i odlazi kad obred završi odgovara da Bog, Koji ispunjava sve stvari, niti dolazi niti odlazi. Yajur Vedu 32.3 (na tasya pratima asti) i pripjev Kena Upanišade čita kao zabranu obožavanja slika, Tantre i Purane koje ga nalažu naziva suprotnim Vedama i poriče da je obožavanje slika prvi korak prema Bogu.
“Niko ga nije obuhvatio iznad, ni popreko, ni u sredini. Nema slike onoga čije je ime Velika Slava. Njegov oblik ne može se vidjeti, niko ga ne opaža okom. Oni koji ga srcem i umom tako znaju kako prebiva u srcu, postaju besmrtni.”
Kaže da deseta knjiga Rig Vede predstavlja jasno kasniji sloj zbirke, da je više od četvrtine Rig Vede posvećeno hvali Indre i da jedva više od trideset njenih himni nije upućeno bogovima ili oboženim predmetima. Ideja da su razni bogovi oblici jednog božanskog bića, piše, nalazi se u kasnijim himnama, kao što je nedavna himna 1.164; takve izjave pokazuju da je do kraja rigvedskog razdoblja politeizam vidjelaca poprimio monoteistički prizvuk. Povremeno himne čak nagovještavaju božanstvo koje je svi bogovi i ujedno priroda; ta klica panteizma izrasla je kroz kasniju vedsku književnost u Vedantu. Teorija henoteizma Maxa Müllera proistekla je iz navike pjesnika da svakog boga prizivaju kao da je vrhovni. Po Macdonellovom mišljenju ta navika jedva da je išta više od pjevačevog prirodnog pretjerivanja o bogu kojeg priziva, jer su vidioci znali tačno mjesto svakog boga u obredu Some. Vedski pjesnici, dodaje, smatrali su da su bogovi imali početak.
“Mjesec je začet iz njegovog uma, a iz oka je rođeno Sunce; Indra i Agni rođeni su iz njegovih usta, a Vâyu iz njegovog daha.”
“Ko zaista zna i ko ovdje može objaviti odakle je rođeno i odakle dolazi ovo stvaranje? Bogovi su kasniji od nastanka ovog svijeta. Ko onda zna odakle je prvo nastalo?”
“Reci: “On je Allah – Jedan! Allah je Es-Samed! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!””
“Reci: “O ljudi, ja sam, zaista, svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega slijedite – da biste bili upućeni!””
Odgovori, i odgovor na njih
Svetasvatara Upanišada 6.7 — poglavlje 6, stih 7
“Upoznajmo tog najvišeg velikog gospodara gospodara, najviše božanstvo božanstava, gospodara nad gospodarima, najvišeg gore, kao boga, gospodara svijeta, dostojnog obožavanja.”
Navedeno za
Mi ne obožavamo bogove kao Boga. Upanišada Gospoda naziva “najviše božanstvo božanstava” i “gospodara nad gospodarima”. Deve (bogovi Veda) su Njegove moći i sluge, kao meleki u islamu. Ramanudža uči da bogovi čine Gospodovo tijelo, pa ono što se njima prinosi stiže do Njega. Poštujemo ih kao što se poštuju kraljevi ministri, a ono što daju, kako Krišna kaže, zapravo daje On.
Odgovor
I islam ima počašćene Allahove (﷾) sluge: meleke, “robovi poštovani”, koji postupaju po Njegovoj naredbi i zauzimaju se samo za one kojima je On zadovoljan. Islam im ne daje namaz, sedždu ni prinos. Nijedan vjerovjesnik, kaže Kur'an, ne bi rekao ljudima “da meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate”. A meleki će se odreći onih koji su ih obožavali. Mekelije su davale isti razlog za svoje obožavanje: služili su drugim bićima da bi ih približila Allahu (﷾). Odgovor Kur'ana jeste: “Oni kojima se vi, pored Allaha, molite, zaista su robovi, kao i vi”. Trideset i tri boga Brihadaranjaka upanišade uključuju vatru, zemlju, Sunce, Mjesec, mjesece i grom. Bili oni to ili božanstva koja njima upravljaju, Rig Veda kaže da su bogovi došli poslije svijeta. Ramanudža doista uči da Indra i drugi bogovi čine Gospodovo tijelo. Obrede koji im se prinose računa kao obožavanje Gospoda, koji je “stvarni Predmet tog obožavanja”. Oni koji to ne razumiju, kaže, “imaju svojstvo da padnu”. Ako je Gospod stvarni Predmet, može se obožavati izravno, i On Sam čuje svakog ko Ga doziva. Kralju trebaju ministri jer ne može čuti svakog podanika; Allah (﷾) kaže da je blizu i da sluša svakog molitelja. A ako darove zapravo daje Gospod, kako Krišna kaže, jasan put je tražiti od Davaoca. Sam stih Švetašvatare naziva Ga “dostojnog obožavanja”.
Zaključak — Poštovanje Allahovih (﷾) slugu nije njihovo obožavanje. Namaz, sedžda i prinosi pripadaju Gospodaru, koji Sam čuje svakog ko Ga doziva.
Kur'an 29:61 — sura El-Ankebut, ajet 61
“A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?”, sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?”
Navedeno za
Vaš vlastiti Kur'an kaže da su Mekelije već prije islama Stvoritelja nazivale Allahom. Tako islam nije donio novog Boga: zadržao je visokog boga Arapa, učinio ga jedinim, a ostale odbacio. Hinduisti već imaju svog jednog Boga, Išvaru ili Bhagwana, i ne treba im arapski bog da Ga zamijeni.
Odgovor
Allah (﷾) je arapska riječ za Boga. Koriste je i arapski kršćani, a standardna arapska protestantska Biblija koristi je u svom prvom stihu. Kur'an ne tvrdi da donosi novog Boga. Kaže da su Mekelije poznavale svog Stvoritelja, a Njegovo obožavanje davale i drugima. To je bila srž spora. Kada ih je Poslanik (ﷺ) pozvao da obožavaju samo Njega, rekli su: “Zar on da svede bogove na nekakvog Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!” Kur'an to obožavanje vraća do Ibrahima, kojem je kod Kuće rečeno: “Meni ništa ne pridružuj”. Ono što je islam promijenio u Mekki bilo je obožavanje, a ne Božije ime. Isto traži i od hinduiste koji već vjeruje u jednog Boga: ne novog Boga, nego obožavanje samo Njega.
Zaključak — Islam nije preimenovao boga. Tražio je od Mekelija da Stvoritelju kojeg su već poznavali daju obožavanje samo Njemu, i isto traži od hinduista.
Bhagavad Gita 7:19 — poglavlje 7, stih 19
“Na kraju mnogih života čovjek koji ima znanje pristupa meni, (vjerujući) da je Vâsudeva sve. Takvog čovjeka visoke duše veoma je teško naći.”
Navedeno za
Krišna kaže da čovjek znanja smatra “da je Vâsudeva sve”, a upanišada Boga naziva “skriven u svim bićima”. Bog je u svemu. Tako koji god oblik osoba obožava, boga, sliku, Sunce ili rijeku, ona u njemu obožava jednog Boga.
Odgovor
Pročitajte stih na njegovom mjestu. Čovjek koji smatra da je Vâsudeva sve jeste čovjek znanja čije obožavanje “je (upućeno) samo jednom (Biću)”, dva stiha ranije. Već sljedeći stih kaže da su oni koji pristupaju drugim božanstvima “raznim željama lišeni znanja”. Tako u Giti viđenje Boga u svemu ide uz obožavanje samo jednog, a ne uz obožavanje svega. Kena govori o Onome kojim oko vidi i um misli. Pet puta kaže: “znaj da je samo to Brahman, a ne ovo što ljudi ovdje obožavaju”. Kada bi sve bilo Bog na način koji bi obožavanje bilo čega činio obožavanjem Njega, nijedno obožavanje ne bi moglo zalutati. Gitino “nepravilno” tada ne bi značilo ništa. Islam se slaže da je Allah (﷾) blizu: On je s vama gdje god bili, i “sve što radite Allah vidi”. Ali ništa nije kao On, i svako stvorenje dolazi Mu kao rob. Kur'an kaže da se ne pada ničice pred Suncem i Mjesecom, nego pred Allahom (﷾) koji ih je stvorio.
Zaključak — U Giti čovjek koji vidi Boga u svemu obožava samo jedno Biće, a Kena poriče da je ono što ljudi ovdje obožavaju Brahman. I islam kaže da je Allah (﷾) blizu, ali ne tako što je u stvarima, i da ništa nije On.
Shankara, komentar Kena Upanišade 1.5 — prijevod S. Sitarame Sastrija, 1898., str. 48
“Zanemarujući to, znaj da je sam Atman neuvjetovani Brahman. To je značenje. Brahman nije ono što ljudi ovdje obožavaju, kao što je Iswara, koji nije Atman, koji je uslovljen i na kojeg se upućuje kao na ‘ovo’.”
Navedeno za
Navodite Kenu, ali je čitajte sa Šankarom. On objašnjava njen pripjev: “Brahman nije ono što ljudi ovdje obožavaju, kao što je Iswara, koji nije Atman”. Gospod kojeg se obožava kao drugačijeg od sebe upravo je “ovo što ljudi ovdje obožavaju”. Vaše ‘Samo Tebe obožavamo’ potpada pod isti redak kao i naše hramsko obožavanje.
Odgovor
To je Šankarino čitanje. Ono počiva na njegovom učenju da je obožavateljevo vlastito Ja Brahman, što on čita u Čandogjinom “ti, o Svetaketu, jesi to”. Drugi hinduistički učitelji to odbacuju: Ramanudža iz istih spisa odgovara da nema “čisto Biće” iznad Gospoda. Po Šankarinom čitanju, Gospod kojeg hinduisti obožavaju, “kao što je Iswara”, također nije Brahman. Tako njegovo čitanje ne daje razlog da se zadrži obožavanje bogova. Sama Kena o Brahmanu kaže: “Treba ga obožavati pod imenom Tadvanam”. Tako upanišada ne zabranjuje obožavanje Jednoga. Kaže da ono što ljudi ovdje obožavaju nije Jedan. Kur'an se slaže. Brahman iz Kene jeste “Ono što oko ne vidi, ali čime oko može vidjeti”. Kur'an o Allahu (﷾) kaže: “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire”. Muslimani obožavaju Jednoga do kojeg pogledi ne mogu doprijeti i ne prave Njegovu sliku.
Zaključak — Kena okreće obožavanje od onoga što se ovdje vidi, a ne od Jednoga: kaže da Brahmana treba obožavati. Islam obožavanje daje samo nevidljivom Jednom.
Sahih el-Buhari 4476 — Kitab et-Tefsir (Poslanikov komentar Kur'ana), hadis 4476
Enes prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao: na Sudnjem danu vjernici će se okupiti. Tražit će nekoga da se zauzme za njih kod njihovog Gospodara. Otići će redom Ademu, Nuhu, Ibrahimu, Musau i Isau, i svaki će reći da nije podoban za to. Zatim će doći njemu. Zatražit će dopuštenje od svog Gospodara i bit će mu dato. Kad vidi svog Gospodara, past će na sedždu i ostati tako koliko Allah hoće. Zatim će mu biti rečeno da podigne glavu: da traži, i bit će mu dato; da govori, i bit će saslušan. Bit će mu rečeno da se zauzme, i njegov šefa'at bit će primljen. Slavit će svog Gospodara riječima kojima ga Gospodar nauči, a zatim se zauzeti. Allah će mu odrediti granicu i on će one unutar nje uvesti u Džennet. Vratit će se i ponovo će se dogoditi isto.
Navedeno za
I muslimani imaju zagovornika. Nadaju se da će se Poslanik (ﷺ) zauzeti za njih na Sudnji dan. Mnogi traže i blizinu Allahu preko Poslanika (ﷺ) i evlija (tevessul). To je ono što hinduisti čine kada Vrhovnom pristupaju preko boga koji se može zauzeti za njih.
Odgovor
Kur'an doista govori o zauzimanju i kaže: “Sve zagovorništvo pripada Allahu”. Niko se ne zauzima kod Njega osim kako On dopusti, i samo za one kojima je zadovoljan. Čak ni zauzimanje meleka ne koristi dok On ne dozvoli. Hadis o šefa'atu pokazuje šta to znači. Poslanik (ﷺ) će najprije tražiti dopuštenje svog Gospodara i past će pred Njim na sedždu. Tek kada mu se kaže da podigne glavu i zauzme se, zauzet će se, u granici koju Allah (﷾) odredi. Zagovornik je i sam obožavatelj koji se klanja Allahu (﷾), i ne daje mu se nikakvo obožavanje. Njegov šefa'at dosegnut će, ako Allah (﷾) da, svakoga iz njegovog ummeta ko umre ne pripisujući ništa Allahu (﷾) kao druga. Njime će najsretniji biti onaj ko kaže ‘nema boga osim Allaha’ iskreno, iz srca. Muslimani to traže od Allaha (﷾); ne smiju se moliti Poslaniku (ﷺ). Što se tiče tevessula, musliman može zamoliti živu osobu da dovi Allahu (﷾) za njega. Nakon što je Poslanik (ﷺ) umro, Omer je zamolio Poslanikovog (ﷺ) živog amidžu el-Abbasa da dovi za kišu. Nije dozivao Poslanika (ﷺ) u njegovom kaburu. Zabranjeno je moliti se bilo kome pored Allaha (﷾): “ne molite, pored Allaha, nikoga!” Poslanik (ﷺ) je rekao vlastitoj kćeri Fatimi da joj nikako ne može pomoći pred Allahom (﷾). Mekelije su činile suprotno: služili su drugim bićima da bi se ta bića zauzimala za njih.
Zaključak — U islamu zauzimanje dolazi od Allaha (﷾), Njegovom dozvolom, za one koji samo Njega obožavaju. Muslimani mogu zamoliti žive da dove za njih, ali se ne mole nikome osim Allahu (﷾).
Sahih Muslim 975 — Kitab el-Dženaiz (Knjiga o dženazama), hadis 975
Burejde prenosi da je Poslanik (ﷺ) učio svoje ashabe šta da kažu kad izlaze na groblje. Trebali su selamom pozdraviti vjernike i muslimane koji ondje prebivaju i reći da će im se pridružiti, ako Allah da. Zatim su trebali tražiti od Allaha zdravlje za žive i za mrtve.
Navedeno za
I muslimani posjećuju kabure: sam Poslanik (ﷺ) je poučio šta na njima treba reći. U turbetima muslimanskih evlija širom Indije ljudi donose cvijeće i prekrivače, vezuju konce i traže od evlije pomoć. To je ono što hinduisti čine u hramu.
Odgovor
Riječi kojima je Poslanik (ﷺ) poučio za groblje jesu selam vjernicima koji tamo leže. Završavaju dovom Allahu (﷾) za njihovo i naše zdravlje. Za mrtve se moli, a njima se ne moli. Pet dana prije smrti upozorio je da su raniji narodi grobove svojih vjerovjesnika i dobrih ljudi učinili mjestima obožavanja. Zabranio je to. Njegov vlastiti kabur nije ostavljen na otvorenom iz straha da to ne postane. Tamo gdje se muslimani mole onome ko je ukopan u turbetu ili mu donose prinose, postupaju protiv jasnih riječi vlastitog Poslanika (ﷺ). Praksa se ocjenjuje po spisu koji tvrdi da slijedi. Obožavanje bogova nalazi se u samim hinduističkim spisima. Himne Rig Vede upućene su njima, a više od četvrtine posvećeno je hvali Indre. Vlastiti tekstovi islama zabranjuju obožavanje na kaburima.
Zaključak — Islam dozvoljava posjećivanje kabura radi dove za mrtve, a zabranjuje obožavanje na njima. Vlastite himne Vede upućene su bogovima.
Svami Vivekananda, Predavanja o bhakti-jogi, Glavni simboli
“Muhamedanci misle da je, kad se mole, u redu ako pokušaju stvoriti mentalnu sliku Hrama s Kabom, crnim kamenom, u njemu i okrenu se prema zapadu, ali ako sliku stvorite u obliku crkve, to je idolopoklonstvo. To je mana obožavanja slika. Ipak, čini se da su sve to nužne faze.”
Navedeno za
Vivekananda je to jasno rekao. Muslimani misle da je u redu stvoriti mentalnu sliku Kabe kada klanjaju i okrenuti se prema zapadu. Ipak, sliku u obliku crkve nazivaju idolopoklonstvom. Na hodočašću je obilaze i ljube Crni kamen. Ako to nije obožavanje kamena, nije ni naše.
Odgovor
Stranica o Kabi na to potpuno odgovara. Ukratko, Kur'an govori muslimanima da okrenu lica prema Časnoj džamiji. Govori stanovnicima Mekke: “neka oni Gospodaru ove Kuće ibadet čine”, a ne Kući. Šesnaest ili sedamnaest mjeseci nakon što je Poslanik (ﷺ) stigao u Medinu, muslimani su klanjali prema Jerusalemu, dok pravac nije promijenjen objavom. Obožavatelj može promijeniti pravac u koji se okreće a da ne promijeni Onoga koga obožava, i kuda god se okrene, tamo je Allahova (﷾) strana. Omer je poljubio Crni kamen i rekao da zna da je to kamen koji ne može ni naškoditi ni koristiti. Poljubio ga je samo zato što je to činio Poslanik (ﷺ). I obilaženje Kuće čini se po Allahovoj (﷾) riječi: Ibrahimu je rečeno: “očisti Kuću Moju za one koji će je obilaziti”. Od Kabe ili Kamena ništa se ne traži, i ništa im se ne prinosi. Mjesta obožavanja su radi Allaha (﷾), i niko se ne doziva pored Njega.
Zaključak — Kaba je pravac namaza, a ne onaj kome se klanja.
Bhagavad Gita 7:20-23 — poglavlje 7, stihovi 20-23
“Oni koji su raznim željama lišeni znanja pristupaju drugim božanstvima, držeći se raznih propisa, vođeni vlastitom naravi. Koji god oblik (božanstva) neki vjernik želi obožavati s vjerom, tom obliku ja činim njegovu vjeru postojanom. Imajući tu vjeru, on nastoji umilostiviti (božanstvo u) tom (obliku) i od njega dobija one korisne stvari koje želi, (iako ih) zapravo dajem ja. Ali plod koji tako (dobiju) oni koji imaju malo rasuđivanja prolazan je. Oni koji obožavaju božanstva idu božanstvima, a i moji vjernici idu meni.”
Navedeno za
Bog gleda na srce. Krišna kaže da koji god oblik vjernik izabere da obožava s vjerom, on tu vjeru čini postojanom i daje ono što se traži. Iskren hinduista koji voli Boga cijelim srcem prihvaćen je, koje god ime ili oblik koristio.
Odgovor
I islam traži iskrenost: “obožavaj samo Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru”. Ljudima “naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju”. Ali arapska riječ iza ‘iskren’ dolazi od korijena koji znači čisto i nepomiješano (khalis). Kur'an opisuje ljude u lađi koji dozivaju samo Allaha (﷾), a zatim drugima daju udio u svom obožavanju kad se nađu na kopnu. Njegov arapski tu ima iste riječi kao upravo navedeni ajet (mukhlisina lahu al-din), a Yusuf Ali ih prevodi sa ‘sincerely (and exclusively)’ (iskreno i isključivo). Tamo gdje prijevod ima “Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu!”, arapski kaže da Allahu (﷾) pripada čista vjera. Sura koja objavljuje Allahovu (﷾) jednoću zove se el-Ihlas, Iskrenost. Tako predanost podijeljena s drugima još nije iskrena u smislu Kur'ana. I Gita kaže da vjera nije dovoljna. U ovom istom odlomku plod takvog obožavanja je “prolazan”. U devetom poglavlju oni koji “s vjerom” obožavaju druge bogove obožavaju “nepravilno” i “padaju”. Islam ne kaže da Allah (﷾) ikoga kažnjava prije nego što do njega stigne poslanik. Ali kada se poruka čuje, iskrenost znači davanje obožavanja samo Allahu (﷾).
Zaključak — Iskrenost se traži, a u Kur'anu iskrena predanost znači predanost datu samo Allahu (﷾). Čak i Gita vjerno obožavanje drugih bogova naziva nepravilnim.
Bhagavad Gita 9:30 — poglavlje 9, stih 30
“Čak i ako me veoma loše vladan čovjek obožava, ne obožavajući nikog drugog, on se svakako mora smatrati dobrim, jer je dobro odlučio.”
Navedeno za
Onda Gita već uči ono što tražite. Krišna dobrim naziva čovjeka koji ga obožava “ne obožavajući nikog drugog” i najviše cijeni vjernika predanog samo jednom Biću. Hinduista može dati svu svoju predanost jednom Bogu i ostati hinduista. Mnogi višnuisti (obožavatelji Višnua) i šivaisti (sljedbenici Šive) to čine.
Odgovor
Predanost samo jednom ispravan je korak, i to je korak koji islam traži. Tri stvari stoje na putu da se on napravi samo iz Gite. Prvo, Gita tu predanost daje Krišni, koji za sebe kaže: “Rađam se iz doba u doba”. Sebe naziva nerođenim u suštini, a ipak kaže: “rađam se svojom varljivom moći”. Kur'an o Allahu (﷾) kaže: “Nije rodio i rođen nije”, i nikada ne govori da se On na bilo koji način rađa. I upanišada kaže da On nema ‘ni roditelja ni gospodara’. Drugo, ista Gita učvršćuje i vjeru onih koji obožavaju druge bogove i ispunjava njihove želje. Kur'an traži obožavanje samo Allaha (﷾) od svoje prve sure: “Samo Tebe obožavamo”. Govori ljudima da nikoga ne dozivaju pored Njega. Treće, Kur'an kaže da je to bila poruka svakog poslanika i predstavlja Muhammeda (ﷺ) kao Allahovog (﷾) poslanika “svima vama”. Slijedite najviše obožavanje Gite do kraja: jedan Bog, nikada rođen, obožavan sam. Ono stiže tamo gdje se Gita sama zaustavlja, do onoga što Kur'an uči.
Zaključak — Najviše obožavanje u Giti jeste obožavanje samo jednog. Kur'an ga traži bez ikakvog drugog boga pored Njega i daje ga Bogu koji se nikada, ni na koji način, ne rađa.
Svetasvatara Upanišada 4.19-20 — poglavlje 4, stihovi 19-20
“Niko ga nije obuhvatio iznad, ni popreko, ni u sredini. Nema slike onoga čije je ime Velika Slava. Njegov oblik ne može se vidjeti, niko ga ne opaža okom. Oni koji ga srcem i umom tako znaju kako prebiva u srcu, postaju besmrtni.”
Navedeno za
Mnogi hinduisti, među njima Arya Samaj, već obožavaju samo jednog bezobličnog Boga. Ne prave Njegovu sliku i ne mole se nijednom drugom bogu. Ne prihvataju nijednog avatara (boga sišlog u tjelesnom obliku). Smatraju, s upanišadom, da “Nema slike onoga čije je ime Velika Slava”. Takav hinduista već čini sve što ova stranica traži. Zašto bi postao musliman?
Odgovor
Onda je napravio prvi korak koji Kur'an traži. Da bi ga napravio, ostavio je po strani mnogo od vlastite tradicije. Dayananda, koji je osnovao Arya Samaj, nazvao je Tantre i Purane koje nalažu obožavanje slika suprotnim Vedama. Ostaje pitanje koja objava jasno uči ovo obožavanje. Himne Rig Vede upućene su bogovima, a više od četvrtine posvećeno je hvali Indre. Jedna himna doista kaže: “Onome što je Jedno mudraci daju mnogo naziva”. Ali ista Veda kaže da su Indra i Agni rođeni iz usta kosmičkog Čovjeka. Kaže i: “Bogovi su kasniji od nastanka ovog svijeta”. Da bi svakog boga himni uzeo kao ime jednog bezobličnog Boga, čitalac mora ići protiv tih riječi. Kur'anu takvo čitanje ne treba. On jasno kaže ono što ovaj vjeruje: “Reci: ‘On je Allah – Jedan!’” I dolazi s poslanikom poslanim “svima vama”. Stranica koja pita da li je Muhammed (ﷺ) zaista bio Allahov (﷾) poslanik iznosi dokaze za njega.
Zaključak — Hinduista koji obožava samo jednog bezobličnog Boga napravio je prvi korak Kur'ana. Kur'an to obožavanje jasno uči i donosi ga s poslanikom.
Bhagavad Gita 10:41 — poglavlje 10, stih 41
“Koja god stvar (postoji) moćna, ili slavna, ili sjajna, znaj da je sve to proizvedeno iz dijelova moje energije.”
Navedeno za
Bog je energija, sila koja prožima sve. Neki kažu element ili nebesko tijelo koje održava svijet. Sam Krišna kaže da je sve što je sjajno “proizvedeno iz dijelova moje energije”.
Odgovor
U tom stihu energija je “moje energije”: pripada onome ko govori kao ‘ja’. Upanišada kaže da Božija moć djeluje “kao sila i znanje”. U Giti mudri obožavaju Krišnu kao “porijeklo svega”. Energija ne zna, ne bira i ne čuje molitvu. Kur'an Allaha (﷾) naziva “Živi i Samoopstojeći Održavatelj” i pita: “A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara”. Ibrahim je koristio nebo da raspravlja sa svojim narodom. Kur'an to naziva “čvrst dokaz Naš koji dadosmo Ibrahimu”. Kada je zvijezda zašla, rekao je: “Ne volim one koji zalaze!” I Mjesec i Sunce su zašli, a on je okrenuo lice “prema Onome Koji je nebesa i Zemlju, bez prethodnog primjera, stvorio”. Kur'an kaže: “Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom Koji ih je stvorio”.
Zaključak — Bog nije sila ili zvijezda. On je Živi koji zna i stvara. Ono što izlazi i zalazi njime se upravlja; ono ne upravlja.
Gledišta
Jedan Bog, poštovan u mnogim oblicima
Hinduisti vjeruju u jednog vrhovnog Boga, Išvaru ili Bhagwana. Bogovi su Njegove moći i sluge, a On Sam daje ono što se preko njih traži. Tako obožavanje upućeno njima, ili Njemu u bilo kojem obliku, na kraju stiže do Njega. Bog gleda na predano i iskreno srce. Hinduista koji ovo vjeruje već ima jednog Boga i ne treba mu druga vjera.
Swami Vivekananda i mnogo modernog hinduističkog učenja; Ramanudža o bogovima kao Gospodovom tijelu
Švetašvatara upanišada naziva Boga najvišim bogom bogova. Naziva Ga gospodarom nad gospodarima i gospodarom svijeta.
Pobijanje
Islam se slaže da je Bog najviše božanstvo božanstava i gospodar nad gospodarima. Sam stih Ga naziva “dostojnog obožavanja”, a Kur'an traži da iskrena predanost ide samo Njemu.
Oko 1030. muslimanski učenjak el-Biruni zabilježio je da hinduisti vjeruju da je Bog jedan, vječan, svemoćan i iznad svake sličnosti.
Pobijanje
Prihvatimo da je el-Biruni našao hinduiste koji vjeruju da je Bog jedan i iznad sličnosti. Kur'an pokazuje da to vjerovanje nikada nije bilo sve. Stanovnici Mekke govorili su da je Allah (﷾) stvorio nebesa i Zemlju, a ipak su služili drugima. Islam traži obožavanje samo Njega.
Vivekananda je 1893. rekao Parlamentu religija da u Indiji nema vjerovanja u mnoge bogove. Vjernici, rekao je, slikama pripisuju sve Božije atribute.
Pobijanje
Prihvatimo da mnogi vjernici namjeravaju poštovati Jednoga. Stanovnici Mekke davali su sličan razlog za svoje: služili su im samo da bi ih približili Allahu (﷾). Odgovor Kur'ana jeste da se iskrena predanost duguje samo Allahu (﷾).
Ramanudža uči da su Indra i drugi bogovi dio Gospodovog tijela. Tako su žrtve koje im se prinose zapravo upućene Njemu.
Pobijanje
Prihvatimo da Ramanudža to uči. Po njegovim vlastitim riječima Gospod je “stvarni Predmet tog obožavanja”. Onda se On može obožavati izravno, a Kur'an upravo to traži.
Krišna kaže da koji god oblik vjernik izabere da obožava s vjerom, on tu vjeru čini postojanom. Tražene darove zapravo daje on.
Pobijanje
Prihvatimo da Krišna to kaže. Ako darove zapravo daje Gospod, jasan put je tražiti od Davaoca. Deveto poglavlje dodaje da oni koji s vjerom obožavaju druge bogove njega obožavaju samo “nepravilno” i padaju jer ga istinski ne poznaju.
Krišna kaže da čovjek znanja smatra da je Vasudeva sve.
Pobijanje
Prihvatimo to. Ali to je isti čovjek znanja čije je obožavanje, dva stiha ranije, upućeno samo jednom Biću. Sljedeći stih kaže da su oni koji pristupaju drugim božanstvima lišeni znanja svojim željama.
Predanost samo jednom (ananya bhakti)
Sama Gita najviše cijeni vjernika predanog samo jednom Biću. Dobrim naziva čovjeka koji obožava Gospoda i nikog drugog. Po ovom gledištu hinduista može svu svoju predanost dati jednom Bogu unutar vlastite tradicije, kako Gita uči.
Bhagavad Gita i pobožne (bhakti) tradicije koje je slijede
Krišna najviše cijeni čovjeka znanja čije je obožavanje upućeno samo jednom Biću.
Pobijanje
Islam se slaže da je najviše obožavanje upućeno samo jednom Biću. Kur'an Ga jasno imenuje: nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije. Kaže da je svaki poslanik donio ovaj poziv.
Krišna kaže da se čak i čovjek veoma lošeg vladanja koji obožava njega, i nikog drugog, mora smatrati dobrim. Telang to objašnjava kao čvrstu odluku da treba poštovati samo vrhovno Biće.
Pobijanje
Islam se slaže da je obožavanje samo jednog ispravna odluka. Pita ko je taj Jedan. Kur'an kaže da se On nikada ne rađa i da se niko ne smije dozivati zajedno s Njim.
Krišna obećava da će izbaviti one koji ga obožavaju s predanošću ni prema kome osim njemu. Traži od Ardžune da dođe k njemu kao svom jedinom utočištu.
Pobijanje
Islam se slaže da se osoba treba okrenuti samo jednom pomagaču i jednom utočištu. Kur'an traži da to bude Bog koji se nikada ne rađa: “Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!”
Islamsko gledište
Vjerovanje da je Bog jedan mora ići zajedno s obožavanjem samo Njega. Namaz, klanjanje, žrtva i svaki poziv u pomoć pripadaju Allahu (﷾), i nikome pored Njega. To je bila poruka svakog poslanika, a Kur'an ju je svim ljudima donio preko Muhammeda (ﷺ). Najviše obožavanje u Giti ukazuje na isto. Islam traži to obožavanje, bez ikakvog drugog boga pored Njega.
Kur'an kaže da su Mekelije imenovali Allaha (﷾) kao Stvoritelja nebesa i Zemlje i kao vlastitog Stvoritelja. Ipak su pored Njega obožavali druge.
Govorili su da služe drugim bićima samo da bi ih približila Allahu (﷾) i nazivali ih svojim posrednicima kod Njega. Kur'an odbacuje oba razloga.
Islam nije donio novog Boga. Allah (﷾) je arapska riječ za Boga, koju koriste i arapski kršćani. Mekelije su prigovarale da je Poslanik (ﷺ) bogove sveo na jednog.
Svaki poslanik poslan je s jednom porukom: nema boga osim Allaha (﷾), zato Njega obožavajte.
Namaz i žrtva, sedžda i svaki poziv u pomoć pripadaju samo Allahu (﷾).
Oni koji se dozivaju pored Allaha (﷾), uključujući meleke, Njegovi su robovi i ne primaju obožavanje.
Allah (﷾) je blizu svakoj osobi. Ipak, ništa nije kao On, i svako stvorenje dolazi Mu kao rob.
Zauzimanje pripada samo Allahu (﷾), i niko se ne zauzima bez Njegove dozvole.
Poslanik (ﷺ) je govorio o Sudnjem danu. Zauzimat će se za druge tek nakon što padne na sedždu pred svojim Gospodarom i kada mu se kaže da se zauzme.
Govorio je o tome do koga će njegovo zauzimanje dosegnuti, ako Allah (﷾) da. Dosegnut će do svakoga iz njegovog ummeta ko umre ne pridružujući Allahu (﷾) druge. Najviše će od njega dobiti oni koji kažu da nema boga osim Allaha (﷾) iskreno, iz srca.
Poslanik (ﷺ) je poučio dovi za mrtve na njihovim kaburima i zabranio uzimanje kabura za mjesta obožavanja.
Musliman može zamoliti živu osobu da dovi Allahu (﷾) za njega. Omer je na taj način zamolio el-Abbasa da dovi za kišu. Ali Poslanik (ﷺ) je rekao vlastitoj kćeri da joj nikako ne može pomoći pred Allahom (﷾).
U Kur'anu iskrena predanost znači predanost učinjenu čistom samo za Allaha (﷾).