Kratak odgovor
Isus je došao kao Allahov (﷾) rob, a Allahovi (﷾) robovi Mu se okreću u poniznosti. Ivan je propovijedao krštenje pokajanja za oproštenje grijeha i Isus je došao da ga on krsti. Evanđelja se muče da to objasne. Kod Mateja Ivan pokušava odbiti, a Isus kaže samo da je prikladno “ispuniti svu pravednost”. Luka prvo govori o Ivanovom hapšenju i ne kaže ko je krstio Isusa. Ivanovo evanđelje krštenje izostavlja. Historičari se slažu da se krštenje zaista dogodilo. Kasnije je Ivan iz tamnice čak poslao da pitaju Isusa: “Jesi li ti onaj koji treba doći”. Odgovor islama je jednostavan. Kur'an obojicu naziva Allahovim (﷾) vjerovjesnicima, a vjerovjesnici se okreću Njemu.
Potpuno objašnjenje
Zašto kršćani kažu da je kršten
Kršćani smatraju da je Isus bio bez grijeha, kako kaže Poslanica Hebrejima. Njegov odgovor kod Mateja, da je prikladno ispuniti svu pravednost, čitaju na dva načina. Shvataju ga kao poslušnost Božijem planu. Shvataju ga i kao Isusovo stajanje uz grešnike koje je došao spasiti.
“Jer nemamo velikog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima, nego je iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha.”
“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. Ali ga Ivan odvraćaše govoreći: Meni treba da se krstim od tebe, a ti dolaziš k meni? A Isus odgovori i reče mu: Pusti sada, jer nam tako treba ispuniti svu pravednost. Tada ga pusti.”
Krštenje pokajanja
Ivan Krstitelj bio je jevrejski propovjednik iz prvog stoljeća. Krstio je ljude u rijeci Jordan, pereći ih vodom kao znak povratka Bogu. Marko, najranije Evanđelje, to naziva krštenjem pokajanja za oproštenje grijeha. Kod Mateja Ivan kaže da krsti za pokajanje. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, opisuje ga na isti način u Djelima apostolskim. Marko zatim jasno kaže da je Ivan krstio Isusa u Jordanu.
“Ivan je krstio u pustinji i propovijedao krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.”
“Ja vas krstim vodom za pokajanje; a onaj koji dolazi za mnom jači je od mene, kome nisam dostojan obuću nositi; on će vas krstiti Svetim Duhom i ognjem.”
“I reče im: U šta ste se onda krstili? A oni rekoše: Ivanovim krštenjem. Tada Pavle reče: Ivan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u onoga koji će doći za njim, to jest u Krista Isusa.”
“I dogodi se u te dane da dođe Isus iz Nazareta galilejskog i krsti ga Ivan u Jordanu.”
Kako ga svako Evanđelje prikazuje
Marko krštenje opisuje jednom jednostavnom rečenicom. Samo Matej ima Ivanovo protivljenje i Isusov kratki odgovor, koji kaže da je to prikladno, ali ne i zašto. Luka kaže da piše po redu. Ipak, prvo izvještava da je Ivan zatvoren u tamnicu, pa tek onda kaže da je Isus kršten, ne navodeći ko ga je krstio. Ivanovo evanđelje krštenje uopće ne opisuje. Historičari se slažu da se krštenje dogodilo. Svako kasnije Evanđelje s njim je nelagodnije od prethodnog.
“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. Ali ga Ivan odvraćaše govoreći: Meni treba da se krstim od tebe, a ti dolaziš k meni? A Isus odgovori i reče mu: Pusti sada, jer nam tako treba ispuniti svu pravednost. Tada ga pusti.”
“Budući da su mnogi poduzeli da po redu izlože pripovijest o događajima koji su među nama sasvim utvrđeni, kako su nam ih predali oni koji su od početka bili očevici i sluge riječi, učini se i meni, pošto sam sve od početka tačno ispitao, da ti po redu napišem, slavni Teofile,”
“Dodade i ovo svemu: zatvori Ivana u tamnicu. A kad se krstio sav narod, dogodi se da se i Isus krsti, i dok se molio, otvori se nebo,”
Isusovo krštenje od Ivana navodi kao glavni primjer kriterija neugodnosti: rana crkva teško da bi izmislila događaj u kojem se Isus podvrgava Ivanovom krštenju pokajanja, a evanđelja pokazuju nelagodu oko njega, na primjer u razgovoru između Ivana i Isusa koji Matej dodaje.
| Evanđelje | Šta kaže |
|---|---|
| Marko, najranije | Jedna jednostavna rečenica: Isus je kršten od Ivana u Jordanu. |
| Matej | Ivan pokušava odbiti; Isus kaže da dolikuje “ispuniti svu pravednost”. |
| Luka | Ivan je najprije zatvoren u tamnicu; zatim je Isus kršten, a krstitelj nije imenovan. |
| Ivan | O krštenju se uopće ne govori. |
Historičari se slažu da se krštenje desilo, a svako kasnije Evanđelje s njim je nelagodnije.
Šta je Ivan znao i šta je pitao
Luka kaže da je nerođeni Ivan zaigrao od radosti u utrobi svoje majke kada ju je Marija pozdravila. U Ivanovom evanđelju on Isusa naziva Jagnjetom Božijim i svjedoči da je on Sin Božiji. Ipak, kasnije iz tamnice Ivan šalje dvojicu učenika da pitaju Isusa da li je on onaj koji treba doći ili da čekaju drugoga. Dakle, u Ivanovom evanđelju Ivan svjedoči da je Isus Sin Božiji, dok kod Luke još pita. Ta dva kazivanja ne slažu se. Kod Mateja Ivan poznaje Isusa prije krštenja i protivi se. U Ivanovom evanđelju kaže: ‘ja ga nisam poznavao’, sve dok nije vidio Duha kako silazi. A sam Ivan nikada nije ostavio svoj posao da bi slijedio Isusa.
“Jer gle, čim glas tvoga pozdrava dopre do mojih ušiju, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj.”
“Sutradan Ivan vidje Isusa kako dolazi k njemu i reče: Evo Jagnjeta Božijeg, koje uzima grijeh svijeta.”
“I ja vidjeh i posvjedočih da je ovaj Sin Božiji.”
“I dozvavši dvojicu svojih učenika, Ivan ih posla k Isusu govoreći: Jesi li ti onaj koji treba doći, ili drugoga da čekamo?”
“A Ivan, čuvši u tamnici za djela Kristova, posla dvojicu svojih učenika i reče mu: Jesi li ti onaj koji treba doći, ili drugoga da čekamo?”
“I ja ga nisam poznavao; ali zato dođoh krstiti vodom, da se on objavi Izraelu. I Ivan posvjedoči govoreći: Vidjeh Duha kako silazi s neba kao golub i ostade na njemu. I ja ga nisam poznavao; ali onaj koji me posla krstiti vodom reče mi: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Svetim Duhom.”
“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. Ali ga Ivan odvraćaše govoreći: Meni treba da se krstim od tebe, a ti dolaziš k meni? A Isus odgovori i reče mu: Pusti sada, jer nam tako treba ispuniti svu pravednost. Tada ga pusti.”
Ivanovi učenici išli su svojim putem
Sama Evanđelja pokazuju da su Ivanovi učenici ostali zasebna skupina dok je Isus propovijedao. Držali su svoje postove i pokopali su Ivana. Dvojica su slijedila Isusa, kaže Ivanovo evanđelje, ali mnogi nisu. Godinama kasnije Pavle je u Efezu, gradu u današnjoj Turskoj, sreo učenike koji su znali samo za Ivanovo krštenje. Jedno ranokršćansko djelo bilježi da su neki Ivanovi učenici čak proglasili Ivana Kristom, obećanim Mesijom.
“A učenici Ivanovi i farizejski postili su; i dođoše i rekoše mu: Zašto učenici Ivanovi i farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?”
“I dođoše učenici njegovi, uzeše tijelo i pokopaše ga, pa odoše i javiše Isusu.”
“I dva učenika čuše ga kako govori i pođoše za Isusom.”
“I reče im: U šta ste se onda krstili? A oni rekoše: Ivanovim krštenjem. Tada Pavle reče: Ivan je krstio krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju u onoga koji će doći za njim, to jest u Krista Isusa.”
Ovo ranokršćansko djelo, sačuvano u latinskom prijevodu, bilježi da su se neki učenici Ivana Krstitelja odvojili i proglasili svog učitelja Kristom, i da je jedan od njih dokazivao da je Ivan, a ne Isus, Krist.
“Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog”
Krštenje nije jedino mjesto na kojem Isus sebe stavlja ispod Boga. Kada ga je jedan čovjek nazvao dobrim, Isus je pitao zašto ga zove dobrim, kad niko nije dobar osim Boga. Bilježe to i Marko i Luka.
“A Isus mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.”
“A Isus mu reče: Zašto me zoveš dobrim? Niko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.”
Rob koji se okreće svom Gospodaru
U Kur'anu Isus kaže da je Allahov (﷾) rob, kome je naređeno da klanja i udjeljuje zekat dok je živ. Ivan, zvani Jahja, vjerovjesnik je koji potvrđuje Riječ od Allaha (﷾). U islamu je okretanje Allahu (﷾) u pokajanju ibadet. Najbolji ljudi to čine najviše. Poslanik (ﷺ) je rekao da traži Allahov (﷾) oprost više od sedamdeset puta dnevno. Vjerovjesnik koji dolazi na krštenje pokajanja postupa kao rob, a ne kao Bog.
““Ja sam Allahov rob”, ono reče, meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti,”
“i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ namaz obavljam i zekat udjeljujem,”
“I dok se on, stojeći u odaji, molio, meleci ga pozvaše i rekoše: “Allah te raduje Jahjaom, koji će vjerovati u onog koji je Riječ Allahova, prvakom, čednim čovjekom i vjerovjesnikom, potomkom čestitih!””
Ebu Hurejre prenosi da je čuo Poslanika (ﷺ) kako se zaklinje Allahom da traži Allahov oprost i kaje Mu se više od sedamdeset puta dnevno.
Stih po stih
Matej 3:13-15 — poglavlje 3, stih 13-15
“Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. Ali ga Ivan odvraćaše govoreći: Meni treba da se krstim od tebe, a ti dolaziš k meni? A Isus odgovori i reče mu: Pusti sada, jer nam tako treba ispuniti svu pravednost. Tada ga pusti.”
Navedeno za
Isus nije imao grijeha za koje bi se kajao. Trebalo je “ispuniti svu pravednost”: poslušati Božiji plan i stati uz grešnike.
Odgovor
Taj izraz kaže da je krštenje bilo prikladno, a ne zašto bi bezgrešni Bog primio krštenje za pokajanje. Marko ne navodi nikakav razlog, a Ivanovo evanđelje ne govori o krštenju. I taj isti Isus pitao je zašto ga zovu dobrim, kad niko nije dobar osim Boga.
Zaključak — Nijedno Evanđelje ne navodi razlog koji odgovara bezgrešnom Bogu. Događaj odgovara pobožnom Allahovom (﷾) robu.
Ivan 1:29 — poglavlje 1, stih 29
“Sutradan Ivan vidje Isusa kako dolazi k njemu i reče: Evo Jagnjeta Božijeg, koje uzima grijeh svijeta.”
Navedeno za
Ivan je prepoznao Isusa kao Jagnje Božije i Sina Božijeg, pa krštenje pokazuje Ivanov niži položaj, a ne ikakvu Isusovu potrebu.
Odgovor
Ivan, kasnije u tamnici (Matej 11:2), šalje da pitaju Isusa da li je on onaj koji treba doći ili da čekaju drugoga. I Ivanovi učenici nastavili su kao zasebna skupina, postili su za sebe i pokopali su svog učitelja. A Evanđelja se ne slažu ni o tome kada ga je Ivan upoznao. Kod Mateja Ivan poznaje Isusa prije krštenja. U Ivanovom evanđelju kaže: ‘ja ga nisam poznavao’, sve dok nije vidio Duha kako silazi.
Zaključak — Ivanovo pitanje iz tamnice i zaseban put njegovih učenika ne odgovaraju Ivanu koji je znao da je Isus Sin Božiji. U Kur'anu Ivan potvrđuje Isusa kao Riječ od Allaha (﷾): vjerovjesnika, a ne Boga.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Isus je bio bezgrešan i nije imao za šta da se kaje. Kršten je da ispuni svu pravednost, da se poistovijeti s grešnicima i da se objavi kao Sin Božiji.
Poslanica Hebrejima kaže da je Isus bio iskušan u svemu kao i mi, ali bez grijeha.
Pobijanje
Islam se slaže da je Isus bio čist: Kur'an za njega kaže “dječaka čista”. Ipak, Marko Ivanovo krštenje naziva krštenjem pokajanja za oproštenje grijeha. A Poslanica Hebrejima ne kaže zašto je Isus na njega došao. U islamu je okretanje Allahu (﷾) u pokajanju ibadet, a najbolji ljudi to čine najviše.
Kršćani riječi “ispuniti svu pravednost” čitaju kao Isusovu poslušnost Božijem planu i stajanje uz grešnike, a ne kao pokajanje.
Pobijanje
Taj izraz kaže da je krštenje bilo prikladno. Ne kaže zašto bi Isus, da je bio Bog i bez grijeha, primio krštenje pokajanja. Marko ne navodi razlog, a Ivanovo evanđelje ne govori o krštenju. I taj isti Isus pitao je jednog čovjeka zašto ga zove dobrim, kad niko nije dobar osim Boga.
Historičari
Da je Ivan krstio Isusa jedna je od najbolje potvrđenih činjenica o Isusu. Kasnija Evanđelja s tim su sve nelagodnija.
Isusa je krstio Ivan, čije je krštenje bilo krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.
Kasnija Evanđelja ublažavaju taj prizor. Samo Matej ima Ivanovo protivljenje. Luka prvo govori o Ivanovom zatvaranju. A Ivanovo evanđelje o krštenju uopće ne govori.
Ivanovi učenici ostali su zasebna skupina dok je Isus propovijedao. Dvadesetak godina kasnije Pavle je u Efezu sreo učenike koji su znali samo za Ivanovo krštenje.
Islamsko gledište
Isus i Ivan bili su vjerovjesnici i Allahovi (﷾) robovi. Krštenje pokajanja priliči poniznom Allahovom (﷾) robu. Nastojanja Evanđelja da to objasne pokazuju da su već od Isusa pravila više nego što je bio.
Isus je došao na krštenje pokajanja. Evanđelja ne navode razlog koji se slaže s vjerovanjem da je bio Bog i bez grijeha.
Kada ga je jedan čovjek nazvao dobrim, Isus je pitao zašto, kad niko nije dobar osim Boga.
Kaže se da je Ivan znao da je Isus Sin Božiji. Ipak, kasnije je iz tamnice poslao da pitaju da li je Isus onaj koji treba doći.
Kur'an Isusa naziva Allahovim (﷾) robom kome je naređeno da klanja. A Ivana naziva vjerovjesnikom koji je potvrdio Riječ od Allaha (﷾).
Poslanik (ﷺ) je od Allaha (﷾) tražio oprost više od sedamdeset puta dnevno. U islamu je okretanje Allahu (﷾) u pokajanju ibadet.