Kratak odgovor
Nije ga napisao, a ovi prijekori dio su dokaza. Čovjek koji izmišlja Pismo da bi stekao sljedbenike ima svaki razlog da izostavi svaku krivicu na sebi. Ipak, Kur'an ispravlja vjerovjesnika Muhammeda (ﷺ) riječima koje je morao učiti vlastitim sljedbenicima. Krivi ga što se namrštio na slijepca koji je došao da uči. Pita zašto je sebi zabranio ono što je Allah (﷾) dopustio. Govori mu da izbor da li će oprostiti ili kazniti određene ljude nije njegov. Kad je Objava neko vrijeme stala, rugali su mu se, a on je mogao samo čekati. Kad se Sunce zamračilo na dan smrti njegovog sina, nije dopustio ljudima da to nazovu čudom. Odgovor islama: Kur'an je Allahova (﷾) riječ, a on ju je prenio onako kako ju je primio, čak i tamo gdje ga ispravlja.
Potpuno objašnjenje
Namrštio se na slijepca
Cijela jedna sura Kur'ana počinje krivljenjem Poslanika (ﷺ). Došao mu je slijepac tražeći da uči. Poslanik (ﷺ) bio je zauzet mekkanskim prvacima, namrštio se i okrenuo. Kur'an bilježi namrštenost i kaže da je slijepac bio onaj koji je zaslužio njegovu pažnju. Poslanik (ﷺ) je zatim te riječi proučio naglas.
“Namrštio se i okrenuo zato što je slijepi čovjek njemu prišao. A šta ti znaš, možda će se on očistiti, ili opomenuti, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, a on se boji, ti njega zanemaruješ.”
Sebi je zabranio nešto dopušteno
Poslanik (ﷺ) se zakleo da neće jesti med nakon što mu je jedna žena rekla da ostavlja loš miris. Dvije njegove žene dogovorile su se da će to reći ona koju posjeti. Aiša, jedna od te dvije žene, prenosi priču. Kur'an ga je pitao zašto je sebi zabranio ono što mu je Allah (﷾) dopustio i imenovao njegov motiv: da im ugodi.
“O Vjerovjesniče, zašto sebi zabranjuješ ono što ti je Allah dozvolio – želeći zadovoljstvo svojih supruga? A Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.”
Aiša prenosi da je Poslanik (ﷺ) pio med kod svoje žene Zejneb bint Džahš. Aiša i Hafsa su se dogovorile da će mu ona koju posjeti reći da miriše na neku neugodnu smolu; jedna od njih je to učinila, a on je rekao da ga više nikada neće piti. Tada su objavljeni početni ajeti sure Et-Tahrim, koji ga pitaju zašto je sebi zabranio ono što je Allah dozvolio.
Odluka nije bila njegova
U sabah-namazu Poslanik (ﷺ) je tražio od Allaha (﷾) da prokune određene neprijateljske vođe po imenu. Kur'an mu je rekao da ta stvar nije njegova. Samo Allah (﷾) odlučit će hoće li im oprostiti ili ih kazniti.
“Ništa ne zavisi od tebe: bilo da im On pokajanje primi, ili da ih kazni, jer oni su, doista, nepravedni.”
Abdullah ibn Omer prenosi da je čuo Poslanika (ﷺ) kako na sabah-namazu moli Allaha da prokune određene imenovane ljude. Tada je Allah objavio ajet koji mu kaže da odluka nije njegova.
Kad je Objava stala
Neko vrijeme Poslaniku (ﷺ) nije dolazila Objava. Jedna žena od Kurejšija, vodećeg plemena Mekke, rugala mu se da ga je njegov šejtan napustio. Nije mogao ništa učiniti da ona dođe. Kad je došla, odgovorila joj je: njegov Gospodar ga nije napustio. Čovjek koji sam sastavlja riječi mogao je tu šutnju okončati prvog dana.
Džundeb ibn Abdullah prenosi da Džibril neko vrijeme nije dolazio Poslaniku (ﷺ), a jedna žena od Kurejšija mu se narugala govoreći da ga je njegov šejtan napustio. Tada su objavljeni početni ajeti sure Ed-Duha: njegov Gospodar ga nije napustio.
“Tako mi jutra i noći kad se utiša, Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo!”
Čudo koje je odbio
Dojenče Poslanika (ﷺ), Ibrahim, umrlo je na dan pomrčine, kad se Sunce zamrači. Ljudi su rekli da se Sunce zamračilo zbog njega. Čovjek koji izmišlja religiju pustio bi ih da u to vjeruju. On ih je ispravio: Sunce i Mjesec ne pomračuju se ni zbog čije smrti ili rođenja.
El-Mugire ibn Šu'be prenosi da je došlo do pomračenja Sunca na dan kad je umro Poslanikov (ﷺ) sin Ibrahim, i ljudi su rekli da se pomračilo zbog Ibrahimove smrti. Poslanik je rekao da se Sunce i Mjesec ne pomračuju zbog nečije smrti ili rođenja, i rekao im je da klanjaju i mole Allaha kad vide pomračenje.
Čak je i način učenja bio ispravljen
Kur'an govori Poslaniku (ﷺ) i kako da ga prima. Brzo je micao usnama da zadrži svaki novi ajet. Rečeno mu je da ne žuri. Sabiranje i učenje bili su Allahov (﷾) zadatak, a njegov je bio da slijedi. Zapovijed ‘Reci’ dolazi više od tri stotine puta, govoreći mu šta da kaže. Allah (﷾) govori u prvom licu: “Ja sam, uistinu, Allah”. Knjiga govori njemu. Ne govori umjesto njega.
“Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio, Mi smo ga dužni sakupiti da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo ga dužni objasniti.”
Ibn Abbas objašnjava da je Poslaniku (ﷺ) objava bila teška i da je brzo pomicao usne s njom, sve dok Allah nije objavio da ne žuri jezikom: sakupljanje i učenje Kur'ana Allahov je zadatak. Poslije toga je slušao dok je Džibril učio, a zatim učio kako je učio Džibril.
“Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim Mene nema; pa Meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi!”
| Ajet | Šta ispravlja |
|---|---|
| 80:1-10 | Namrštio se i okrenuo od slijepca koji je došao da uči. |
| 66:1 | Zabranio je sebi med, koji je Allah (﷾) učinio dozvoljenim, da ugodi dvjema svojim ženama. |
| 3:128 | Da li oprostiti ili kazniti određene neprijateljske vođe nije bila njegova odluka. |
| 75:16-19 | Rečeno mu je da ne žuri usnama da zadrži svaki novi ajet. |
Svaki od tih ajeta proučio je svojim sljedbenicima.
Prigovor i odgovor
Kur'an 80:1-10 — sura Abese, ajet 1-10
“Namrštio se i okrenuo zato što je slijepi čovjek njemu prišao. A šta ti znaš, možda će se on očistiti, ili opomenuti, pa da mu opomena koristi. A što se tiče onoga koji je bogat, ti se njemu okrećeš, a ti nisi odgovoran ako se on ne očisti. A što se tiče onoga koji ti je došao žureći, a on se boji, ti njega zanemaruješ.”
Navedeno za
Autor može pisati prijekore sebi da izgleda pošteno, ili zato što mu se savjest promijenila. Dakle, prijekori ne pokazuju izvor izvan njega.
Odgovor
Autor bi mogao dodati malu manu da izgleda ponizno. Namrštenost je zabilježena riječima koje je morao učiti vlastitim sljedbenicima. Ali najjači znakovi uopće nisu tekstovi. Nije mogao donijeti Objavu kad bi ga savjest pokrenula. Kad je stala, rugali su mu se, a mogao je samo čekati, a čovjek koji sastavlja riječi to bi okončao prvog dana. Kad su ljudi pomrčinu nazvali čudom zbog njegovog sina, odbio je tu čast.
Zaključak — Stanka i pomrčina nisu bile riječi koje je mogao sastaviti i obje su ga koštale. To odgovara poslaniku koji prenosi ono što mu je dato, a ne autoru koji gladi svoju sliku.
Gledišta
Islamsko gledište
Kur'an je Allahova (﷾) riječ, data Poslaniku (ﷺ) preko meleka Džibrila. Prenio ju je onako kako ju je primio, uključujući ajete koji ga ispravljaju. Tako čini pošten poslanik, a krivotvoritelj ne čini.
Kur'an krivi Poslanika (ﷺ) što se namrštio i okrenuo od slijepca koji je došao da uči.
Kur'an pita Poslanika (ﷺ) zašto je sebi zabranio ono što je Allah (﷾) dopustio, da ugodi svojim ženama. Njegova žena Aiša prenosi tu priliku.
Poslanik (ﷺ) se molio protiv određenih ljudi. Kur'an mu govori da odluka da li će im oprostiti ili ih kazniti nije njegova.
Objava je neko vrijeme stala i Poslaniku (ﷺ) su se zbog toga rugali. Odgovor je došao tek kad se Objava nastavila.
Kad su ljudi rekli da se Sunce pomračilo zbog smrti njegovog sina, Poslanik (ﷺ) je to porekao umjesto da prihvati čast.
Čovjek koji izmišlja Pismo ne bi stavio javne prijekore sebi u tekst koji mora učiti svojim sljedbenicima. Dakle, ovi ajeti ukazuju na izvor izvan njega.
Kur'an je Allahova (﷾) riječ, koju je Poslanik (ﷺ) primio i prenio bez dodavanja.