Kratak odgovor
Allahu (﷾) naše obožavanje nije potrebno i od njega ništa ne dobija. Tvorac Koji ni o čemu ne ovisi ne može postati veći hvalom niti manji zanemarivanjem. Kur'an kaže da su ljudi ti kojima je potreban Allah (﷾), a da je On neovisan. U izreci koju je Poslanik (ﷺ) prenio od Allaha (﷾), pobožnost svih ljudi zajedno ništa ne dodaje Njegovoj vlasti. Tako je ibadet Njegovo pravo, prinesen samo Njemu, a sva korist od njega je naša. Hvaliti ono što istinski zaslužuje hvalu znači vidjeti to ispravno, a ne laskati. Zahvaljivanje Onome Koji nam je dao sve čini nas zahvalnim ljudima. A svako svoju najdublju odanost daje nečemu. Služenje Onome Koji nas je stvorio oslobađa čovjeka od mnogih gospodara. Vjerovanje, namaz i dobar karakter tada postaju jedan način života.
Potpuno objašnjenje
Šta pitanje uzima zdravo za gotovo
Jedan oblik ovog pitanja Boga zamišlja kao kralja koji uživa u aplauzu. Kralj od hvale dobija: ona podupire njegovu moć i ponos. Ali argument za Boga jeste argument za Tvorca Koji ni o čemu ne ovisi. Takav Tvorac ne može ništa dobiti, jer Mu ništa ne nedostaje. Hvala Ga ne može učiniti većim, a zanemarivanje manjim. Biće kojem bi naše obožavanje bilo potrebno uopće ne bi bilo Bog. Filozofi primjećuju da je sama riječ ‘Bog’ vezana za to da je neko vrijedan obožavanja. Tako stvarno pitanje nije šta Bog dobija od obožavanja. Pitanje je zašto je obožavanje Njegovo pravo i šta čini za onoga ko obožava.
Primjećuje da je riječ ‘Bog’ po značenju usko vezana za obožavanje, tako da biti vrijedan obožavanja može biti ono što neko biće čini Bogom. U nekim religijama, posebno u određenim zapadnim monoteističkim, piše on, obožavanje znači potpunu predanost i bezuslovnu posvećenost. Usput dodaje da je otvoreno pitanje može li ijedno biće biti vrijedno takvog obožavanja od strane autonomnih djelatnika, kakvi je većina odraslih ljudi. Ako bi moglo, to bi morao biti posebno impresivan Bog.
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”
Odgovor islama: Allah (﷾) od toga ništa ne dobija
Islam kaže upravo to. Kur'an ljudima govori da su oni ti kojima je potreban Allah (﷾) i da je On neovisan (35:15). Onaj ko se bori bori se samo za sebe, jer Allah (﷾) može bez svih svjetova (29:6). Ako Ga ljudi odbace, On od njih ne ovisi (39:7). U hadisu kudsiju, izreci koju je Poslanik (ﷺ) prenio od Allaha (﷾), Allah (﷾) kaže da Mu Njegovi robovi nikada ne mogu naškoditi niti koristiti. Džini su nevidljiva bića koja, poput ljudi, mogu izabrati da se pokoravaju Allahu (﷾) ili ne. Kada bi svaki čovjek i džin imao srce najpobožnijeg, to ne bi dodalo ništa Njegovoj vlasti. Kada bi svi imali srce najgoreg, to joj ne bi oduzelo ništa (Muslim 2577). Kur'an čak pita šta bi Allah (﷾) dobio kažnjavanjem onoga ko zahvaljuje i vjeruje (4:147).
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”
“A onaj ko se bori – bori se samo za sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.”
“Ako vi budete nevjernici – pa Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nevjernici, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grešnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svom vratiti, pa će vas On o onom šta ste radili obavijestiti, jer On dobro zna šta se u grudima krije.”
U kasnijem dijelu dugog hadisa koji počinje time da je Allah zabranio nepravdu Sebi, Ebu Zerr prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Allah kaže: Moji robovi, vi nikada ne možete doći do toga da Mi naškodite, niti da Mi koristite. Kada bi prvi i posljednji od vas, ljudi i džini, svi imali srce najpobožnijeg među vama, to ne bi dodalo ništa Mojoj vlasti. Kada bi svi imali srce najgoreg, to joj ne bi oduzelo ništa. Kada bi svi od Mene tražili na jednom mjestu i kada bi svakom bilo dato ono što traži, to bi umanjilo ono što imam ne više nego igla umočena u more. Samo vaša djela Ja vam brojim i zatim vam ih u potpunosti naplaćujem. Zato, ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a ko nađe drugo, neka krivi samo sebe. Hadis-kudsi: značenje se pripisuje Allahu, a riječi su Poslanikove.
“Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali!? Allah je zahvalan i Onaj Koji sve zna.”
Istinska hvala nije laskanje
Laskanje je hvala koja je lažna ili pretjerana, data da se zadobije naklonost. Ništa od toga ovdje ne odgovara. Kada vidimo hrabro spašavanje ili veliko djelo, hvalimo ga jer je dobro. Hvala ne hrani ničiji ego. Pokazuje da smo stvar vidjeli onakvu kakva stvarno jeste. Isto vrijedi za zahvalu. Čovjek koji nikada ne zahvali onima koji su mu pomogli siromašniji je zbog toga on, a ne oni. Zahvalnost je dio zdravog karaktera. Ako postoji Tvorac Koji nam je dao život i sve u njemu, onda je hvaliti Ga i zahvaljivati Mu jednostavno vidjeti stvari istinito. Ipak, ibadet nije prije svega sredstvo da se čovjek osjeća bolje. Ako postoji Tvorac, život koji Mu nikada ne zahvaljuje nije u skladu s onim što je stvarno, ma koliko se smireno osjećao.
“Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova,”
“A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: “Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.””
Odgovor islama: zahvala je dobitak za onoga ko je daje
Kur'an počinje hvalom Allahu (﷾), Gospodaru svih svjetova (1:2). Kaže i ko dobija od te hvale. Lukmanu, mudrom čovjeku kojeg Kur'an poštuje, rečeno je da bude zahvalan Allahu (﷾). Ko je zahvalan, čini to u svoju korist (31:12). Sulejman je rekao da je onaj ko je zahvalan u svoju korist zahvalan i da je njegov Gospodar neovisan (27:40). Allah (﷾) kaže da je zadovoljan kada su ljudi zahvalni, a da nije zadovoljan njihovom nezahvalnošću (39:7). Biti zadovoljan nije isto što i imati potrebu. Dobar učitelj zadovoljan je kada učenik uči, iako je učenje učenikov dobitak. Ni ibadet u islamu ne nastaje samo iz straha. Spaja ljubav, nadu i strah. Kur'an kaže da vjernici još više vole Allaha (﷾) (2:165), a imenuje Ga Onim Koji puno voli (85:14).
“Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova,”
“A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: “Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.””
““A ja ću ti ga donijeti”, reče onaj koji je učio iz Knjige, “prije nego što okom trepneš.” I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava hoću li zahvalan ili nezahvalan biti! A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa Gospodar je moj neovisan i plemenit.”
“Ako vi budete nevjernici – pa Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nevjernici, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grešnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svom vratiti, pa će vas On o onom šta ste radili obavijestiti, jer On dobro zna šta se u grudima krije.”
“Ima ljudi koji pored Allaha druge, kao takmace Njemu, prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali, oni koji vjeruju, još više Allaha vole! A da znaju oni koji su nepravdu činili – kada kaznu dožive, da će vidjeti da moć sva Allahu pripada i da Allah strahovito kažnjava.”
“On je Oprostitelj grijeha, Onaj Koji puno voli,”
Ibadet je Njegovo pravo, a korist od njega je naša
Kur'an kaže da je Allah (﷾) džine i ljude stvorio samo da Mu čine ibadet (51:56). Već sljedeći ajet kaže da od njih ne traži opskrbu niti hranu (51:57). Tako ibadet nije zbog Njegove potrebe. To je Njegovo pravo, jer je hvale dostojan (35:15). Prinosi se iskreno samo Njemu (98:5), a sva korist od njega vraća se nama. Ibadet oblikuje onoga ko ga čini. Namaz odvraća čovjeka od razvrata i od svega što je ružno (29:45). Srca se smiruju kad se Allah (﷾) spomene (13:28). U istom hadisu kudsiju Allah (﷾) kaže da samo djela ljudi broji, a zatim ih u potpunosti naplaćuje (Muslim 2577). U islamu vjerovanje, ibadet i ponašanje idu zajedno kao jedan način života. Stranica o svrsi života iznosi više.
“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu.”
“Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da me hrane, Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni!”
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”
“a naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera.”
“Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz – namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno, a sigurno je spominjanje Allaha veće! – A Allah zna šta radite.”
“One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se, doista, kad se Allah spomene, smiruju.”
U kasnijem dijelu dugog hadisa koji počinje time da je Allah zabranio nepravdu Sebi, Ebu Zerr prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Allah kaže: Moji robovi, vi nikada ne možete doći do toga da Mi naškodite, niti da Mi koristite. Kada bi prvi i posljednji od vas, ljudi i džini, svi imali srce najpobožnijeg među vama, to ne bi dodalo ništa Mojoj vlasti. Kada bi svi imali srce najgoreg, to joj ne bi oduzelo ništa. Kada bi svi od Mene tražili na jednom mjestu i kada bi svakom bilo dato ono što traži, to bi umanjilo ono što imam ne više nego igla umočena u more. Samo vaša djela Ja vam brojim i zatim vam ih u potpunosti naplaćujem. Zato, ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a ko nađe drugo, neka krivi samo sebe. Hadis-kudsi: značenje se pripisuje Allahu, a riječi su Poslanikove.
| Ko | Šta kažu Kur'an i sunnet |
|---|---|
| Allah (﷾) | Ne dobija ništa. Bogobojaznost svih ne bi ništa dodala Njegovoj vlasti. |
| Onaj ko zahvaljuje | Koristi svojoj duši. |
| Onaj ko klanja | Odvraćen je od sramnih i nepravednih djela. |
| Onaj ko spominje Allaha (﷾) | Njegovo srce nalazi smiraj. |
| Onaj ko odbija | Čini nepravdu svojoj duši. Allah (﷾) nikome ne čini nepravdu. |
Zašto onda ikoga pozivati na odgovornost?
Oštriji oblik prigovora je dilema. Ako Bog dobija od obožavanja, onda ima potrebu. Ako ne dobija ništa, zašto to traži i zašto sudi onima koji odbijaju? Prva polovina pada, kako je gore pokazano. Druga polovina odbijanje tretira kao privatni izbor koji nikome ne čini nepravdu. Ali okretanje od Onoga Koji nam je dao sve jeste nezahvalnost. Davanje Njegovog prava drugima stvarna je nepravda. A Allah (﷾) sudi punom pravdom. Kur'an kaže da niko nije kažnjen prije nego što dođe poslanik (17:15). Samo Allah (﷾) sudi šta je kome dato. Sudija koji uzvraća za nepravde nije njima ranjen. On je pravedan.
“O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.”
“Kad Lukman reče sinu svom, savjetujući ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.””
“Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati; a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!”
Odgovor islama: Allah (﷾) nikome ne čini nepravdu; ljudi je čine sami sebi
Kur'an bilježi Lukmana kako sinu govori da je obožavanje drugih pored Allaha (﷾) velika nepravda (31:13). Kaže da Allah (﷾) ljudima ne čini nikakvu nepravdu. Ljudi je sami sebi čine (10:44). On ni trunku nepravde ne čini i umnogostručuje svako dobro djelo (4:40). U hadisu kudsiju Allah (﷾) kaže da je nepravdu zabranio Sebi. Broji samo djela ljudi i u potpunosti ih naplaćuje (Muslim 2577). Stranica o tome da li je pravedno da Džehennem traje vječno iznosi više.
“Kad Lukman reče sinu svom, savjetujući ga: “O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.””
“Allah, zaista, nikakvu nepravdu ne čini ljudima, ljudi je sami sebi čine.”
“Zaista Allah ni trunku nepravde ne čini, pa ako to bude dobro djelo, On će ga umnogostručiti i od Sebe nagradu veliku dati.”
Ebu Zerr prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Allah kaže: Robovi Moji, zabranio sam nepravdu Sebi i učinio je zabranjenom među vama, pa ne činite nepravdu jedni drugima; svi ste vi u zabludi osim onih koje uputim, zato tražite od Mene uputu; griješite noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, zato tražite od Mene oprost. Hadis kudsi: značenje se pripisuje Allahu, a riječi su Poslanikove.
U kasnijem dijelu dugog hadisa koji počinje time da je Allah zabranio nepravdu Sebi, Ebu Zerr prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da Allah kaže: Moji robovi, vi nikada ne možete doći do toga da Mi naškodite, niti da Mi koristite. Kada bi prvi i posljednji od vas, ljudi i džini, svi imali srce najpobožnijeg među vama, to ne bi dodalo ništa Mojoj vlasti. Kada bi svi imali srce najgoreg, to joj ne bi oduzelo ništa. Kada bi svi od Mene tražili na jednom mjestu i kada bi svakom bilo dato ono što traži, to bi umanjilo ono što imam ne više nego igla umočena u more. Samo vaša djela Ja vam brojim i zatim vam ih u potpunosti naplaćujem. Zato, ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a ko nađe drugo, neka krivi samo sebe. Hadis-kudsi: značenje se pripisuje Allahu, a riječi su Poslanikove.
Svako nečemu služi
Neki kažu da je obožavanje ropstvo, nedostojno slobodnih ljudi. Ali svako svoju najdublju odanost daje nečemu. Za neke je to novac, karijera ili odobravanje drugih ljudi. Za druge je to porodica, prijatelji ili neki cilj, a to su dobre stvari. Ipak, čak i dobre odanosti vuku na različite strane i nijedna nas nije stvorila. Nijedna ne može suditi među ostalima i svaka se može izgubiti. Stvarni izbor nije između služenja i slobode. Izbor je između mnogih gospodara i Onoga Koji nas je stvorio i Kojem od nas ništa ne treba.
“Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortakā oko koga se oni otimaju i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka – je li položaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali većina njih ne zna.”
“O drugovi moji u tamnici, da li su raznorazna božanstva bolja ili Allah, Jedini i Potčinitelj svega?”
Odgovor islama: jedan Gospodar oslobađa čovjeka od mnogih
Kur'an to daje kao primjer. Jedan čovjek pripada mnogim ortacima koji se međusobno otimaju. Drugi potpuno pripada jednom gospodaru. Da li je položaj njih dvojice isti (39:29)? Jusuf je isto pitao svoja dva druga u tamnici. Da li su raznorazna božanstva bolja ili Allah (﷾), Jedini (12:39)? Čovjeka koji služi samo Allahu (﷾) ne moraju voditi moda, strah od ljudi ili pohlepa. Islam ne traži ni slijepo vjerovanje. Kur'an hvali one koji spominju Allaha (﷾) i razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje (3:190-191). Pokoravati se Allahu (﷾), kada čovjek ima dobar razlog da Mu vjeruje, jeste povjerenje, a ne sljepoća.
“Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortakā oko koga se oni otimaju i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka – je li položaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali većina njih ne zna.”
“O drugovi moji u tamnici, da li su raznorazna božanstva bolja ili Allah, Jedini i Potčinitelj svega?”
“U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su znakovi za razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći, sjedeći i ležeći na svojim bokovima, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti ovo nisi uzalud stvorio! Uzvišen si Ti i sačuvaj nas od patnje u Vatri!”
Ako Bogu ništa ne treba, zašto uopće stvarati?
Stvaranje je davanje, a ne dobijanje. Kur'an kaže da je Allah (﷾) Opskrbitelj i da od Svojih stvorenja ne traži opskrbu (51:57-58). Imenuje svrhu koju nam je dao: da Mu činimo ibadet (51:56). Imenuje i kušnju: stvorio je smrt i život da bi iskušao koji će od nas bolja djela imati (67:2). Izvan onoga što nam je Allah (﷾) rekao islam ne nagađa o Njegovim razlozima. Ono što nam je rekao dovoljno je da odgovori na optužbu. Stvorio nas je da Mu činimo ibadet, a dobro od tog služenja naše je, a ne Njegovo.
“Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da me hrane, Opskrbitelj je jedino Allah, Snažni i Silni!”
“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu.”
“Onaj Koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolja djela imati; On je Silni, Oprostitelj grijeha,”
Odgovori, i odgovor na njih
Kur'an 39:7 — sura Ez-Zumer, ajet 7
“Ako vi budete nevjernici – pa Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nevjernici, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grešnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svom vratiti, pa će vas On o onom šta ste radili obavijestiti, jer On dobro zna šta se u grudima krije.”
Navedeno za
Ako Bogu nismo potrebni, zašto kažnjava one koji odbijaju da Ga obožavaju? To zvuči kao ranjen ego.
Odgovor
Isti ajet kaže da Allah (﷾) ne ovisi o onima koji Ga odbace (39:7). Sud nije Allahova (﷾) osveta za gubitak. To je pravda za ono što su ljudi učinili. Davanje Allahovog (﷾) prava drugima samo je nepravda, a Lukman to naziva velikom nepravdom (31:13). Allah (﷾) nikome ne čini nepravdu; ljudi je sami sebi čine (10:44). U hadisu kudsiju Allah (﷾) kaže da broji samo djela ljudi i da ih u potpunosti naplaćuje (Muslim 2577).
Zaključak — Sud u islamu je naplata vlastitih djela ljudi. Ništa u njemu nije Allahov (﷾) gubitak ili dobitak.
Atheism and Agnosticism (Stanford Encyclopedia of Philosophy, 2022)
Primjećuje da je riječ ‘Bog’ po značenju usko vezana za obožavanje, tako da biti vrijedan obožavanja može biti ono što neko biće čini Bogom. U nekim religijama, posebno u određenim zapadnim monoteističkim, piše on, obožavanje znači potpunu predanost i bezuslovnu posvećenost. Usput dodaje da je otvoreno pitanje može li ijedno biće biti vrijedno takvog obožavanja od strane autonomnih djelatnika, kakvi je većina odraslih ljudi. Ako bi moglo, to bi morao biti posebno impresivan Bog.
Navedeno za
Obožavanje znači bezuslovnu poslušnost. Slobodan moralni djelatnik ne može predati svoju savjest, pa nijedno biće ne bi moglo zaslužiti obožavanje.
Odgovor
Čovjek koji ima dobar razlog da prosudi da je Bog savršeno dobar i da sve zna koristi svoju savjest kada Mu vjeruje. Ne odriče je se. Takav Bog nikada ne zapovijeda ono što je gnusno (7:28). I niko ne živi bez neke najviše odanosti. Služenje Onome Koji nas je stvorio i Kojem od nas ništa ne treba oslobađa čovjeka od nižih gospodara (39:29).
Zaključak — Vjerovati savršeno dobrom Bogu jeste savjest na djelu, a ne predana savjest.
Kur'an 39:7 — sura Ez-Zumer, ajet 7
“Ako vi budete nevjernici – pa Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nevjernici, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni. A nijedan grešnik neće nositi grijehe drugoga! Poslije ćete se Gospodaru svom vratiti, pa će vas On o onom šta ste radili obavijestiti, jer On dobro zna šta se u grudima krije.”
Navedeno za
Kur'an kaže da je Bog zadovoljan kada su ljudi zahvalni. Biće koje želi hvalu i koje je njome zadovoljno zvuči tašto.
Odgovor
Taština je potreba za hvalom da bi se osjetila vlastita vrijednost. Tvorac Kojem ništa ne nedostaje ne može je imati. Isti ajet koji kaže da je On zadovoljan kaže da od nas ne ovisi (39:7). Može bez svih svjetova (29:6). Dobar učitelj zadovoljan je kada učenik uči, iako je dobitak učenikov. Allah (﷾) je zadovoljan kada zahvaljujemo, a dobro od toga naše je, a ne Njegovo (31:12).
Zaključak — Biti zadovoljan nije imati potrebu. Allah (﷾) je zadovoljan našom zahvalom, a dobro od nje je naše.
The Natural History of Religion (1757)
Daje prikaz kako je nastalo vjerovanje u jednog Boga. Ljudi su se isprva bojali nepoznatih uzroka i pokušavali su molitvom i žrtvom pridobiti nevidljive sile. S vremenom je jedan bog izdvojen. U svojoj tjeskobi da mu ugode i da ga hvale, vjernici su se nadmetali u savršenstvima koja su mu pripisivali, dok ga nisu nazvali beskonačnim i savršenim. Humeov cilj je pokazati da vjerovanje u Boga, onako kako ga ljudi zapravo drže, ne počiva na razumu nego na strahu i neznanju.
Navedeno za
Hume je dokazivao da je vjerovanje u jednog Boga nastalo iz straha, a ne iz rasuđivanja. Ljudi su pokušavali ugoditi bogu i hvaliti ga, a hvala je rasla dok ga nisu nazvali savršenim. Po tom gledištu, obožavanje je laskanje.
Odgovor
Hume govori kako su ljudi došli do hvale i time želi pokazati da vjerovanje ne počiva na razumu. Ali priča o tome kako su ljudi došli do vjerovanja ne može pokazati da za njega nema dobrih razloga. Razlozi za Tvorca Koji ni o čemu ne ovisi moraju se dočekati pod vlastitim uslovima. Laskanje je hvala koja je lažna ili pretjerana, data da se zadobije naklonost. Allah (﷾) od hvale ništa ne dobija (Muslim 2577), a onaj ko zahvaljuje jeste onaj ko dobija (31:12).
Zaključak — Optužbi za laskanje potreban je Bog Koji dobija od hvale. Allah (﷾) od nje ništa ne dobija, pa Ga optužba ne dotiče.
Kur'an 51:56 — sura Ez-Zarijat, ajet 56
“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu.”
Navedeno za
Ako nas je Bog stvorio da Ga obožavamo, mora nešto željeti od nas. A ako Mu ništa ne treba, zašto uopće stvarati?
Odgovor
Sljedeći ajet odgovara na prvu polovinu: od Svojih stvorenja ne traži opskrbu niti hranu (51:57). On je Opskrbitelj (51:58). Stvaranje je davanje, a ne dobijanje. Kur'an imenuje svrhu (51:56) i kušnju ko će bolja djela imati (67:2). Islam ne nagađa izvan onoga što je Allah (﷾) rekao.
Zaključak — Allah (﷾) je stvorio ljude da Mu čine ibadet, a dobro od toga njihovo je, a ne Njegovo. Islam ne tvrdi više od toga.
Gledišta
Obožavanje rođeno iz straha, a ne iz razuma
Hume je smatrao da je vjerovanje u jednog savršenog Boga nastalo iz straha, a ne iz rasuđivanja. Ljudi su pokušavali pridobiti nevidljive sile i nadmetali su se u hvaljenju jednog boga dok ga nisu nazvali savršenim.
David Hume, Prirodna historija religije (1757.)
Vjerovanje u savršenog Boga nastalo je iz straha, a ne iz rasuđivanja. Ljudi su pokušavali ugoditi jednom bogu i hvaliti ga, svaki nadmašujući prethodnog, dok ga nisu nazvali savršenim.
Pobijanje
Humeova priča treba pokazati da vjerovanje u Boga ne počiva na razumu. Ali argument za Tvorca ne počinje od hvale ili straha. Počinje od svijeta koji ovisi o nečemu što ni o čemu ne ovisi. Ti razlozi stoje kako god je obožavanje počelo. A hvaljenje boga da bi se zadobila njegova naklonost tretira ga kao nekoga ko dobija od hvale. Tvorac Kojem ništa ne nedostaje od nje ništa ne dobija (35:15; Muslim 2577).
Obožavanje i moralna autonomija
Obožavanje znači bezuslovnu poslušnost. Moralni djelatnik ne smije predati vlastiti sud o dobru i zlu. Tako nijedno biće ne bi moglo zaslužiti obožavanje, a pošto ga Bog po definiciji zaslužuje, Boga nema.
Argument u filozofiji religije; Paul Draper bilježi to pitanje u Stanford Encyclopedia of Philosophy
Obožavanje traži od čovjeka da se pokorava bez pitanja. Moralni djelatnik ne može se odreći vlastitog suda, pa se nijedno biće ne može s pravom obožavati.
Pobijanje
Prosuditi da je neko biće savršeno dobro i da sve zna, a zatim Mu vjerovati, jeste moralni sud na djelu, a ne njegovo odricanje. Isto činimo, u malom, s poštenim ljekarom. Savršeno dobar Bog nikada ne zapovijeda ono što je gnusno (7:28). Zahtijeva pravdu i dobro (16:90). Islam traži vjerovanje stečeno razmišljanjem (3:190-191).
Islamsko gledište
Allah (﷾) je neovisan i od ibadeta ništa ne dobija. Ibadet je Njegovo pravo, prinesen samo Njemu, a korist od njega je onoga ko ga čini. To je iskrena hvala, zahvalnost i služenje Onome Koji nas je stvorio i oslobađa čovjeka od mnogih gospodara.
Kur'an kaže da je ljudima potreban Allah (﷾). On je neovisan i od njih ne ovisi.
U hadisu kudsiju Allah (﷾) kaže da Mu Njegovi robovi nikada ne mogu naškoditi niti koristiti. Pobožnost svih njih zajedno ne bi dodala ništa Njegovoj vlasti.
Ibadet je Allahovo (﷾) pravo, prinesen iskreno samo Njemu.
Zahvalnost Allahu (﷾) koristi duši onoga ko je zahvalan.
Allah (﷾) je stvorio džine i ljude da Mu čine ibadet i od njih ne traži opskrbu.
Ibadet oblikuje onoga ko ga čini: namaz odvraća od zla, a spominjanje Allaha (﷾) smiruje srca.
Služenje Jednom Allahu (﷾) oslobađa čovjeka od služenja mnogim gospodarima.