Kratak odgovor
Ibadet u islamu znači pokoravati se Allahu (﷾) iz ljubavi i poniznosti, u svakom dijelu života. Arapska riječ je ibadet ('ibada). Dolazi od istog korijena kao 'abd, što znači rob ili sluga. Sluga čini ono što hoće njegov gospodar, pa je ibadet više od obreda. Kur'an kaže da je Allah (﷾) stvorio ljude samo da Mu ibadet čine. Namaz, post i sadaka su ibadet. Isto tako i svaki dopušteni čin učinjen da se Allahu (﷾) ugodi, čak i hranjenje porodice. Islam je potpun način života (din) i sav može biti ibadet. Isus je učio isto. Rekao je da nije dovoljno zvati ga Gospodom da bi se ušlo u kraljevstvo. Ući će samo onaj ko vrši volju njegovog Oca na nebesima. To je odgovor islama: ibadet je život u pokornosti Allahu (﷾).
Potpuno objašnjenje
Šta znači arapska riječ
Engleska riječ za bogoštovlje, worship, dolazi od stare riječi za čast ili vrijednost. Arapsko 'ibada dijeli korijen s riječju 'abd, sluga ili rob. Klasični arapski rječnici određuju je kao pokornost s poniznošću. Muslimani u svakom namazu kažu da samo Allahu (﷾) ibadet čine. Kur'an kaže da su zbog toga stvoreni ljudi i džini (nevidljiva bića koja je Allah (﷾) stvorio od vatre).
Sabire klasične arapske rječnike. Pod korijenom '-b-d daje abd kao roba ili slugu, a ibadet kao poslušnost s pokornošću i poniznošću, služenje Bogu i obožavanje.
“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!”
“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu.”
Cijeli život dat Allahu (﷾)
Islam je potpun način života (din), pa ibadet nije samo ono što se događa u džamiji. Poslaniku (ﷺ) je rečeno da kaže da njegov namaz, njegova žrtva, njegov život i njegova smrt svi pripadaju Allahu (﷾). Učio je da se djela sude prema namjerama. Učio je i da je čovjek nagrađen čak i za hranu koju stavi u usta svojoj ženi, kad to čini da Allahu (﷾) ugodi. Posao, porodični život i dobrota postaju ibadet kad se čine radi Allaha (﷾), u granicama Njegovog zakona.
“Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su zarad Allaha, Gospodara svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.”
Omer ibn el-Hattab je čuo Poslanika (ﷺ) kako kaže da se djela cijene po namjerama i da svako dobiva ono što je namjeravao. Čovjek koji je preselio radi ovosvjetske koristi ili da oženi ženu ima samo ono radi čega je preselio.
Sa'd ibn Ebi Vekkas prenosi da je Poslanik (ﷺ) rekao da je čovjek nagrađen za sve što potroši tražeći Allahovo zadovoljstvo, čak i za zalogaj hrane koji stavi u usta svojoj ženi.
Ibadet drži Allaha (﷾) u mislima
Ibadet također drži čovjeka blizu Allaha (﷾). Allah (﷾) govori Musau da obavlja namaz da bi Ga se sjećao i slavio. Allah (﷾) propisuje post da bi vjernici naučili samosavladavanje i govori im da Ga često slave. Kur'an kaže da šejtan radi tako što čini da ljudi zaborave Allaha (﷾). Opojna pića (piće koje muti razum) i kockanje navodi kao njegova oruđa da ih odvrati od sjećanja na Allaha (﷾) i od namaza. Oni koji se poslije grijeha sjete Allaha (﷾) vraćaju se i traže oprost.
“Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi!”
“O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha sačuvali,”
“O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite,”
“Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave spominjati Allaha, oni su šejtanova stranka, a zbilja, oni iz stranke šejtanove gubitnici su pravi.”
“Šejtan želi pomoću opojnih pića i kocke unijeti među vas neprijateljstvo i mržnju i od sjećanja na Allaha i obavljanja namaza odvratiti vas. Pa, hoćete li se okaniti?”
“I za one koji, kada učine nešto loše, ili sebi nepravdu nanesu, Allaha se sjete i oprost za grijehe svoje mole. A ko oprašta grijehe, ako ne Allah?! I za one koji u grijehu svjesno ne ustraju.”
| Djelo | Šta čini |
|---|---|
| Namaz | Održava sjećanje na Allaha (﷾) i hvalu Njemu. |
| Post | Uči samosavladavanju. |
| Hranjenje porodice | Nagrađuje se, čak i hrana koju čovjek stavi u usta svoje žene, kada se čini da bi se Allah (﷾) zadovoljio. |
| Svako dozvoljeno djelo | Sudi se po njegovoj namjeri. |
Njegov namaz, njegov kurban, njegov život i njegova smrt pripadaju Allahu (﷾).
Sve stvorenje slavi Allaha (﷾)
Čovjek koji čini ibadet pridružuje se ostatku stvorenja. Kur'an kaže da sedam nebesa, Zemlja i sve što je na njima objavljuju Allahovu (﷾) slavu, iako ljudi ne razumiju kako. Poslaniku (ﷺ) govori da slavi hvale svoga Gospodara i traži Njegov oprost.
“Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima – i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga – ali vi ne razumijete veličanje njihovo. On je, doista, blag i mnogo prašta.”
“ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On, zaista, pokajanje stalno prima.”
Poruka svakog vjerovjesnika
Kur'an kaže da je svaki poslanik poslan s istom porukom: nema boga osim Allaha (﷾), zato Mu ibadet činite i služite Mu. Pokorni ibadet jednom Bogu način je života svakog vjerovjesnika. To nije novo učenje.
“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog Boga osim Mene, zato Meni ibadet činite!””
Isus je učio isto
I Isus je ovo učio. Rekao je da zvati ga Gospodom neće spasiti čovjeka koji ne vrši volju njegovog Oca. Nije dovoljno čak ni činiti čudesa u njegovo ime. Mudar čovjek je onaj koji čuje njegove riječi i izvršava ih. Jedan čovjek pitao je Isusa šta treba činiti za vječni život, a Isus mu je rekao da drži zapovijedi. Jedan zakonoznanac naveo je zapovijed da se ljubi Bog i bližnji, a Isus je rekao: to čini i živjet ćeš. Upozorio je i da će onaj ko prekrši i najmanju od zapovijedi, i tako nauči druge, biti najmanji u kraljevstvu.
“Neće svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca moga koji je na nebesima.”
“Mnogi će mi reći u onaj dan: Gospode, Gospode, zar nismo u ime tvoje prorokovali, i u ime tvoje đavole izgonili, i u ime tvoje mnoga čudesa činili? I tada ću im reći: Nikada vas nisam poznavao; idite od mene, vi koji činite bezakonje.”
“Zato ko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, usporedit ću ga s mudrim čovjekom koji sagradi kuću svoju na stijeni;”
“I gle, pristupi jedan i reče mu: Učitelju dobri, šta dobro da učinim da imam vječni život? A on mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog; ali ako hoćeš ući u život, drži zapovijedi.”
“I gle, ustade jedan zakonik iskušavajući ga i reče: Učitelju, šta da činim da naslijedim vječni život? A on mu reče: Šta je napisano u zakonu? Kako čitaš? A on odgovori i reče: Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i bližnjega svoga kao samoga sebe. I reče mu: Pravo si odgovorio; to čini i živjet ćeš.”
“Ko dakle pogazi jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će nazvan najmanjim u kraljevstvu nebeskom; a ko ih izvrši i nauči, taj će biti nazvan velikim u kraljevstvu nebeskom.”
Stihovi koje kršćani navode
Ivan 6:40 — poglavlje 6, stih 40
“A ovo je volja onoga koji me posla: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima vječni život; i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.”
Navedeno za
Očeva volja je da ljudi vjeruju u Sina. Dakle, vršiti Očevu volju u Mateju 7:21 znači vjerovati u Isusa.
Odgovor
U Mateju 7 Isus objašnjava vlastite riječi. Ljudi koje odbija zvali su ga Gospodom i činili čudesa u njegovo ime. Ipak ih otpravlja kao “vi koji činite bezakonje”. Osuđuju ih njihova djela. Opstaje onaj koji čuje njegove riječi i izvršava ih. Ivan 6:40 također govori o volji “onoga koji me posla”. Drugdje u Mateju Isus govori čovjeku koji traži vječni život da drži zapovijedi.
Zaključak — U samom odlomku Očeva volja vrši se pokornošću, a nije dovoljno zvati Isusa Gospodom.
Galaćanima 2:16 — poglavlje 2, stih 16
“Znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona, nego vjerom Isusa Krista, i mi smo povjerovali u Isusa Krista, da se opravdamo vjerom Kristovom, a ne djelima zakona; jer se djelima zakona neće opravdati nijedno tijelo.”
Navedeno za
Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, učio je da se čovjek opravdava vjerom u Krista, a ne djelima Zakona. Poslušnost slijedi kao plod spasenja. Ona nije put do vječnog života.
Odgovor
To je Pavlovo učenje, a ne Isusovo. Upitan dvaput šta donosi vječni život, Isus je odgovorio: drži zapovijedi, i to čini i živjet ćeš. Kad su ga učenici pitali ko se onda može spasiti, Isus je rekao da je to nemoguće ljudima, ali moguće Bogu. To je Božija pomoć, a ne kraj zapovijedi. Upozorio je da će onaj ko oslabi i najmanju zapovijed biti najmanji u kraljevstvu. Islam slijedi odgovor koji je dao Isus. Islam također uči da niko ne ulazi u Džennet samo djelima, bez Allahove (﷾) milosti. U tom istom hadisu Poslanik (ﷺ) rekao je svojim sljedbenicima da dobra djela čine ispravno i iskreno. Dakle, pokornost nije tvrdnja da se spasenje zarađuje, a milost nikada ne ukida Allahov (﷾) zakon.
Zaključak — Upitan za put do vječnog života, Isus je ukazao na zapovijedi. Pavle kaže da se niko ne opravdava djelima Zakona. Musliman slijedi odgovor koji je dao Isus.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Bogoštovlje je klanjanje jednom Bogu, Ocu, Sinu i Svetom Duhu. Spasenje se prima vjerom u Krista, a ne zarađuje držanjem Zakona. Poslušnost slijedi kao plod te vjere.
U Ivanu, Isus govori o volji onoga koji ga je poslao. Ona je da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima vječni život.
Pobijanje
Ivan 6:40 zaista povezuje vjeru u Sina s vječnim životom, a to je volja “onoga koji me posla”. Ali u Mateju 7 Isus odbija ljude koji su ga zvali Gospodom i činili čudesa u njegovo ime. Naziva ih onima koji čine bezakonje. Opstaje onaj koji čuje njegove riječi i izvršava ih. A čovjeku koji je tražio vječni život rekao je da drži zapovijedi.
Pavle je bio kršćanski misionar iz prvog stoljeća. Učio je da se čovjek opravdava vjerom u Krista, a ne djelima Zakona.
Pobijanje
Pavle je to zaista napisao, ali Isus je, upitan za put do vječnog života, ukazao na zapovijedi. Islam se slaže da sama djela nikoga ne spašavaju, nego samo Allahova (﷾) milost. Ipak je u tom istom hadisu Poslanik (ﷺ) rekao svojim sljedbenicima da dobra djela čine ispravno i iskreno, tako da milost nikada ne ukida Allahov (﷾) zakon.
Islamsko gledište
Ibadet je pokorno predanje volji jednog Boga, iz ljubavi i poniznosti. Obuhvata namaz i post. Obuhvata i svaki dopušteni čin učinjen radi Njega. To je bila poruka svakog vjerovjesnika, a posljednjeg među njima, vjerovjesnika Muhammeda (ﷺ).
Arapska riječ za ibadet, 'ibada, dijeli korijen s riječju 'abd, sluga, i znači pokornost s poniznošću.
Kur'an kaže da je Allah (﷾) stvorio ljude i džine samo da Mu ibadet čine.
Svaki poslanik poslan je da pozove ljude da čine ibadet samo Allahu (﷾).
Poslanik (ﷺ) je rekao da je čovjek nagrađen čak i za hranu koju stavi u usta svojoj ženi. To je kad to čini radi Allaha (﷾).
Svaki dopušteni čin učinjen da se Allahu (﷾) ugodi postaje ibadet.
Isus je uslovom za ulazak u kraljevstvo učinio vršenje Očeve volje, a ne to da ga se zove Gospodom.
Upitan za put do vječnog života, Isus je dvaput ukazao na Božije zapovijedi.