Ko je napisao knjige Starog zavjeta?

Uvodi ove evangeličke studijske Biblije priznaju da mnoge starozavjetne knjige nemaju poznatog autora. Jošua: ‘nismo sigurni ko je bio konačni autor ili urednik’. Sudije: autorstvo je ‘zapravo neizvjesno’. Ruta: njen pisac je nepoznat, a spomen Davida podrazumijeva kasniji datum od Samuela. 1-2 Samuelova: ko ih je napisao ‘ne može se znati sa sigurnošću’. 1-2 Kraljevi: ‘malo uvjerljivih dokaza’ o tome ko ih je napisao. Ljetopisi: predaja da ih je napisao Ezra ‘ne može se utvrditi sa sigurnošću’. Estera: ‘ne znamo ko je napisao knjigu’. Job: Job je nije sam napisao, a njen pisac je nepoznat. Psalmi: naslovi ‘Davidov’ mogu značiti i ‘o’ ili ‘posvećen’. Izreke: Salomon ‘nije bio jedini autor’. Propovjednik: piščev stil i naslov ‘mogu ukazivati na drugu osobu i kasnije razdoblje’. Tužaljke: ‘anonimne, i ne možemo biti sigurni ko ih je napisao’.

“I žene, njene susjede, nadjenuše mu ime govoreći: Rodio se sin Noemi; i nazvaše ga Obed; on je otac Jesejev, oca Davidova.”

“I nakon ovih stvari umrije Jošua, sin Nunov, sluga GOSPODNJI, u dobi od stotinu i deset godina.”

“I ovo su izreke Salomonove, koje prepisaše ljudi Ezekije, kralja Judina.”

“Riječi Agura, sina Jakeova, proročanstvo: čovjek reče Itielu, Itielu i Ukalu,”

“Riječi kralja Lemuela, proročanstvo kojem ga je naučila majka njegova.”

“Tako umrije ondje Mojsije, sluga GOSPODNJI, u zemlji moapskoj, po riječi GOSPODNJOJ. I ukopa ga u dolini u zemlji moapskoj, prema Bet-Peoru; ali niko ne zna za njegov grob do današnjeg dana. A Mojsiju je bilo stotinu i dvadeset godina kad je umro; oko mu nije oslabilo, niti se snaga njegova umanjila. I sinovi Izraelovi oplakivali su Mojsija na poljanama moapskim trideset dana; tako se navršiše dani plača i žalosti za Mojsijem. A Jošua, sin Nunov, bijaše pun duha mudrosti, jer je Mojsije položio ruke svoje na njega; i sinovi Izraelovi slušali su ga i činili kako je GOSPOD zapovjedio Mojsiju. I ne pojavi se više u Izraelu prorok kao Mojsije, kojeg je GOSPOD poznavao licem u lice,”

Ova evangelička studijska Biblija smatra da je Mojsije bio glavni autor pet knjiga, ali njeni uvodi priznaju kasnije ruke. O Postanku kaže da izgleda da postoji neko kasnije uredničko osavremenjivanje, ukazujući na bilješke uz 14:14 i 36:31. O Brojevima kaže da knjiga nije morala doći od Mojsija potpuna i u konačnom obliku, da su dijelove vjerovatno dodali kasniji pisari ili urednici i da pohvala Mojsijevoj poniznosti u 12:3 teško da bi uvjerila da je došla iz njegovih usta. O Ponovljenom zakonu kaže da je izvještaj o Mojsijevoj smrti u 34. poglavlju gotovo sigurno napisao neko drugi.

Uvodi ove evangeličke studijske Biblije priznaju da mnoge starozavjetne knjige nemaju poznatog autora. Jošua: ‘nismo sigurni ko je bio konačni autor ili urednik’. Sudije: autorstvo je ‘zapravo neizvjesno’. Ruta: njen pisac je nepoznat, a spomen Davida podrazumijeva kasniji datum od Samuela. 1-2 Samuelova: ko ih je napisao ‘ne može se znati sa sigurnošću’. 1-2 Kraljevi: ‘malo uvjerljivih dokaza’ o tome ko ih je napisao. Ljetopisi: predaja da ih je napisao Ezra ‘ne može se utvrditi sa sigurnošću’. Estera: ‘ne znamo ko je napisao knjigu’. Job: Job je nije sam napisao, a njen pisac je nepoznat. Psalmi: naslovi ‘Davidov’ mogu značiti i ‘o’ ili ‘posvećen’. Izreke: Salomon ‘nije bio jedini autor’. Propovjednik: piščev stil i naslov ‘mogu ukazivati na drugu osobu i kasnije razdoblje’. Tužaljke: ‘anonimne, i ne možemo biti sigurni ko ih je napisao’.

“Završene su molitve Davida, sina Jišajeva.”

“Davidova molitva. Prigni uho svoje, GOSPODE, usliši me, jer sam siromašan i nevoljan.”

Uvodi ove evangeličke studijske Biblije priznaju da mnoge starozavjetne knjige nemaju poznatog autora. Jošua: ‘nismo sigurni ko je bio konačni autor ili urednik’. Sudije: autorstvo je ‘zapravo neizvjesno’. Ruta: njen pisac je nepoznat, a spomen Davida podrazumijeva kasniji datum od Samuela. 1-2 Samuelova: ko ih je napisao ‘ne može se znati sa sigurnošću’. 1-2 Kraljevi: ‘malo uvjerljivih dokaza’ o tome ko ih je napisao. Ljetopisi: predaja da ih je napisao Ezra ‘ne može se utvrditi sa sigurnošću’. Estera: ‘ne znamo ko je napisao knjigu’. Job: Job je nije sam napisao, a njen pisac je nepoznat. Psalmi: naslovi ‘Davidov’ mogu značiti i ‘o’ ili ‘posvećen’. Izreke: Salomon ‘nije bio jedini autor’. Propovjednik: piščev stil i naslov ‘mogu ukazivati na drugu osobu i kasnije razdoblje’. Tužaljke: ‘anonimne, i ne možemo biti sigurni ko ih je napisao’.

“On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.”

Zejd ibn Sabit prenosi da je, nakon što su mnogi koji su znali Kur'an napamet poginuli na Jemami, Ebu Bekr zatražio od njega da sakupi Kur'an u jedan svezak, podsjećajući ga da je zapisivao objavu za Allahovog Poslanika. Zejd ga je sakupio iz pisanih dijelova i iz sjećanja ljudi, a gotov primjerak prešao je od Ebu Bekra Omeru, a zatim Hafsi.

“Kako možete reći: ‘Mudri smo, i Jahvin zakon je s nama?’ Ali, gle, lažno pero pisara učinilo je to lažju.”

“Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš, osim u slučaju malo njih, neprestano njihovo vjerolomstvo otkrivati, ali ti pređi preko toga i oprosti im! Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.”

“A tebi objavljujemo Knjigu, s istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od Istine koja ti dolazi; svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti; Allahu ćete se svi vratiti, pa će vas On o onome u čemu ste se razilazili obavijestiti.”