Kratak odgovor
Po vlastitom kazivanju Evanđelja, to je vapaj čovjeka koji nije znao zašto je ostavljen. Evanđelja kažu da je Isus povikao: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27:46). To je pitanje nekoga ko ne vidi razlog, a ne Onoga Koji sve zna. Kršćani kažu da se Otac okrenuo jer je Isus nosio grijehe svijeta. Ako je tako, Isus je razlog znao od početka i ne bi pitao zašto. Vapaj kaže i da je Otac ostavio onoga na krstu. Ipak, Trojstvo kaže da su Otac i Sin jedan Bog koji se nikada ne mogu razdvojiti. Noć ranije tražio je da bude pošteđen. Kur'an kaže da im se samo pričinilo da je razapet i da ga je Allah (﷾) uzdigao Sebi.
Potpuno objašnjenje
Vapaj i kako ga kršćani čitaju
Matej i Marko bilježe vapaj riječima koje je Isus izgovorio, s prijevodom. Kršćani ga čitaju kao trenutak kada se Otac okrenuo od Sina, jer je Sin nosio grijeh svijeta. Pavle, kršćanski misionar prvog stoljeća, kaže da ga je Bog učinio grijehom za nas. Psalmi i proroci kažu da grijeh skriva Božije lice i sprečava Ga da čuje.
“A oko devetoga sata povika Isus iza glasa govoreći: Eli, Eli, lama sabahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
“A u deveti sat povika Isus iza glasa govoreći: Eloi, Eloi, lama sabahtani? Što znači: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
“Jer onoga koji nije znao za grijeh učini grijehom za nas, da mi u njemu postanemo pravednost Božija.”
“Ali bezakonja vaša razdvojila su vas i Boga vašega, i grijesi vaši sakrili su lice njegovo od vas, tako da ne čuje.”
“Da sam u srcu svome gledao na bezakonje, Gospod me ne bi uslišao:”
“Tada će vikati GOSPODU, ali ih neće uslišati; sakrit će lice svoje od njih u to vrijeme, jer su se zlo ponašali u svojim djelima.”
Zašto pitati kad znaš odgovor?
‘Zašto’ traži razlog. Po kršćanskom čitanju razlog je već bio poznat. Stihovi o tome da grijeh skriva Božije lice bili su u Bibliji koju je Isus čitao. Plan da nosi grijeh bio je, po tom čitanju, njegov od početka. Onaj ko dijeli svo Božije znanje ne bi na krstu vapio pitajući zašto. Sama Evanđelja bilježe stvari koje Sin nije znao, kao što su dan i čas kraja.
“A oko devetoga sata povika Isus iza glasa govoreći: Eli, Eli, lama sabahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
“A o tom danu i o tom času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebu, ni Sin, nego Otac.”
Otac i Sin razdvojeni
Trojstvo je kršćansko učenje o jednom Bogu u tri osobe. Smatra da su Otac i Sin jedan nepodijeljeni Bog koji se nikada ne mogu razdvojiti. Vapaj kaže suprotno. Jedan doziva drugoga, “Bože moj”, i kaže da je ostavljen. Po kršćanskom čitanju, Bog je ostavio Boga. Kod Luke predaje svoj duh u Očeve ruke: jedan se predaje drugome.
“A oko devetoga sata povika Isus iza glasa govoreći: Eli, Eli, lama sabahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
“I povikavši iza glasa, Isus reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši to, izdahnu.”
Evanđelja se ne slažu o posljednjim riječima
Samo Matej i Marko imaju vapaj. Luka nema vapaj o ostavljenosti. Njegove posljednje riječi su molitva kojom predaje duh u Očeve ruke. Posljednje riječi kod Ivana su “Svršeno je!”. Četiri kazivanja ne bilježe iste posljednje riječi.
“A oko devetoga sata povika Isus iza glasa govoreći: Eli, Eli, lama sabahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
“I povikavši iza glasa, Isus reče: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I rekavši to, izdahnu.”
“A kad Isus uze ocat, reče: Svršeno je! I priklonivši glavu, predade duh.”
| Evanđelje | Posljednje riječi |
|---|---|
| Matej | “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” |
| Marko | Isti povik |
| Luka | ‘Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj’ |
| Ivan | “Svršeno je!” |
Čovjek koji je molio da bude pošteđen i bio uslišen
Kod Mateja je Isus noć ranije pao ničice u vrtu zvanom Getsemani i molio da ga mimoiđe čaša. Luka kaže i da mu se javio anđeo s neba i krijepio ga. Na Lazarovom grobu rekao je da ga Bog uvijek uslišava. Poslanica Hebrejima kaže da se sa suzama molio onome koji ga je mogao spasiti od smrti i da je bio uslišen.
“I otišavši malo dalje, pade ničice i moljaše se govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.”
“I javi mu se anđeo s neba i krijepljaše ga.”
“A ja sam znao da me uvijek uslišavaš; ali rekoh radi naroda koji stoji okolo, da vjeruju da si me ti poslao.”
“On je u dane tijela svoga, prinijevši molitve i molbe, s jakim vapajem i suzama, onome koji ga je mogao spasiti od smrti, i bio uslišen zbog svoje bogobojaznosti;”
Psalam koji je naveo završava spasenjem
Vapaj je prvi redak Psalma 22. Isti psalam dalje kaže da Bog nije sakrio lice Svoje od onoga koji je patio. Kaže da ga je Bog uslišao kada je zavapio. Čitan u cjelini, psalam govori o pravedniku kojeg Bog sluša i spašava.
“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Zašto si tako daleko od pomoći meni i od riječi vapaja moga?”
“Jer nije prezreo niti se zgadio nad nevoljom nevoljnika; niti je sakrio lice svoje od njega; nego kad mu je zavapio, uslišao ga je.”
Šta Kur'an kaže da se dogodilo
Kur'an kaže da Isusa nisu ubili ni razapeli. Samo im se pričinilo, a oni koji se o tome raspravljaju povode se za nagađanjem. Allah (﷾) ga je uzdigao Sebi. Njegovi neprijatelji smišljali su lukavstvo, a Allah (﷾) najbolje lukavstvo priređuje. Mnogi klasični učenjaci objašnjavaju da je drugi čovjek učinjen sličnim njemu. Dvojica od njih su et-Taberi, iz devetog i desetog stoljeća, i Ibn Kesir, iz četrnaestog.
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika.” A nisu ga ubili, ni razapeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razišli, zaista su u sumnji u pogledu njega; o tome ništa pouzdano ne znaju, samo se za nagađanjem povode; a sigurno je da ga nisu ubili,”
“već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.”
“A oni su lukavstvo smišljali, pa je i Allah njima lukavstvo priredio. A Allah najbolje lukavstvo priređuje.”
Stih po stih
Izaija 59:2 — Proroci (Nevi'im), poglavlje 59, stih 2
“Ali bezakonja vaša razdvojila su vas i Boga vašega, i grijesi vaši sakrili su lice njegovo od vas, tako da ne čuje.”
Navedeno za
Grijeh odvaja čovjeka od Boga. Isus je nosio grijeh svijeta, pa se Otac okrenuo od njega, a on je zavapio.
Odgovor
Onda je Isus razlog znao davno prije krsta o kojem govore kršćani. Ti stihovi bili su u njegovom vlastitom Pismu, a plan je, po ovom čitanju, bio njegov. Čovjek koji zna razlog ne pita zašto. A Ezekiel, hebrejski prorok iz šestog stoljeća p. n. e., kaže da niko ne nosi tuđi grijeh. Sin neće nositi bezakonje oca.
Zaključak — Ovo čitanje objašnjava razdvajanje, ali ne i pitanje. Po njemu, Isus ne bi imao potrebe da pita.
Psalmi 22:1 — Spisi (Ketuvim), poglavlje 22, stih 1
“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Zašto si tako daleko od pomoći meni i od riječi vapaja moga?”
Navedeno za
Isus je navodio Psalam 22, koji počinje u tjeskobi, a završava pobjedom. Dakle, vapaj nije očaj, nego pokazatelj cijelog psalma.
Odgovor
Onda čitajte cijeli psalam. Kaže da Bog nije sakrio lice Svoje od onoga koji je patio i da ga je, kada je zavapio, uslišao. Hebrejima isto kaže za Isusa: molio se onome koji ga je mogao spasiti od smrti i bio je uslišen.
Zaključak — Ako je psalam ključ, on kaže da Bog nije sakrio lice Svoje od onoga koji je patio. To je suprotno čitanju da se Otac okrenuo.
Matej 27:46 — poglavlje 27, stih 46
“A oko devetoga sata povika Isus iza glasa govoreći: Eli, Eli, lama sabahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
Navedeno za
Isus je ove riječi izgovorio u svojoj ljudskoj naravi. Kao čovjek zaista se osjećao ostavljenim, dok je kao Bog i dalje sve znao.
Odgovor
Onda su riječi na krstu riječi čovjeka koji nije znao zašto je tu. Onaj koji je zavapio jeste onaj koji je patio, a on je prikazan kako pita i ne zna.
Zaključak — Ovaj odgovor priznaje tačku: vapaj pripada čovjeku i ništa u njemu ne pokazuje Boga na krstu.
Postanak 3:9 — Tora (Zakon), poglavlje 3, stih 9
“I GOSPOD Bog pozva Adama i reče mu: Gdje si?”
Navedeno za
Bog postavlja pitanja na koja zna odgovor, pa ‘zašto’ ne pokazuje neznanje.
Odgovor
Božije pitanje Adamu poziva čovjeka na odgovornost. To nije vapaj boli. Vapaj s krsta je tužba zbog ostavljenosti, od onoga koji kaže da je ostavljen. Biće koje je Bog ne može biti ostavljeno od Boga.
Zaključak — Znao on razlog ili ne, onoga koji je zavapio ostavio je njegov Bog. To je čovjek, a ne Bog.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Kršćani kažu da je Isus na krstu nosio grijeh svijeta i da je Otac okrenuo lice Svoje od njega. U svojoj ljudskoj naravi zaista je osjetio tu ostavljenost. Navođenjem početka Psalma 22 pokazao je i na završetak psalma u pobjedi.
Pavle kaže da je Bog učinio Isusa grijehom za nas. Proroci kažu da grijeh skriva Božije lice. Zato se na krstu Otac okrenuo od Sina.
Pobijanje
Prihvatimo da grijeh skriva Božije lice. Onda je Isus razlog znao iz vlastitog Pisma, a čovjek koji zna razlog ne pita zašto. A prorok Ezekiel kaže da niko ne nosi tuđi grijeh.
Navođenjem prvog retka Psalma 22 Isus je pokazao na cijeli psalam, koji završava hvalom i pobjedom.
Pobijanje
Onda čitajte cijeli psalam. Kaže da Bog nije sakrio lice Svoje od onoga koji je patio i da ga je uslišao kada je zavapio. Hebrejima isto kaže za Isusa: molio se onome koji ga je mogao spasiti od smrti i bio je uslišen.
Islamsko gledište
Po vlastitim uslovima Evanđelja, vapaj je pitanje čovjeka koji nije znao zašto je tu. Molio je da bude pošteđen. To ne može biti glas Onoga Koji sve zna. Kur'an kaže da Isus nije ni ubijen ni razapet i da ga je Allah (﷾) uzdigao Sebi.
Kod Mateja i Marka Isus pita Boga zašto je ostavljen.
‘Zašto’ pita onaj ko ne zna razlog. Onaj ko dijeli svo Božije znanje znao bi ga.
Sama Evanđelja kažu da Sin nije znao dan i čas kraja.
Po kršćanskom čitanju Otac i Sin bili su razdvojeni na krstu. Učenje o Trojstvu kaže da se to ne može desiti.
Isus je molio da bude pošteđen. Hebrejima kaže da je njegova molitva onome koji ga je mogao spasiti od smrti bila uslišena.
Vapaj navodi Psalam 22. Taj psalam kaže da Bog nije sakrio lice Svoje od onoga koji je patio i da ga je uslišao kada je zavapio.
Samo Matej i Marko bilježe vapaj. Luka i Ivan daju drugačije posljednje riječi.
Kur'an uči da Isus nije ni ubijen ni razapet i da ga je Allah (﷾) uzdigao Sebi.