Kratak odgovor
Kur'an priču o Jusufu kazuje onako kako se zaista desila. Postanak 37 se ne slaže sam sa sobom. U Postanku je Jakov prevaren krvavom haljinom i misli da je Josip mrtav (Postanak 37:33-35). U Kur'anu Jakub odmah zna da njegovi sinovi lažu: “U vašim dušama je ponikla zla misao” (12:18). Postanak 37 priča dvije priče odjednom. U jednoj Ruben stavlja Josipa u jamu da ga spasi. U drugoj ga Juda prodaje. Jedan stih kaže da su Midjanci prodali Josipa Potifaru (Postanak 37:36). Drugi kaže da ga je Potifar kupio od Jišmaelaca (Postanak 39:1). Jevrejski i kršćanski učenjaci pokušali su to uskladiti, ali svaki odgovor dodaje stvari koje Biblija ne kaže. Kur'an priču kazuje jednom, korak po korak (12:10-21). A za muslimane je Kur'an mjerilo za ranije knjige, a ne obrnuto (5:48).
Potpuno objašnjenje
Šta je učinio Jakub
U Postanku braća umaču Josipovu haljinu u krv jareta i pokazuju je ocu. Jakov im vjeruje. Kaže “zla zvijer ga je proždrla” i žali mnogo dana (Postanak 37:31-35). U Kur'anu braća kažu da “ga je vuk pojeo” i donose njegovu košulju okrvavljenu “lažnom krvlju”. Ali Jakub nije prevaren. Govori im: “U vašim dušama je ponikla zla misao” (12:16-18). Godinama kasnije kaže: “Allah mi je dao da znam ono što vi ne znate” (12:86). Čak osjeća da je Jusuf živ prije nego što stigne vijest (12:94). Dakle, u Kur'anu je Jakub vjerovjesnik koji vidi istinu. U Postanku je prevaren.
“I uzeše Josipovu haljinu, i zaklaše jare, i umočiše haljinu u krv; i poslaše šarenu haljinu i donesoše je ocu svome i rekoše: Ovo smo našli; pogledaj je li to haljina tvoga sina ili nije. I on je prepozna i reče: To je haljina moga sina; zla zvijer ga je proždrla; Josip je bez sumnje rastrgan. I Jakov razdera odjeću svoju, i stavi kostrijet na bedra svoja, i žalio je za sinom svojim mnogo dana. I svi sinovi njegovi i sve kćeri njegove ustadoše da ga utješe; ali on nije htio da se utješi; i reče: Jer ću sići u grob sinu svome žaleći. Tako ga je oplakivao otac njegov.”
“I uvečer dođoše svom ocu plačući. “O oče naš”, rekoše, “bili smo otišli da se nadmećemo, a Jusufa smo ostavili kod naših stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam nećeš vjerovati iako istinu govorimo.” I košulju njegovu lažnom krvlju okrvaviše. “U vašim dušama je ponikla zla misao”, reče on, “a strpljivost je lijepa; od Allaha tražim pomoć u onome što vi govorite.””
““Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a Allah mi je dao da znam ono što vi ne znate”, reče on.”
“I kad karavan napusti Misir, otac njihov reče: “Ja zbilja osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam omatuhio.””
Kur'ansko kazivanje jasno je od početka do kraja
U Kur'anu jedan brat kaže: “Jusufa ne ubijte”. Govori im da ga umjesto toga bace u bunar, jer: “uzet će ga kakav karavan” (12:10). Svi se slažu (12:15). Dolazi karavan. Čovjek spušta vedro u bunar i nalazi Jusufa (12:19). Jusuf je prodan “za nekoliko srebrenjaka”, a kupuje ga čovjek u Misiru (12:20-21). Jedan plan, jedan bunar, jedan karavan. Svaki korak slijedi iz prethodnog.
“Jedan od njih reče: “Ako baš hoćete nešto učiniti, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzet će ga kakav karavan.””
“I dođe jedan karavan, te poslaše vodonošu svoga i on spusti vedro svoje. “Gle sreće!”, viknu on, “evo jednog dječaka!” I oni su ga kao trgovačku robu sakrili, a Allah dobro zna šta su činili. I prodadoše ga za malu nadoknadu, za nekoliko srebrenjaka; u vezi s njim bili su ravnodušni. I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, reče ženi svojoj: “Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!” I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i naučismo ga tumačenju snova – a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.”
Jedan brat kaže da ne ubiju Jusufa, nego da ga bace u bunar
Dolazi karavan; čovjek spušta vedro i nalazi Jusufa
Prodan je za nekoliko dirhema; kupuje ga čovjek u Egiptu
Postanak 37 priča dvije priče odjednom
Čitajte Postanak 37 polako i naći ćete da je priča ispričana dvaput. Dva brata spašavaju Josipa, na dva različita načina. Ruben kaže da ga stave u jamu, da bi ga, kako piše, “vratio ocu svome” (37:21-22). Zatim Juda ima drugu ideju: “Hajdemo ga prodati Jišmaelcima” (37:26-27). Pojavljuju se dvije skupine trgovaca. Jišmaelci dolaze putem (37:25). Ali zatim prolaze midjanski trgovci i “izvukoše i podigoše Josipa iz jame” (37:28). Ruben se vraća do jame da spasi Josipa i nalazi je praznu. “Dječaka nema”, vapi: Josip je nestao (37:29-30). Ako su ga braća upravo zajedno prodala, zašto Ruben nije znao? Postoje i dva završetka. Midjanci prodaju Josipa Potifaru (37:36). Ali dva poglavlja kasnije Potifar ga kupuje od Jišmaelaca (39:1). Čak i Josip to priča na oba načina. Prvo kaže da je “doista ukraden” (40:15). Kasnije svojoj braći kaže da je on onaj “kojeg ste prodali u Egipat” (45:4).
“I Ruben to ču i izbavi ga iz ruku njihovih; i reče: Nemojmo ga ubiti. I Ruben im reče: Ne prolijevajte krv, nego ga bacite u ovu jamu koja je u pustinji i ne stavljajte ruku na njega; da bi ga izbavio iz ruku njihovih i vratio ocu svome.”
“I sjedoše da jedu hljeb: i podigoše oči i pogledaše, i gle, karavana Jišmaelaca dolazi iz Gileada, a deve im nose začine, melem i smirnu, da to odnesu dolje u Egipat.”
“I Juda reče braći svojoj: Kakva je korist ako ubijemo brata svoga i prikrijemo krv njegovu? Hajdemo ga prodati Jišmaelcima, i neka ruka naša ne bude na njemu; jer je on brat naš i tijelo naše. I braća njegova pristadoše.”
“Tada prolažahu Midjanci, trgovci; i izvukoše i podigoše Josipa iz jame, i prodadoše Josipa Jišmaelcima za dvadeset srebrnjaka: i odvedoše Josipa u Egipat.”
“I Ruben se vrati do jame; i gle, Josipa nije bilo u jami; i razdera odjeću svoju. I vrati se braći svojoj i reče: Dječaka nema; a ja, kamo ću ja?”
“A Midjanci ga prodadoše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.”
“I Josip bi odveden u Egipat; i Potifar, službenik faraonov, zapovjednik straže, Egipćanin, kupi ga iz ruku Jišmaelaca koji su ga onamo doveli.”
“Jer sam doista ukraden iz zemlje Hebreja: a ni ovdje nisam učinio ništa zbog čega bi me bacili u tamnicu.”
“I reče Josip braći svojoj: Priđite k meni, molim vas. I priđoše. I reče: Ja sam Josip, brat vaš, kojeg ste prodali u Egipat.”
| Tačka | Postanak | Kur'an |
|---|---|---|
| Jakov i košulja | Prevaren krvavom haljinom; misli da je Josip mrtav (37:33-35). | Nije prevaren: kaže sinovima da je u njihovim dušama ponikla zla misao (12:18). |
| Ko spašava Jusufa | Dva brata, dva plana: Rubenova jama i Judina prodaja (37:21-27). | Jedan brat: ne ubijajte Jusufa; bacite ga u bunar (12:10). |
| Ko ga uzima | Midjanci ga izvlače, a Jišmaelci su na putu (37:25-28). | Dolazi karavan, a čovjek spušta vedro (12:19). |
| Ko ga prodaje u Egiptu | Midjanci (37:36), a dva poglavlja kasnije Jišmaelci (39:1). | Prodan je za nekoliko dirhema, a kupuje ga čovjek u Egiptu (12:20-21). |
Prvi odgovor: ‘Josip je prodan mnogo puta’
Raši, jevrejski komentator koji je umro 1105., pokušava to uskladiti. Kaže da su braća prodala Josipa Jišmaelcima, Jišmaelci Midjancima, a Midjanci u Egipat. Drugi rabini brojali su četiri prodaje, pa čak i pet. Ali nijedan stih ne kaže da su ga Jišmaelci prodali Midjancima. To dodaje Raši. Stih kaže da su Midjanci prolazili i da “izvukoše” Josipa, pa Raši mora reći da to znači braća. Po Rašijevom redoslijedu Midjanci odvode Josipa u Egipat. Ipak, Postanak 39:1 kaže da su ga u Egipat doveli Jišmaelci. A zašto Ruben nije znao za prodaju? Raši daje dva različita nagađanja: bio je na njega red da se brine o ocu ili je bio odsutan zbog posta. Postanak ne kaže ni jedno ni drugo.
Raši, srednjovjekovni jevrejski komentator, Midjance čita kao drugi karavan i kaže da Pismo pokazuje da je Josip prodan nekoliko puta: braća su ga izvukla iz jame i prodala Jišmaelcima, Jišmaelci Midjancima, a Midjanci u Egipat (prema Midrašu Tanhuma).
O riječima ‘I Ruben se vrati’ Raši kaže da Ruben nije bio tu kada je Josip prodan i daje dva različita razloga: bio je na njega red da se brine o ocu, ili je bio zauzet kostrijeti i postom u pokajanju što je uznemirio očevu postelju. Oba potječu iz Genesis Rabbah 84:19.
O tome kako je priča sastavljena: do početka 1990-ih većina modernih učenjaka smatrala je priču o Josipu mudrosnom novelom koju je napisao jedan autor, dok je drugi vide kao djelo s ranim i kasnim dijelovima. U jevrejskoj tradiciji rabini različita imena prodavaca čitaju kao lanac prodaja: rabin Juda broji četiri prodaje, a rav Huna dodaje petu.
“Tada prolažahu Midjanci, trgovci; i izvukoše i podigoše Josipa iz jame, i prodadoše Josipa Jišmaelcima za dvadeset srebrnjaka: i odvedoše Josipa u Egipat.”
“I Josip bi odveden u Egipat; i Potifar, službenik faraonov, zapovjednik straže, Egipćanin, kupi ga iz ruku Jišmaelaca koji su ga onamo doveli.”
Drugi odgovor: ‘To je bio isti narod’
Drugi kažu da su Midjanci i Jišmaelci bili jedan narod. Pokazuju na Sudije 8:24, koji za Gideonove midjanske neprijatelje kaže da su “Jišmaelci”. Ali Postanak 37:28 imenuje ih kao dvije skupine u istoj rečenici. Postanak kaže i da potječu od dva različita Abrahamova sina, od dvije različite majke: Midjana, njegovog sina od Keture (25:1-2), i Jišmaela, njegovog sina od Hagare (16:15). A čak i da su bili jedan narod, i dalje bi postojala dva brata koji spašavaju Josipa na dva različita načina. Svaki odgovor mora dodati nešto što Biblija ne kaže.
“I Gideon im reče: Htio bih vas nešto zamoliti, da mi svaki dade naušnice od svog plijena. (Jer su imali zlatne naušnice, budući da su bili Jišmaelci.)”
“Tada prolažahu Midjanci, trgovci; i izvukoše i podigoše Josipa iz jame, i prodadoše Josipa Jišmaelcima za dvadeset srebrnjaka: i odvedoše Josipa u Egipat.”
“Tada Abraham opet uze ženu, a ime joj bijaše Ketura. I rodi mu Zimrana, i Jokšana, i Medana, i Midjana, i Jišbaka, i Šuaha.”
“I Hagara rodi Abramu sina; i Abram nadjenu sinu svome, kojeg rodi Hagara, ime Jišmael.”
Šta kažu neki učenjaci
Neki biblijski učenjaci, kao što je Richard Elliott Friedman, kažu da su u Postanku 37 dvije starije priče koje je spojio kasniji urednik. U jednoj Jišmaelci odvode Josipa u Egipat. U drugoj ga odvode Midjanci. Svaka priča ima smisla sama za sebe. Problemi počinju tek kada se te dvije spoje. Ne slažu se svi učenjaci o tome kako je poglavlje nastalo. Ali svi moraju objasniti zašto toliko toga priča dvaput.
Štampa pet knjiga s označenim svakim izvorom. U Postanku 37 Ismailćane koji Josipa odvode u Egipat pripisuje jednom izvoru (J), a Midjance koji ga izvlače iz jame i prodaju drugom (E), koje je spojio kasniji urednik.
O tome kako je priča sastavljena: do početka 1990-ih većina modernih učenjaka smatrala je priču o Josipu mudrosnom novelom koju je napisao jedan autor, dok je drugi vide kao djelo s ranim i kasnim dijelovima. U jevrejskoj tradiciji rabini različita imena prodavaca čitaju kao lanac prodaja: rabin Juda broji četiri prodaje, a rav Huna dodaje petu.
Kur'an sudi Bibliji, a ne obrnuto
Kritičar koristi Postanak da sudi Kur'anu. Islam čini suprotno. Allah (﷾) je poslao Kur'an “da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi” (5:48). Arapska riječ za bdijenje, muhejmin, znači čuvar i svjedok nad njima. Kur'an sinovima Israilovim kazuje i “najviše o onome u čemu se oni razilaze” (27:76). Dakle, kada se Biblija slaže s Kur'anom, muslimani je prihvataju. Kada se ne slaže, Kur'an je u pravu. Kada Kur'an šuti, Poslanik (ﷺ) je rekao muslimanima da niti vjeruju niti proglašavaju lažju (Sahih el-Buhari 4485). Postanak 37 pokazuje zašto. Knjiga koja isti događaj priča na dva načina koja se sukobljavaju ne može suditi knjizi koja ga priča jednom, jasno.
“A tebi objavljujemo Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
“Ovaj Kur’an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze,”
Ebu Hurejre prenosi da su sljedbenici Knjige čitali Tevrat na hebrejskom i objašnjavali ga muslimanima na arapskom. Poslanik (ﷺ) je rekao muslimanima da im niti vjeruju niti ih proglašavaju lažljivcima, nego da kažu: vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama (Kur'an 2:136).
Zašto bi to iko mijenjao?
Kritičari pitaju zašto bi iko mijenjao priču. Ali razlog nije potreban. Kur'an kaže da su sinovi Israilovi koji su prekršili zavjet “riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili” (5:13). Upozorava i na one “koji svojim rukama pišu knjigu”, a zatim govore da je od Allaha (﷾) (2:79). Promjene se mogu desiti greškom, kao i namjerno. Kada se dvije verzije priče spoje u jednu knjigu, ostavljaju tragove poput onih u Postanku 37. Kur'an priču kazuje cijelu. O sebi kaže: “Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje knjige prije njega objavljene” (12:111).
“Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš, osim u slučaju malo njih, neprestano njihovo vjerolomstvo otkrivati, ali ti pređi preko toga i oprosti im! Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.”
“A teško onima koji svojim rukama pišu knjigu, a zatim govore: “Ovo je od Allaha”, da bi to za malu vrijednost prodali. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu, i teško njima što na taj način zarađuju!”
“U kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i uputa je i milost narodu koji vjeruje.”
Gledišta
Kur'an je pogriješio u priči o Jusufu
Kritičari kažu da se kur'ansko kazivanje o Jusufu ne slaže s Postankom, pa Kur'an mora griješiti. Pitaju i zašto bi Jevreji ikada mijenjali vlastitu knjigu.
U Postanku je Jakov mislio da je Josip mrtav. Kur'an kaže da je znao istinu. Dakle, Kur'an griješi.
Pobijanje
To koristi Postanak da sudi Kur'anu. Muslimani to čine obrnuto: Kur'an bdi nad ranijim knjigama (5:48) i rješava ono oko čega se sinovi Israilovi razilaze (27:76). A Postanak 37 se ne slaže ni sam sa sobom. Ima dva brata koji spašavaju Josipa, dvije skupine trgovaca i dva završetka (Postanak 37:21-30, 37:36, 39:1).
Raši to objašnjava: Josip je prodan nekoliko puta.
Pobijanje
Samo dodavanjem stvari koje Biblija ne kaže: dodatne prodaje i dva različita nagađanja o tome gdje je bio Ruben. A njegov redoslijed se i dalje sukobljava s Postankom 39:1, koji kaže da su ga u Egipat doveli Jišmaelci.
Midjanci i Jišmaelci bili su isti narod (Sudije 8:24).
Pobijanje
Postanak 37:28 imenuje ih kao dvije skupine u jednoj rečenici: prolaze “Midjanci, trgovci”, a Josip je prodan “Jišmaelcima”. Postanak kaže da potječu od dva različita Abrahamova sina, od dvije različite majke (25:1-2; 16:15). I dalje bi postojala dva brata koji spašavaju Josipa na dva različita načina.
Zašto bi iko mijenjao tako mali detalj? Nema razloga za to.
Pobijanje
Razlog nije potreban. Kur'an kaže da je dobar dio poruke izostavljen (5:13). A spajanje dvije verzije priče u jednu knjigu dovoljno je da ostavi ovakve tragove.
Islamsko gledište
Kur'an priču o Jusufu kazuje istinito i jasno, jednom, u jednoj suri. On je sudija ranijim knjigama. Tamo gdje se Postanak ne slaže, Kur'an je u pravu, a sam Postanak 37 pokazuje tragove dvije priče spojene u jednu.
U Kur'anu Jakub odmah zna da njegovi sinovi lažu.
Kur'ansko kazivanje jasno je od početka do kraja: jedan plan, jedan bunar, jedan karavan.
Postanak 37 govori kako je Josip odveden na dva različita načina. Ponuđeni odgovori moraju dodavati stvari koje Biblija ne kaže.
Kur'an bdi nad ranijim knjigama i rješava ono oko čega se sinovi Israilovi razilaze.