Kratak odgovor
Ne. Muslimani se mole samo Allahu (﷾) i ništa ne traže od Kabe ni od Kamena. Omer, drugi halifa, poljubio je Kamen i rekao da je to samo kamen koji ne može ni naštetiti ni koristiti. Poljubio ga je samo zato što je vidio da ga je Poslanik (ﷺ) ljubio. Kaba je pravac namaza, a ne Onaj kojem se klanja. Šesnaest ili sedamnaest mjeseci u Medini Poslanik (ﷺ) je klanjao prema Jerusalemu, dok Allah (﷾) nije promijenio pravac. Kur'an kaže da je Allah (﷾) prisutan gdje god se okrenete. Za stanovnike Mekke kaže: “neka oni Gospodaru ove Kuće ibadet čine”. Neki kažu da je Kamen Šivina linga, stubasti amblem Šive. Njen najpoznatiji zagovornik, P. N. Oak, to temelji na izvještaju britanskog oficira iz 1795. godine. Nijedan od njih dvojice nije naveo spis koji to kaže. Odgovor islama je obožavanje samo Jednog Boga.
Potpuno objašnjenje
Hinduistički odgovor: i vi imate sveti kamen
Kad musliman dovede u pitanje obožavanje kipova, mnogi hinduisti odgovaraju Kabom. Svami Vivekananda govorio je u ime hinduizma na Parlamentu religija u Chicagu 1893. godine. Taj stav iznio je u svojim predavanjima. Hinduist, rekao je, zna da kip nije Bog. Koristi ga da mu um ostane uz Onoga kojem se moli. Muslimani, rekao je, kipove nazivaju idolopoklonstvom, a ipak zamišljaju Kabu i okreću se prema njoj kad klanjaju. Na hodočašću ljube Crni kamen. Rekao je da vjeruju da će poljupci svjedočiti za njih na Sudnjem danu. Drugi dodaju da hodočasnici obilaze Kabu kao što hinduisti obilaze hram. Prije islama, kažu, Arapi su obožavali kamenje i obilazili ga, a islam je zadržao ovaj kamen.
“Braćo moja, ne možemo ni o čemu misliti bez mentalne slike, kao što ne možemo živjeti bez disanja. Po zakonu asocijacije materijalna slika priziva mentalnu ideju i obratno. Zato hindus koristi vanjski simbol kad obožava. Reći će vam da mu to pomaže da drži um usmjeren na Biće kojem se moli. Zna jednako dobro kao i vi da slika nije Bog, da nije sveprisutna.”
“Muhamedanci misle da je, kad se mole, u redu ako pokušaju stvoriti mentalnu sliku Hrama s Kabom, crnim kamenom, u njemu i okrenu se prema zapadu, ali ako sliku stvorite u obliku crkve, to je idolopoklonstvo. To je mana obožavanja slika. Ipak, čini se da su sve to nužne faze.”
Tvrdi da reformatori koji odbacuju sve simbole nikada ne uspijevaju, jer većini ljudi treba nešto konkretno, a mase samo zamjenjuju jedan simbol drugim. Jedan od njegovih primjera je musliman, koji svaku sliku, oblik i obred drugih smatra grešnim, ali ne i svoje svetište, Kabu. Gdje god klanjao, kaže Vivekananda, mora zamisliti da stoji pred njom; na hodočašću mora poljubiti Crni kamen; a poljupci miliona hodočasnika svjedočit će za vjernike na Sudnjem danu.
Ebu Redža el-Utaridi sjeća se da je njegov narod prije islama obožavao kamenje. Kad bi našli bolji kamen, bacili bi prvi i uzeli drugi; kad ne bi mogli naći kamen, nagomilali bi zemlju, pomuzli ovcu nad njom i obilazili je. Dodaje da je bio dječak koji je čuvao porodične deve kad je Poslanik (ﷺ) poslan. To su Ebu Redžine vlastite riječi o vremenu prije islama, a ne izreka Poslanika.
Šta je Omer rekao Kamenu
Omer je bio Poslanikov (ﷺ) ashab i drugi halifa, vođa muslimana nakon Ebu Bekra. On je sam dao odgovor. Poljubio je Crni kamen i rekao mu da zna da je kamen koji ne može ni naštetiti ni koristiti. Da nije vidio da ga Poslanik (ﷺ) ljubi, rekao je, ne bi ga poljubio. Drugi svjedok prenosi iste riječi, uz zakletvu Allahom (﷾). U trećem predanju on se kune da zna da je to kamen i navodi isti razlog, bez riječi o šteti i koristi. U četvrtom je poljubio Kamen i priljubio se uz njega, rekavši da je vidio da mu Allahov (﷾) Poslanik (ﷺ) iskazuje veliku pažnju. U svakom od ovih predanja razlog koji Omer navodi jeste ono što je Poslanik (ﷺ) činio. Učenjak et-Taberi, kako ga navodi Ibn Hadžer, objasnio je zašto je Omer tako govorio. Ljudi su tek nedavno napustili obožavanje kipova. Omer nije želio da neznalice pomisle da je dodirivanje Kamena ono štovanje kamenja koje se upražnjavalo prije islama. Ljubiti ga znači slijediti Poslanika (ﷺ), a ne tražiti išta od Kamena. Niti je to obavezno. Poslanik (ﷺ) je jednom obišao Kabu na svojoj devi i pokazao prema uglu Kamena, govoreći Allahu ekber, Allah (﷾) je najveći. Vivekananda kaže da muslimani vjeruju da će poljupci dati Kamenu svjedočiti za njih na Sudnjem danu. Čak i tako, svjedok nije bog. Kur'an kaže da će kože onih dovedenih u Vatru svjedočiti protiv njih, jer im je govor dao Allah (﷾), Koji daje govor svemu.
Abis ibn Rebia prenosi da je Omer došao do Crnog kamena i poljubio ga. Omer je rekao da zna da je to kamen koji ne može ni naškoditi ni koristiti i da ga ne bi poljubio da nije vidio Poslanika (ﷺ) da ga ljubi.
Abdullah ibn Serdžis prenosi da je vidio Omera kako ljubi Kamen i kune se Allahom da ga ljubi znajući da je to kamen koji ne može ni naškoditi ni koristiti i da ga ne bi poljubio da nije vidio Allahovog Poslanika (ﷺ) da ga ljubi.
Salim prenosi od svog oca, Abdullaha ibn Omera, da je Omer poljubio Crni kamen i rekao, kuneći se Allahom, da zna da je to kamen i da ga ne bi poljubio da nije vidio Allahovog Poslanika (ﷺ) da ga ljubi.
Suvejd ibn Gafele prenosi da je vidio Omera kako ljubi Crni kamen i prianja uz njega, govoreći da je vidio Allahovog Poslanika (ﷺ) kako mu pokazuje veliku pažnju. Sljedeća predaja (1271b) donosi iste riječi, s Poslanikom (ﷺ) nazvanim Ebul-Kasim, i ne spominje prianjanje.
O Omerovim riječima Crnom kamenu Ibn Hadžer navodi et-Taberija: Omer je to rekao jer su ljudi tek nedavno napustili obožavanje idola. Bojao se da bi neuki mogli pomisliti da je dodirivanje Kamena štovanje određenog kamenja koje su Arapi praktikovali prije islama. Želio je da ljudi znaju da ga dodiruje da bi slijedio Poslanika (ﷺ), a ne zato što Kamen sam po sebi koristi ili šteti, kako su pagani vjerovali za svoje idole. Komentar dodaje da Omerove riječi pobijaju ideju, koju imaju neki neuki ljudi, da Crni kamen ima posebno vlastito svojstvo.
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik (ﷺ) obišao Kabu jašući devu. Svaki put kad bi došao do ugla Crnog kamena, pokazao bi na njega nečim što je držao i rekao Allahu ekber (Allah je najveći).
“i kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočit će protiv njih o onom što su radili. “Zašto svjedočite protiv nas!?”, upitat će oni kože svoje. “Allah, Koji je dao sposobnost govora svakom biću, obdario je darom govora i nas”, odgovorit će. On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili.”
Pravac, a ne božanstvo
Kur'an traži od muslimana da svoja lica okrenu prema Časnoj džamiji u Mekki. Ne traži od njih da je zamišljaju. U svakom namazu oni govore Allahu (﷾) da samo Njega obožavaju i samo od Njega pomoć traže. Šesnaest ili sedamnaest mjeseci nakon dolaska u Medinu, Poslanik (ﷺ) i njegovi sljedbenici klanjali su prema Jerusalemu. Zatim je pravac promijenjen objavom. Allah (﷾) je rekao da je raniji pravac odredio samo da iskuša ko će slijediti Poslanika (ﷺ). Jedan džemat čuo je vijest usred namaza i okrenuo se tu gdje je stajao. Putujući iz Mekke u Medinu, Poslanik (ﷺ) je klanjao dobrovoljne namaze na svojoj devi, okrenut kamo god je ona išla. Ibn Omer, koji je to prenio, rekao je da je o tome objavljen ajet o Allahovoj (﷾) prisutnosti gdje god se čovjek okrene. Klanjač se može okrenuti s jednog pravca na drugi, ali ne od Onoga kojeg obožava. Allahov (﷾) je i istok i zapad, i gdje god se čovjek okrene, tamo je Njegova prisutnost.
“Mi vidimo kako okrećeš lice svoje prema nebu i Mi ćemo te sigurno okrenuti prema kibli koju ti želiš; pa, okreni lice svoje prema Časnoj džamiji! I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njoj. Doista, oni kojima je data Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova. A Allah nije nemaran prema onome šta oni rade.”
“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!”
Ubade ibn es-Samit prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da namaz u kojem se ne prouči el-Fatiha nije valjan.
El-Bera ibn Azib prenosi da je Poslanik (ﷺ) po dolasku u Medinu klanjao okrenut prema Jerusalemu šesnaest ili sedamnaest mjeseci, sve dok pravac namaza nije okrenut prema Kabi.
Abdullah ibn Omer prenosi da je, dok su ljudi u Kubi klanjali sabah, neko došao i rekao im da je Poslaniku (ﷺ) te noći objavljen Kur'an i da mu je naređeno da se okrene prema Kabi. Bili su okrenuti prema Šamu, prema Jerusalemu, i okrenuli su se prema Kabi.
“Reći će neki ljudi kratke pameti: “Šta ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?” Reci: “Allahu pripadaju i istok i zapad; On upućuje na Pravi put onoga koga On hoće.””
“Tako smo vas učinili najboljom zajednicom sredine, kako biste svjedočili o drugim ljudima i kako bi Poslanik o vama svjedočio. I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se okretao samo da bismo znali one koji slijede Poslanika naspram onih koji ne vjeruju, jer to je, doista, teško bilo svima, izuzev onima koje je Allah uputio na Pravi put. Allah neće dozvoliti da propadne vjerovanje vaše – a doista je Allah prema ljudima milosrdan i milostiv.”
Ibn Omer prenosi da bi Poslanik (ﷺ) pri putovanju iz Mekke u Medinu klanjao na svojoj devi okrenut kamo god je ona bila okrenuta i kaže da je o tome objavljen ajet 2:115, o tome da je Allah gdje god se okrenete. Muslim to stavlja u poglavlje o dobrovoljnim namazima na jahaćoj životinji na putovanju, u kojem god smjeru bila okrenuta.
“A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova kibla i strana. Allah je, doista, neizmjerno darežljiv i Sveznajući.”
- Muhammad Sadiq Bey, oko 1880.
Molitva prema Božijoj kući u Bibliji
Okretanje prema svetom mjestu u molitvi nalazi se i u Bibliji, i tamo ne znači obožavanje zgrade. Salomon, kralj Izraela, posvetio je Hram u Jerusalemu. Rekao je da ni samo nebo ne može obuhvatiti Boga, a kamoli kuća koju je sagradio. Molio je Boga da s neba čuje one koji se mole prema njoj. Danilo, jevrejski izgnanik u Babilonu, molio se tri puta dnevno s prozorima otvorenim prema Jerusalemu. Jevreji i kršćani to ne čitaju kao obožavanje zgrade.
“Ali hoće li Bog doista prebivati na zemlji? Gle, nebo i nebo nad nebesima ne mogu te obuhvatiti; a kamoli ovaj dom koji sam sagradio?”
“I poslušaj molbu sluge svoga i naroda svoga Izraela, kad se budu molili prema ovom mjestu; i čuj na nebu, svom prebivalištu; i kad čuješ, oprosti.”
“A kad Danijel doznade da je pismo potpisano, uđe u svoju kuću; i dok su prozori u njegovoj sobi bili otvoreni prema Jerusalemu, klečao je na koljenima tri puta na dan i molio se i zahvaljivao pred Bogom svojim, kao što je činio i ranije.”
| Ko | Prema čemu se okreće | Kome se moli |
|---|---|---|
| Muslimani danas | Kaba u Mekki | Samo Allahu (﷾) |
| Prvi muslimani u Medini, 16 ili 17 mjeseci | Jerusalem | Samo Allahu (﷾) |
| Salomon, pri posvećenju Hrama | Hram | Bogu na nebu |
| Danijel u Babilonu | Jerusalem | Svom Bogu |
Gospodar Kuće, a ne Kuća
Neki odgovaraju da sam Kur'an Kabu naziva Allahovom (﷾) Kućom, kao što je hinduistički hram kuća božanstva postavljenog u njemu. Ali Kur'an stanovnicima Mekke govori da obožavaju Gospodara ove Kuće, Koji ih hrani i čuva. Dva ajeta nazivaju Kabu ‘Mojom Kućom’. Oba zapovijedaju da se održava čistom za one koji je obilaze, koji se u namazu klanjaju i čine sedždu. U jednom od njih prva Allahova (﷾) zapovijed Ibrahimu jeste da Mu ništa ne pridružuje. Obilaženje Kuće ide uz ruku' i sedždu, i sve je to za Allaha (﷾). Kur'an kaže da svako mjesto ibadeta pripada Allahu (﷾), pa se niko ne smije zazivati pored Njega. U hinduističkom hramu poklonik obilazi svetište u kojem je božanstvo postavljeno u svoj kip, murti. Kaba u sebi nema kipa i u njoj nije postavljeno nikakvo božanstvo. Vivekananda je rekao da u Indiji nema mnogoboštva. Da to pokaže, rekao je da u svakom hramu poklonici na kipove primjenjuju sva Božija svojstva. Islam Kabi i Kamenu ne daje nijedno Allahovo (﷾) svojstvo. Ne prinosi im molitvu, hranu ni cvijeće i ništa od njih ne traži. Neki dodaju da muslimani Kabu pokrivaju platnom i peru je, kao što hinduisti oblače i kupaju murti. To čine, kao što se bogomolja održava čistom i časti. Ta briga je radi klanjača, kako oba ajeta kažu, a ne prinos zgradi.
“neka oni Gospodaru ove Kuće ibadet čine, Koji ih gladne hrani i od straha brani.”
“I kada Mi Kabu učinismo utočištem i sigurnim mjestom za ljude: “Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!” I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu: “Kabu Moju vas dvojica očistite za one koji je budu obilazili, za one koji u njoj budu boravili, i za one koji ruku' i sedždu budu činili.””
“I kada smo Ibrahimu pokazali mjesto Kuće rekavši: “Meni ništa ne pridružuj, i očisti Kuću Moju za one koji će je obilaziti, koji će stajati i koji će na ruku‘u i sedždi biti.””
“Mesdžidi jesu Allaha radi, i ne molite, pored Allaha, nikoga!”
Ibn Abbas prenosi da Poslanik (ﷺ), kad je stigao u Mekku, nije htio ući u Kabu dok su u njoj idoli i naredio je da se iznesu. Tek tada je ušao i na svaku stranu objavio Božiju veličinu.
“Odmah na početku mogu vam reći da u Indiji nema politeizma. U svakom hramu, ako čovjek stane i sluša, naći će da vjernici sve atribute Boga, uključujući sveprisutnost, pripisuju slikama.”
Tvrdnja da je Kaba bila Šivin hram
Neki idu dalje. Kažu da je Kaba nekada bila Šivin hram, a Crni kamen Šivina linga. Muslimani koji je obilaze, kažu, i dalje kruže oko Šivlinge. Indijski pisac P. N. Oak (1917-2007) to je iznio u knjizi World Vedic Heritage (1984). Osnovao je Institut za ponovno pisanje indijske historije. Napisao je da je dobro poznato da je Kaba drevni Šivin hram. Hodočasnici, napisao je, obilaze Šivlingu sedam puta na hinduistički način. Po njegovom prikazu, Kaba je bila hramski kompleks usredotočen na Višnua, u kojem je Kamen bio Šivin amblem. Drugi navode stih iz Bhavišja Purane, hinduističkog spisa drevnih priča i proročanstava. U njemu kralj Bhoja hvali Šivu kao stanovnika pustinje (marusthala-nivasin). U istoj pohvali Šivu naziva onim kojeg čuvaju mlecche, stranci (mlecchair-guptaya). Poglavlje imenuje i stranog učitelja, Mahamadu.
Tvrdi da je od početka vremena cijeli svijet praktikovao vedsku kulturu i govorio sanskrt. Crni kamen naziva Šivlingom, navodeći za to britanske putne memoare prvi put objavljene 1850., i kaže da ga hodočasnici obilaze sedam puta na hinduistički način (str. 110). Kaže da je dobro poznato da je Kaba drevni Šivin hram (str. 171). Navodi dvostih iz onoga što naziva Harihareshwar Mahatmya, koji čita kao da Višnuov otisak stopala stavlja u Mekku. Iz toga i iz 360 idola iz muslimanskih predaja zaključuje da je Kaba bila Višnuov hramski kompleks među čijim je božanstvima bio i Šiva i da su muslimani zadržali Šivin amblem, Kamen (str. 121-122, 669-670). Višnua naziva središnjim božanstvom, a Kabu Višnuovim svetištem (str. 642, 648). Navodi tri arapske pjesme iz antologije koju naziva Sair-ul-Okul, sastavljene, kaže, 1742. iz ranije zbirke načinjene za Haruna er-Rešida, i kaže da su nekad visjele na zlatnim pločama unutar Kabe. U njegovom vlastitom prijevodu jedna hvali kralja Vikramadityu, jedna obožavanje Mahadeve i hodočašće u Indiju, a jedna Vede (str. 686-689, 693-697).
Kralj Bhoja prelazi Ind sa svojom vojskom i pobjeđuje narode Gandhare i Kašmira (st. 3-4). U međuvremenu, kaže poglavlje, pojavljuje se strani (mleccha) učitelj zvan Mahamada sa svojim učenicima (st. 5). Kralj kupa Mahadevu (Šivu), stanovnika pustinje (marusthala-nivasin), vodom Gange i pet proizvoda krave. Hvali ga kao gospodara Girije, uništitelja demona Tripure, kojeg mlecche čuvaju ili skrivaju (mlecchair-guptaya) (st. 6-8). Šiva mu kaže da ode u svetište Mahakaleshvare (Šivin hram u Ujjainu). Zemlju zvanu Vahika, kaže, pokvarili su mlecche i nema arijsku dharmu; Mahamada je došao tamo, a kralj ne smije ići u tu demonsku zemlju (st. 9-13). Kralj se vraća kući (st. 14). Mahamada kasnije kaže kralju da će njegovi ljudi biti obrezani, bez pramena na tjemenu, bradati i da će glasno dozivati (st. 25). Poglavlje ne imenuje ni Mekku, ni Kabu, ni kamen. Kasnije poglavlje istog dijela (3.4.22.72-78) govori o trgovcima sa zapadnog otoka, vjere Sina Božijeg (ishaputra), čiji je kralj vladao iz grada Kalikate (Calcutta), s kraljicom Vikatavati na zapadnom otoku.
Izvori iza tvrdnje o Šivi
Za Crni kamen Oak navodi britanske putne memoare iz 1850. godine. Ta rečenica gotovo riječ po riječ ponavlja izvještaj koji je 1795. objavio Francis Wilford, britanski oficir u Indiji. Hinduisti su, napisao je Wilford, ustrajali da je Kamen linga Mahadeve. Dodali su da je, kad je Muhammed (ﷺ) ponovo sagradio Kabu, “kako su tvrdili”, stavljen u zid iz prezira. Vjerodostojna predanja kažu drugačije. Kurejšije su ponovo sagradile Kabu za njegovog života, a on je pomagao nositi kamenje. Nakon islama odlučio je da je ne gradi ponovo, jer je njegov narod bio nov u islamu. Wilford je prenio i da su brahmani zapadne Indije Mekku poistovjećivali sa svetim mjestom iz puranskih legendi. Nije naveo nijedan tekst koji Kamen naziva lingom. Arapski i perzijski pisci koje je naveo povezivali su Kabu i njen Kamen sa Saturnom. Deset godina kasnije priznao je da je njegov glavni pandit, njegov hinduistički učenjak, krivotvorio izvode iz Purana za njega. Među njima su bila dva duga dijela podmetnuta kao dijelovi Skanda i Brahmanda Purane. Legendu o Semiramidi iz svog eseja iz 1795. naveo je kao jednu od onih koje je pandit “najsramotnije izobličio”. Napisao je i da je priča o dva goluba iz tog eseja, koju je povezao s Mekkom, nepoznata učenjacima Purana. I dalje je mislio da hinduisti zapadne Indije Crni kamen “prilično uvjerljivo” smatraju svojim. Ali njihove legende, napisao je, tvrde da se temelje na Puranama, “iako se možda ondje izričito ne nalaze”. Dakle, čak ni Wilford, koji je tvrdnju smatrao uvjerljivom, nije za nju naveo nijedan spis.
Memoari jedne Britanke o godinama provedenim u Indiji. U odlomku o hodočašću u Mekku štampa, pod navodnicima i bez imenovanja izvora, izjavu da hinduisti ustraju da je Crni kamen u zidu Kabe oblik Mahadeva (Šive), koji je ondje stavio Muhammed (ﷺ) iz prezira, i da se novi obraćenici nisu htjeli odreći njegovog obožavanja.
Esej britanskog oficira u Indiji o hinduističkim legendama. Prenosi da su brahmani zapadne Indije ustrajali da je Mocsha-sthan, sveto mjesto gdje je u puranskim legendama Mahadeva obožavan kao Mocsheswara, grad Mekka. Dodaje da su hinduisti ustrajali da je Crni kamen u zidu Kabe linga Mahadeve (Šive), stavljen ondje iz prezira kad je, kako su tvrdili, Muhammed (ﷺ) ponovo sagradio Kabu, i da se novi obraćenici nisu htjeli odreći njegovog obožavanja. Legende navodi kao preuzete iz Skanda Purane i Visva-sara-prakase. Navodi i jednog arapskog i jednog perzijskog pisca koji su hram u Mekki i Kamen povezivali sa Saturnom i sugerira da je Saturn bio Mahadeva. Dodaje da arapski autori kažu da se kamenje obožavalo po cijeloj Arabiji, naročito u Mekki, i zaključuje da je Crni kamen od najdavnijih vremena bio predmet idolopokloničkog obožavanja.
Aiša prenosi da joj je Poslanik (ﷺ) rekao da njen narod, Kurejšije, kad su gradili Kabu, nisu dosegli Ibrahimove temelje. Upitala je zašto je ne vrati na te temelje. Rekao je da bi to učinio da njen narod nije tako nedavno izašao iz nevjerovanja.
Džabir ibn Abdullah prenosi da su, kad je Kaba građena, Poslanik (ﷺ) i el-Abbas otišli da nose kamenje za nju. El-Buhari to stavlja u poglavlje o gradnji Kabe.
Wilford priznaje da ga je njegov glavni pandit prevario. Da ne bi morao konsultovati knjige, pandit je sastavljao legende iz onoga što je pamtio iz Purana i što je pokupio u razgovoru s Wilfordom. Mijenjao je imena u rukopisima i napisao dva duga dijela, oko 12.000 redaka, podmetnuta kao dijelovi Skanda i Brahmanda Purane (str. 249-253). Mnoge legende, kaže Wilford, bile su veoma tačne osim u imenu zemlje. Izvodi mu i dalje koriste jer uvijek sadrže mnogo istine, iako bi bilo opasno koristiti izdvojene odlomke za bilo koju posebnu svrhu (str. 251, 253). Legendu o Semiramidi, temu svog eseja iz 1795., navodi kao jednu od onih koje je pandit najsramotnije izobličio (str. 256). Dodaje da je priča o dva goluba u tom eseju nepoznata učenjacima Purana. Sugerira da su legende o golubovima u zapadnoj Indiji možda sastavljene prema golubovima koje je Muhammed (ﷺ) našao u Kabi, iako je i dalje mislio da su tamošnji hinduisti imali neki razlog da Kabu smatraju izvorno svojom (str. 257). Kasnije kaže da hinduisti zapadne Indije crni kamen u Kabi, dva goluba i otisak stopala na kamenu ondje, prilično uvjerljivo, smatraju svojim. Njihove legende, kaže, tvrde da se temelje na Puranama, iako se možda ondje izričito ne nalaze (str. 304-305).
Ostali tekstovi navođeni za tvrdnju o Šivi
Sanskritski tekst koji Oak navodi za Kabu jeste dvostih iz onoga što naziva Harihareshwar Mahatmya. On jedan od tri otiska stopala, za koje on smatra da su Višnuovi, smješta u ‘Maka’. Ne govori ništa o Šivi ni o kamenu. Oak je iz tog dvostiha i iz 360 kipova iz muslimanskih predanja zaključio da je Kamen bio Šivin amblem. Navodi i tri arapske pjesme iz antologije za koju kaže da je sastavljena 1742. godine. One hvale kralja Vikramaditju, obožavanje Mahadeve i Vede. Čak ni u njegovom prijevodu nijedna ne naziva Kabu Šivinim hramom. Kaže da su nekada visjele na zlatnim pločama unutar Kabe. Ipak, u njegovom prijevodu pjesma Mahadevi čezne za hodočašćem u Indiju. Stih iz Bhavišja Purane ne imenuje ni Mekku, ni Kabu, ni kamen. U njemu je kralj Bhoja prešao Ind i pobijedio narode Gandhare i Kašmira. Šiva zatim kaže da su stranci pokvarili zemlju zvanu Vahika i govori kralju da tamo ne ide. Umjesto toga šalje ga u svoje svetište Mahakaleshvara u Ujjainu, i kralj se vraća kući. U istom poglavlju strani učitelj, Mahamada, kaže da će njegov narod biti obrezan i bradat i da će glasno dozivati. Njegove vlastite riječi smještaju Šivino svetište u Ujjain u Indiji i ne imenuju ni Mekku ni kamen.
Tvrdi da je od početka vremena cijeli svijet praktikovao vedsku kulturu i govorio sanskrt. Crni kamen naziva Šivlingom, navodeći za to britanske putne memoare prvi put objavljene 1850., i kaže da ga hodočasnici obilaze sedam puta na hinduistički način (str. 110). Kaže da je dobro poznato da je Kaba drevni Šivin hram (str. 171). Navodi dvostih iz onoga što naziva Harihareshwar Mahatmya, koji čita kao da Višnuov otisak stopala stavlja u Mekku. Iz toga i iz 360 idola iz muslimanskih predaja zaključuje da je Kaba bila Višnuov hramski kompleks među čijim je božanstvima bio i Šiva i da su muslimani zadržali Šivin amblem, Kamen (str. 121-122, 669-670). Višnua naziva središnjim božanstvom, a Kabu Višnuovim svetištem (str. 642, 648). Navodi tri arapske pjesme iz antologije koju naziva Sair-ul-Okul, sastavljene, kaže, 1742. iz ranije zbirke načinjene za Haruna er-Rešida, i kaže da su nekad visjele na zlatnim pločama unutar Kabe. U njegovom vlastitom prijevodu jedna hvali kralja Vikramadityu, jedna obožavanje Mahadeve i hodočašće u Indiju, a jedna Vede (str. 686-689, 693-697).
Kralj Bhoja prelazi Ind sa svojom vojskom i pobjeđuje narode Gandhare i Kašmira (st. 3-4). U međuvremenu, kaže poglavlje, pojavljuje se strani (mleccha) učitelj zvan Mahamada sa svojim učenicima (st. 5). Kralj kupa Mahadevu (Šivu), stanovnika pustinje (marusthala-nivasin), vodom Gange i pet proizvoda krave. Hvali ga kao gospodara Girije, uništitelja demona Tripure, kojeg mlecche čuvaju ili skrivaju (mlecchair-guptaya) (st. 6-8). Šiva mu kaže da ode u svetište Mahakaleshvare (Šivin hram u Ujjainu). Zemlju zvanu Vahika, kaže, pokvarili su mlecche i nema arijsku dharmu; Mahamada je došao tamo, a kralj ne smije ići u tu demonsku zemlju (st. 9-13). Kralj se vraća kući (st. 14). Mahamada kasnije kaže kralju da će njegovi ljudi biti obrezani, bez pramena na tjemenu, bradati i da će glasno dozivati (st. 25). Poglavlje ne imenuje ni Mekku, ni Kabu, ni kamen. Kasnije poglavlje istog dijela (3.4.22.72-78) govori o trgovcima sa zapadnog otoka, vjere Sina Božijeg (ishaputra), čiji je kralj vladao iz grada Kalikate (Calcutta), s kraljicom Vikatavati na zapadnom otoku.
Kipovi Mekke i šta je s njima bilo
Kur'an kaže da su Ibrahim i Ismail podigli temelje Kuće, moleći Allaha (﷾) da im primi trud. U Poslanikovo (ﷺ) vrijeme Mekkanci su postavili kipove oko nje i u njoj. Kur'an imenuje boginje kojima su služili: el-Lat, el-Uzza i Menat. Njihov glavni kip bio je Hubel. Neki Arapi obožavali su i kamenje. Ebu Redža el-Utaridi bio je dječak kad je Poslanik (ﷺ) poslan. Sjećao se da je njegov narod obožavao kamen i bacao ga kad bi našao bolji. Kur'an posvećivanje kamenja naziva gnusobom, šejtanovim djelom. Njegovi ajeti o hodočašću govore hodočasnicima da se klone kipova i da Allahu (﷾) nikada ne daju ortake. Kad je Poslanik (ﷺ) ušao u Mekku, oko Kabe je stajalo 360 kipova. Udarao ih je štapom, govoreći da je došla istina i da se laž neće vratiti. Nije htio ući unutra dok kipovi odande nisu izneseni, među njima i slike Ibrahima i Ismaila. Zatim je ušao i na sve strane objavio Allahovu (﷾) veličinu. Kuća je vraćena obožavanju Jednog Boga, za šta su je, kaže Kur'an, Ibrahim i Ismail i podigli.
“I dok su Ibrahim i Ismail temelje Kabe podizali, molili su: Gospodaru naš, primi to od nas, Ti si, uistinu, Svečujući i Sveznajući.”
“Vidjeste li Lata i Uzzaa?! I Menata, trećeg, posljednjeg od njih?!”
Navodi da je u staroj Južnoj Arabiji svaki narod obožavao svog boga mjeseca: Vadda kod Minejaca, Amma kod Katabanaca, Sina u Hadramautu i Almaqaha (Ilumquha) kod Sabejaca. Hubala naziva najvažnijim božanstvom Mekke, a u legendi ga opisuje kao boga kiše i boga ratnika.
Ebu Redža el-Utaridi sjeća se da je njegov narod prije islama obožavao kamenje. Kad bi našli bolji kamen, bacili bi prvi i uzeli drugi; kad ne bi mogli naći kamen, nagomilali bi zemlju, pomuzli ovcu nad njom i obilazili je. Dodaje da je bio dječak koji je čuvao porodične deve kad je Poslanik (ﷺ) poslan. To su Ebu Redžine vlastite riječi o vremenu prije islama, a ne izreka Poslanika.
“O vi koji vjerujete, opojna pića i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratno su, šejtanovo djelo; zato se toga klonite, da biste uspjeli.”
“To je tako! A ko Allahove zabrane smatra velikim, pa to će mu biti dobro kod Gospodara njegova – a dozvoljena vam je stoka, osim one koja vam se spominje – pa klonite se prljavštine kumira i klonite se lažna govora. Budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikog Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.”
Abdullah (ibn Mes'ud) prenosi da je, kad je Poslanik (ﷺ) na dan oslobođenja ušao u Mekku, oko Kabe stajalo 360 kipova. Udarao ih je štapom koji je imao u ruci, govoreći da je istina došla i da neistina niti počinje niti se vraća.
Ibn Abbas prenosi da Poslanik (ﷺ), kad je došao u Mekku, nije htio ući u Kabu dok su idoli u njoj i naredio je da se iznesu. Među iznesenim stvarima bile su i slike Ibrahima i Ismaila.
Ibn Abbas prenosi da Poslanik (ﷺ), kad je stigao u Mekku, nije htio ući u Kabu dok su u njoj idoli i naredio je da se iznesu. Tek tada je ušao i na svaku stranu objavio Božiju veličinu.
Odgovor po odgovor
Svami Vivekananda, Predavanja o bhakti-jogi, Glavni simboli
“Muhamedanci misle da je, kad se mole, u redu ako pokušaju stvoriti mentalnu sliku Hrama s Kabom, crnim kamenom, u njemu i okrenu se prema zapadu, ali ako sliku stvorite u obliku crkve, to je idolopoklonstvo. To je mana obožavanja slika. Ipak, čini se da su sve to nužne faze.”
Navedeno za
Muslimani se pet puta dnevno okreću prema Kabi i zamišljaju je dok klanjaju. To je obožavanje slike, sa zgradom umjesto kipa.
Odgovor
Kur'an traži od muslimana da svoja lica okrenu prema Časnoj džamiji. Ne traži od njih da je zamišljaju, a u svakom namazu Allahu (﷾) govore: “Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!” Sam pravac određen je zapovijedi. Šesnaest ili sedamnaest mjeseci u Medini Poslanik (ﷺ) je klanjao prema Jerusalemu. Allah (﷾) kaže da je taj raniji pravac odredio samo da iskuša ko će slijediti Poslanika (ﷺ). Kad je promjena objavljena, jedan džemat okrenuo se usred namaza. I Danilo se molio prema Jerusalemu, a Jevreji i kršćani ne kažu da je obožavao zgradu. Putujući iz Mekke u Medinu, Poslanik (ﷺ) je klanjao dobrovoljne namaze na svojoj devi, okrenut kamo god je ona išla. Ibn Omer, koji je to prenio, rekao je da je o tome objavljen ajet: “kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova kibla i strana”. Musliman se okreće prema Kabi zato što je Allah (﷾) tako rekao, a klanja se Allahu (﷾). Gdje god se okrene, tamo je Allahova (﷾) prisutnost.
Zaključak — Okretanje prema Kabi poslušnost je u pogledu pravca. Sam namaz obožavanje je samo Allaha (﷾).
Svami Vivekananda, Referat o hinduizmu, Svjetski parlament religija, Chicago, 19. septembar 1893.
“Braćo moja, ne možemo ni o čemu misliti bez mentalne slike, kao što ne možemo živjeti bez disanja. Po zakonu asocijacije materijalna slika priziva mentalnu ideju i obratno. Zato hindus koristi vanjski simbol kad obožava. Reći će vam da mu to pomaže da drži um usmjeren na Biće kojem se moli. Zna jednako dobro kao i vi da slika nije Bog, da nije sveprisutna.”
Navedeno za
I hinduist zna da kip nije Bog. Koristi ga da mu um ostane uz Boga, kao što je Omer znao da je Kamen samo kamen. Dakle, te dvije prakse su iste.
Odgovor
Razlika nije u onome što klanjač zna, nego u onome što čini pred predmetom. Vivekananda je rekao da u Indiji nema mnogoboštva. Da to pokaže, rekao je da u svakom hramu poklonici na kipove primjenjuju sva Božija svojstva, čak i sveprisutnost. Islam Kabi i Crnom kamenu ne daje nijedno Allahovo (﷾) svojstvo. Ne prinosi im molitvu, hranu ni cvijeće i ništa od njih ne traži, jer su mjesta ibadeta samo za Allaha (﷾). Omer je rekao Kamenu da ne može ni naštetiti ni koristiti i da ga ljubi samo zato što je to činio Poslanik (ﷺ). Kod njegovog ugla Poslanik (ﷺ) je govorio Allahu ekber, Allah (﷾) je najveći.
Zaključak — Kip kojem se pripisuju Božija svojstva prima obožavanje. Kamen kojem se kaže da ne može ni naštetiti ni koristiti ne prima.
Vivekananda, Bhakti ili odanost
Tvrdi da reformatori koji odbacuju sve simbole nikada ne uspijevaju, jer većini ljudi treba nešto konkretno, a mase samo zamjenjuju jedan simbol drugim. Jedan od njegovih primjera je musliman, koji svaku sliku, oblik i obred drugih smatra grešnim, ali ne i svoje svetište, Kabu. Gdje god klanjao, kaže Vivekananda, mora zamisliti da stoji pred njom; na hodočašću mora poljubiti Crni kamen; a poljupci miliona hodočasnika svjedočit će za vjernike na Sudnjem danu.
Navedeno za
Muslimani obilaze Kabu i ljube Crni kamen, kao što hinduisti obilaze hram i dodiruju murti. Vivekananda dodaje da vjeruju da će poljupci svjedočiti za njih na Sudnjem danu. Neki muslimani kažu i da je Kamen sišao iz Dženneta. To Kamenu daje vlastitu moć.
Odgovor
Vanjska djela izgledaju slično, pa je pitanje šta ih prima. U hramu poklonik obilazi svetište u kojem je božanstvo postavljeno u svoj kip. Tamo božanstvo prima prinose i molitve. Kaba u sebi nema kipa i u njoj nije postavljeno nikakvo božanstvo. Poslanik (ﷺ) je dao iznijeti njene kipove, a kad je ušao, na sve strane je objavio Allahovu (﷾) veličinu. Kod ugla Kamena rekao je Allahu ekber, Allah (﷾) je najveći. Jednom je prema njemu samo pokazao sa svoje deve, pa ljubljenje nije čak ni obavezno. Omer ga je ljubio samo zato što je to činio Poslanik (ﷺ) i rekao mu je da ne može ni naštetiti ni koristiti. Neka predanja zaista kažu da je Kamen sišao iz Dženneta. Čak i tako, to je stvoreni kamen, a Omerove riječi i dalje stoje. Što se tiče svjedočenja, svjedok nije bog. Kur'an kaže da će tog Dana kože onih dovedenih u Vatru svjedočiti protiv njih. Allah (﷾) im daje govor, On “Koji je dao sposobnost govora svakom biću”. Ono što svjedoči Allahovom (﷾) dozvolom Njegov je svjedok, a ne Njegov ortak.
Zaključak — Hodočasnik obilazi kuću bez kipa i bez božanstva u njoj, a njegove riječi tamo upućene su Allahu (﷾). Ljubljenje Kamena slijedi Poslanika (ﷺ) i nije dužnost, a svjedok koji govori Allahovom (﷾) dozvolom nije bog.
Sahih el-Buhari 4376 — Kitab el-Megazi (Vojni pohodi), hadis 4376
Ebu Redža el-Utaridi sjeća se da je njegov narod prije islama obožavao kamenje. Kad bi našli bolji kamen, bacili bi prvi i uzeli drugi; kad ne bi mogli naći kamen, nagomilali bi zemlju, pomuzli ovcu nad njom i obilazili je. Dodaje da je bio dječak koji je čuvao porodične deve kad je Poslanik (ﷺ) poslan. To su Ebu Redžine vlastite riječi o vremenu prije islama, a ne izreka Poslanika.
Navedeno za
Prije islama Arapi su obožavali kamenje i obilazili ga, kako bilježi i predanje kod Buharije. Crni kamen bio je jedno od njihovog svetog kamenja, a islam ga je zadržao, kao i obilaženje. Staro obožavanje kamenja nastavlja se pod novim imenom.
Odgovor
To predanje je sjećanje Ebu Redže el-Utaridija, koji je bio dječak kad je Poslanik (ﷺ) poslan. Njegov narod, kaže on, obožavao je kamen i bacao ga kad bi našao bolji. Islam je tome stao u kraj. Kur'an posvećivanje kamenja naziva gnusobom, šejtanovim djelom, i govori hodočasnicima da se klone kipova i da Allahu (﷾) nikada ne daju ortake. Muslimanski učenjaci davno su se suočili s ovim pitanjem. Et-Taberi, kako ga navodi Ibn Hadžer, objašnjava zašto je Omer tako govorio Kamenu: ljudi su tek nedavno napustili obožavanje kipova. Omer nije želio da neznalice pomisle da je dodirivanje Kamena staro štovanje kamenja. Dodirivao ga je da slijedi Poslanika (ﷺ), a ne zato što može sam od sebe naštetiti ili koristiti, kako su pagani vjerovali za svoje kipove. Obilaženje pripada Kući, a ne Kamenu. Kur'an kaže da su Ibrahim i Ismail podigli Kuću. Govori Ibrahimu da je održava čistom za one koji je obilaze i u njoj klanjaju. Poslanik (ﷺ) je očistio kipove koji su bili postavljeni oko nje i u njoj.
Zaključak — Islam je okončao obožavanje kamenja. Zadržao je Ibrahimovu Kuću za obožavanje samo Allaha (﷾). Kamen je zadržao samo kao ugao koji je Poslanik (ﷺ) dodirivao, kamen koji ne može ni naštetiti ni koristiti.
Kur'an 22:26 — sura El-Hadždž, ajet 26
“I kada smo Ibrahimu pokazali mjesto Kuće rekavši: “Meni ništa ne pridružuj, i očisti Kuću Moju za one koji će je obilaziti, koji će stajati i koji će na ruku‘u i sedždi biti.””
Navedeno za
Sam Kur'an Kabu naziva Božijom Kućom. Dakle, muslimani vjeruju da Bog tamo živi, kao što hinduisti vjeruju da je Bog prisutan u posvećenom kipu. Čak je i pokrivaju platnom i peru, kao što hinduisti oblače i kupaju murti.
Odgovor
Dva ajeta nazivaju Kabu ‘Mojom Kućom’. Oba kažu da se treba održavati čistom za one koji je obilaze, koji se u namazu klanjaju i čine sedždu. Tamo gdje je Allah (﷾) u suri el-Hadždž naziva ‘Mojom Kućom’, Njegova prva zapovijed Ibrahimu glasi: “Meni ništa ne pridružuj”. Kur'an kaže da svako mjesto ibadeta pripada Allahu (﷾), pa se niko ne smije zazivati pored Njega. Allahova (﷾) kuća jeste kuća sagrađena za obožavanje Njega. Salomon je to isto rekao za svoj Hram: nebo nad nebesima ne može obuhvatiti Boga, “a kamoli ovaj dom koji sam sagradio?” Muslimani zaista pokrivaju Kabu i peru je, kao što se bogomolja održava čistom i časti. Ta briga je radi klanjača, kako oba ajeta kažu, a ne prinos zgradi. Kad je Poslanik (ﷺ) ušao u Kabu, nakon što su njeni kipovi izneseni, na sve strane je objavio Allahovu (﷾) veličinu.
Zaključak — U suri el-Hadždž Kur'an Kabu naziva Allahovom (﷾) Kućom u istom ajetu koji zabranjuje da Mu se išta pridružuje. To je kuća za obožavanje Njega, a ne Njegovo prebivalište.
P. N. Oak, World Vedic Heritage (1984)
Tvrdi da je od početka vremena cijeli svijet praktikovao vedsku kulturu i govorio sanskrt. Crni kamen naziva Šivlingom, navodeći za to britanske putne memoare prvi put objavljene 1850., i kaže da ga hodočasnici obilaze sedam puta na hinduistički način (str. 110). Kaže da je dobro poznato da je Kaba drevni Šivin hram (str. 171). Navodi dvostih iz onoga što naziva Harihareshwar Mahatmya, koji čita kao da Višnuov otisak stopala stavlja u Mekku. Iz toga i iz 360 idola iz muslimanskih predaja zaključuje da je Kaba bila Višnuov hramski kompleks među čijim je božanstvima bio i Šiva i da su muslimani zadržali Šivin amblem, Kamen (str. 121-122, 669-670). Višnua naziva središnjim božanstvom, a Kabu Višnuovim svetištem (str. 642, 648). Navodi tri arapske pjesme iz antologije koju naziva Sair-ul-Okul, sastavljene, kaže, 1742. iz ranije zbirke načinjene za Haruna er-Rešida, i kaže da su nekad visjele na zlatnim pločama unutar Kabe. U njegovom vlastitom prijevodu jedna hvali kralja Vikramadityu, jedna obožavanje Mahadeve i hodočašće u Indiju, a jedna Vede (str. 686-689, 693-697).
Navedeno za
Kaba je bila drevni Šivin hram, a Crni kamen je Šivina linga. Muslimani je i dalje obilaze sedam puta, kao što hinduisti obilaze Šivlingu. Stih iz Bhavišja Purane čak hvali Šivu kao stanovnika pustinje kojeg čuvaju stranci.
Odgovor
Kad se prati unazad kroz izvore samog P. N. Oaka, tvrdnja da je Crni kamen Šivina linga ne ide dalje od 1795. godine. Za Kamen Oak navodi britanske putne memoare iz 1850. godine. Oni gotovo riječ po riječ ponavljaju izvještaj koji je 1795. objavio Francis Wilford, britanski oficir u Indiji. Hinduisti su, napisao je Wilford, ustrajali da je Kamen Mahadevina linga; nije naveo nijedan tekst koji to kaže. Deset godina kasnije priznao je da je njegov glavni pandit za njega krivotvorio odlomke iz Purana. Legendu o Semiramidi iz svog eseja iz 1795. naveo je kao jednu od onih koje je pandit “najsramotnije izobličio”. I dalje je tvrdnju smatrao uvjerljivom, ali je napisao da se legende hinduista o Kamenu u Puranama “možda ondje izričito ne nalaze”. Sanskritski dvostih koji Oak navodi smješta otisak stopala, za koji on smatra da je Višnuov, u ‘Maka’. Ne govori ništa o Šivi ni o kamenu. Nijedna od tri arapske pjesme koje navodi ne naziva Kabu Šivinim hramom, čak ni u njegovom prijevodu. Stih iz Bhavišja Purane ne imenuje ni Mekku, ni Kabu, ni kamen. U tom poglavlju Šiva govori kralju da ne ide u zemlju koju su stranci pokvarili. Strani učitelj tog poglavlja, Mahamada, kaže da će njegov narod biti obrezan i bradat. Ipak, ono šalje kralja u Šivino svetište u Ujjainu u Indiji. Kur'an, učen u Mekki, imenuje boginje kojima su Mekkanci služili: el-Lat, el-Uzza i Menat. Njihov glavni kip bio je Hubel. Šta god da je tamo ranije stajalo, Poslanik (ﷺ) je štapom udarao kipove oko Kabe, objavljujući da je došla istina. One iz nje dao je iznijeti, a muslimani tamo klanjaju samo Allahu (﷾).
Zaključak — Oakov trag za tvrdnju o Šivi ne ide dalje od izvještaja iz 1795. godine. Kur'an imenuje boginje paganske Mekke, a Poslanik (ﷺ) je tamo okončao obožavanje kipova.
Gledišta
Vivekananda: svaka religija ima svoje simbole
Svami Vivekananda smatrao je da niko ne može misliti bez mentalne slike, pa svaka religija koristi simbole. Hinduist, rekao je, zna da kip nije Bog i koristi ga da mu um ostane usmjeren na Boga. Kabu i Crni kamen ubrajao je u muslimanske simbole iste vrste.
Hinduist koristi kip da mu um ostane usmjeren na Boga i zna da kip nije Bog.
Pobijanje
Mnogi hinduisti to zaista kažu, ali razlika je u onome što se čini pred predmetom. Vivekananda kaže da poklonici u hramovima na kipove primjenjuju sva Božija svojstva. Islam Kabi i Kamenu ne daje nijedno, a Omer je rekao Kamenu da ne može ni naštetiti ni koristiti.
Muslimani, koji kipove nazivaju idolopoklonstvom, zamišljaju Kabu i okreću se prema njoj kad klanjaju.
Pobijanje
Kur'an traži od muslimana da se okrenu prema Časnoj džamiji, a ne da je zamišljaju. Pravac je određen zapovijedi, jer su prvo klanjali prema Jerusalemu, a u namazu Allahu (﷾) govore: “Samo Tebe obožavamo”. Jevreji i kršćani ne kažu da je Danilo obožavao zgradu kad se molio prema Jerusalemu.
Muslimani na hodočašću ljube Crni kamen. Vjeruju da će poljupci svjedočiti za njih na Sudnjem danu.
Pobijanje
Svjedok nije bog. Kur'an kaže da će tog Dana kože onih dovedenih u Vatru svjedočiti, Allahovim (﷾) darom govora. Ljubljenje Kamena slijedi Poslanika (ﷺ) i nije obavezno.
Tvrdnja o Šivinom hramu
Neki hinduistički pisci, naročito P. N. Oak, tvrde da je Kaba nekada bila hinduistički hram. Kažu da je Crni kamen Šivina linga koju muslimani i dalje obilaze.
Kaba je bila drevni Šivin hram, a Crni kamen je Šivlinga.
Pobijanje
Oakov trag za Kamen završava u izvještaju iz 1795. koji za to ne navodi nijedan tekst. Nijedan sanskritski ni arapski odlomak koji navodi ne naziva Kabu Šivinim hramom. Kur'an imenuje boginje paganske Mekke, a Poslanik (ﷺ) je okončao njene kipove.
Britanski oficir zabilježio je 1795. da su hinduisti ustrajali da je Crni kamen linga Mahadeve.
Pobijanje
Zabilježio je ono na čemu su hinduisti ustrajali, ali nije naveo nijedan tekst koji Kamen naziva lingom. Deset godina kasnije priznao je da je njegov glavni pandit krivotvorio odlomke iz Purana. Legendu iz tog istog eseja iz 1795. naveo je kao jednu od onih koje je pandit “najsramotnije izobličio”.
Stih iz Bhavišja Purane hvali Šivu kao stanovnika pustinje kojeg čuvaju stranci. Neki to čitaju kao Šivu u Mekki.
Pobijanje
Stih ne imenuje ni Mekku, ni Kabu, ni kamen. U njemu Šiva govori kralju da ne ide u zemlju koju su stranci pokvarili. Umjesto toga šalje ga u svoje svetište u Ujjainu, pa stih Šivino svetište smješta u Indiju.
Islamsko gledište
Muslimani obožavaju samo Allaha (﷾). Kaba je pravac namaza koji je Allah (﷾) odredio i kuća sagrađena za obožavanje Njega. Crni kamen se ljubi samo zato što ga je Poslanik (ﷺ) ljubio. Ni jednom ni drugom se ne klanja, od njih se ne traži pomoć niti im se daju prinosi.
Omer je poljubio Crni kamen i rekao mu da ne može ni naštetiti ni koristiti. Poljubio ga je samo zato što je vidio da ga Poslanik (ﷺ) ljubi.
Postoje predanja o Omeru kod Kamena, a u nekima se priljubio uz njega. Čak je i tu njegov razlog ono što je vidio da Poslanik (ﷺ) čini.
Na svojoj devi Poslanik (ﷺ) je obišao Kabu i pokazao prema uglu Crnog kamena. Rekao je Allahu ekber, Allah (﷾) je najveći.
Kur'an zapovijeda obožavanje Gospodara Kuće. U 22:26, gdje Allah (﷾) Kabu naziva ‘Mojom Kućom’, prvo zabranjuje da Mu se išta pridružuje.
Poslanik (ﷺ) i njegovi sljedbenici klanjali su prema Jerusalemu šesnaest ili sedamnaest mjeseci prije nego što ih je Kur'an okrenuo prema Mekki. Kur'an kaže da je raniji pravac određen kao iskušenje.
Okretanje prema Kabi poslušnost je zapovijedi o pravcu, a ne obožavanje zgrade. Gdje god se čovjek okrene, tamo je Allahova (﷾) prisutnost (2:115).
Poslanik (ﷺ) je štapom udarao 360 kipova oko Kabe, objavljujući da je došla istina. Kipove iz nje dao je iznijeti.
Kad se prati kroz izvore P. N. Oaka, tvrdnja da je Crni kamen Šivina linga vodi do 1795. godine. Britanski oficir tada je prenio da su hinduisti na tome ustrajali, ali nije naveo nijedan spis koji to kaže. Kasnije je priznao da je njegov pandit za njega krivotvorio odlomke iz Purana.