Kratak odgovor
Ivan kaže da ga je mnoštvo pokušalo kamenovati jer su ga čuli kako sebe čini Bogom. To je bila optužba mnoštva, a ne njegova tvrdnja. U Ivanu 10 on je na nju odgovorio. Rekao je da je sebe nazvao Sinom Božijim. Ukazao je na njihov vlastiti spis, koji one što su primili Božiju riječ naziva bogovima. U Ivanu 5 ista optužba došla je nakon što je liječio u subotu i Boga nazvao svojim Ocem. Odgovorio je: Sin ne može ništa činiti sam od sebe. U Ivanu 8 sebe je nazvao čovjekom koji je rekao istinu koju je čuo od Boga. Kamenovanje nije znak tvrdnje da je neko Bog: prorok Zaharija kamenovan je po kraljevoj naredbi zato što je prenio Božiju poruku. Islam uči da su poslanici često nailazili na odbijanje kad su donosili ono što ljudi nisu htjeli. Isa je bio jedan od njih, Božiji rob koji nikada nije tvrdio da je Bog.
Potpuno objašnjenje
Prizori na koje kršćani ukazuju
Ivan priča o dva prizora u Jerusalemu. Nakon što Isus kaže: “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam”, mnoštvo uzima kamenje. Nakon što kaže da su on i Otac jedno, kažu da sebe čini Bogom. Kršćani ljutnju mnoštva čitaju kao dokaz da je tvrdio da je Bog. Ljudi u ovim prizorima su mnoštvo u Jerusalemu. I Isus i njegovi sljedbenici bili su Jevreji.
“Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.”
“Tada uzeše kamenje da ga gađaju; ali Isus se sakri i izađe iz hrama, prošavši između njih, i tako ode.”
“Ja i Otac jedno smo.”
“Jevreji mu odgovoriše govoreći: Zbog dobrog djela ne kamenujemo te, nego zbog huljenja, i zato što ti, čovjek budući, sebe činiš Bogom.”
Kako je Isus odgovorio na optužbu
Kad je mnoštvo reklo da sebe čini Bogom, Isus nije odgovorio da je Bog. Rekao je da je njegova tvrdnja bila da je Sin Božiji. Ukazao je na njihov vlastiti spis, Psalme. Tamo se oni kojima je došla Božija riječ nazivaju bogovima i sinovima Svevišnjega. Naslov koji spis daje ljudima ne može dokazati da je onaj ko ga nosi Bog.
“Isus im odgovori: Zar nije napisano u zakonu vašem: Ja rekoh: bogovi ste? Ako je bogovima nazvao one kojima je došla riječ Božija, a Pismo se ne može pokvariti, kako onda vi govorite onome koga Otac posveti i posla na svijet: Huliš, zato što rekoh: Sin sam Božiji?”
“Ja rekoh: Bogovi ste; i svi ste sinovi Svevišnjega.”
Razlog koji Ivan daje u 5. poglavlju
Ivan liječenje u subotu (jevrejski dan odmora) navodi kao razlog zbog kojeg su ga htjeli ubiti. Kaže da su ga htjeli mrtvog jer “ne samo da je kršio subotu”, nego je sebe činio i jednakim Bogu. Ipak, Isus je rekao da nije došao ukinuti zakon, čak ni njegovo najmanje slovo. Rekao je i da je dozvoljeno činiti dobro u subotu. Dakle, optužbu o suboti poriču njegove vlastite riječi. Na optužbu da sebe čini jednakim Bogu Isus odmah odgovara: Sin ne može ništa činiti sam od sebe.
“I zato su Jevreji progonili Isusa i gledali da ga ubiju, jer je to činio u subotu.”
“Ne mislite da sam došao ukinuti zakon ili proroke; nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Jer zaista vam kažem: dok ne prođu nebo i zemlja, ni jedno slovce ni jedna crtica neće proći od zakona dok se sve ne izvrši.”
“Koliko je dakle čovjek vredniji od ovce! Zato je dopušteno subotom činiti dobro.”
“Zato su Jevreji još više gledali da ga ubiju, jer ne samo da je kršio subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem, čineći sebe jednakim Bogu.”
“Tada odgovori Isus i reče im: Zaista, zaista vam kažem: Sin ne može ništa činiti sam od sebe, nego samo ono što vidi da Otac čini; jer što god on čini, to isto čini i Sin.”
Kako je Isus nazivao sebe
U istom govoru kao i ‘prije Abrahama’, osamnaest stihova ranije, Isus govori mnoštvu šta je on. On je čovjek koji im je rekao istinu koju je čuo od Boga. U Ivanu 5 kaže da ne može sam od sebe činiti ništa i da traži volju onoga koji ga je poslao. U Ivanu 8:58 “ja jesam” je svakodnevno grčko ego eimi. Grčki Stari zavjet, stari grčki prijevod hebrejske Biblije, Božije ime u Izlasku 3:14 daje kao ho on, ‘Onaj koji jest’. Isus to ne kaže. Stranica o tom stihu ide dalje u tome.
“A sad gledate da ubijete mene, čovjeka koji vam je rekao istinu koju sam čuo od Boga; Abraham to nije činio.”
“Ja ne mogu sam od sebe činiti ništa: kako čujem, tako sudim; i sud je moj pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me posla.”
U grčkom Starom zavjetu Bog kaže Mojsiju ‘ego eimi ho on’, ‘Ja sam Onaj koji jest’, a ime koje Mojsije treba reći narodu jest ‘ho on’, ‘Onaj koji jest’: ‘ho on me posla k vama’.
| Poglavlje | Optužba | Njegov odgovor |
|---|---|---|
| Ivan 5 | ‘Čineći sebe jednakim Bogu’ (5:18). | ‘Sin ne može sam od sebe ništa činiti’ (5:19). |
| Ivan 8 | Kamenje uzeto nakon “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam” (8:58-59). | ‘Čovjeka koji vam je rekao istinu koju je čuo od Boga’ (8:40). |
| Ivan 10 | ‘Ti, budući čovjek, praviš sebe Bogom’ (10:33). | Nazvao je sebe Sinom Božijim; Pismo ljude naziva ‘bogovima’ (10:34-36). |
Kamenovanje ne dokazuje tvrdnju da je neko Bog
Kod Mateja Isus Jerusalem opisuje kao grad koji ubija proroke i kamenuje one koji su mu poslani. Isus je govorio kao Jevrej svom gradu, kao što su činili proroci Izraela. Hebrejska Biblija bilježi jedno takvo kamenovanje. Zaharija, sin svećenika Jojade, prenio je narodu Božiju poruku. Kamenovan je u dvorištu Hrama po kraljevoj naredbi. Tekst ne govori ništa o nekoj njegovoj tvrdnji da je Bog.
“Jerusaleme, Jerusaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko puta htjedoh sabrati djecu tvoju kao što kvočka sabira piliće pod krila, i ne htjedoste!”
“I Duh Božiji dođe na Zahariju, sina svećenika Jehojade, koji stade iznad naroda i reče im: Ovako govori Bog: Zašto prestupate zapovijesti GOSPODNJE, tako da ne možete napredovati? Jer ste ostavili GOSPODA, i on je ostavio vas. I urotiše se protiv njega i kamenovaše ga kamenjem po zapovijesti kraljevoj u dvorištu doma GOSPODNJEG.”
Šta Kur'an kaže
Kur'an kaže da su poslanici često nailazili na odbijanje kad su donosili poruku koju ljudi nisu htjeli. Isaa imenuje među poslanicima poslanim Sinovima Izraelovim. U 2:87 kaže: “I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali.” Kur'an kaže i: “svaki grešnik samo će svoje breme nositi” (6:164). Niko danas ne odgovara za ono što su drugi davno učinili.
“I Mi smo Musau Knjigu dali i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slali. I Isau, sinu Merjeminom, jasne smo dokaze dali i Duhom Blagoslovljenim ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali.”
“Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?!” Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik samo će svoje breme nositi. Na kraju, Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”
Stih po stih
Ivan 10:33 — poglavlje 10, stih 33
“Jevreji mu odgovoriše govoreći: Zbog dobrog djela ne kamenujemo te, nego zbog huljenja, i zato što ti, čovjek budući, sebe činiš Bogom.”
Navedeno za
Kršćani kažu da je mnoštvo “Ja i Otac jedno smo” čulo kao tvrdnju da je on Bog i da ih Isus nije ispravio.
Odgovor
Odgovorio im je u neposredno sljedećim riječima. Rekao je da ga optužuju za bogohuljenje “zato što rekoh: Sin sam Božiji”. Ukazao je na Psalam koji one kojima je došla Božija riječ naziva: “Bogovi ste; i svi ste sinovi Svevišnjega”. Kad dodaje “Otac u meni i ja u njemu”, isto moli za svoje učenike u Ivanu 17.
Zaključak — Isus je na optužbu odgovorio nazivajući sebe Sinom Božijim, naslovom koji spis daje ljudima, pa optužba tužitelja nije njegova tvrdnja.
Ivan 5:18 — poglavlje 5, stih 18
“Zato su Jevreji još više gledali da ga ubiju, jer ne samo da je kršio subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem, čineći sebe jednakim Bogu.”
Navedeno za
Ivan kaže da je Isus sebe učinio jednakim Bogu i da su ga zato htjeli ubiti.
Odgovor
Stih 18 izvještava zašto su ga htjeli ubiti. Isus odgovara u sljedećem stihu: “Sin ne može ništa činiti sam od sebe”. Nekoliko stihova kasnije dodaje: “Ja ne mogu sam od sebe činiti ništa”. Onaj ko ne može ništa činiti sam od sebe nije jednak Bogu. Čast iz 5:23 (da svi časte Sina) slijedi iz toga što je Otac “sav sud predao Sinu”. To je data vlast, a ne njegova vlastita.
Zaključak — Stih 18 daje razlog zbog kojeg su ga htjeli ubiti. Njegov odgovor počinje riječima da Sin ne može ništa činiti sam od sebe, a Bog tako ne govori o Sebi.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Kršćani smatraju da je mnoštvo Isusa ispravno razumjelo. Kažu da je tvrdio da je Bog i da ga je mnoštvo pokušalo kamenovati zbog bogohuljenja, što znači uvrede Bogu.
U Ivanu 10:33 mnoštvo kaže da Isus, budući čovjek, sebe čini Bogom. Kršćani smatraju da su ga ispravno razumjeli.
Pobijanje
Ivan zaista bilježi optužbu, ali izgovara je mnoštvo. Isus odgovara da je sebe nazvao Sinom Božijim, a Psalam one koji su primili Božiju riječ naziva bogovima. Kaže i da je Otac u njemu i istu jednost moli za svoje učenike (Ivan 17:21).
Kršćani “Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam” čitaju kao odjek Božijeg imena u Izlasku 3:14.
Pobijanje
Kamenje pokazuje šta je mnoštvo mislilo, a ne šta je on mislio. U istom govoru sebe naziva: “čovjeka koji vam je rekao istinu”. Grčki Izlazak Boga imenuje ho on, što Isus ne kaže; slijepac također kaže ego eimi (Ivan 9:9).
Optužba kod Ivana
Kod Ivana optužbu da je Isus sebe učinio Bogom izgovaraju ljudi koji su mu tražili smrt. Njegove vlastite riječi u istom evanđelju upućuju na drugu stranu.
Optužbu da je Isus sebe učinio Bogom izgovaraju oni koji ga žele ubiti. Isus na nju odgovara nazivajući sebe Sinom Božijim, naslovom koji spis daje ljudima.
Kod Mateja, Marka i Luke uobičajeno ime koje Isus koristi za sebe je “Sin čovječiji”.
Islamsko gledište
Isa je bio vjerovjesnik kojeg je poslao Bog. Na optužbu da sebe čini Bogom odgovorio je nazivajući sebe Sinom Božijim, naslovom koji spis daje ljudima. Nazvao je sebe i čovjekom poslanim s istinom od Boga.
Isus je govorio kao Jevrej svom gradu, kao što su činili proroci Izraela. Rekao je da Jerusalem kamenuje one koji su mu poslani.
Hebrejska Biblija bilježi kamenovanje proroka Zaharije, sina Jojadinog, u dvorištu Hrama.
Odgovarajući na optužbu za bogohuljenje, Isus je rekao da je sebe nazvao Sinom Božijim. Naveo je spis koji bogovima naziva one kojima je došla Božija riječ.
Jedan govor kod Ivana završava kamenjem iz Ivana 8:59. U njemu Isus sebe naziva čovjekom koji je rekao istinu koju je čuo od Boga.
Ivan liječenje u subotu navodi kao prvi razlog zbog kojeg su ga htjeli ubiti. Ipak, Isus je rekao da nije došao ukinuti zakon.
Kur'an uči da su poslanici često nailazili na odbijanje i da su neki poslani Sinovima Izraelovim bili nazvani lažovima, a neki ubijeni. Uči i da niko ne nosi tuđi teret.