Kratak odgovor
Samo Boga. Sotona je jednom tražio od Isusa da mu se pokloni. Isus je odgovorio iz Mojsijevog zakona, prvih pet knjiga Biblije. Rekao je: “Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi”. Rekao je Samarićanki da će se “pravi poklonici klanjati Ocu”. Ubrojao je i sebe među obožavatelje: “mi se klanjamo onome što znamo”. Kako kaže Ivanovo evanđelje, poslije uskrsnuća Boga je nazvao: “Bogu svome i Bogu vašemu”. Onaj ko obožava Boga i naziva Ga ‘mojim Bogom’ nije Bog kojeg obožava. Islam uči isto. Kur'an bilježi Isaa kako svom narodu govori: “ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru”.
Potpuno objašnjenje
Isusov odgovor sotoni
Sotona je Isusu ponudio kraljevstva svijeta ako padne i pokloni mu se. Matej i Luka oba daju isti odgovor: obožavanje pripada Bogu, i samo Bogu. Isus nije rekao ‘klanjaj se meni’. Obožavanje je slao mimo sebe Bogu.
“I reče mu: Sve ću ti ovo dati ako padneš i pokloniš mi se.”
“Tada mu reče Isus: Idi od mene, sotono! Jer je pisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi.”
“A Isus odgovori i reče mu: Idi od mene, sotono! Jer je pisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi.”
Zakon koji je Isus navodio
Isusov odgovor dolazi iz Mojsijevog zakona, a iza njega stoji lanac zapovijedi. Prva od Deset zapovijedi zabranjuje svakog drugog boga. Bog Sebe naziva ‘Ljubomornim’ kad obnavlja Svoj savez, Svoj sporazum, s Izraelom. Mojsije Izraelu daje vjerovanje u jednog Boga, izjavu vjere. Sam Isus nazvao ju je prvom od svih zapovijedi. Nekoliko stihova kasnije dolazi zapovijed koju je Isus naveo sotoni, s upozorenjem protiv drugih bogova. Prorok Izaija dodaje da Bog neće dati Svoju slavu drugome.
“Nemoj imati drugih bogova osim mene. Nemoj sebi praviti rezanog lika, ni ikakve slike onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi pod zemljom: Nemoj im se klanjati ni služiti im: jer ja sam GOSPOD Bog tvoj, Bog ljubomoran, koji kažnjavam bezakonje otaca na djeci do trećeg i četvrtog koljena onih koji me mrze;”
“Jer se nećeš klanjati nijednom drugom bogu, jer je GOSPOD, čije je ime Ljubomorni, Bog ljubomoran;”
“Čuj, Izraele: GOSPOD, Bog naš, jedan je GOSPOD.”
“A Isus mu odgovori: Prva je od svih zapovijedi: Čuj, Izraele! Gospod Bog naš jedan je Gospod.”
“Boj se GOSPODA Boga svoga, i njemu služi, i njegovim se imenom zaklinji. Ne idite za drugim bogovima, za bogovima naroda koji su oko vas; (Jer GOSPOD Bog tvoj, koji je usred tebe, Bog je ljubomoran) da se ne raspali gnjev GOSPODA Boga tvoga na tebe i ne istrijebi te s lica zemlje.”
“Ja sam GOSPOD; to je ime moje; i slave svoje neću dati drugome, niti hvale svoje rezanim likovima.”
Isus stoji među obožavateljima
Samarićanka, iz susjednog naroda, pitala je Isusa o obožavanju. Rekao je: “mi se klanjamo onome što znamo”. Tako je sebe i svoj narod ubrojao među obožavatelje Boga. Rekao je i da se pravi poklonici klanjaju Ocu. U Ivanovom evanđelju, ujutro koje kršćani nazivaju uskrsnućem, Boga naziva: “Bogu svome i Bogu vašemu”. U Otkrivenju, posljednjoj knjizi Biblije, govori s neba i četiri puta u jednom stihu kaže ‘moj Bog’.
“Vi se klanjate onome što ne znate; mi se klanjamo onome što znamo, jer spasenje dolazi od Jevreja.”
“Ali dolazi čas, i sada je, kad će se pravi poklonici klanjati Ocu u duhu i istini; jer Otac traži takve da mu se klanjaju.”
“Isus joj reče: Ne dotiči me se, jer još nisam uzišao k Ocu svome; nego idi k braći mojoj i reci im: Uzlazim k Ocu svome i Ocu vašemu, i Bogu svome i Bogu vašemu.”
“Onoga koji pobijedi učinit ću stupom u hramu Boga moga, i više neće izlaziti napolje; i napisat ću na njemu ime Boga moga i ime grada Boga moga, novoga Jerusalema, koji silazi s neba od Boga moga, i ime svoje novo.”
| Kada | Šta je rekao |
|---|---|
| Sotoni | “Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi”. |
| Samarijanki | “mi se klanjamo onome što znamo”; pravi poklonici klanjaju se Ocu. |
| Nakon uskrsnuća, kod Ivana | “Bogu svome i Bogu vašemu”. |
| U Otkrivenju | ‘Bog moj’, četiri puta u jednom stihu. |
Kur'an bilježi kako Isus govori svom narodu da obožava Allaha (﷾), njegovog i njihovog Gospodara.
Stihovi koje kršćani navode
Kršćani odgovaraju da Novi zavjet prikazuje Isusa kako prima obožavanje. Poslanica Hebrejima govori Božijim anđelima da mu se poklone. Kažu da su mu se učenici poklonili poslije uskrsnuća. Kršćani to čitaju kao obožavanje dato Bogu Sinu.
“I opet, kad uvodi Prvorođenoga u svijet, kaže: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.”
“I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše.”
Šta ‘klanjanje’ znači u tim stihovima
Grčki glagol u ovim stihovima je proskuneo. Koristi se za obožavanje Boga. Ali Biblija ga koristi i za klanjanje pred kraljem ili uglednim čovjekom. Dakle, sama riječ ne odlučuje šta se misli. To je upravo riječ u Isusovom odgovoru sotoni: “Gospodu Bogu svome klanjaj se”. Koristi se i za slugu koji pada pred kraljem u jednoj Isusovoj prispodobi. I koristi se za neprijatelje koji će se pokloniti pred nogama kršćana Filadelfije, grada u današnjoj Turskoj. Niko tog kralja ili te kršćane ne smatra Bogom. Sada pogledajte samu poslanicu Hebrejima. Tri stiha nakon što je anđelima rečeno da se poklone, poslanica mu kaže: “te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Neposredno prije toga Hebrejima 1:8 zaista ga naziva ‘Bože’. Ali stihovi 8 i 9 navode Psalam 45, svadbenu pjesmu za kralja Izraela. Kralj kojem se u tom psalmu obraća s ‘Bože’ i dalje ima ‘Boga svog’ koji ga je pomazao. Isti psalam kraljevoj nevjesti kaže: “on je Gospod tvoj; i ti mu se pokloni”. Čovjeku se može pokloniti a da nije Bog.
“Tada sluga pade i pokloni mu se govoreći: Gospodaru, imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti vratiti.”
“Evo, učinit ću da oni iz sinagoge sotonine, koji govore da su Jevreji, a nisu, nego lažu; evo, učinit ću da dođu i poklone se pred tvojim nogama i spoznaju da sam te ljubio.”
“Tada mu reče Isus: Idi od mene, sotono! Jer je pisano: Gospodu Bogu svome klanjaj se i njemu jedinome služi.”
“A Sinu kaže: Prijesto je tvoj, Bože, u vijek vijeka; žezlo pravednosti žezlo je kraljevstva tvoga. Zavolio si pravednost i omrznuo bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više nego drugove tvoje.”
“Prijesto tvoj, Bože, vijeka je vječnoga; žezlo kraljevstva tvoga žezlo je pravo. Ljubiš pravdu i mrziš bezakonje; zato te je Bog, Bog tvoj, pomazao uljem radosti više od drugova tvojih.”
“Tako će kralj jako poželjeti ljepotu tvoju: jer on je Gospod tvoj; i ti mu se pokloni.”
Slava koju je Isus imao prije svijeta
Kršćani na Izaiju 42:8 odgovaraju Ivanom 17:5. Tamo Isus govori o slavi koju je imao kod Oca prije nego što je svijet postao. Ali u tom istom stihu Isus traži od Oca da je da: “proslavi ti mene”. Kasnije u istoj molitvi naziva je: “slavu moju koju si mi dao”. I prenosi je na svoje učenike: “slavu koju si mi dao ja sam dao njima”. Slava koja je data Isusu i koju je on dao drugima nije slava koju Bog neće dati drugome.
“I sada proslavi ti mene, Oče, kod sebe samoga slavom koju sam imao kod tebe prije nego što je svijet postao.”
“Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju slavu moju koju si mi dao, jer si me ljubio prije postanka svijeta.”
“I slavu koju si mi dao ja sam dao njima, da budu jedno kao što smo i mi jedno;”
“Ja sam GOSPOD; to je ime moje; i slave svoje neću dati drugome, niti hvale svoje rezanim likovima.”
Obožavanje izgrađeno na ljudskim zapovijedima
Isus je osudio obožavanje koje uči: “nauke koje su ljudske zapovijedi”. Nikada nije upotrijebio riječ Trojstvo. Nikada nikome nije rekao da obožava tri osobe u jednom Bogu. Vjerovanje koje je dao glasi: “Gospod Bog naš jedan je Gospod”. Crkvenu doktrinu Trojstva izložili su sabori biskupa, u Nikeji 325. i Carigradu 381.
“Ali uzalud me štuju, naučavajući nauke koje su ljudske zapovijedi.”
“A Isus mu odgovori: Prva je od svih zapovijedi: Čuj, Izraele! Gospod Bog naš jedan je Gospod.”
Vjerovanje počinje riječima: ‘Vjerujemo u jednog Boga, Oca Svemogućeg, stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog’. Sabor je ispovijedio Sina kao rođenog od Oca, pravog Boga od pravog Boga, i ‘jedne biti’ (homoousios) s Ocem, a osudio je one koji su govorili da je bilo vrijeme kad njega nije bilo.
Sabor je ispovijedio Svetoga Duha kao Gospoda i Životvorca, koji izlazi od Oca i koji se zajedno s Ocem i Sinom štuje i slavi.
Šta Kur'an kaže da je Isa učio
Kur'an bilježi da je Isa govorio sinovima Izraelovim da čine ibadet Allahu (﷾), “i mome i vašem Gospodaru”. Kaže da Mesih nikada nije smatrao ispod časti da bude Allahov (﷾) rob i da Mu čini ibadet.
“Nevjernici su oni koji govore: “Bog je, doista, Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi lsrailovi, ibadet činite Allahu, i mome i vašem Gospodaru!” Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nepravednima neće niko moći pomoći.”
“Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato ibadet činite samo Njemu! To je Pravi put.”
“Mesih se neće sustezati da bude Allahov rob, pa ni meleki, Njemu bliski. A one koji se budu sustezali da Njemu ibadet čine, i one koji se budu oholili, Allah će pred Sobom sakupiti.”
Stih po stih
Hebrejima 1:6 — poglavlje 1, stih 6
“I opet, kad uvodi Prvorođenoga u svijet, kaže: I neka mu se poklone svi anđeli Božiji.”
Navedeno za
Anđelima je rečeno da se poklone Sinu, a samo se Bogu smije klanjati, pa je Sin Bog.
Odgovor
Grčki glagol, proskuneo, koristi se za obožavanje Boga. Ali koristi se i za klanjanje pred kraljevima, pa čak i pred vjernicima, pa sama riječ ništa ne dokazuje. Tri stiha kasnije ista poslanica Sinu kaže: “te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Stih 8 ga zaista naziva ‘Bože’, ali stihovi 8 i 9 navode Psalam 45, svadbenu pjesmu za kralja Izraela. Kralj kojem se u tom psalmu obraća s ‘Bože’ i dalje ima ‘Boga svog’ koji ga je pomazao. Isti psalam kraljevoj nevjesti kaže: “on je Gospod tvoj; i ti mu se pokloni”. Čovjeku se može pokloniti a da nije Bog. Onaj ko je pomazan ima Boga iznad sebe.
Zaključak — Poglavlje odaje čast onome koga je Bog pomazao. Ne čini ga Bogom koji ga je pomazao.
Ivan 17:5 — poglavlje 17, stih 5
“I sada proslavi ti mene, Oče, kod sebe samoga slavom koju sam imao kod tebe prije nego što je svijet postao.”
Navedeno za
Bog Svoju slavu ne daje nikome drugom, a ipak je Isus imao slavu kod Oca prije nego što je svijet postao. Dakle, Isus dijeli Božiju vlastitu slavu i jeste Bog.
Odgovor
U istom stihu Isus traži od Oca da ga proslavi, pa je slava nešto što prima. Kasnije u molitvi naziva je: “slavu moju koju si mi dao”. Kaže i da je istu slavu dao svojim učenicima. Niko ne smatra da učenici dijele Božije biće. Slava koja se može dati Isusu i prenijeti na druge nije slava koju Bog čuva za Sebe.
Zaključak — Ivan 17 opisuje slavu datu Isusu i podijeljenu s njegovim sljedbenicima. Ne susreće se s Izaijom 42:8, gdje Bog Svoju slavu čuva za Sebe.
Ivan 5:23 — poglavlje 5, stih 23
“Da svi poštuju Sina kao što poštuju Oca. Ko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga posla.”
Navedeno za
Isus kaže da svi trebaju poštovati Sina kao što poštuju Oca, a to je obožavanje.
Odgovor
Stih kaže ‘poštuju’, a ne obožavaju, i istim dahom daje razlog: Sin se poštuje kao onaj koga je Otac poslao. Sljedeće riječi su: “Ko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga posla”. Poslanik se poštuje radi onoga koji ga je poslao. Ivanovo evanđelje prikazuje Isusa kako kaže da će se pravi poklonici klanjati Ocu.
Zaključak — Poštovanje onoga koga je Bog poslao nije obožavanje njega kao Boga.
Matej 28:17 — poglavlje 28, stih 17
“I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a neki posumnjaše.”
Navedeno za
Učenici su se poklonili Isusu poslije uskrsnuća i on je to prihvatio.
Odgovor
Riječ koju Matej koristi ona je koja se koristi za klanjanje pred kraljem ili uglednim čovjekom. Dakle, ne pokazuje da su ga smatrali Bogom. Ni to što je prihvatio ništa ne dokazuje. Nabukodonosor, kralj Babilona oko 600 godina prije Isusa, pao je ničice i poklonio se Danilu. Biblija ne bilježi odbijanje, a niko Danila ne smatra Bogom. U Ivanovom evanđelju Isus je učenicima poručio da ide: “Bogu svome i Bogu vašemu”.
Zaključak — Klanjanje Isusu ne pretvara ga u Boga kojeg je on sam nazvao ‘mojim Bogom’.
Gledišta
Glavni tok kršćanstva
Samo Boga treba obožavati, a Isus se obožava jer je Bog Sin, jednog bića s Ocem. Novi zavjet prikazuje anđele i učenike kako mu se klanjaju.
Hebrejima 1:6 govori Božijim anđelima da se poklone Sinu, što kršćani čitaju kao obožavanje koje pripada Bogu.
Pobijanje
Grčka riječ, proskuneo, koristi se i za klanjanje pred kraljevima i vjernicima, pa sama ništa ne dokazuje. Tri stiha kasnije poslanica Sinu kaže: “te je Bog, Bog tvoj, pomazao”. Stih 8 ga zaista naziva ‘Bože’, ali navodi Psalam 45, rečen kralju Izraela koji i dalje ima Boga iznad sebe.
Poslije uskrsnuća učenici su se poklonili Isusu, što kršćani čitaju kao priznanje da je Bog.
Pobijanje
Matej koristi riječ za klanjanje pred kraljem ili uglednim čovjekom. Nabukodonosor, kralj Babilona oko 600 godina prije Isusa, pao je ničice i poklonio se Danilu, a niko Danila ne smatra Bogom. U Ivanovom evanđelju Isus poručuje da ide: “Bogu svome i Bogu vašemu”.
Islamsko gledište
Obožavanje pripada samo Allahu (﷾). Isa je to učio, činio i za to navodio Mojsijev zakon. Bio je rob koji je obožavao Allaha (﷾), a ne Bog kojeg se obožava.
Kad je sotona tražio obožavanje, Isus je odgovorio da samo Boga treba obožavati i Njemu služiti.
Isus je navodio Mojsijev zakon. On zabranjuje svaki drugi predmet obožavanja i Boga naziva ljubomornim na Njegovo obožavanje.
Pretpostavimo da je Isus primao obožavanje koje pripada samo Bogu. Onda bi njegovi sljedbenici kršili Zakon koji je naveo sotoni.
Isus je vjerovanje u jednog Boga nazvao prvom od svih zapovijedi.
Bog kaže da neće dati Svoju slavu drugome.
U Ivanu 17 Isus traži slavu od Oca. Naziva je slavom koju mu je Otac dao i kaže da ju je dao svojim učenicima.
Ova slava data je Isusu i prenesena na druge. Dakle, nije slava koju Bog čuva za Sebe u Izaiji 42:8.
Isus je rekao da se pravi poklonici klanjaju Ocu i ubrojao je sebe među one koji se klanjaju.
Isus Oca naziva ‘mojim Bogom’ u Ivanovom evanđelju, ujutro koje kršćani nazivaju uskrsnućem, i ponovo u Otkrivenju.
Onaj ko ima Boga nije taj Bog.
Grčka riječ prevedena kao ‘klanjanje’ za Isusa koristi se i za klanjanje pred kraljem i pred običnim vjernicima.
Isus je osudio obožavanje koje kao nauke uči ljudske zapovijedi.
Isus nikada nije učio obožavanje Trojstva; njegovo vjerovanje bilo je: “Gospod Bog naš jedan je Gospod”. Obožavanje izgrađeno na formulacijama sabora iz 325. i 381. počiva na ljudskom učenju.
Kur'an uči da je Isa govorio svom narodu da čini ibadet Allahu (﷾), njegovom i njihovom Gospodaru. I sam je bio obožavatelj Allaha (﷾).