Da li je pogrešno moliti pred slikama Isusa i Marije?

“Ne pravi sebi rezan lik, niti ikakvu sliku onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom; ne klanjaj im se i ne služi im; jer ja, GOSPOD, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran, koji kažnjavam bezakonje otaca na djeci do trećeg i četvrtog naraštaja onih koji me mrze;”

“Ne pravite sebi idole ni rezane likove, niti podižite sebi uspravan kip, niti postavljajte u svojoj zemlji ikakav kameni lik da mu se klanjate; jer sam ja GOSPOD, Bog vaš.”

“Rezane likove bogova njihovih spalite vatrom: nemoj željeti srebro ili zlato koje je na njima, niti ga uzimaj za sebe, da se time ne uhvatiš u zamku: jer je to gadost GOSPODU Bogu tvome.”

“Dobro se dakle čuvajte, jer niste vidjeli nikakvog lika onog dana kad vam je GOSPOD govorio na Horebu iz sred ognja; da se ne pokvarite i ne načinite sebi rezan lik, sliku bilo kakvog oblika, lik muškarca ili žene, lik bilo koje zvijeri koja je na zemlji, lik bilo koje krilate ptice koja leti u zraku, lik bilo čega što gmiže po zemlji, lik bilo koje ribe koja je u vodama pod zemljom; i da ne podigneš oči svoje k nebu i, kad vidiš Sunce i Mjesec i zvijezde, svu vojsku nebesku, ne budeš naveden da im se klanjaš i služiš im, što je GOSPOD, Bog tvoj, dodijelio svim narodima pod svim nebom.”

“Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku ljudskih. Usta imaju, ali ne govore: oči imaju, ali ne vide: Uši imaju, ali ne čuju: nos imaju, ali ne mirišu: Ruke imaju, ali ne pipaju: noge imaju, ali ne hodaju: niti išta govore grlom svojim. Takvi su i oni koji ih prave; i svako ko se u njih uzda.”

“Tada će čovjeku služiti za loženje; jer će uzeti od njega i ugrijati se; da, zapali ga i ispeče hljeb; da, načini boga i klanja mu se; načini od njega rezan lik i pada pred njim. Dio njega spali u vatri; s dijelom jede meso; ispeče pečenje i zasiti se; da, ugrije se i kaže: Aha, ugrijao sam se, vidio sam vatru. A od ostatka načini boga, svoj rezan lik; pada pred njim i klanja mu se i moli mu se i kaže: Izbavi me, jer si ti moj bog.”

“Rasipaju zlato iz vreće i mjere srebro na vagi, i unajmljuju zlatara; i on od toga načini boga: padaju ničice, da, klanjaju se. Nose ga na ramenu, nose ga i postavljaju na mjesto njegovo, i on stoji; s mjesta svoga neće se pomaknuti: da, neko će vapiti k njemu, ali on ne može odgovoriti, niti ga izbaviti iz nevolje njegove.”

“Tada mu reče Isus: Idi od mene, sotono! Jer je pisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi.”

“Bog je Duh, i oni koji mu se klanjaju moraju se klanjati u duhu i istini.”

“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”

“Dođite, poklonimo se i sagnimo: kleknimo pred GOSPODOM, Tvorcem našim.”

“Dječice, čuvajte se idola. Amen.”

Uči da je sedmi ekumenski sabor, Nikeja II 787., podržao štovanje ikona Krista, Marije, anđela i svetaca nasuprot ikonoklastima. Smatra da to štovanje ne krši zapovijed protiv idola, jer čast iskazana slici prelazi na osobu koju prikazuje, i da je to pobožno štovanje, a ne klanjanje koje pripada samo Bogu.

“I načini dva keruba od zlata, kovane ih načini, na dva kraja poklopca pomirenja.”

“I GOSPOD reče Mojsiju: Načini sebi ognjenu zmiju i postavi je na stup: i dogodit će se da će svaki koji bude ujeden, kad je pogleda, živjeti. I Mojsije načini zmiju od mjedi i postavi je na stup, i dogodi se, ako bi zmija ujela nekog čovjeka, kad bi pogledao mjedenu zmiju, živio bi.”

“Koji je slika nevidljivoga Boga, prvorođeni svega stvorenja:”

Braneći ikone od optužbe da nisu biblijske, Ivan pita gdje Stari zavjet ili Evanđelje doslovno govore o Trojstvu, jednosuštnosti, jednom Božanstvu ili tri osobe, i tvrdi da Crkva mnogo toga drži po nepisanoj predaji, među ostalim i slike.

Reformirani protestantski katekizam. Uči da se Bog ne može i ne smije prikazivati ni na koji način i da se slike stvorenja ne smiju praviti ni držati da bi im se klanjalo ili da bi se preko njih služilo Bogu. Upitan smiju li se slike dopustiti u crkvama kao knjige za neuke, odgovara ne: kršćani ne trebaju biti mudriji od Boga, koji svoj narod poučava propovijedanjem svoje Riječi, a ne nijemim slikama.

“To je tako! A ko Allahove zabrane smatra velikim, pa to će mu biti dobro kod Gospodara njegova – a dozvoljena vam je stoka, osim one koja vam se spominje – pa klonite se prljavštine kumira i klonite se lažna govora. Budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikog Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.”

“A kada Allah rekne: “O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!' ”, on će reći: “Uzvišen si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta je u meni, a ja ne znam šta je u Tebi; baš Ti, zaista, dobro znaš ono što je čulima nedokučivo.” Ja sam im samo govorio ono što si im Ti naredio: “Ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” I ja sam njima svjedok bio dok sam među njima bio, a kad si me Ti k Sebi uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svime bdiješ.”

“Među znamenjima Njegovim jesu noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite.”

Aiša prenosi da su Ummu Habiba i Ummu Seleme rekle Poslaniku (ﷺ) o crkvi koju su vidjele u Etiopiji sa slikama u njoj. Rekao je da su ti ljudi, kad bi među njima umro dobar čovjek, nad njegovim grobom gradili bogomolju i u nju stavljali te slike, i da će oni biti najgora stvorenja pred Allahom na Sudnji dan.

“Mi vidimo kako okrećeš lice svoje prema nebu i Mi ćemo te sigurno okrenuti prema kibli koju ti želiš; pa, okreni lice svoje prema Časnoj džamiji! I gdje god bili, lice svoje okrenite prema njoj. Doista, oni kojima je data Knjiga znaju da je to istina od Gospodara njihova. A Allah nije nemaran prema onome šta oni rade.”

“Reći će neki ljudi kratke pameti: “Šta ih je odvratilo od kible njihove, prema kojoj su se okretali?” Reci: “Allahu pripadaju i istok i zapad; On upućuje na Pravi put onoga koga On hoće.””

“I kada Mi Kabu učinismo utočištem i sigurnim mjestom za ljude: “Neka vam mjesto na kojem je Ibrahim stajao bude prostor gdje ćete namaz obavljati!” I Ibrahimu i Ismailu stavili smo u obavezu: “Kabu Moju vas dvojica očistite za one koji je budu obilazili, za one koji u njoj budu boravili, i za one koji ruku' i sedždu budu činili.””

“Među znamenjima Njegovim jesu noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tlo ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tlo pred Allahom Koji ih je stvorio, ako samo Njemu ibadet činite.”

El-Bera ibn Azib prenosi da je Poslanik (ﷺ) po dolasku u Medinu klanjao okrenut prema Jerusalemu šesnaest ili sedamnaest mjeseci, sve dok pravac namaza nije okrenut prema Kabi.

Abis ibn Rebia prenosi da je Omer došao do Crnog kamena i poljubio ga. Omer je rekao da zna da je to kamen koji ne može ni naškoditi ni koristiti i da ga ne bi poljubio da nije vidio Poslanika (ﷺ) da ga ljubi.

O Omerovim riječima Crnom kamenu Ibn Hadžer navodi et-Taberija: Omer je to rekao jer su ljudi tek nedavno napustili obožavanje idola. Bojao se da bi neuki mogli pomisliti da je dodirivanje Kamena štovanje određenog kamenja koje su Arapi praktikovali prije islama. Želio je da ljudi znaju da ga dodiruje da bi slijedio Poslanika (ﷺ), a ne zato što Kamen sam po sebi koristi ili šteti, kako su pagani vjerovali za svoje idole. Komentar dodaje da Omerove riječi pobijaju ideju, koju imaju neki neuki ljudi, da Crni kamen ima posebno vlastito svojstvo.