Kratak odgovor
Ne. Sveti Duh nije Bog. Muslimanski učenjaci objašnjavaju da Kur'an ovo ime koristi za meleka Džibrila, poštovano stvorenje koje je vjerovjesnicima donosilo Allahovu (﷾) objavu. Ni hebrejska Biblija Božiji Duh ne čini zasebnom osobom. Tamo je on Njegov dah i sila na djelu. Jedan isusovački historičar Trojstva priznaje da Jevreji Duh nikada nisu smatrali osobom. Jedini stih koji Oca, Riječ i Duh naziva ‘jednim’ dodan je Bibliji stoljećima kasnije. Odgovor islama je jednostavan: Allah (﷾) je Jedan, a Džibril je Njegov vjerni izaslanik.
Potpuno objašnjenje
U šta kršćani vjeruju
Kršćani uče Trojstvo: jedan Bog u tri osobe, Otac, Sin i Sveti Duh. Kažu da je Sveti Duh treća osoba. Kažu da je on potpuno Bog i jednak Ocu i Sinu. Ukazuju na Isusovu zapovijed da se krsti u ime Oca, Sina i Svetog Duha. (Krstiti znači oprati vodom u znak pristupanja vjeri.) Ukazuju i na jedan stih u King James Version, engleskoj Bibliji prvi put štampanoj 1611. On kaže da su Otac, Riječ i Sveti Duh jedno. (Kršćani ‘Riječ’ shvataju kao Isusa.)
“Idite dakle i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha;”
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je.”
Duh u hebrejskoj Bibliji
Hebrejska Biblija je jevrejski sveti spis, koji kršćani nazivaju Starim zavjetom. U njoj je Duh Božiji Božiji dah i sila na djelu. On lebdi nad vodama, stvara nebesa i daje život. Hebrejska riječ ruah znači i dah i duh. Dva historičara kažu da nijedan starozavjetni pisac Duh nije smatrao zasebnim bićem. Jedan od njih je Edmund Fortman, isusovac (katolički svećenik iz Družbe Isusove). On je 1972. napisao historiju Trojstva. Napominje i da Matej, Marko, Luka i Djela apostolska Duh obično predstavljaju kao božansku snagu. Čak i Luka uz Svetog Duha stavlja: “sila Svevišnjega”.
“A zemlja bijaše bez obličja i pusta; i tama bijaše nad bezdanom. I Duh Božiji lebdio je nad vodama.”
“Riječju GOSPODNJOM stvorena su nebesa; i dahom usta njegovih sva vojska njihova.”
“Duh Božiji stvorio me je, i dah Svemogućeg dao mi je život.”
“Šalješ duh svoj, stvaraju se; i obnavljaš lice zemlje.”
“A anđeo odgovori i reče joj: Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega osjenit će te; zato će i ono sveto što će se od tebe roditi nazvati Sinom Božijim.”
Historija učenja o Trojstvu iz pera jednog isusovačkog teologa. Navodi da Jevreji duh nikada nisu smatrali osobom, da nema čvrstog dokaza da je to činio ijedan starozavjetni pisac (str. 6), i da sinoptička evanđelja i Djela apostolska Svetog Duha obično predstavljaju kao božansku snagu ili silu (str. 15).
Navodi da nijedan starozavjetni pisac Svetog Duha nije smatrao zasebnim bićem, jer je Božiji Duh bio Božiji dah koji je nosio Njegovu silu, i da nijedan novozavjetni pisac nije objasnio kako se Otac, Sin i Duh odnose jedan prema drugom u suštini (str. 62).
Jedini stih koji kaže da su njih troje jedno
Samo jedan stih u Bibliji kaže da su njih troje jedno. To je 1 Ivanova 5:7 u King James Version. Učenjaci koji proučavaju stare rukopise (ručno prepisane tekstove) slažu se da je dodan stoljećima kasnije. Nema ga ni u jednom poznatom grčkom rukopisu osim u osam kasnih. Većina savremenih prijevoda ga izostavlja, kao što to ovdje čini World English Bible, savremeni engleski prijevod.
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je.”
“Jer je troje koji svjedoče:”
O 1 Ivanovoj 5:7-8 izvještava da riječi o Ocu, Riječi i Svetom Duhu nema ni u jednom poznatom grčkom rukopisu osim u osam kasnih, od kojih ih četiri imaju upisane na margini kao kasniji dodatak; da ih nijedan grčki crkveni otac ne navodi; i da ih nema ni u jednom starom prijevodu osim latinskog.
Isus je razdvojio Sina i Duha
Pogledajte sada šta je rekao sam Isus. On razdvaja Sina čovječijeg (svoju titulu za sebe) od Svetog Duha. Riječ protiv Sina čovječijeg može se oprostiti. Riječ protiv Svetog Duha ne može, ni na ovom svijetu ni na onom. Prema tri jednake osobe jednog Boga ne bi se ovako različito odnosilo.
“Zato vam kažem: Svaki grijeh i svaka hula oprostit će se ljudima; ali hula protiv Duha neće se oprostiti ljudima. I ko god kaže riječ protiv Sina čovječijeg, oprostit će mu se; ali ko govori protiv Svetoga Duha, neće mu se oprostiti, ni na ovom svijetu ni na onom koji dolazi.”
Sveti Duh u Kur'anu je Džibril
Kur'an kaže da je Džibril spustio objavu na srce Poslanika (ﷺ). Na isti način kaže da ju je donio Sveti Duh. Dakle, ta dva imena ukazuju na jednog meleka. Na arapskom ga Kur'an naziva i er-ruh el-emin, Povjerljivi Duh. (Yusuf Ali, poznati engleski prevodilac Kur'ana, piše ‘duh vjere i istine’.) Duh navodi zajedno s melecima, izdvajajući ga među njima. Meleka poslanog Merjemi naziva ruhana, što na arapskom znači ‘Naš Duh’. (Yusuf Ali to prevodi kao ‘naš melek’.) I Luka kaže da joj je poslan anđeo Gabrijel. Kur'an kaže da je Isus bio pomognut svetim duhom. To znači da ga je podržavao melek. Ne znači da je bio spojen s trećom osobom Boga.
“Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu, neka zna da on Allahovom dozvolom tebi na srce stavlja Kur'an potvrdujući istinitost onoga otprije, kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.””
“Reci: “Od Gospodara tvog objavljuje ga melek Džibril kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.””
“I Kur’an je, sigurno, objava Gospodara svjetova, donosi ga povjerljivi Džibril, na srce tvoje, da opominješ, na jasnom arapskom jeziku;”
“meleci i Duh, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake,”
“i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorenog muškarca.”
“A šestoga mjeseca posla Bog anđela Gabrijela u grad galilejski koji se zove Nazaret,”
“I Mi smo Musau Knjigu dali i, poslije njega, jednog za drugim, poslanike smo slali. I Isau, sinu Merjeminom, jasne smo dokaze dali i Duhom Blagoslovljenim ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se uzoholili, pa ste neke u laž ugonili, a neke ubijali.”
| Ajet | Šta kaže |
|---|---|
| 2:97 | Džibril je objavu donio na Poslanikovo (ﷺ) srce. |
| 16:102 | Donio ju je Sveti Duh: isti melek. |
| 26:193 | Naziva se er-ruhul-emin, Povjerljivi Duh. |
| 97:4 | Meleki i Duh: on je među njima izdvojen. |
| 19:17 | Melek nazvan ruhana, Naš Duh, poslan je Merjemi; Luka kaže da joj je poslan anđeo Gabrijel. |
Stih po stih
Matej 28:19 — poglavlje 28, stih 19
“Idite dakle i naučite sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha;”
Navedeno za
Krštenje u jedno ime Oca, Sina i Svetog Duha pokazuje tri osobe koje dijele jednu božansku prirodu.
Odgovor
Navođenje troje zajedno ne čini ih jednim bićem. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, zaklinje Timoteja “pred Bogom i Gospodom Isusom Kristom i izabranim anđelima”. Nijedan kršćanin ne zaključuje da su anđeli Bog. Jedno kršćansko referentno djelo koje brani Trojstvo priznaje i više. Kaže da ovaj stih, uzet sam za sebe, ne bi odlučno dokazao da je ono troje osobe, ili jednake, ili božanske.
Zaključak — Stih navodi troje zajedno. Ne kaže da su jedan Bog ili jednaki.
1 Ivanova 5:7 — poglavlje 5, stih 7 (KJV)
“Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ i Sveti Duh; i ovo troje jedno je.”
Navedeno za
Otac, Riječ i Sveti Duh svjedoče na nebu i ovo troje jedno je.
Odgovor
Tih riječi nema ni u jednom poznatom grčkom rukopisu osim u osam kasnih. Četiri od njih imaju ih samo na margini. Nijedan grčki crkveni otac ih ne navodi. Većina savremenih Biblija ih uklanja. World English Bible ima samo: “Jer je troje koji svjedoče”.
Zaključak — Jedini izričit stih dodan je kasnije, pa ne može pokazati šta su učili apostoli.
Djela apostolska 5:3-4 — poglavlje 5, stih 3-4
“A Petar reče: Ananija, zašto ti sotona napuni srce da slažeš Svetome Duhu i zadržiš dio cijene zemlje? Dok je bila tvoja, zar nije ostala tvoja? I kad je prodana, zar nije bila u tvojoj vlasti? Zašto si to naumio u srcu svome? Nisi slagao ljudima, nego Bogu.”
Navedeno za
Lagati Svetom Duhu znači lagati Bogu, dakle Duh je Bog.
Odgovor
Pismo na isti način govori o onima preko kojih Bog djeluje. Mojsije je rekao Izraelcima koji su mrmljali: “Vaše mrmljanje nije protiv nas, nego protiv GOSPODA”. Pavle kaže da onaj ko odbacuje njegovo učenje “ne odbacuje čovjeka, nego Boga”. Nanijeti nepravdu onome ko djeluje u Božije ime znači nanijeti je Bogu. To Mojsija ili Pavla ne čini Bogom.
Zaključak — Stih pokazuje da Duh djeluje u Božije ime. Ne kaže da je Duh zasebna osoba koja je Bog.
Gledišta
Trinitarni kršćani
Sveti Duh je treća osoba jednog Boga. On je jednak Ocu i Sinu i, kao i oni, bez početka.
Matej 28:19 navodi Oca, Sina i Svetog Duha zajedno u jednoj krsnoj formuli. Kršćani to čitaju kao jedno božansko ime koje dijele tri osobe.
Pobijanje
Navođenje troje zajedno ne čini ih jednim bićem. Pavle, kršćanski misionar iz prvog stoljeća, zaklinje Timoteja “pred Bogom i Gospodom Isusom Kristom i izabranim anđelima”. Niko ne misli da su anđeli Bog. Čak i jedno kršćansko referentno djelo koje brani Trojstvo priznaje da ovaj stih sam ne bi odlučno dokazao da je ono troje osobe, jednake ili božanske.
Postanak 1:2 kaže da je Duh Božiji lebdio nad vodama pri stvaranju. Dakle, Duh je božanska osoba, prisutna od početka.
Pobijanje
U Bibliji je duh neke osobe ta osoba na djelu. David kaže: “duh moj marljivo istražuje” (Psalam 77:6). Kralju Nabukodonosoru “duh uznemiri” (Danijel 2:1). Niko ne broji dvije osobe u Davidu ili u kralju. Dakle, ‘Duh Božiji’ je Bog na djelu, Svojim dahom i silom.
Islamsko gledište
Muslimanski učenjaci Svetog Duha prepoznaju kao meleka Džibrila. On je poštovano stvorenje koje je objavu donosilo vjerovjesnicima i Poslaniku Muhammedu (ﷺ). Allah (﷾) je Jedan, bez druga u Svom biću.
Kur'an donosioca objave naziva i Džibrilom i Svetim Duhom.
Na arapskom Kur'an Duha koji je donio objavu naziva er-ruh el-emin, Povjerljivi Duh.
U hebrejskoj Bibliji Duh Božiji je Njegov dah i sila, a ne zasebna osoba.
Jedini stih koji kaže da su njih troje jedno kasni je dodatak. Nema ga ni u jednom grčkom rukopisu osim u nekoliko kasnih.
Isus je rekao da se riječ protiv Sina čovječijeg može oprostiti, ali ne i riječ protiv Svetog Duha. Dakle, nije ih smatrao jednakim.
Sveti Duh je Allahov (﷾) melek, a ne Bog.